Privatni život • Pripadnici službe osiguranja tajno snimali razgovor sutkinje u njenoj kancelariji, što je iskorišteno kao dokaz u krivičnom postupku • Propust da se ispita zakonitost i proporcionalnost osporenog miješanja na način koji pruža dovoljne mjere zaštite od neopravdanog zadiranja u prava podnositeljice predstavke iz člana 8. Evropske konvencije • Kršenje člana 8. Evropske konvencije

Činjenice predmeta i navodi podnositeljice predstavke

Podnositeljica predstavke je u relevantno vrijeme bila zadužena kao sudija za postupanje u dva prekršajna predmeta. Regionalni odjel Službe sigurnosti Rivne je u oba predmeta tajno u kancelariji podnositeljice predstavke snimio njene razgovore s optuženim, odnosno sa srodnicima optuženog. Služba sigurnosti je nakon toga sastavila izvještaje o rezultatima mjere tajnog nadzora, odobrene odlukom Žitomirskog regionalnog apelacionog suda od 8. augusta i 7. novembra 2008. godine. Prema transkriptu razgovora, podnositeljica predstavke je od optuženih primila mito.

Protiv podnositeljice predstavke pokrenut je krivični postupak zbog sumnje na primanje mita. Sud u Netišinu je podnositeljicu predstavke proglasio krivom po dvije tačke optužnice za podmićivanje i osudio je na pet godina zatvora, uvjetno, i jednogodišnju zabranu obavljanja sudskih i državnih funkcija. Apelacioni sud je potvrdio osudu podnositeljice predstavke, uz prekvalifikaciju jednog od krivičnih djela. Vrhovni sud je potvrdio odluku Apelacionog suda navodeći da je vijeće Apelacionog suda ispitalo odluke kojima su odobrene mjere tajnog nadzora u odnosu na podnositeljicu predstavke, zajedno s drugim materijalom u spisu predmeta. Tokom 2014. godine podnositeljica predstavke je zbog krivične osude razriješena dužnosti sudije.

Tokom postupka pred domaćim sudovima problematiziralo se pitanje nedostatka u spisu predmeta sudske odluke kojom se odobrava mjera tajnog nadzora zbog njene tajnosti te njenog ispitivanja od sudije koji ima posebnu sigurnosnu dozvolu.

Podnositeljica predstavke se žali, između ostalog, da je tajno audio i videosnimanje njenih razgovora bilo nezakonito i nesrazmjerno, te da je predstavljalo miješanje u njeno pravo na poštovanje privatnog života u smislu člana 8. Evropske konvencije.

Ocjena Evropskog suda

Evropski sud je ukazao da je suština pritužbe podnositeljice predstavke da nacionalni sudovi nisu provjerili zakonitost traženih tajnih mjera i da joj nije omogućen pristup sudskim odlukama o nadzoru.

Evropski sud je primijetio da su, u skladu sa Zakonom o operativno-istražnim aktivnostima, koji je bio na snazi u relevantno vrijeme, tajne mjere, uključujući i „korištenje drugih tehničkih sredstava za pribavljanje informacija“, morale biti odobrene sudskom odlukom.

U konkretnom slučaju, Žitomirski regionalni apelacioni sud je 8. augusta i 7. novembra 2008. godine odobrio tajno snimanje podnositeljice predstavke. Međutim, kako su samo snimci napravljeni prema odluci od 7. novembra 2008. godine korišteni kao dokazi protiv podnositeljice predstavke, Evropski sud je ispitao pitanje zakonitosti miješanja u pravo podnositeljice predstavke na poštovanje njenog privatnog života, te nužnost i proporcionalnost samo u odnosu na tu odluku.

Evropski sud je primijetio da su podnositeljica predstavke i njen advokat zatražili od Apelacionog suda da im omogući pristup spisu predmeta iz operativne istrage broj 1208, uključujući i odluku od 7. novembra 2008. godine. Međutim, s obzirom na to da su relevantni materijali bili povjerljivi i da ni podnositeljica predstavke ni njen zastupnik nisu imali posebnu dozvolu, podnositeljica predstavke se morala složiti s tim da Apelacioni sud pregleda spis predmeta broj 1208 u svom Odjelu za sigurnost.

Evropski sud je odbacio argument Vlade da se podnositeljica predstavke odrekla prava da pokrene pitanje zakonitosti odluka kojima se odobrava tajni nadzor jer je pristala da vijeće Apelacionog suda pregleda spis predmeta broj 1208 u svom Odjelu za sigurnost, te da je time pristala na zaključke Apelacionog suda o zakonitosti tih odluka. Evropski sud je utvrdio da, u slučaju da se podnositeljica predstavke i nije složila s tim da Apelacioni sud pregleda dokumente u svom Odjelu za sigurnost, to ne bi utjecalo na zabranu pristupa tim dokumentima s obzirom na to da je, prema zakonima o državnim tajnama, sigurnosna služba ta koja ima ovlaštenje da građaninu odobri sigurnosnu dozvolu za pristup državnim tajnama, i to tek nakon procesa provjere.

Evropski sud je primijetio da Apelacioni sud nije razmatrao pitanje da li su postojali uvjerljivi razlozi za zadržavanje relevantnih sudskih odluka o nadzoru kao tajnih nakon što su mjere tajnog nadzora završene, niti je komentirao da li se s relevantnih dokumenata barem djelimično može ukloniti oznaka tajnosti.

Evropski sud je ponovio da su domaći sudovi, kada se bave zahtjevom za odobrenje tajnog nadzora, dužni osigurati odgovarajuću ravnotežu interesa subjekta nadzora i javnih interesa. Dalje, subjektima nadzora treba odobriti pristup dokumentima, osim ako ne postoje uvjerljivi razlozi za uskraćivanje pristupa.

U konkretnom slučaju, s obzirom na to da se nije razmatralo da li postoje uvjerljivi razlozi da se predmetni dokumenti u potpunosti drže povjerljivim i da se podnositeljici predstavke uskrati pristup dokumentima, vlasti nisu uspjele osigurati važnu zaštitu u vezi sa zakonitošću mjera nadzora.

Evropski sud je dalje primijetio da je Apelacioni sud ograničio svoju pravnu analizu pitanja zakonitosti i proporcionalnosti miješanja samo na opće uvjete. Nije jasno da li je Apelacioni sud provjerio postojanje relevantnih i dovoljnih razloga koji opravdavaju tajni nadzor podnositeljice predstavke. Također nije jasno da li su priroda, obim i trajanje miješanja bili opravdani, posebno uzimajući u obzir činjenicu da je predmet nadzora broj 1208 otvoren 20. februara 2008. godine i da je stoga podnositeljica predstavke bila pod tajnim nadzorom oko godinu dana.

Dakle, navedena pitanja ostala su bez odgovora u postupku pred Evropskim sudom dijelom i zbog činjenice da je do 2023. godine, kada su stranke razmijenile zapažanja, spis predmeta nadzora broj 1208 već bio uništen u skladu s relevantnim domaćim pravilima. Iako nema razloga za sumnju da je odluka od 7. novembra 2008. godine o odobravanju tajnog nadzora kancelarije podnositeljice predstavke imala činjenični i pravni osnov, Evropski sud je smatrao da domaći sudovi u periodu 2014–2015. godina nisu ispitali zakonitost i proporcionalnost miješanja na način koji pruža dovoljne mjere zaštite od neopravdanog zadiranja u prava zaštićena članom 8. Evropske konvencije. Utvrdio je da je došlo do kršenja člana 8. Evropske konvencije.