Proizvoljnost u utvrđivanju činjenica i primjeni materijalnog zakona - III dio

Stav Okružnog suda da rok za podnošenje prijedloga za protivizvršenje računa od dana kada je reviziona odluka kojom je ukinuta pravosnažna isprava dostavljena advokatu koji je apelante zastupao u pravosnažno okončanom parničnom postupku, bez obzira na to što su apelanti podnijeli reviziju lično, zbog čega im je prijedlog za protivizvršenje odbačen kao neblagovremen i zbog čega su onemogućeni da bez meritornog ispitivanja prijedloga ostvare svoja prava, krši princip prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 2229/07 od 17. decembra 2009. godine, stav 35, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 23/10, postupak izvršenja/protivizvršenja, utvrđena povreda člana 6. Evropske konvencije i člana II/3.e) Ustava BiH

Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u situaciji kada Vrhovni sud nije temeljito obrazložio da li su i u kojoj mjeri nezakoniti dokazi koji su, u smislu pozitivnih zakonskih odredaba, trebali biti izuzeti utjecali na zakonitost i pravilnost presude.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 3225/07 od 14. aprila 2010. godine, stav 41, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 95/10, nezakonit dokaz, utvrđena povreda člana 6. Evropske konvencije i člana II/3.e) Ustava BiH

Pored činjenice da ovakvim postupcima Vrhovni sud stvara različitu praksu u istim činjeničnim i pravnim situacijama bez bilo kakvog a pogotovo bez objektivnog obrazloženja svoga postupanja, koje je uz sve to i različito, Ustavni sud ukazuje da se iz obrazloženja presude Vrhovnog suda ne može zaključiti da se Vrhovni sud prilikom tumačenja i primjene odredbe člana 143. ZOR-a bavio pitanjem šta je ratio legis člana 143. ZOR-a. Vrhovni sud je prilikom konkretnog odlučivanja očigledno zanemario da obrazloži zašto bi cilj zakonodavca, kada je usvajao odredbu člana 143. ZOR-a, bilo rješavanje radnopravnog statusa radnika na čekanju i onih radnika koji nisu imali uređen radnopravni status samo za period od obraćanja poslodavcu do 5. maja 2000. godine, kada je ex lege prestao radni odnos svim radnicima na čekanju i onima koji se smatraju radnicima na čekanju ukoliko ih poslodavac do tog datuma nije pozvao na posao. Također, Vrhovni sud nije obrazložio zbog kojeg razloga je, u slučaju da je njegovo tumačenje odredbe člana 143. ZOR-a valjano, uopće relevantan datum 31. decembar 1991. godine, koji je zakonodavac propisao kao relevantan datum kada su lica bila u radnom odnosu. Dalje, Vrhovni sud je propustio da obrazloži značaj člana 143. ZOR-a za radnike koji su posao de facto izgubili nakon 31. decembra 1991. godine, ili im je nakon tog datuma radnopravni status bio neodređen u oba slučaja zbog ratnih sukoba. Dalje, Vrhovni sud nije obrazložio ni na koji bi način, u slučaju kada bi se član 143. ZOR-a mogao tumačiti na način na koji ga je Vrhovni sud tumačio, u konkretnom slučaju tim radnicima, zbog kojih je član 143. ZOR-a i uspostavljen, radni staž bio povezan kako bi mogli ostvariti barem pravo na penziju i kako u slučaju da nastave da rade ne bi imali prekid staža osiguranja od sedam ili osam godina.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 2270/07 od 14. aprila 2010. godine, stav 25, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 67/10, utvrđena povreda člana 6. Evropske konvencije i člana II/3.e) Ustava BiH

Ustavni sud ne može prihvatiti ni argumente redovnog suda da ne postoji mogućnost izvršenja uzimajući u obzir izvršenikovu organizacionu shemu u kojoj nema odgovarajućeg radnog mjesta za apelanta. Istina je da u toj shemi nije predviđeno radno mjesto pomoćnika direktora, koje poslove je obavljao apelant prije nezakonitog otkaza. Međutim, to nikako ne znači da redovni sud, zbog izvršenikove postojeće organizacione sheme, može zaključiti da je izvršenje nemoguće i obustaviti predmetni izvršni postupak, pogotovo imajući u vidu da je pravosnažnom presudom, čije izvršenje apelant traži, utvrđeno da je apelantu kod izvršenika radni odnos prestao nezakonito. Dakle, prema mišljenju Ustavnog suda, iz obrazloženja osporenih rješenja proizlazi da su redovni sudovi u konkretnom slučaju proizvoljno primijenili odredbu člana 63. stav 3. ZIP-a kada su obustavili postupak izvršenja pravosnažne sudske odluke.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 2968/07 od 29. juna 2010. godine, stav 36, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 95/10, utvrđena povreda člana 6. Evropske konvencije i člana II/3.e) Ustava BiH

Ustavni sud smatra da su u konkretnom slučaju redovni sudovi, na osnovu relevantnih odredaba zakona, utvrdili da je tužbeni zahtjev apelanata neosnovan, pri čemu su u odlukama dali jasna i detaljna obrazloženja za ovakav zaključak, koja, prema mišljenju Ustavnog suda, ne ukazuju na bilo kakvu proizvoljnost u odlučivanju. U kontekstu navedenog, Ustavni sud zapaža da su redovni sudovi u svojim odlukama dali ocjenu svih provedenih dokaza kako onih koje su predložili apelanti, tako i dokaza tuženog. Naime, sudovi su nesporno utvrdili da tuženi u spornom periodu, koji je relevantan za primjenu člana 143. ZOR-a, nije primio druga lica iste struke kao i apelanti. Zbog toga se ovaj predmet u bitnom razlikuje od predmeta broj AP 1093/07, jer je tuženi dokazao da osporavana rješenja nisu donesena suprotno odredbama člana 143. ZOR-a. Iz navedenog proizlazi da procjena dokaza u osporenoj odluci nije bila očigledno proizvoljna, niti je dokazni postupak zloupotrijebljen na štetu apelanata, u smislu prava na pravičan postupak, niti je apelantima tokom postupka nametan bilo kakav pretjeran teret u smislu dokazivanja svojih navoda.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 2074/07 od 24. septembra 2010. godine, stav 36, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 48/11, uspostava radnopravnog odnosa;
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 1589/08 od 9. februara 2011. godine, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 48/11, nema povrede člana 6. Evropske konvencije i člana II/3.e) Ustava BiH

Ustavni sud zaključuje da je prekršeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, jer je Kantonalni sud u vrijeme presuđenja zanemario striktne odredbe Zakona o Centralnoj banci Bosne i Hercegovine kojim je propisana isključiva primjena konvertibilne marke kao jedinog zakonitog sredstva plaćanja u BiH. Osim toga, na taj način Kantonalni sud nije poštovao princip pravičnosti kao osnovni standard pri odlučivanju o naknadi štete zbog smrti bliskog lica.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 3627/07 od 25. septembra 2010. godine, stav 42, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 26/11, naknada štete, denominacija i konverzija, utvrđena povreda člana 6. Evropske konvencije i člana II/3.e) Ustava BiH

Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije kada su redovni sudovi arbitrarno primijenili odredbe materijalnog prava kojima su utvrđena pitanja zastarjelosti izvršenja izrečene kazne pristupajući izvršenju kazne iako je nastupila relativna zastara njenog izvršenja.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 2402/08 od 25. marta 2011. godine, stav 31, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 81/11, krivični postupak, utvrđena povreda člana 6. Evropske konvencije i člana II/3.e) Ustava BiH

Ustavni sud ističe da činjenica da je žalbu izjavio tužitelj koji nije zastupao optužnicu s obzirom na relevantne odredbe ZKPBD i činjenice konkretnog predmeta, suprotno navodima apelanata, sama po sebi ne pokreće pitanje pravičnosti postupka u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije. S obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da su navodi apelanata o povredi prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije očigledno (prima facie) neosnovani.
• Odluka o dopustivosti broj AP 3808/08 od 12. maja 2011. godine, stav 19, nema povrede člana 6. Evropske konvencije i člana II/3.e) Ustava BiH

Imajući u vidu da su redovni sudovi na osnovu dokaza provedenih u postupku utvrdili da je apelant počinio krivično djelo 28. februara 1998. godine, te da se ovakvo utvrđenje sudova ne doima proizvoljno, kao ni obrazloženja sudova koja su dali za ovakvo činjenično utvrđenje, Ustavni sud smatra da nema proizvoljnosti u pogledu primjene odredaba materijalnog prava prilikom utvrđivanja vremena počinjenja krivičnog djela, kao i računanja zastarjelosti krivičnog gonjenja uzimajući kao vrijeme počinjenja krivičnog djela 28. februar 1998. godine, a ne 3. januar 1998. godine, kako je apelant smatrao da je trebalo. S obzirom na to da je kao vrijeme izvršenja krivičnog djela S.B (izvršilac glavnog djela) utvrđen 28. februar 1998. godine, radnje pomagača, u konkretnom slučaju apelanta, bez obzira na to da li su prethodno učinjene, u pogledu vremena izvršenja određene su vremenom izvršenja glavnog krivičnog djela. Stoga, Ustavni sud smatra da su Kantonalni i Vrhovni sud dali dovoljno i jasno obrazloženje u pogledu utvrđenog činjeničnog stanja i primjene odredaba pozitivnopravnih propisa, odnosno iz ovakvog obrazloženja ne proizlazi da su postojale okolnosti koje isključuju krivično gonjenje, odnosno da je nastupila zastarjelost krivičnog gonjenja u vrijeme donošenja presude Vrhovnog suda.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 806/08 od 23. septembra 2011. godine, stav 44, zastarjelost krivičnog gonjenja, nema povrede člana 6. Evropske konvencije i člana II/3.e) Ustava BiH

Ustavni sud smatra da je Vrhovni sud, zaključujući da je apelantici prestalo stanarsko pravo u smislu odredaba člana 16. stav 2. Zakona o prestanku primjene, očigledno proizvoljno primijenio relevantne odredbe Zakona o prestanku primjene. Također, Ustavni sud smatra da je Vrhovni sud pri donošenju svoje odluke propustio da uzme u obzir relevantne odredbe Porodičnog zakona (kojima su regulirani imovinski odnosi između bračnih supružnika), kao i odredbe Zakona o stambenim odnosima (koje reguliraju određivanje nosioca stanarskog prava nakon razvoda braka). Stoga, Ustavni sud smatra da je osporenom odlukom Vrhovnog suda povrijeđeno apelanticino pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 2697/08 od 12. oktobra 2011. godine, stav 39, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 99/11, povreda člana 6. Evropske konvencije i člana II/3.e) Ustava BiH

Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije kada je Vrhovni sud na arbitraran način primijenio odredbe Zakona o nasljeđivanju i ZOO, utvrđujući da je predmetni ugovor o doživotnom izdržavanju ništav premda nije utvrdio da u konkretnom slučaju postoji bilo koji razlog za ništavost propisan odredbama navedenih zakona.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 3650/08 od 12. oktobra 2011. godine, stav 31, povreda člana 6. Evropske konvencije i člana II/3.e) Ustava BiH

Postoji povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine kada je Vrhovni sud, prilikom odlučivanja o reviziji u postupku u kojem se odlučivalo o tome da li su zakonita rješenja donesena u disciplinskom postupku, očigledno proizvoljno primijenio pozitivnopravne propise, odnosno primijenio je odredbu člana 78. stav 2. kojim je regulirana zastara vođenja disciplinskog postupka umjesto odredbu člana 81. stav 4. Zakona o radnim odnosima, kojom je propisan rok od 30 dana u kojem se disciplinski postupak mora okončati.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 2443/08 od 25. oktobra 2011. godine, stav 41, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 104/11, radni spor, povreda člana 6. Evropske konvencije i člana II/3.e) Ustava BiH

Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije s obzirom na to da su redovni sudovi opojnu drogu koja je nađena koristili kao dokaz u krivičnom postupku, tačnije rečeno, to je bio de facto jedini direktan dokaz kojim se apelant teretio za predmetno krivično djelo a taj dokaz pribavljen je proizvoljnom primjenom člana 120. stav 3. ZKPRS. Prema mišljenju Ustavnog suda, taj dokaz (opojna droga) nema potreban kvalitet da bi sudovi na njemu mogli zasnivati svoje odluke, kao što je učinjeno u konkretnom slučaju, te su na takav način donesene arbitrarne odluke kojima je prekršeno apelantovo pravo na pravično suđenje. Osim toga, Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije s obzirom na to da je nesporno da nadležni tužilac u konkretnom slučaju nije izvršio otvaranje i pregled predmeta privremeno oduzetih od apelanta u skladu sa imperativnim odredbama st. 1. i 2. člana 135. ZKPRS.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 291/08 od 19. novembra 2011. godine, stav 55, kvalitet dokaza, povreda člana 6. Evropske konvencije i člana II/3.e) Ustava BiH

Dakle, budući da Kantonalni sud nije ispravio propust Općinskog suda, te da ni on nije odlučio o cjelokupnom tužbenom zahtjevu, za Ustavni sud je neupitno da je Kantonalni sud u osporenoj presudi proizvoljno primijenio pozitivnopravne propise, i to kako one koji se tiču primjene materijalnog prava (ZOO, odnosno Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o utvrđivanju i načinu izmirenja unutrašnjih obaveza FBiH), tako i procesne (čl. 2. i 176. ZOO), koji ga obavezuju da se kreće u okviru postavljenog zahtjeva, odnosno da odluči o glavnoj stvari i sporednim tražbinama, što je u konkretnom slučaju očigledno propustio učiniti, a što predstavlja kršenje apelantovog ustavnog prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 846/09 od 23. februara 2012. godine, stav 42, prava iz radnog odnosa, kamata, povreda člana 6. Evropske konvencije i člana II/3.e) Ustava BiH

