Krivična osuda osobe s intelektualnim invaliditetom na osnovu izjava datih prije suđenja u odsustvu advokata i protumačenih kao odricanje od prava na zastupanje • Šteta pretrpljena u fazi prije suđenja nije ispravljena u sudskom postupku • Nepravično suđenje u cjelini • Kršenje člana 6. Evropske konvencije

Činjenice predmeta i navodi podnosioca predstavke

U konkretnom predmetu radi se o krivičnom postupku u kojem je podnosilac predstavke, koji ima blagi intelektualni invaliditet, uhapšen i saslušan bez prisustva advokata. U izvještaju o saslušanju zabilježeno je da je podnosilac predstavke dao izjašnjenje nakon što je obaviješten da ima pravo na pomoć advokata i pravo da ne govori ništa. Na unaprijed odštampanom obrascu potvrdio je da je primio te informacije, da ne želi koristiti svoje pravo na šutnju te da je spreman svjedočiti. Tokom saslušanja izjavio je da je dobrog zdravlja i da nije ni na kakvom liječenju, te priznao da je provalio u više zgrada u blizini i ukrao razne predmete. Nakon što je sud donio rješenje o pritvoru, podnosilac predstavke odrekao se prava na žalbu i zatražio pomoć advokata kojeg bi imenovao sud. Okružni sud osudio je podnosioca predstavke na dvije godine zatvora. U obrazloženju suda navedeno je da je sud utvrdio da je ponovljeno priznanje podnosioca predstavke u pretkrivičnom postupku, koje nije povukao čak ni u prisustvu svog advokata, bilo prihvatljivo i pružilo dovoljan osnov za njegovu osudu. Ustavni sud odbacio je ustavnu žalbu podnosioca predstavke kao očigledno neosnovanu jer je utvrdio da je priznanje podnosioca predstavke predstavljalo primarni dokaz njegove krivice.

Podnosilac predstavke se žalio da je osuđen na osnovu priznanja koje je dao u pretpretresnoj fazi postupka u odsustvu advokata, iako je bio u ranjivom položaju zbog svog intelektualnog invaliditeta.

Ocjena Evropskog suda

Evropski sud je istakao da je ključno pitanje u ovom predmetu bilo to da li je krivični postupak protiv podnosioca predstavke, koji je imao određeni nivo intelektualnog invaliditeta, proveden na način da se ispuni njegovo pravo na pravično suđenje, uključujući i način na koji su pribavljeni dokazi. Evropski sud je posebno morao utvrditi da li se podnosilac predstavke valjano odrekao svog prava na pravnu pomoć u situaciji u kojoj je o svojim procesnim pravima obaviješten samo putem unaprijed odštampanih obrazaca. Također je morao utvrditi jesu li samooptužujuće izjave koje je podnosilac predstavke dao u odsutnosti advokata, a na koje su se sudovi pozivali, dobijene kršenjem njegovih prava na pripremu i iznošenje odbrane u pretprocesnoj fazi postupka.

Evropski sud je naglasio da su u konkretnom slučaju nacionalne vlasti trebale preduzeti dodatne korake i podnosiocu predstavke ponuditi odgovarajuće oblike pomoći. Svjesni činjenice da je podnosilac predstavke spadao u kategoriju ranjivih osoba, trebalo mu je omogućiti da razumije da može besplatno zatražiti advokata ako je to potrebno; naprimjer tako što bi mu bila pružena lako čitljiva verzija informacija o njegovim pravima ili tako što bi mu bio osiguran posrednik i time olakšana komunikacija, a informacije učinjene dostupnim. Na taj način su se mogli uvjeriti da je on u stanju razumjeti pružene informacije i posljedice davanja izjave bez pravne pomoći ili, ako je bilo sumnje, organizirati da ga zastupa advokat. U tom smislu Evropski sud je primijetio da, osim jednog člana Zakona o krivičnom postupku, u domaćem pravu ne postoji odredba koja nudi druga procesna prilagođavanja za osobe s invaliditetom. Evropski sud je zaključio da je pravo podnosioca predstavke na pravnu pomoć bilo nepropisno ograničeno u vrijeme kada je ispitivan u odsustvu advokata i priznao da je počinio krivično djelo.

