Porodični život • Prestanak roditeljskog prava podnositeljice predstavke nad njenim djetetom u dobi od dvije godine i deset mjeseci • Propust nadležnih organa da provedu detaljnu analizu ranjivosti djeteta • Nije dat dovoljan značaj zaštiti porodičnog života podnositeljice predstavke i njenog djeteta • Kršenje člana 8. Konvencije

Činjenice predmeta i navodi podnositeljice predstavke

Odlukom Okružnog suda ukinuta su roditeljska ovlaštenja podnositeljici predstavke i za staratelja njenom djetetu imenovan je Specijalizirani institut za zaštitu mladih. Podnositeljica predstavke podnijela je žalbu Apelacionom sudu. U žalbi je, između ostalog, navela da zaključak suda da ona ne može preuzeti odgovornost za brigu o svom djetetu nije potkrijepljen, da nije bilo odgovarajućeg ispitivanja njenih roditeljskih sposobnosti te da je jedini razlog za ukidanje roditeljskog prava bio istek „prihvatljivog vremena“. U odgovoru na žalbu Odbor za zaštitu mladih (u daljnjem tekstu: Odbor) naveo je da je „prihvatljivo vrijeme“ isteklo ističući da je dijete boravilo u hraniteljskoj porodici od oktobra 2015. godine. Također je naveo da je podnositeljici predstavke data prilika da izradi plan koji bi joj omogućio da se ponovo brine o djetetu, ali da su taj plan nadležni organi i sudovi ocijenili neadekvatnim. Odbor je dalje naveo da su nadležni organi tvrdili da su nalozi za nadzor i zbrinjavanje trebali da budu privremene prirode. Međutim, dijete je u hraniteljskoj porodici živjelo toliko dugo da je kod njih „stvorilo svoj dom“. Kako je Odbor dalje istakao, nadležni organi su također tvrdili da je prestanak roditeljskog prava majke bio neophodan kako bi se omogućila sigurna budućnost djeteta.

Odlukom Apelacionog suda odbijena je žalba podnositeljice predstavke. Apelacioni sud je smatrao da, s obzirom na to da je „prihvatljivo vrijeme” isteklo, pitanje da li će podnositeljica predstavke biti sposobna da se brine o djetetu više nije zahtijevalo odgovor, te da je sud primijetio da majka nije iskoristila prilike koje su joj pružene na vrijeme. Zbog tog razloga odbijen je njen zahtjev za izdavanje naloga za nezavisnu stručnu procjenu prema Zakonu o parničnom postupku. Kako bi se dalje žalila na tu odluku, podnositeljica predstavke kontaktirala je advokata specijaliziranog za kasacioni postupak i tražila mišljenje o svojim šansama da uspješno podnese žalbu Vrhovnom sudu. Nakon što je ispitao moguće razloge za žalbu, advokat je zaključio da nema izgleda da će žalba po pravnim pitanjima biti uspješna. Podnositeljica predstavke nije podnijela žalbu Vrhovnom sudu.

Podnositeljica predstavke se žali da ukidanje njenog roditeljskog prava bez ispitivanja njenih roditeljskih sposobnosti, zasnovano isključivo na argumentu da njeno dijete dobro napreduje u hraniteljskoj porodici, predstavlja kršenje člana 8. Konvencije.

Ocjena Evropskog suda

Evropski sud je ukazao da se konkretan slučaj, u suštini, tiče načina na koji su domaće vlasti, uključujući i sudove, balansirale suprotstavljene interese. Odluka Okružnog suda o ukidanju roditeljskog prava podnositeljici predstavke, kao i ocjena Apelacionog suda kojom je potvrđena ta odluka u velikoj su mjeri zasnovane na izvještaju Odbora i nalazima koje su sudovi donijeli u postupku nadzora i staranja.

Evropski sud je naveo da je Okružni sud u odluci kojom je ukinuo roditeljsko pravo podnositeljici predstavke dao značajnu težinu činjenici da je dijete ranjivo i da mu je potrebna stabilnost. Međutim, ni odluka suda ni izvještaji Odbora nisu sadržavali dublju analizu prirode te ranjivosti, iako su, s obzirom na ozbiljnost problema, vlasti trebale detaljnije procijeniti ranjivost djeteta tokom postupka.

Evropski sud je istakao da je zahtjev Odbora za prestanak roditeljskog prava podnositeljice predstavke podnesen nakon manje od godinu i po nakon datuma otkad je dijete uzeto na staranje. Dalje, iz odluke Apelacionog suda slijedi da je do dana donošenja te odluke, odnosno manje od godinu dana nakon što je dijete uzeto na starateljstvo, već bilo utvrđeno da cilj više nije ponovno spajanje porodice jer je isteklo „prihvatljivo vrijeme“. Opravdanje za istek „prihvatljivog vremena“ je u ovom slučaju bilo zasnovano uglavnom na tome da podnositeljica predstavke kao majka ne sarađuje.

Bez obzira na činjenicu da je tokom postupka zbrinjavanja podnositeljici predstavke data prilika da podnese alternativni plan za ispitivanje njenih roditeljskih sposobnosti, čini se da su svi praktični pokušaji da se radi na tome da se dijete ponovo spoji s podnositeljicom predstavke zaustavljeni već do februara 2016. godine, dakle samo četiri mjeseca nakon što je dijete uzeto na staranje.

Evropski sud je dalje naveo da je Apelacioni sud smatrao da s obzirom na to da je „prihvatljivo vrijeme” isteklo, pitanje da li će podnositeljica predstavke biti sposobna da se brine o djetetu više nije zahtijevalo odgovor, te da je sud primijetio da majka nije iskoristila prilike koje su joj pružene na vrijeme. Zbog tog razloga odbijen je njen zahtjev za izdavanje naloga za nezavisnu stručnu procjenu prema Zakonu o parničnom postupku.

Evropski sud je također ukazao da je podnositeljica predstavke nekoliko puta propustila da pravilno sarađuje s nadležnim organima i da nije pristala da bude primljena na kliniku. To je zaista ometalo napredak ispitivanja njenih roditeljskih sposobnosti i nije koristilo njenom predmetu ili situaciji njene kćerke. Međutim, u spisima predmeta nema naznaka da podnositeljica predstavke, koja je i sama bila ranjiva osoba i koja je očigledno izgubila povjerenje u porodičnog staratelja, nije bila otvorena za druge opcije takvog ispitivanja. Štaviše, izvještaji Odbora ukazuju na to da je postojala veza između podnositeljice predstavke i njenog djeteta, da se ona brinula o njoj i da je prema njoj pokazivala naklonost.

Evropski sud je istakao da, umjesto da ozbiljno razmotre mogućnost ponovnog spajanja djeteta s podnositeljicom predstavke, nadležni organi i sudovi koji su razmatrali njihove prijave odustali su od spajanja porodice kao krajnjeg cilja u vrlo ranoj fazi, bez odgovarajuće procjene roditeljskih sposobnosti podnositeljice predstavke i bez adekvatnog obrazloženja zbog čega ponovno spajanje više nije u skladu s najboljim interesima djeteta.

Evropski sud je zaključio da u toku postupka koji je doveo do odluke o prestanku roditeljskog prava podnositeljice predstavke nije dat dovoljan značaj zaštiti porodičnog života podnositeljice predstavke i njenog djeteta, zbog čega je došlo do povrede prava iz člana 8. Konvencije.