Ograničenje roditeljskih prava podnositeljice predstavke i uskraćivanje kontakta s djecom na osnovu rodnog identiteta • Pretežno oslanjanje na nalaze psihijatrijskih stručnjaka bez detaljne provjere, uprkos nedostatku pratećih naučnih istraživanja o transrodnom roditeljstvu i dokazivoj šteti za djecu • Diskriminacija na osnovu rodnog identiteta • Povreda čl. 8. i 14. u vezi sa članom 8. Evropske konvencije
Činjenice i navodi podnositeljice predstavke
Podnositeljica predstavke je postoperativno transrodna žena. Podnijela je predstavku u svoje ime i u ime svoje biološke djece. Podnositeljica predstavke, čiji je spol u to vrijeme bio službeno zabilježen kao „muški“, vjenčala se sa gđom N. Brak je razveden u junu 2015. godine. Prema sporazumu između bivših supružnika, djeca su ostala kod gđe N., a podnositeljica predstavke se složila da djeci isplaćuje alimentaciju. Do decembra 2016. godine podnositeljica predstavke je redovno posjećivala djecu. Tokom posjeta se predstavljala kao muškarac i nosila mušku odjeću jer bi se, u suprotnom, gđa N. protivila posjetama. Od decembra 2016. godine gđa N. je počela odbijati posjete podnositeljice predstavke.
Gđa N. je 9. januara 2017. godine pokrenula sudski postupak s ciljem ograničavanja roditeljskih prava podnositeljice predstavke. U svojim podnescima je navela da je podnositeljici predstavke dijagnosticiran „transseksualizam“, poremećaj mentalnog zdravlja, da je potom prošla kroz tranziciju iz muškog u ženski spol, te da je nakon toga rijetko imala kontakt s djecom. Također je navela da su ti događaji prouzrokovali nepopravljivu štetu mentalnom zdravlju i moralu djece, te da bi mogli iskriviti njihovu percepciju porodice, dovesti do kompleksa inferiornosti, maltretiranja u školi i mogli bi ih izložiti informacijama o „netradicionalnim seksualnim odnosima“, pri čemu je širenje takvih informacija zabranjeno maloljetnicima. Podnositeljica predstavke je tvrdila da je održavala bliski kontakt s djecom sve dok gđa N. nije počela to opstruirati. Podnositeljica predstavke je podnijela protivtužbu tražeći od sudova da utvrde pravila o pravima posjeta i komunikaciji između roditelja. Okružni sud Ljublinski u Moskvi naložio je forenzičkopsihijatrijsku, seksološku i psihološku procjenu podnositeljice predstavke i njene djece. U izvještaju je navedeno da će informacije o promjeni spola podnositeljice predstavke imati negativan utjecaj na djecu. Okružni sud je donio presudu kojom je ograničio roditeljska prava podnositeljice predstavke i odbio njenu protivtužbu.
Podnositeljica predstavke je tražila alternativnu stručnu procjenu privatnog psihijatra, koji je u izvještaju zaključio da transseksualizam ne predstavlja opasnost za djecu i ne može biti prepreka njihovom odgoju. U izvještaju je navedeno da zaključci sudskomedicinske procjene nisu bili obrazloženi niti pouzdani budući da bili zasnovani isključivo na jednoj studiji, koju su naučnici oštro kritizirali, a ignorirali su brojne studije koje dokazuju suprotno. Podnositeljica predstavke je izjavila žalbu Gradskom sudu u Moskvi, koji je tu žalbu odbio, te se složio sa zaključcima prvostepenog suda i napomenuo da je negativan utjecaj kontakta podnositeljice predstavke s djecom na njihovo psihičko zdravlje i razvoj dovoljno dokazan. Gradski sud u Moskvi i Vrhovni sud Ruske Federacije odbili su žalbe podnositeljice predstavke.
Prema navodima podnositeljice predstavke, gđa N. je promijenila mjesto boravka i podnositeljica predstavke nema nikakve informacije o djeci.
Pozivajući se na čl. 8. i 14, podnositeljica predstavke je pred Evropskim sudom prigovorila da ograničenje njenih roditeljskih prava nije bilo nužno u demokratskom društvu te da je bilo diskriminirajuće.
Ocjena Evropskog suda
Član 8. Evropske konvencije
Evropski sud je predstavku razmatrao samo u odnosu na dio koji je podnositeljica predstavke podnijela u svoje ime. Dio predstavke podnesen u ime njene djece je odbačen.
