Korišćenjem zahtjeva za vanredno ublažavanje kazne i zahtjeva za ponavljanje postupka, kao neefektivnih pravnih lijekova, apelant je podnio apelaciju nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen Poslovnikom Ustavnog suda.
• Odluka o dopustivosti broj U 20/03 od 17.marta 2004. godine, stav 9 i dalje;
• Odluka o dopustivosti broj AP 1053/05 od 28. juna 2005. godine, st. 6 i 7;
• Odluka o dopustivosti broj AP 1091/05 od 14. marta 2006. godine, st. 8 i 9
Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korišćenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 15 stav 3 Poslovnika Ustavnog suda.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 407/04 od 23. jula 2004. godine, stav 14, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 43/04
Korišćenje neefektivnog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana za podnošenje apelacije Ustavnom sudu.
• Odluka o dopustivosti broj AP 532/04 od 23. jula 2004. godine, stav 12
Zahtjevi za ponavljanje pravosnažno okončanog postupka ne predstavljaju efektivne pravne lijekove, sve dok nemaju uspjeha i ne rezultuju ponovnim otvaranjem postupka. Samim tim, ovi zahtjevi ne zaustavljaju rok od 60 dana za podnošenje apelacije Ustavnom sudu, propisan članom 15 stav 3 Poslovnika Ustavnog suda (vidi, Ustavni sud, odluka broj AP 49/03 od 17. marta 2004. godine i bivša Evropska komisija za ljudska prava, presuda G. protiv Savezne Republike Njemačke, aplikacija broj E 10431/83, od 16. decembra 1983. godine, Odluke i izvještaji (OI), broj 35).
• Odluka o dopustivosti broj AP 723/04 od 15. juna 2005. godine, stav 10
Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtijeva da apelant dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na posljednji pravni lijek koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku, kako u činjeničnom tako i u pravnom pogledu. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korišćenjem takvog pravnog lijeka se ne prekida računanje roka od 60 dana propisanog članom 15 stav 3 Poslovnika Ustavnog suda. U konkretnom slučaju, revizija apelanata je odbačena kao nedozvoljena, pa je predstavljala neefektivan pravni lijek. Dakle, konačna odluka je bila presuda Kantonalnog suda. Korišćenjem revizije koja je odbačena apelant je propustio da podnese apelaciju u roku koji je predviđen Pravilima Ustavnog suda.
• Odluka o dopustivosti broj AP 910/05 od 28. juna 2005. godine, st. 7, 8 i 9;
• Odluka o dopustivosti broj AP 1050/05 od 9. februara 2006. godine, stav 6;
• Odluka o dopustivosti broj AP 1051/05 od 9. februara 2006. godine, st. 7 i 8;
• Odluka o dopustivosti broj AP 1068/05 od 12. aprila 2006. godine, st. 7 i 8
U konkretnom slučaju zahtjev za obnovu postupka ne predstavlja efektivni pravni lijek koji prekida rok od 60 dana za podnošenje apelacije i koji apelant nije bio dužan da iscrpi prije podnošenja apelacije. Korišćenjem ovog zahtjeva apelant je propustio da podnese apelaciju u roku koji je predviđen Pravilima Ustavnog suda.
• Odluka o dopustivosti broj AP 904/05 od 9. februara 2006. godine, st. 9 i 10
Član 16 stav 1 Pravila Ustavnog suda koji, kao uslov dopustivosti apelacije, propisuje obavezu da se apelacija podnese u roku od 60 dana od dana kada je apelant primio odluku o posljednjem efektivnom pravnom lijeku koji je koristio. Ovaj rok od 60 dana nužno se odnosi i na podnošenje dopune apelacije, te se samo izuzetno može prihvatiti dopuna apelacije podnesena van tog roka ukoliko se odnosi na nove pravne okolnosti koje su nastale nakon proteka navedenog roka. Mogućnost podnošenja dopune apelacije se nikako ne može tako široko tumačiti da se pod tim podrazumijeva pravo da apelanti mogu u odnosu na isto činjenično stanje i iste osporene odluke apelaciju dopunjavati sve vrijeme dok traje postupak povodom apelacije pred Ustavnim sudom, a van roka od 60 dana.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 1426/05 od 9. novembra 2006. godine, stav 49, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 11/07
U vrijeme podnošenja apelacije bila je donesena pravosnažna presuda po apelantkinjinoj tužbi. Iako je postupak po reviziji tuženog-protivtužioca u toku, Ustavni sud će razmotriti apelantkinjine navode o nedonošenju odluke u razumnom roku u odnosu na postupak po njenoj tužbi koji je pravosnažno okončan presudom Kantonalnog suda, s obzirom da se apelantkinja žali samo na taj dio postupka. U situaciji kada se apelant žali zbog povrede prava na pravično suđenje zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, a prije podnošenja apelacije Ustavnom sudu donesena je i uručena pravosnažna sudska odluka, apelacija se može smatrati blagovremenom samo ako je podnesena u roku iz člana 16 stav 1 Pravila Ustavnog suda.