Ustavni sud je ustanovio da je u konkretnom slučaju Apelaciono odjeljenje Suda BiH propustilo da primijeni odredbu člana 3a. Zakona o prestanku primjene Zakona o napuštenim stanovima koja regulira pitanje povrata tzv. vojnih stanova onim nosiocima stanarskih prava koji su nakon 19. maja 1992. godine ostali u službi u bilo kojim oružanim snagama van teritorije Bosne i Hercegovine. Ustavni sud ponavlja da navedenu odredbu nije problematizirao ni Evropski sud u presudi Đokić. Naime, suština presude Đokić je da se podnosiocu prijave omogući adekvatna kompenzacija zbog lišavanja prava na povrat stanova (restitucija). Ustavni sud ponavlja svoj stav izražen u Odluci broj U 15/11 da „po sistemu Evropske konvencije, nacionalne vlasti su te koje daju inicijalnu procjenu i postojanje problema od javnog interesa koji zahtijeva mjere lišavanja imovine i korektivnih postupaka koji treba da se preduzmu. Dakle, prema sistemu Evropske konvencije, država ima širok stepen slobodne procjene pri određivanju toga šta je od općeg interesa povodom rješavanja složenih pitanja kao što je i pitanje povrata tzv. vojnih stanova. Ustavni sud smatra da je i član 3a. Zakona o prestanku primjene Zakona o napuštenim stanovima rezultat takve slobode procjenjivanja i već je u svojoj Odluci broj U 83/03 utvrdio da je u skladu sa članom 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, jer uspostavlja pravičnu ravnotežu između javnog interesa i nosilaca stanarskog prava".
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 1527/11 od 15. maja 2012. godine, stav 51, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 56/12, stanovi JNA, nema povrede člana 6. Evropske konvencije i člana II/3.e) Ustava BiH

Ustavni sud zaključuje da nije povrijeđeno apelanticino pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije kada je drugostepeni sud preinačio prvostepenu odluku i odbio apelanticin tužbeni zahtjev da joj se naknada za ishranu u toku rada (topli obrok) za period nakon stupanja na snagu Općeg kolektivnog ugovora (8. septembar 2005. godine) isplati prema odredbama Granskog kolektivnog ugovora iz 2000. godine, budući da Tuzlanski kanton nije zaključio, niti pristupio Granskom kolektivnom ugovoru iz 2000. godine (Odluka Ustavnog suda broj AP 1315/06), a pravna praznina koja je postojala u vezi sa određivanjem visine naknade iz radnog odnosa (plaće, regres, topli obrok) namještenicima organa uprave i sudske vlasti u Tuzlanskom kantonu popunjena je Općim kolektivnim ugovorom koji je stupio na pravnu snagu 8. septembra 2005. godine, kojim je utvrđena visina navedenih naknada.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 3417/08 od 15. maja 2012. godine, stav 71, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 44/12, prava iz radnog odnosa, primjena Granskog i Općeg kolektivnog ugovora, nema povrede člana 6. Evropske konvencije i člana II/3.e) Ustava BiH

Ustavni sud zaključuje da postoji kršenje prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije kada su nadležni sudovi arbitrarno primijenili odredbe čl. 12. i 54. ZPP u apelanticinom slučaju, tumačeći da se utvrđivanje postojanja vanbračne zajednice smatra utvrđivanjem činjenice, a ne pravnog odnosa, budući da niti jedna zakonska odredba ne upućuje na ovakvo tumačenje, već da, naprotiv, iz odredaba čl. 2, 213, 230. do 234, 263. i 380. Porodičnog zakona proizlazi da se radi o pravnom odnosu.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 2900/09 od 13. juna 2012. godine, stav 35, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 64/12, postupak utvrđivanja postojanja vanbračne zajednice, povreda člana 6. Evropske konvencije i člana II/3.e) Ustava BiH

Ustavni sud zaključuje da postoji povreda apelanticinog prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije zbog proizvoljne primjene važećeg Zakona o prekršajima, tj. u situaciji kad je Kantonalni sud proizvoljno primijenio pozitivnopravne propise zbog nastupanja zastare vođenja predmetnog prekršajnog postupka.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 3317/09 od 19. jula 2012. godine, stav 32, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 79/12;
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 3672/09 od 13. novembra 2012. godine, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 101/12, prekršajni postupak, zastara, povreda člana 6. Evropske konvencije i člana II/3.e) Ustava BiH

Ne postoji povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine u situaciji kada nije utvrđena proizvoljna primjena Zakona o stambenim odnosima i Zakona o prodaji stanova na osnovu kojih su redovni sudovi usvojili tužbeni zahtjev prvotužitelja i drugotužitelja, odnosno odbili apelantov protivtužbeni zahtjev kada nisu postojali zakonski uvjeti da se utvrdi ništavost rješenja o dodjeli spornog stana, te kada nije izostalo obrazloženje redovnih sudova u pogledu suštinskog pitanja u ovom sporu.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 2283/09 od 28. septembra 2012. godine, stav 43, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 93/12, nema povrede člana II/3.e) Ustava BiH

Članom V navedenog Zakona o porezu na promet nekretnina koji je važio u vrijeme donošenja prvostepenog rješenja kojim je utvrđena osnovica za obračun poreza na promet nekretnina predmetnog poslovnog prostora i izvršen obračun poreza (29. maja 2008. godine) nije propisano oslobađanje od plaćanja poreza na promet nekretnina prilikom prve prodaje novosagrađenog poslovnog prostora, već je navedenom zakonskom odredbom propisano da se porez na promet ne plaća kada se vrši „prva prodaja još nenastanjene novosagrađene stambene zgrade ili novosagrađenog stana kao posebnog dijela zgrade". Ustavni sud primjećuje da je članom 6. stav 1. tačka d) „novog" Zakona o prometu nekretnina Zeničko-dobojskog kantona, koji je stupio na pravnu snagu 8. aprila 2009. godine, propisano da se porez na promet nekretnina ne plaća „kada se vrši prva prodaja još nenastanjene novosagrađene stambene zgrade ili novosagrađenog stana kao posebnog dijela zgrade ili novosagrađene poslovne zgrade ili novosagrađenog poslovnog prostora kao posebnog dijela zgrade". Dakle, predmetna kupoprodaja poslovnog prostora nije obuhvaćena odredbama o oslobađanju od plaćanja poreza iz člana 5. tač. od 1. do 10. Zakona o porezu na promet nekretnina koji je primijenjen na konkretan slučaj i kojim odredbama su izričito propisani slučajevi kada se ne plaća porez na promet nekretnina. U osporenim odlukama je obrazloženo da se u konkretnom slučaju ne može raditi o dvostrukom oporezivanju apelanta, jer je potpuno različit osnov plaćanja PDV-a i poreza na promet nekretnina, te da Zakon o porezu na promet nekretnina u Zeničko-dobojskom kantonu ne isključuje svoju primjenu u odnosu na utvrđivanje obaveze plaćanja PDV-a a, također, u svojim odredbama Zakon o PDV-u ne isključuje na bilo koji način primjenu Zakona o porezu na promet nekretnina u Zeničko-dobojskom kantonu.
• Odluka o dopustivosti broj AP 3247/09 od 23. novembra 2012. godine, stav 20;
• Odluka o dopustivosti broj AP 3242/09 od 22. marta 2013. godine, stav 15, navodno dvostruko oporezivanje, apelacija očigledno (prima facie) neosnovana