Evropski sud je dalje ispitao posljedice po ukupnu pravičnost krivičnog postupka zbog nedostatka advokata odbrane koji bi pomogao podnosiocu predstavke. U vezi s tim naveo je da je, prije svega, na sudovima bilo da procijene da li je pravno zastupanje bilo potrebno u skladu sa Zakonom o krivičnom postupku ili, ako nije, da li je postojalo valjano odricanje podnosioca predstavke od pravne pomoći, kako je to navela Vlada. Ako nije postojalo valjano odricanje, dokazi pribavljeni u fazi prije suđenja u odsustvu advokata trebalo je da budu isključeni jer su nedopustivi prema domaćem pravu.

Prvostepeni sud je saslušao policijske službenike koji su bili u kontaktu s podnosiocem predstavke u pretpretresnoj fazi i naložio nekoliko stručnih izvještaja, uključujući i sveukupni pregled koji se odnosio na prethodne izvještaje za koje je utvrđeno da su neuravnoteženi i neuvjerljivi. Oslanjajući se na taj pregled, prema kojem je podnosilac predstavke bio sposoban da učestvuje u krivičnom postupku, da razumije njegovu svrhu i da se efikasno brani, sud je utvrdio da pravna pomoć za podnosioca predstavke nije bila potrebna i da su dokazi prikupljeni u odsustvu advokata podnosioca predstavke stoga bili prihvatljivi.

Evropski sud je podsjetio da pravo optuženog da efikasno učestvuje u krivičnom postupku zahtijeva ne samo razumijevanje prirode i posljedica suđenja nego i sposobnost da dovoljno shvati prirodu svojih prava i da ih efikasno ostvaruje. Dalje je istakao da je priznanje dobijeno u odsustvu advokata predstavljalo odlučujući element u osudi podnosioca predstavke. Štaviše, iz spisa se čini da u zapisnicima o njegovom prethodnom ispitivanju nisu direktno iznesene njegove izjave, već da su to bile izjave koje su formulirali policajci koji su ga ispitivali. Kako je dalje naglasio Evropski sud, priznanje podnosioca predstavke pružilo je domaćim istražnim organima okvir oko kojeg su formirali slučaj i odredili fokus potrage za drugim potkrepljujućim dokazima kao što je posjeta mjestu događaja. Stoga je to nesumnjivo nepovratno utjecalo na položaj podnosioca predstavke i znatno ometalo izglede za njegovu odbranu na suđenju.

Prvostepeni sud je naglasio da je podnosilac predstavke ponovio svoje priznanje i pred sudom na ročištu o pritvoru na kojem je bio prisutan njegov advokat. Evropski sud je ipak primijetio da se na tom ročištu podnosilac predstavke ograničio na izjavu da je već dao izjavu u policiji i da ne želi ništa mijenjati. S druge strane, podnosilac predstavke je više puta pred sudom izjavio da nije učinio ništa loše.

Evropski sud je utvrdio da iako je podnosilac predstavke imao korist od kontradiktornog postupka u kojem ga je zastupao advokat po službenoj dužnosti, šteta koju je pretrpio u pretpretresnoj fazi postupka nije ispravljena u naknadnom postupku u kojem je njegovo priznanje smatrano prihvatljivim kao dokaz. Evropski sud je također utvrdio da su okolnosti koje se odnose na navodno odricanje podnosioca predstavke od prava na pravnu pomoć u pretpretresnoj fazi, nedovoljna kontrola tog odricanja od strane sudova i neuspjeh u otklanjanju tog nedostatka bilo kojim drugim proceduralnim zaštitama tokom postupka, zajedno s korištenjem pretpretresnih izjava podnosioca predstavke od prvostepenog suda kako bi ga osudio, učinile suđenje u cjelini nepravičnim. Evropski sud је zaključio da je došlo do kršenja člana 6. stav 3. tačka (c) u vezi sa članom 6. stav 1. Evropske konvencije.