Evropski sud je naveo da su domaći sudovi prilikom donošenja odluke o ograničavanju roditeljskih prava i kontakta podnositeljice predstavke s djecom dali značajnu težinu psihijatrijskim stručnim procjenama, bez detaljne analize tih nalaza u specifičnim okolnostima cijele porodične situacije. Sa zabrinutošću je primijetio da su stručnjaci sami eksplicitno priznali nedostatak naučnih istraživanja koja podržavaju zaključke i očigledan nedostatak objašnjenja o tome kako bi kontakt podnositeljice predstavke s djecom mogao negativno utjecati na njihovo psihičko zdravlje.
Evropski sud smatra da domaći sudovi prilikom donošenja odluke nisu proveli dubinsku analizu cjelokupne porodične situacije i nisu dali dovoljnu težinu pravima podnositeljice predstavke. Također je istakao da je dobro poznato da mjere koje potpuno lišavaju podnositeljicu predstavke porodičnog života s djecom nisu u skladu s ciljem njihovog ponovnog spajanja i da bi ih trebalo „primjenjivati samo u izuzetnim okolnostima i mogle bi biti opravdane samo ako su motivirane preovlađujućim zahtjevom koji se odnosi na najbolji interes djeteta“. U ovom slučaju, na zahtjev majke djece, domaći sudovi primijenili su najrestriktivniju moguću mjeru i podnositeljicu predstavke potpuno lišili bilo kakvog kontakta s djecom.
Evropski sud je primijetio da su treće strane u svojim podnescima spomenule postojanje mjera i dobrih praksi koje bi se mogle koristiti za pomoć djeci čiji su roditelji prošli kroz promjenu spola. Međutim, Evropski sud je naveo da nije smatrao prikladnim da razmatra postojanje manje restriktivnih sredstava niti da podrži bilo koje od njih s obzirom na to da domaći sudovi nisu uspjeli dokazati da je postojao odgovarajući osnov za ograničenje. Evropski sud je istakao da domaći sudovi nisu izvršili uravnoteženu i razumnu procjenu odgovarajućih interesa na osnovu dubinske analize cjelokupne porodične situacije i drugih relevantnih faktora, te je zaključio da je došlo do kršenja člana 8. Konvencije.
Član 14. u vezi sa članom 8. Evropske konvencije
U vezi s navodima podnositeljice predstavke da je ograničenje njenih roditeljskih prava bilo diskriminirajuće s obzirom na to da je njena promjena spola poslužila kao jedini osnov za to ograničenje, Evropski sud je napomenuo da, uprkos mjerama opreza koje su preduzeli domaći sudovi navodeći da njihove odluke nisu zasnovane na tranziciji podnositeljice predstavke, već na potencijalno štetnom utjecaju na njenu djecu, neizbježan zaključak je da je njen rodni identitet bio u centru razmatranja i bio je prisutan u svakoj fazi sudskog postupka. Evropski sud je zaključio da je utjecaj rodnog identiteta podnositeljice predstavke bio odlučujući faktor koji je doveo do odluke o ograničavanju njenog kontakta s djecom.
Evropski sud je naveo da je podnositeljica predstavke stoga tretirana drugačije od drugih roditelja koji također traže kontakt sa svojom djecom, ali čiji rodni identitet odgovara njihovom spolu pri rođenju. Evropski sud je naglasio da se domaći sudovi nisu bavili ispitivanjem moguće opasnosti za djecu, prirodom i težinom ograničenja roditeljskih prava, posljedicama koje bi to moglo imati po zdravlje i razvoj djece ili bilo kojih drugih relevantnih okolnosti. U odsustvu takvih relevantnih razmatranja, domaći sudovi su svoje odluke zasnovali na navodnom mogućem negativnom utjecaju promjene spola podnositeljice predstavke na njenu djecu. Evropski sud je dalje naglasio da se razlozi koje su iznijele vlasti i dokazi predočeni u prilog njihovom stavu nisu mogli smatrati uvjerljivim i dovoljnim da dokažu postojanje bilo kakve moguće štete po razvoj djece i da opravdaju ograničenje roditeljskih prava podnositeljice predstavke.
Evropski sud je zaključio da su se, ograničavajući roditeljska prava i kontakt podnositeljice predstavke s njenom djecom bez pravilne procjene moguće štete za djecu, domaći sudovi oslonili na njenu promjenu spola, izdvojili je na osnovu njenog statusa transrodne osobe i napravili razliku koja nije bila opravdana u svjetlu postojećih standarda Konvencije.
Evropski sud je zaključio da je došlo do kršenja člana 14. Evropske konvencije u vezi sa članom 8.