Ustavni sud zaključuje da postoji kršenje prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije kada su redovni sudovi proizvoljno primijenili odredbe ZPP-a o naknadi troškova parničnog postupka na način da su, u situaciji u kojoj je apelant povukao tužbu kada je tuženi ispunio svoju obavezu nakon podnošenja tužbe za koju je tuženi dao povoda, jer je bio u docnji, primijenili odredbe ZPP-a koje reguliraju pitanje naknade troškova parničnog postupka kada tužilac u cijelosti izgubi parnicu, vezujući svoju odluku za trenutak početka parnice, a ne parničnog postupka, umjesto da su primijenili odredbu člana 390. stav 1. ZPP koja explicite regulira situaciju u kojoj je tužilac koji povuče tužbu dužan protivnoj stranci nadoknaditi troškove parničnog postupka, osim ako je povlačenje tužbe uslijedilo nakon što je tuženi ispunio zahtjev.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 2405/09 od 13. februara 2013. godine, stav 39, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 25/13, troškovi postupka, povreda člana 6. Evropske konvencije i člana II/3.e) Ustava BiH

Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije kada su redovni sudovi arbitrarno primijenili odredbe procesnog zakona i apelanta proglasili odgovornim za krivično djelo na osnovu dokaza pribavljenih tokom provođenja posebne istražne radnje – prikriveni informator, koja se prema zakonu nije mogla narediti za konkretno krivično djelo.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 1158/10 od 28. februara 2013. godine, stav 55, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 27/13, posebne istražne radnje – informant, povreda člana 6. Evropske konvencije i člana II/3.e) Ustava BiH

Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije kada je redovni sud u razrješenju spora proisteklog iz formularnog ugovora, primjenjujući odredbe Općih uvjeta koji su činili njegov sastavni dio, zanemario relevantne odredbe materijalnog prava čija primjena nije ograničena, ili isključena Općim uvjetima, a koje su bile od odlučnog značaja za razrješenje spornog odnosa.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 1336/10 od 25. aprila 2013. godine, stav 29, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 41/13, potraživanja po osnovu isporučene električne energije, povreda člana 6. Evropske konvencije i člana II/3.e) Ustava BiH

Ustavni sud zapaža da je Okružni sud pogrešno primijenio važeći Zakon o prekršajima kad je obustavio prekršajni postupak protiv odgovornog lica. Naime, prema prelaznim odredbama važećeg Zakona o prekršajima, u predmetnom postupku se primjenjivao stari Zakon o prekršajima (koji su sudovi, zaista, i primjenjivali u predmetnom postupku), čijom odredbom člana 68. stav 3. je propisano da se zastarjelost za pokretanje  i vođenje prekršajnog postupka prema odgovornom licu u pravnom licu ocjenjuje prema zastarjelosti za preduzimanje prekršajnog postupka prema pravnom licu, ako je za isti prekršaj propisana kazna i za pravno lice. Međutim, Ustavni sud smatra da ta činjenica (obustava prekršajnog postupka protiv odgovornog lica) u okolnostima konkretnog slučaja sama po sebi ne može predstavljati povredu apelantovih ustavnih prava. Ovo zbog toga što Ustavni sud nije ustanovio proizvoljnost u utvrđivanju činjenica i primjeni materijalnog prava kad su redovni sudovi u osporenim odlukama, primjenom relevantnih odredaba Zakona o trgovini i Zakona o prekršajima, kao nesporno utvrdili da prekršajni postupak protiv apelanta nije zastario.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 1315/10 od 12. juna 2013. godine, stav 41, prekršajni postupak, nema povrede člana 6. Evropske konvencije i člana II/3.e) Ustava BiH

Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije kada je Apelaciono vijeće Suda BiH, odlučujući samo o žalbi apelantovog branitelja, preinačilo rješenje na njegovu štetu, vraćajući ga u procesni položaj koji je imao prije podnošenja zahtjeva, kršeći na taj način odredbe procesnog prava, ispitujući po službenoj dužnosti osporeno rješenje i u dijelu na koji žalbom nije ukazano, kršeći na taj način institut zabrane preinačenja na teže (reformatio in peius).
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 4533/12 od 12. juna 2013. godine, stav 34, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 58/13, zamjena kazne zatvora novčanom kaznom, povreda člana 6. Evropske konvencije i člana II/3.e) Ustava BiH

Ustavni sud primjećuje da u ZKP-u iz 1998. godine nije bio propisan rok u kojem se mora donijeti odluka kojom se vrijednost data na ime jemstva koje je propalo ima uplatiti u budžet kantona. S tim u vezi, Ustavni sud ukazuje da propašću jemstva prestaju sva prava onog ko je dao jemstvo. Odlučna činjenica za propast jemstva mora nastupiti prije nego što je protekao rok zastarjelosti izvršenja izrečene kazne zatvora. U suprotnom, pošto se garancije jemstva protežu do stupanja na izdržavanje izrečene kazne zatvora, kada takva mogućnost više ne postoji zbog proteka zastarnog roka, ni jemstvo više nema svrhu i mora biti vraćeno onom ko ga je dao. Međutim, kada je jemstvo propalo prije proteka zastarnog roka za izvršenje izrečene kazne, činjenica da je nakon toga nastupila zastarjelost izvršenja izrečene kazne ne može utjecati na pravo onog ko je dao jemstvo da traži njegovo vraćanje. U tom smislu, bez značaja za ostvarivanje ovog prava jeste i rješenje suda kojim se vrijednosti propalog jemstva imaju uplatiti u budžet kantona i rok u kom se takva rješenja imaju donijeti, odnosno da li su, kao i u konkretnom slučaju, donesena nakon što je protekao rok zastarjelosti izvršenja izrečene kazne zatvora. Ustavni sud zaključuje da su neosnovani apelantovi navodi da su redovni sudovi arbitrarno primijenili pravo i tako povrijedili pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 1679/10 od 12. juna 2013. godine, st. 37. i 38, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 57/13, krivični postupak u kojem je određeno da apelantu ne pripada pravo na povrat iznosa jamčevine zbog očiglednog apelantovog izbjegavanja da pristupi sudu, nema povreda člana 6. Evropske konvencije i člana II/3.e) Ustava BiH

Ustavni sud zaključuje da postoji kršenje apelantovog prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine, jer je sud, pri donošenju svoje odluke, očigledno proizvoljno primijenio relevantne odredbe ZIP-a, budući da je rješenjem o izvršenju nametnuo izvršeniku drugačiju obavezu od one koja je utvrđena izvršnom ispravom.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 3144/13 od 17. septembra 2013. godine, stav 35, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 80/13, izvršni postupak, povreda člana 6. Evropske konvencije i člana II/3.e) Ustava BiH

Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije kada su redovni sudovi u konkretnom slučaju proizvoljno utvrdili činjenice i na tako utvrđene činjenice proizvoljno primijenili materijalno pravo, zaključujući da u okolnostima konkretnog slučaja nije nastupila zastarjelost krivičnog gonjenja, što predstavlja zakonsku prepreku za pokretanje i vođenje krivičnog postupka, temeljeći ovakav stav na zaključku da je tok zastarjelosti prekinut radnjom koja ne zadovoljava kriterij procesne radnje propisan zakonom koja se preduzima radi gonjenja učinioca zbog učinjenog krivičnog djela.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 3105/12 od 22. oktobra 2013. godine, stav 74, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 92/13, zastarjelost krivičnog gonjenja, povreda člana 6. Evropske konvencije i člana II/3.e) Ustava BiH

Ustavni sud zaključuje da postoji kršenje prava na pravično suđenje iz člana II/3.") Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije kada su redoviti sudovi odbili apelantov tužbeni zahtjev za naknadu štete zbog nezaključenja ugovora, jer apelant nije, sukladno odredbama člana 183. ZOO, prethodno pismeno zatražio od tuženog zaključenje ugovora i pored toga što je prvostepeni sud utvrdio da je apelant dopisom obavijestio tuženog o pretrpljenoj šteti i njezinoj visini zbog nezaključenja ugovora.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 2941/10 od 22. oktobra 2013. godine, stav 29, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 89/13, naknada štete u vidu trpljenja zbog neuvođenja u posao za čije je vršenje apelant odabran na tenderu, povreda člana 6. Evropske konvencije i člana II/3.") Ustava BiH

Ustavni sud zaključuje da ne postoji povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.") Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. st. 1, 2. i 3.d) Evropske konvencije kada redovni sudovi u postupku utvrđivanja činjenica i izvođenja dokaza, posebno dokaza pribavljenih tokom provođenja posebnih istražnih radnji - prikrivenog istražitelja nisu arbitrarno primijenili odredbe procesnog zakona.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 5746/10 od 15. januara 2014. godine, stav 48, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 19/14, krivični postupak, informant, nema povrede člana 6. Evropske konvencije i člana II/3.e) Ustava BiH

Ustavni sud zaključuje da postoji kršenje prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije budući da iz obrazloženja osporene presude proizlazi da je Okružni sud proizvoljno primijenio odredbe člana 6. Zakona o koncesijama („Službeni glasnik RS" br. 25/02 i 91/06) i člana 3. stav 2. i člana 43. stav 3. Zakona o Vladi RS.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 1761/10 od 27. septembra 2013. godine, stav 53, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 84/13;
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 1757/10 od 23. januara 2014. godine, stav 30, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 26/14, poništenje odluke o dodjeli koncesije, povreda člana 6. Evropske konvencije i člana II/3.e) Ustava BiH

Ustavni sud zaključuje da postoji kršenje prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine u odnosu na primjenu procesnog prava kada su redovni sudovi, odlučujući u parničnom postupku zbog naknade razlike plata, izašli izvan okvira svoje stvarne nadležnosti i bavili se ocjenom saglasnosti Zakona o porezu na dohodak sa Ustavom FBiH, što je u nadležnosti Ustavnog suda FBiH.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 2840/13 od 12. februara 2014. godine, stav 37, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 17/14, potraživanja tužitelja-sudija Kantonalnog suda vezana za isplatu razlike između isplaćene umanjene plate obračunate nakon donošenja Zakona o porezu na dohodak i plate koja je prije toga isplaćivana tužiteljima, povreda člana 6. Evropske konvencije i člana II/3.e) Ustava BiH

Ustavni sud zaključuje da postoji kršenje prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije kada je Kantonalni sud pri donošenju svoje odluke arbitrarno primijenio odredbu člana IV.a Odluke o izmjenama i dopunama Odluke o privremenom uređivanju prodaje stanova i člana 5. Zakona o prestanku primjene Zakona o napuštenim stanovima.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 5595/10 od 12. februara 2014. godine, stav 34, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 17/14, utvrđivanje prava na zaključenje ugovora o korištenju stana, povreda člana 6. Evropske konvencije

S obzirom na to da je članom 5. Zakona o platama kao kriterij za ostvarivanje dodatka za radni staž propisana svaka navršena godina radnog staža, te da ni ovim, niti nekim drugim propisom nije regulirano da se pojam radni staž odnosi samo na radni staž ostvaren u BiH, ili samo radni staž upisan u radnu knjižicu, ili da se radni staž koji će biti priznat kao penzijski staž bilo u BiH ili u nekoj drugoj državi ne može računati kao radni staž na osnovu kojeg se isplaćuje dodatak za radni staž, Ustavni sud smatra da je Kantonalni sud arbitrarno tumačio i primijenio materijalno pravo kada je zaključio da apelantu ne pripada pravo iz člana 5. Zakona o platama, jer se radi o radnom stažu koji nije ostvaren u BiH, odnosno o radnom stažu koji će apelantu biti priznat kao mirovinski staž.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 4771/13 od 12. marta 2014. godine, stav 46, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 30/14;
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 1623/13 od 8. maja 2014. godine, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 46/14, utvrđivanje visine minulog rada, povreda člana 6. Evropske konvencije i člana II/3.e) Ustava BiH

Prema mišljenju Ustavnog suda, obrazloženje Vrhovnog suda u pogledu primjene odredbe člana 377. ZOO ne ukazuje na bilo kakvu proizvoljnost, budući da se odredba člana 377. ZOO može primijeniti samo prema počinitelju krivičnog djela, a ne i prema onoj trećoj osobi koja, inače, odgovara za štetu umjesto faktičkog počinitelja kaznenog djela. Stoga se na tu treću osobu može samo primijeniti odredba člana 376. ZOO. Također, Ustavni sud primjećuje da je Vrhovni sud usvojio stajalište da u konkretnom slučaju nema uslova da se u predmetnom parničnom postupku utvrđuje je li šteta učinjena radnjama koje sadrže elemente krivičnog djela za što je, prema mišljenju Ustavnog suda, dao jasne i precizne razloge koji ne ukazuju na proizvoljnost u primjeni materijalnog prava. Pored navedenog, Ustavni sud zapaža da apelanti u predmetnom postupku nisu dokazali da postoji pravomoćna presuda krivičnog suda, kojom je utvrđeno da su pripadnici oružanih snaga Republike Srpske počinili krivično djelo protiv čovječnosti ili međunarodnog prava u čijem su izvršenju lišeni života bliski srodnici apelanata, za koju bi bio vezan parnični sud u smislu odredbe člana 12. ZPP. Prema tome, imajući u vidu okolnosti konkretnog slučaja, kao i praksu Evropskog suda u predmetu Baničević, Ustavni sud smatra da nije bilo ničega što bi apelante spriječilo da svoju građansku tužbu za naknadu štete podnesu u roku iz odredbe člana 376. st. 1. i 2. ZOO. Stoga su se apelanti, iako su imali advokata, izložili opasnosti da nastupi zastara u odnosu na njihovu građansku tužbu. Pri tome Ustavni sud ima u vidu da se u konkretnom slučaju nije mogla primijeniti odredba člana 377. ZOO, budući da se rokovi iz navedene odredbe odnose na izvršitelja krivičnog djela, a ne na treće osobe koje su eventualno odgovorne za njegove radnje. Dalje, nije bilo osnove da se u parničnom postupku utvrđuje da je šteta apelantima počinjena kaznenim djelom. Stoga se, prema mišljenju Ustavnog suda, u konkretnom slučaju, primjenjujući zakonske zastarne rokove, ne može reći da su sami zakonski rokovi ili način na koji su primijenjeni u ovom predmetu povrijedili pravo apelanata na pravično suđenje.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 4128/10 od 28. marta 2014. godine, st. 43. i 44, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i  Hercegovine"  broj 35/14, zahtjev za naknadu nematerijalne i materijalne štete, po prigovoru tuženih o zastarjelosti predmetnog potraživanja, odbijen, nema povrede člana 6. Evropske konvencije

