Pravično suđenje – kontradiktornost postupka

Redovni sudovi mogu da odluče koje će stranke saslušati, a koje ne. Kada je opunomoćenik svih apelanata u postupku dao svoju izjavu na sudu u ime svih njih, a niko od apelanata nije prigovorio u toku postupka da je imao još nešto posebno da izjavi, nema povrede načela kontradiktornosti u okviru prava na pravično suđenje.
• Odluka broj U 12/03 od 26. marta 2004. godine, stav 23, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 18/04

Princip kontradiktornosti postupka je povrijeđen s obzirom na to da je u žalbenom postupku učestvovao nadležni javni tužilac, a da apelantu i njegovom braniocu nije bila data ta mogućnost.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 54/03 od 23. jula 2004. godine, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 43/04, krivični postupak – neprisustvovanje sjednici drugostepenog vijeća

Postupak mora biti u skladu sa principom kontradiktornosti, tako što optuženi mora da ima informacije o svim navodima i dokazima koje je iznio javni tužilac, kao i da ima mogućnosti da odgovori na iznesene navode i dostavi druge dokaze u korist svoje odbrane.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 557/04 od 30. novembra 2004. godine, stav 24, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 19/05, krivični postupak, krivično djelo protiv sigurnosti javnog saobraćaja, nema povrede člana 6. Evropske konvencije i člana II/3.e) Ustava BiH

Imajući u vidu da u žalbenom postupku nisu učestvovali ni apelant ni javni tužilac, apelantov izostanak sa sjednice Okružnog suda ne narušava principe ravnopravnosti stranaka i kontradiktornosti postupka.
• Odluka o meritumu broj AP 1065/05 od 13. septembra 2005. godine, stav 29, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 22/06;
• Odluka  broj  AP  1245/05  od  13.  juna  2006.  godine,  stav  41,  objavljena  u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 77/06, krivični postupak

Ne postoji kršenje prava na jednakost u postupku kao elementa prava na pravično suđenje kada je drugostepeni sud, u skladu sa zakonom, donio odluku na sjednici vijeća bez pretresa i bez izvođenja novih dokaza, te kada sjednici drugostepenog vijeća nije prisustvovala nijedna stranka u postupku.
• Odluka o meritumu broj AP 1124/05 od 9. februara 2006. godine, stav 31, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 45/06, krivični postupak, krivično djelo porezne utaje

Princip prava na pravično saslušanje ni načelo kontradiktornosti nisu narušeni ako je jedan od svjedoka odbio da svjedoči, a svi drugi dokazi i činjenice ukazuju na to da je optuženi, kao u konkretnom slučaju apelant, izvršio određeno krivično djelo i da je krivično odgovoran. Istina, tačka d. stav 2. člana 6. Evropske konvencije zahtijeva da se optuženom omogući „da sam ispituje ili zahtijeva ispitivanje svjedoka optužbe i da prisustvo i saslušanje svjedoka odbrane odobri pod uvjetima koji važe i za svjedoka optužbe", ali uskraćivanje svjedočenja jednom od svjedoka kojeg predlaže odbrana optuženog nikako se ne može tretirati kao povreda prava na pravično saslušanje u krivičnopravnim stvarima.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 702/05 od 30. marta 2007. godine, stav 31, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 57/07, krivični postupak, ratni zločin, nema povrede člana 6. Evropske konvencije i člana II/3.e) Ustava BiH

U kontekstu apelantovih navoda da mu nikako nije omogućeno da ispita mldb. oštećene kao svjedoke, Ustavni sud ističe da iz stanja spisa predmeta proizlazi da odbrana, odnosno apelant i njegov branilac po službenoj dužnosti nisu, nakon potvrđivanja optužnice u predmetnoj krivičnoj stvari (3. novembra 2011. godine), iskoristili zakonsku mogućnost da traže od suda da sasluša mldb. oštećene kao svjedoke, koja je predviđena odredbom člana 186. stav 4. Zakona o zaštiti i postupanju sa djecom i maloljetnicima (mogućnost optuženog kao stranke i njegovog branioca da postavljaju pitanja takvom svjedoku) u vezi sa stavom 2. istog člana Zakona, kojom je propisano da se saslušanje može provesti najviše dva puta. Osim toga, Ustavni sud zapaža da nije sporno da na glavnom pretresu nije izveden dokaz usmenog saslušanja mldb. djevojčica. Međutim, Ustavni sud zapaža da iz stanja spisa predmeta proizlazi da odbrana nije ni predložila izvođenje takvog dokaza. Nadalje, Ustavni sud zapaža da iz spisa predmeta proizlazi da su na glavnom pretresu pred Okružnim sudom pregledani video, odnosno preslušani tonski zapisi svjedočenja mldb. oštećenih dati tokom istrage, te da se apelantova odbrana jasno izjasnila da nema pitanja za malodobne oštećene, da iskazima malodobnih nije prigovorila u smislu samog njihovog sadržaja izuzev u pogledu kompetentnosti lica koja su saslušavala mldb. oštećene. Slijedom navedenog, Ustavni sud smatra da je ovakvo postupanje Okružnog suda pružilo odbrani dovoljno mogućnosti da na efektivan način ospori izjave mldb. oštećenih date tokom istrage. U prilog ovakvom stavu Ustavnog suda ide i ponašanje redovnih sudova, posebno Okružnog suda, iskazano kroz analizu i ocjenu kredibilnosti iskaza mldb. oštećenih (prezentiranih sudu putem audio i videozapisa), koje su, po ocjeni Ustavnog suda, izvršene na detaljan i zadovoljavajući način sa posebnom pažnjom. U tim okolnostima su redovni sudovi imali mogućnost da na osnovu ponašanja malodobnih sa snimaka formiraju vlastito mišljenje o pouzdanosti djevojčica kao svjedoka u konkretnom slučaju. S obzirom na navedeno, a imajući u vidu okolnosti konkretnog predmeta, Ustavni sud smatra da, zbog činjenice da apelant i njegov branilac nisu usmeno (direktno ili unakrsno) ispitali mldb. oštećene u predmetnom krivičnom postupku, takvo ograničenje principa neposrednosti i kontradiktornosti nije samo po sebi rezultiralo nepoštivanjem apelantovog prava na odbranu, kao aspekta prava na pravično suđenje u smislu odredbe člana 6. st. 1. i 3.d) Evropske konvencije, te se, stoga, navodi apelacije u ovom dijelu pokazuju kao neosnovani.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 2717/13 od 10. oktobra 2016. godine, stav 50, krivični postupak, presuda suštinski bazirana na iskazima oštećenih datim u istrazi, nema povrede člana 6. Evropske konvencije i člana II/3.e) Ustava BiH