Krivična osuda za klevetu zbog objave na Twitter računu drugog privatnog lica • Povreda člana 10. Evropske konvencije

Činjenice i navodi podnosioca predstavke

Podnosilac predstavke je u svojstvu privatnog lica napisao komentar na Twitter računu drugog korisnika: „R. P. smije biti nacista, spaljivati Kuran i govoriti užasne stvari o ljudima isključivo na osnovu njihovog etničkog porijekla, ali drugo lice bude uhapšeno jer je policajca nazvalo idiotom?” R. P. je bio osnivač desničarske stranke Stram Kurs i javno poznat po provokativnim, antiislamskim protestima i spaljivanju Kurana. Iako stranka nije ušla u parlament, njegovi stavovi često su bili predmet javnih rasprava. R. P. je ranije bio osuđivan za klevetu i rasistički govor.

R. P. je pokrenuo postupak pred Okružnim sudom tražeći da se podnosilac predstavke osudi za klevetu. Okružni sud je osudio podnosioca predstavke na novčanu kaznu od približno 1.350 eura, te mu naložio da izbriše objavu i da plati R. P. odštetu od približno 6.000 eura.

Vrhovni sud je potvrdio presudu Okružnog suda, ali je smanjio iznos odštete na približno 4.000 eura. Vrhovni sud je naveo da je u skladu sa članom 269. stav 1. Krivičnog zakona klevetnička izjava izuzeta od kazne ako je data u kontekstu u kojem je bila razumno opravdana. Na osnovu sadržaja izjave i konteksta u kojem je data, Vrhovni sud je naveo da se izjava mora smatrati vrijednosnim sudom. Vrhovni sud je također naveo da se objava podnosioca predstavke ne može smatrati doprinosom javnoj debati o temi od značajnog interesa za društvo. Shodno tome, prema mišljenju Vrhovnog suda, objava podnosioca predstavke proizašla je iz objave drugog korisnika o hapšenju određenog lica koje je policajca nazvalo „idiotom“, te stoga izjave o R. P. nisu imale potreban interes za društvo u relevantnom kontekstu. Vrhovni sud je zaključio da podnosilac predstavke nije izuzet od kazne prema članu 269. Krivičnog zakona.

Podnosilac predstavke se pred Evropskim sudom žalio da je presudom Vrhovnog suda prekršeno njegovo pravo na slobodu izražavanja zaštićeno članom 10. Evropske konvencije.

Ocjena Evropskog suda

Evropski sud je naveo da izraz „nacista“ ne opravdava automatski osudu za klevetu na osnovu posebne stigme koja mu je pripisana. Općenito uvredljivi izrazi „idiot“ i „fašista“ mogu se smatrati prihvatljivom kritikom u određenim okolnostima. Evropski sud nije našao razlog za neslaganje s utvrđenjem Vrhovnog suda da sporni izraz „nacista“ treba klasificirati kao vrijednosni sud. Nadalje, Evropski sud je istakao da iako istinitost vrijednosnih sudova nije podložna dokazivanju, upotreba izrazito stigmatizirajuće izjave, poput nazivanja osobe nacistom, zahtijeva dovoljan činjenični osnov. Također je istakao da su nacionalni sudovi najbolje pozicionirani da iz konteksta datih izjava i opravdanja koje je dalo lice koje je dalo izjavu procijene da li takav činjenični osnov zaista postoji. Evropski sud je naveo da Vrhovni sud nije pružio nikakvo obrazloženje za svoj zaključak da ne postoji dovoljan činjenični osnov, te da je jednostavno naveo da informacije koje su dostavljene u vezi s R. P. ili nisu predstavljale dovoljan činjenični osnov ili nisu bile dovoljno potkrijepljene daljnjim detaljima u obliku izvornog materijala ili slično. Evropski sud se također nije složio sa stavom Vrhovnog suda da objava nije doprinijela temi od javnog interesa. Istakao je da se objava odnosila na provođenje pravde u Danskoj i ograničenja slobode govora. S obzirom na to da je R. P. bio poznat po ispitivanju granica slobode govora, pozivanje na njegove postupke ne čini se irelevantnim za debatu u koju se podnosilac predstavke uključio.

Evropski sud je ponovio da prema članu 10. stav 2. Evropske konvencije ograničenje slobode izražavanja postoji u dva područja: političkom govoru i pitanjima od javnog interesa. Shodno tome, visok nivo zaštite slobode izražavanja obično će se dodijeliti kada se primjedbe odnose na pitanje od javnog interesa.

Evropski sud je napomenuo da Vrhovni sud nije razmatrao kriterij koliko je R. P. poznat i njegovo prethodno ponašanje. Naglasio je da je R. P. bio osnivač i vođa desničarske nacionalne i antiislamske političke stranke, poznata javna ličnost u vezi sa svojim antiislamskim protestima i javnim istupima koji su u nekoliko slučajeva uključivali spaljivanje Kurana, da je javno iskazivao kritički stav o prisustvu islama u Danskoj, te da je osuđen za klevetu jer je tokom debate na televiziji vođu druge političke stranke nazvao „nacističkom svinjom“. Također je dva puta osuđen za rasistički govor. U tim okolnostima, prema mišljenju Evropskog suda, nema sumnje da je R. P. bio javna ličnost.

Evropski sud je ponovio da su za javne ličnosti granice kritičkog komentara šire jer su neizbježno i svjesno izložene javnoj kontroli i stoga moraju pokazati posebno visok stepen tolerancije. S druge strane, podnosilac predstavke bio je privatno lice koje je objavilo spornu objavu na Twitter nalogu drugog privatnog lica. Evropski sud je istakao da se Vrhovni sud nije bavio kriterijima koji se odnose na posljedice objavljivanja. Vrhovni sud je mogao uzeti u obzir da se radilo o objavi privatnog lica na Twitter računu drugog privatnog lica, da nijedno od njih nije bilo dobro poznato javnosti i da nema naznaka da su objavu preuzeli mediji ili da je široko podijeljena na druge načine.

Konačno, Evropski sud je naglasio da su priroda i težina izrečene kazne faktori koje treba uzeti u obzir prilikom procjene proporcionalnosti miješanja. U ovom slučaju podnosilac predstavke je osuđen na novčanu kaznu od približno 1.350 eura i 10 dana zatvora za slučaj neizvršenja obaveza. Evropski sud je ponovio da, iako upotreba krivičnopravnih sankcija u slučajevima klevete sama po sebi nije nesrazmjerna, krivična osuda je ozbiljna sankcija s obzirom na postojanje drugih sredstava intervencije i pobijanja, posebno putem građanskih pravnih lijekova. Međutim, podnosiocu predstavke je također naloženo da plati značajan iznos odštete R. P. od približno 4.000 eura. Evropski sud je naveo da je kumulativna sankcija, jednaka približno 5.400 eura, bila nesrazmjerno teška.

Evropski sud je zaključio da nacionalni sudovi nisu proveli odgovarajuću vježbu balansiranja u skladu s kriterijima utvrđenim u sudskoj praksi Evropskog suda između prava podnosioca predstavke na slobodu izražavanja i prava R. P. na poštovanje njegovog privatnog života, te da miješanje nije bilo neophodno u demokratskom društvu. Evropski sud je zaključio da je došlo do kršenja člana 10. Evropske konvencije.