[…] Ustavni sud smatra da zaključak redovnih sudova da je tužitelj (Fond zdravstvenog osiguranja RS) tužbeni zahtjev za naknadu štete mogao istaknuti i samo prema apelantici, i pored činjenice da je, u skladu sa zakonskom obvezom, zaključila ugovor o osiguranju od autoodgovornosti, ne ostavlja dojam proizvoljne i pogrešne primjene prava, kako tvrdi apelantica.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 2684/10 od 28. marta 2014. godine, stav 36, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 40/14, osiguranje od autoodgovornosti, zahtjev Fonda zdravstvenog osiguranja RS za naknadu štete od apelantice koja je prouzrokovala povredu osiguranika u saobraćajnoj nesreći, nema povrede člana 6. Evropske konvencije i člana II/3.e) Ustava BiH

Ustavni sud zaključuje da ne postoji povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije kada u okolnostima konkretnog slučaja nema ništa što bi uputilo na zaključak da su redovni sudovi proizvoljno tumačili i primijenili materijalno pravo kada su zaključili da je utemeljen prigovor zastarjelosti koji je istaknuo tuženi a zbog čega su kao neutemeljen odbili tužbeni zahtjev apelantice koja ničim nije učinila mogućim i vjerovatnim da nije bila u mogućnosti iskoristiti raspoloživa pravna sredstva i tako uticati na prekid zastarjelosti.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 1526/11 od 10. aprila 2014. godine, stav 39, zastara, rat ne predstavlja nesavladivu prepreku za ostvarivanje sudske zaštite, tj. podnošenje tužbe, nema povrede člana 6. Evropske konvencije i člana II/3.e) Ustava BiH
Ustavni sud ukazuje da je pravomoćnom presudom od 3. septembra 1992. godine utvrđeno da sporna nekretnina predstavlja zajedničku imovinu apelantice i drugotuženog, te da apelantici pripada jedna polovica te imovine u smislu odredbe člana 252. Porodičnog zakona. Pored toga, Ustavni sud zapaža da iz činjeničnog utvrđenja redovnih sudova nesporno proizlazi da je u toku postupak diobe zajedničke imovine apelantice i drugotuženog kao bračnih supružnika. Ustavni sud smatra da se navodi Kantonalnog suda, sa aspekta primjene materijalnog prava i pozivajući se na odredbu člana 460. ZOO, pokazuju proizvoljnim. Ovo osobito imajući u vidu da su imovinski odnosi bračnih supružnika regulirani odredbama Obiteljskog zakona koji je lex specialis u odnosu na sve druge propise kojima su regulirane određene situacije između bračnih supružnika (mutatis mutandis, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 2697/08 od 12. oktobra 2011. godine, dostupna na web-stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). Stoga, Ustavni sud smatra da je Kantonalni sud, zaključujući da apelantica kao treća osoba, bez obzira na to što eventualno polaže vlasničko pravo na prodanu stvar, nije ovlaštena - aktivno legitimirana da traži poništenje kupoprodajnog ugovora zaključenog između tuženika u smislu odredaba člana 460. ZOO očigledno proizvoljno primijenio relevantne odredbe ZOO, pri čemu nije uzeo u obzir relevantne odredbe Porodičnog zakona kao lex specialis u konkretnom slučaju.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 3948/10 od 10. aprila 2014. godine, stav 25, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 43/14, imovina bračnih drugova, poništenje kupoprodajnog ugovora, povreda člana 6. Evropske konvencije i člana II/3.e) Ustava BiH

Ustavni sud zaključuje da nema kršenja prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, jer su redovni sudovi, odlučujući o apelantovoj tužbi, postupili u skladu sa relevantnim odredbama ZPP donošenjem odluke o apsolutnoj nenadležnosti i odbacivanjem tužbe, navodeći jasne i detaljne razloge prema kojima apelant svoj zahtjev (pravo) može ostvariti u upravnom, a ne u redovnom sudskom postupku, u skladu sa zakonskim ovlastima i obavezama propisanim u ZPP.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 1245/11 od 8. maja 2014. godine, stav 23, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 46/14, povrat preplaćenog poreza, nema povrede člana 6. Evropske konvencije i člana II/3.e) Ustava BiH

Ustavni sud zaključuje da ne postoji povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije kada u okolnostima konkretnog slučaja nema ništa što bi uputilo na zaključak da je činjenično stanje pogrešno i nepotpuno utvrđeno, te da su redovni sudovi proizvoljno ili pogrešno primijenili materijalno pravo kada su zaključili da je apelantov tužbeni zahtjev za naknadu materijalne štete zbog onemogućavanja da se razvija i napreduje neutemeljen, budući da apelant nije dokazao da bi se prema redovnom toku stvari ili posebnim okolnostima doista i uposlio.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 2303/11 od 8. maja 2014. godine, stav 41, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 56/14, naknada materijalne štete zbog nemogućnosti razvijanja i napredovanja, nema povrede člana 6. Evropske konvencije i člana II/3.e) Ustava BiH

Kršenje prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije postoji kada su redovni sudovi osuđujuću presudu protiv apelanta utemeljili na usmenoj naredbi koja nije ispunjavala uslove iz člana 120. Stav 3. ZKPRS prilikom čega je apelantov djed predao opojnu drogu koja je poslužila kao dokaz na kojem je, između ostalih, utemeljena osuđujuća presuda protiv apelanta, kao i na dokazima dobivenim na osnovi obavljenog nadzora telekomunikacija apelanta budući da su se koristili „slučajnim nalazom". Predmetno krivično djelo se ne ubraja u krivična djela propisana članom 227. ZKPRS, pa se u konkretnom slučaju nisu mogli koristiti kao dokaz informacije i podaci dobiveni poduzimanjem posebnih istražnih radnji.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 2400/11 od 8. maja 2014. godine, stav 39, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 79/14, posebne istražne radnje, nezakonit dokaz, povreda člana 6. Evropske konvencije i člana II/3.e) Ustava BiH

Ustavni sud zaključuje da je Vrhovni sud proizvoljno primijenio materijalno pravo, odnosno član 6. stav 2. Zakona o zaštiti od klevete, kada je odbio apelantov tužbeni zahtjev utvrdivši da tuženi nije pasivno legitimiran, jer je izjava koju je dao objavljena u novinama, čime je povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 5582/10 od 29. maja 2014. godine, stav 43, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 61/14, pasivna legitimacija, naknada štete zbog klevete, povreda člana 6. Evropske konvencije i člana II/3.e) Ustava BiH

