Usporedive situacije

Da bi Ustavni sud mogao ispitati apelantove navode na temelju članka II/4. Ustava Bosne i Hercegovine, apelant bi morao dokazati da su ga nadležne vlasti diskriminirale po osnovi radnog odnosa. Međutim, Ustavni sud nije imao dokaze koji bi upućivali na moguću diskriminaciju, te je odlučio da ovaj dio apelacije odbije kao neutemeljen.
• Odluka broj U 23/03 od 24. listopada 2003. godine, stavak 33., objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 8/04;
• Odluka broj U 89/03 od 20. prosinca 2003. godine, stavak 33., objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 6/04;
• Odluka broj U 90/03 od 20. prosinca 2003. godine, stavak 32., objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 6/04, nediskriminacija u svezi s pravom na rad iz članka 6. Međunarodnog pakta o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima;
• Odluka o meritumu broj AP 218/05 od 23. veljače 2006. godine, stavak 29., objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 32/06

Odluku o pravnoj kvalifikaciji, krivnji i kazni sud je donio i obrazložio u odnosu na svakog apelanta, a različita kvalifikacija djela i visina kazne u odnosu na osobu koja je blaže kažnjena zbog zaključenog sporazuma o krivnji s tužiteljstvom ne predstavlja, sama po sebi, različit tretman apelanta u smislu članka 14. Europske konvencije, već je rezultat sveukupne sudačke ocjene dokaza, kao i ponašanja i osobnih okolnosti apelanta, o čemu su sudovi dali detaljna obrazloženja.
• Odluka o meritumu broj AP 215/05 od 12. travnja 2006. godine, stavak 81., objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 68/06

Redovni sud i organi uprave su primjenom Zakona o mirovinsko-invalidskom osiguranju iz 1998. godine, bez uvažavanja opredjeljenja iz Obiteljskog zakona FBiH iz 2005. godine o dosljednom izjednačavanju izvanbračne zajednice, koja u konkretnom slučaju traje 17 godina, s bračnom zajednicom u svim pravima i obvezama, uključujući i imovinska prava, i odbijanjem apelantičinog zahtjeva da joj kao članu obitelji umrlog nositelja osiguranika prizna pravo na obiteljsku mirovinu, prekršili zabranu diskriminacije iz članka II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i članka 14. Europske konvencije u svezi s pravom na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj uz Europsku konvenciju.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 4077/16 od 11. listopada 2018. godine, stavak 36., objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 80/18, stjecanje prava na obiteljsku mirovinu, povreda članka II/4. Ustava BiH i članka 14. Europske konvencije u svezi s pravom na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava BiH i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju

U konkretnom slučaju prekršena je zabrana diskriminacije iz članka II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i članka 14. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda u svezi s pravom na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju kada je, zbog neusklađenosti relevantnih pravnih propisa (Zakona o radu i Zakona o mirovinskom i invalidskom osiguranju) u svezi s ispunjenjem uvjeta glede godina života potrebnih za stjecanje prava na mirovinu, apelant došao u situaciju da bude nejednakopravno tretiran u odnosu na sve druge osobe koje su nakon navršenih 40 godina mirovinskog staža ostvarile pravo na mirovinu. Pri tome je Ustavni sud ukazao da odgovornost za takvu situaciju snosi sâm zakonodavac koji je, donoseći relevantne zakone, propustio uskladiti uvjete za prestanak ugovora o radu zbog navršenih 40 godina mirovinskog staža i prava na starosnu mirovinu.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 598/17 od 10. travnja 2019. godine, stavak 41., objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 32/19, ostvarivanje prava na starosnu mirovinu, povreda članka II/4. Ustava BiH i članka
14. Europske konvencije u svezi s pravom na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava BiH i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju

Ustavni sud smatra da je osporenim odlukama dano jasno i argumentirano obrazloženje da je zapravo apelant tretiran isto kao i ostali učenici u istoj situaciji koji nisu zbog opravdanog izostanka s nastave (više od 1/4 ukupnog fonda nastavnih sati) obvezni polagati predmetni ili razredni ispit. Iz navedenog, dakle, proizlazi da Druga gimnazija Sarajevo nije diskriminirala apelanta, pa samim tim nije bilo dovedeno u pitanje ni njegovo obrazovanje. Ovo zato što se podrazumijeva da je apelant u danim okolnostima, u smislu naprijed navedenih stajališta Europskog suda, trebao postupiti po propisima „koje je ustanovila država" i u smislu članka 89. Zakona o srednjem obrazovanju izaći na ispite iz navedenih predmeta, što se pojavljuje kao preduvjet upisa u naredni razred. Drugačije tumačenje, u smislu da apelant zbog svoje bolesti uopće ne treba polagati ispite i da treba „automatski" prijeći – biti upisan u drugi razred je suprotno smislu odredbi navedenog Zakona i ujedno bi, kad bi se tako tumačilo i postupalo, zapravo dovodilo u pitanje diskriminaciju ostalih učenika koji mogu upisati naredni razred samo pod uvjetom da su završili prethodni razred, odnosno da su ocijenjeni iz svih predmeta. Shodno navedenom, Ustavni sud smatra da apelantu nije bilo uskraćeno pravo pristupa obrazovnoj instituciji za koju se opredijelio, kao ni pravo da stekne obrazovanje u skladu s pravilima koja su na snazi, te da u ostvarivanju tog prava nije diskriminiran u smislu članka II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i članka 14. Europske konvencije.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 3401/17 od 11. lipnja 2019. godine, stavak 56., objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 48/19, pravo pristupa obrazovnoj instituciji, nema povrede članka II/4. Ustava BiH ni članka 14. Europske konvencije u svezi s pravom na obrazovanje iz članka II/3.(l) Ustava BiH i članka 1. Protokola broj 2 uz Europsku konvenciju

Ustavni sud zaključuje da u postupku povodom apelantičinog zahtjeva za isplatu naknade plaće za vrijeme dok odsustvuje s posla zbog trudnoće, porođaja i njege djeteta organi uprave i redovni sud nisu ponudili razloge i argumente u prilog tome da je u apelanticinom predmetu postojao razuman odnos proporcionalnosti koji bi pobijano razlikovanje (isključivo po osnovi državljanstva) učinilo spojivim sa zahtjevima članka 13. Europske konvencije, niti tako nešto proizlazi iz činjenica konkretnog predmeta, čime je prekršena  nediskriminacija iz članka II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i članka 14. Europske konvencije u svezi s pravom na porodični život iz članka II/3.(f) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 8. Europske konvencije.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 324/18 od 27. studenog 2019. godine, stavak 44., objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 84/19, povreda članka II/4. Ustava BiH i članka 14. Europske konvencije u svezi s pravom na obiteljski život iz članka II/3.(f) Ustava BiH i članka 8. Europske konvencije