• Odluka o dopustivosti broj AP 1839/05 od 21. decembra 2006. godine, stav 6
Svaki formalni suparničar samostalno disponira svojim tužbenim zahtjevom, a nadležni sud može različito odlučiti za pojedine formalne suparničare. Prema tome, formalno suparničarstvo je pravni institut koji ima za cilj, prije svega, da se postupak vodi na što ekonomičniji način. Ta činjenica, međutim, ne bi smjela da se zloupotrijebi u pogledu korišćenja pravnih lijekova, te da se zaobiđe zabrana izjavljivanja revizije ukoliko jedna ili više stranaka ne ispunjava imovinski zakonski cenzus od 10.000 KM. Drugim riječima, niti tužioci niti tuženi ne smiju zloupotrijebiti činjenicu da u konkretnom slučaju nastupaju jednom tužbom kao formalni suparničari, tj. da je protiv tuženog pokrenuta jedna parnica od strane formalnih suparničara. Da su tužioci nastupali pojedinačno, što je procesno bilo moguće, ni pojedini tužioci ni tuženi ne bi imali pravo na izjavljivanje revizije.
• Odluka o dopustivosti broj AP 2683/07 od 14. februara 2008. godine, stav 7
Revizija u parničnom postupku je djelotvoran pravni lijek ukoliko u konkretnom slučaju apelant ispuni sve zakonom propisane uslove (Odluka Ustavnog suda AP 1121/04 od 13. oktobra 2005. godine, tačka 21). U tom slučaju, rok od 60 dana za podnošenje apelacije teče od dana prijema revizione odluke. A contrario, ukoliko revizija nije dozvoljena, apelant je dužan da se obrati Ustavnom sudu u roku od 60 dana od dana prijema drugostepene, tj. pravosnažne sudske odluke (Odluka Ustavnog suda broj AP 2684/06 od 5. juna 2007. godine, tačka 10). S obzirom na izuzetak predviđen u članu 237 stav 3 Zakona o parničnom postupku, prema kojem Vrhovni sud Republike Srpske može dopustiti reviziju u svim predmetima, čak i u onim u kojim nije ispunjen uslov imovinskog cenzusa, apelant ima mogućnost da se obrati Ustavnom sudu apelacijom u roku od 60 dana od dana prijema drugostepene, tj. pravosnažne sudske odluke, ali može istovremeno da izjavi reviziju, s tim što je u obavezi da o tome obavijesti Ustavni sud. Ustavni sud će odbaciti apelaciju, kao preuranjenu jer bi donošenjem svoje odluke prije donošenja odluke Vrhovnog suda o izjavljenoj reviziji prejudicirao ovo pitanje. Međutim, nakon donošenja odluke o reviziji, bez obzira na vrstu i razloge te odluke, apelant ima mogućnost da ponovo podnese apelaciju u kojoj je, u smislu člana 19 stav 3 Pravila Ustavnog suda, dužan na propisanom obrascu apelacije pod tačkom 8a) ostale odluke, navesti i ovu odluku Ustavnog suda
• Odluka Ustavnog suda broj AP 106/06 od 23. februara 2006. godine, tačka 9;
• Odluka o dopustivosti broj AP 2579/06 od 3. aprila 2008. godine, stav 6