Ustavni sud naglašava da u odnosu na vremensko važenje ustavnosudskih odluka (ex nunc - od sada, od ovog časa) ili (ex tunc - od ranije) postoje različite teorije, ali da zadatak Ustavnog suda, u okviru konkretnog slučaja, nije da se opredjeljuje niti za jednu od tih teorija. Stoga će Ustavni sud, prvenstveno u kontekstu pozitivnih zakonskih odredaba, dati svoje mišljenje o stajalištu Vrhovnog suda u pogledu važenja predmetne odluke Ustavnog suda Federacije BiH. S tim u vezi, Ustavni sud smatra nepobitnim da naše pozitivno zakonodavstvo važenje zakonskih ili podzakonskih akata ili odluka ustavnih sudova veže za moment njihove objave u službenim glasilima. U konkretnom slučaju Zakon o postupku pred Ustavnim sudom Federacije BiH je krajnje jasan. Odredbe čl. 40. i 41. navedenog zakona propisuju da se zakon ili propis za koji Ustavni sud Federacije BiH utvrdi da je neustavan neće primjenjivati od dana objave presude Ustavnog suda u „Službenim novinama Federacije BiH". Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da se ne može smatrati proizvoljnim stajalište Vrhovnog suda da odluka Ustavnog suda Federacije BiH nema retroaktivno važenje.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 3519/11 od 4. juna 2014. godine, stav 56, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 71/14, prava iz radnih odnosa, Kolektivni ugovor o pravima i obvezama poslodavaca i uposlenika u oblasti zdravstva, vremensko važenje ustavnosudskih odluka

Ustavni sud zapaža da je i Vrhovni sud naglasio da predugovori ne obavezuju Općinu, jer u tim predugovorima ona nije ugovorna strana. Naglašeno je da se ugovorni odnos između dviju osoba ne proteže na ugovorni odnos sa jednom od njih na treće osobe. Naime, Vrhovni sud je ukazao na odredbe člana 148. ZOO. Tim odredbama je propisano da ugovor stvara prava i obaveze za ugovorne strane (stav 1), da ugovor ima djejstvo i za univerzalne pravne sljedbenike ugovornih strana, izuzev ako je što drugo ugovoreno, ili što drugo proizlazi iz naravi samog ugovora (stav 2), te da se ugovorom može ustanoviti pravo u korist treće osobe (stav 3). Budući da je, dakle, u redovnom postupku utvrđeno da Općina nije bila ugovorna strana u predmetnim predugovorima, niti da je ustanovljeno pravo iz tih ugovora u njezinu korist, Ustavni sud ne nalazi proizvoljnost u primjeni materijalnog prava Vrhovnog suda kada je, pozivajući se na odredbe člana 148. ZOO, odbio protutužbeni zahtjev apelantice i njezinog supruga u odnosu na Općinu. Imajući u vidu da je Vrhovni sud, dovodeći u vezu činjenično utvrđenje prvostepenog suda sa odredbama člana 148. ZOO, dao detaljne i jasne razloge za svoje odlučenje, Ustavni sud ne nalazi ništa što bi ukazalo na proizvoljno postupanje Vrhovnog suda u pogledu primjene navedenih zakonskih odredaba na predmetnu situaciju.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 1942/11 od 17. juna 2014. godine, stav 56, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 74/11, isplata duga - iznosa kupoprodajne cijene koji su apelanti platili tužitelju po osnovi predmetnih predugovora, nema povrede člana 6. Evropske konvencije i člana II/3.e) Ustava BiH

Nema kršenja prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije kada su redovni sudovi utvrdili da su predugovor i aneks predugovora o kupovini nekretnina ništavi, jer nisu zaključeni sukladno odredbama člana 9. Zakona o prometu nekretnina i člana 45. ZOO, i kada su sudovi obavezali apelanta da, sukladno odredbama člana 104. ZOO, vrati tužitelju ono što je po osnovi takvog predugovora primio, kao i kada je preinaka tužbe izvršena prije zaključenja pripremnog ročišta sukladno članu 57. stav 1. ZPP.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 4161/11 od 17. juna 2014. godine, stav 35, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 71/14, povrat novčanog iznosa koji je, navodno, dan na ime kapare, nema povrede člana 6. Evropske konvencije i člana II/3.e) Ustava BiH

Ustavni sud zaključuje da postoji kršenje apelantičinog prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, jer je sud pri donošenju svoje odluke proizvoljno primijenio relevantne odredbe ZOO koje se odnose na uslove pod kojima jamac odgovara za ispunjenje obaveze umjesto glavnog dužnika, kao i opseg jamčeve obaveze u tom slučaju.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 501/13 od 17. juna 2014. godine, stav 45, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 71/14, povreda člana 6. Evropske konvencije i člana II/3.e) Ustava BiH

Ustavni sud zaključuje da nema kršenja prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine, niti prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju kada su redovni sudovi na osnovu činjenica utvrđenih u postupku, a koje ničim nisu dovedene u pitanje, odluke kojim je odbijen apelantov zahtjev za naknadu štete donijeli u skladu sa relevantnim odredbama ZOO, Zakona o privatizaciji poduzeća i Zakona o početnoj bilanci stanja poduzeća i banaka.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 1591/11 od 17. juna 2014. godine, stav 34, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 74/14, naknada štete pretrpljene kupovinom dionica, nema povrede člana 6. Evropske konvencije i člana II/3.e) Ustava BiH

Ustavni sud zaključuje da je osporenom presudom prekršeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine kada je Apelacijski sud u odnosu na apelanticu, koja je u konkretnom slučaju obavezana na naknadu nematerijalne štete po načelu pretpostavljene, objektivne odgovornosti, u smislu tada važeće odredbe člana 180. ZOO koja upućuje na primjenu općih rokova za zastarjelost potraživanja naknade štete, primijenio odredbe člana 377. ZOO, koje, s obzirom na tu okolnost, drugostepeni sud nije mogao primijeniti, već isključivo odredbe iz člana 376. ZOO.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 3979/11 od 17. septembra 2014. godine, stav 40, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 89/14, naknada nematerijalne štete po načelu pretpostavljene, objektivne odgovornosti, zastara, povreda člana 6. Evropske konvencije i člana II/3.e) Ustava BiH

Ustavni sud zaključuje da je osporenim presudama prekršeno apelantovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u kontekstu primjene materijalnog prava koji se odnosi na neutemeljeno obogaćenje u situaciji kada su Viši privredni sud i Vrhovni sud zaključili da je apelant realizirao mjenicu bez pravne osnove. Pri tome nisu uzeli u obzir izmijenjene okolnosti koje su onemogućile apelanta da u cijelosti realizira predmetni ugovor, te okolnost da je tužitelj dao pismenu saglasnost da se predmetni ugovor izmijeni u dijelu u kojem je utvrđena cijena jediničnih radova, čime je tužitelj jasno i nedvojbeno iskazao volju da se opseg i ovlast mjenične izjave prošire i na izmijenjene uslove ugovaranja, što je za apelanta, protivno shvaćanjima redovnih sudova koji su donijeli osporene odluke, bio valjan pravni osnov za realizaciju mjenice.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 2628/13 od 25. septembra 2014. godine, stav 55, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 89/14, realiziranje mjenice bez pravne osnove, povreda člana 6. Evropske konvencije i člana II/3.e) Ustava BiH

Ustavni sud zaključuje da postoji kršenje prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije kada su redovni sudovi u osporenim odlukama proizvoljno primijenili materijalno pravo u odnosu na pasivnu legitimaciju tuženog i zastaru apelantovog potraživanja u slučaju tzv. faktičke eksproprijacije.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 2986/11 od 18. novembra 2014. godine, stav 37, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 99/14, de facto eksproprijacija, pasivna legitimacija, zastara, povreda člana 6. Evropske konvencije i člana II/3.e) Ustava BiH

Ustavni sud zapaža da tužene tokom cijelog postupka pred redovnim sudovima nisu ponudile dokaz za svoju tvrdnju (usprkos postojanju materijalnog dokaza da su predmetne stvari izuzete), a Vrhovni sud je njihovu tvrdnju prihvatio kao dokazanu usprkos postojanju zapisnika da su izuzele apelantove stvari. Kao što je prethodno navedeno, svaka strana za svoje tvrdnje mora dati dokaze. Apelant je svoju tvrdnju da se stvari nalaze kod tuženih potkrijepio zapisnikom o izuzimanju stvari, dakle, potkrijepio ju je dokumentom tuženih. Stoga je zaista nejasno što bi apelant u ovoj situaciji mogao i trebao dalje dokazivati pogotovu što su tužene samo tvrdile da stvari nisu kod njih, a prema zapisniku od 3. februara 1999. godine proizlazi da su stvari kod njih. Imajući u vidu nedvojben zahtjev ZPP (član 7. stav 2.) da sud svoju odluku o tužbenom zahtjevu ili prigovorima stranaka istaknutim u postupku ne može utemeljiti na činjenicama koje stranke nisu iznijele, a stranke, tj. tužene, osim tvrdnji da apelant nije dokazao da se predmetne stvari ne nalaze u njihovom posjedu, u tom pravcu nisu ponudile bilo kakve dokaze usprkos postojanju protivnog dokaza koji ukazuje da se stvari nalaze kod njih, proizlazi da je osporena odluka Vrhovnog suda utemeljena na proizvoljnoj primjeni prava.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 2276/11 od 9. decembra 2014. godine, stav 44, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 101/14, građanski postupak, teret dokazivanja, povreda člana 6. Evropske konvencije i člana II/3.e) Ustava BiH

Ustavni sud zaključuje da postoji kršenje prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, jer su redovni sudovi, pri donošenju svojih odluka kojima su uvažili prigovor nedostatka pasivne legitimacije na strani tuženog, te slijedom toga odbili apelantov tužbeni zahtjev, proizvoljno primijenili relevantne odredbe Zakona o obligacijskim odnosima koje reguliraju pitanje odgovornosti za pričinjenu štetu.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 2845/11 od 9. decembra 2014. godine, stav 24, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 3/15, eksproprijacija, pasivna legitimacija - veza AP 2061/10 i AP 4051/09, povreda člana 6. Evropske konvencije i člana II/3.e) Ustava BiH

Ustavni sud zaključuje da je u predmetnom postupku došlo do povrede prava apelanata na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije obzirom na to da je u obrazloženjima osporenih odluka Ustavni sud ustanovio proizvoljnost u pogledu primjene materijalnog prava.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 963/11 od 24. aprila 2014. godine, stav 37, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 56/14, postupak javnog nadmetanja prodaje nekretnina, povreda člana 6. Evropske konvencije i člana II/3.e) Ustava BiH

Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, jer je način na koji su dokazi pribavljeni i upotrijebljeni u postupku protiv apelanta utjecao na postupak u cjelini, zbog čega u postupku nisu ispunjeni zahtjevi poštenog suđenja.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 460/12 od 10. februara 2015. godine, stav 36, kvaliteta dokaza - nezakonit dokaz, slijedi praksu iz Odluke broj AP 291/08, povreda člana 6. Evropske konvencije i člana II/3.e) Ustava BiH

Ustavni sud zapaža da citirana odredba člana 19. stav 4. Zakona o radu propisuje: „Ako uposlenik izričito ili prešutno obnovi ugovor o radu na određeno vrijeme sa istim poslodavcem, odnosno izričito ili prešutno zaključi sa istim poslodavcem uzastopne ugovore o radu na određeno vrijeme na razdoblje duže od dvije godine bez prekida, takav ugovor smatrat će se ugovorom o radu na neodređeno vrijeme, ako kolektivnim ugovorom nije drugačije određeno." Ustavni sud zapaža da iz jezičnog tumačenja navedene odredbe nedvojbeno proizlazi da se radni odnos na određeno vrijeme automatski transformira u radni odnos na neodređeno vrijeme protekom dvogodišnjeg neprekidnog rada, ili nakon što su protekle više od dvije godine rada kod istog poslodavca. S obzirom na to da je u konkretnom slučaju nepobitno da su apelanti radili kod tuženog duže od dvije godine na temelju ugovora o radu na određeno vrijeme, te imajući u vidu navedeni sadržaj odredbe člana 19. stav 4. Zakona o radu, Ustavni sud smatra da je Vrhovni sud proizvoljno primijenio odredbe člana 19. stav 4. Zakona o radu kada je odbio tužbeni zahtjeva apelanata za utvrđenje da se ugovori o radu na određeno vrijeme imaju smatrati ugovorima o radu na neodređeno vrijeme. […] Kršenje prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) i člana 6. stav 1. Evropske konvencije postoji kada je Vrhovni sud proizvoljno primijenio odredbe člana 19. stav 4. i člana 103. stav 3. Zakona o radu.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 561/14 od 10. februara 2015. godine, st. 27-32, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 20/15, radni odnos, povreda člana 6. Evropske konvencije i člana II/3.e) Ustava BiH

Ustavni sud zapaža da su redovni sudovi detaljno razmotrili posljedice primjene relevantne odredbe člana 47. Zakona o prodaji stanova kako u njezinom izvornom tekstu, tako i sa naknadnim izmjenama u vezi sa pravom koje apelant [Vakufska direkcija] eventualno može imati u odnosu na sporne stanove, tako i u odnosu na pravo tuženih na imovinu u kontekstu člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, koja se, u smislu člana II/2. Ustava Bosne i Hercegovine, direktno primjenjuje u Bosni i Hercegovini i ima „prioritet nad svim ostalim zakonima", te dali iscrpna obrazloženja zašto u okolnostima konkretnog slučaja apelantovi navodi ne mogu dovesti do drugačijeg rješenja konkretne pravne stvari. Stoga, Ustavni sud, protivno apelacijskim navodima, u danim okolnostima ne nalazi arbitrarnost u stajalištu Kantonalnog suda i Vrhovnog suda da ugovori koje su zaključili tuženi sa Općinom Centar nisu ništavi.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 3806/11 od 26. februara 2015. godine, stav 55, ništavost, restitucija, vakufska imovina, nema povrede člana 6. Evropske konvencije i člana II/3.e) Ustava BiH&