Prekršajni postupak • Kažnjavanje za izazivanje saobraćajne nesreće • Prigovor četvrtog stepena • Nema povrede člana 6. Evropske konvencije
Činjenice i navodi podnosioca predstavke
Dana 16. januara 2018. godine došlo je do saobraćajne nesreće između kamiona kojim je upravljao podnosilac predstavke i putničkog vozila kojim je upravljao M. Policijski službenik N. izvršio je uviđaj, fotografirao mjesto nesreće, saslušao vozače i sačinio zapisnik te skicu rekonstrukcije nesreće. Utvrđeno je da je M. bio u teškom alkoholiziranom stanju te da mu je ranije bila oduzeta vozačka dozvola.
Protiv M. su vođeni prekršajni postupci zbog vožnje pod utjecajem alkohola i bez vozačke dozvole. Međutim, nije bio optužen za izazivanje ili doprinos nastanku same saobraćajne nesreće. U ubrzanom postupku proglašen je krivim za navedene prekršaje, a odluka je postala pravomoćna.
Policija je 15. februara 2018. godine pokrenula prekršajni postupak protiv podnosioca predstavke, pravnog lica koje je bilo vlasnik vozila kojim je upravljao M. i njegovog predstavnika. Prema policijskom izvještaju, podnosilac predstavke je, zaobilazeći parkirano vozilo s desne strane, prešao preko središnje linije u suprotnu traku i sudario se s vozilom koje je dolazilo iz suprotnog smjera.
Prekršajni sud u Valjevu je 10. juna 2019. godine proglasio podnosioca predstavke krivim za izazivanje nesreće. Podnosilac predstavke je izjavio žalbu tvrdeći da činjenice nisu pravilno utvrđene, da njegov dokazni prijedlog nije prihvaćen i da je M. saslušan bez prisustva njegovog advokata. Apelacioni sud je ukinuo presudu i predmet vratio na ponovno odlučivanje zbog procesnih propusta.
U ponovljenom postupku 28. oktobra 2019. godine prekršajni sud je ponovo proglasio podnosioca predstavke krivim. Podnosilac predstavke je tvrdio da je zapravo M. prešao u njegovu traku te da zbog parkiranog kamiona nije mogao izbjeći sudar. Također je naveo da središnja linija nije bila vidljiva. Kao dokaz ponudio je privatno naručeni stručni nalaz vještaka V., koji je zaključio da je M. odgovoran za nesreću. Sud nije prihvatio te tvrdnje. Oslonio se na policijsku dokumentaciju, fotografije, skicu nesreće, izjave svjedoka i položaj kamiona nakon kočenja. Zaključio je da je podnosilac predstavke vozio suprotnom trakom i da nema dokaza da je M. prešao preko središnje linije. Sud je odbio prihvatiti privatno pribavljeni nalaz vještaka i nije smatrao potrebnim odrediti novo sudsko vještačenje, ocijenivši da postojeći dokazi dovoljno jasno pokazuju uzrok nesreće.
Apelacioni sud je 10. decembra 2019. godine potvrdio tu odluku. Konačno, 15. marta 2022. godine Ustavni sud je odbio ustavnu žalbu podnosioca predstavke zaključivši da nema povrede prava na pravično suđenje niti prava na odbranu, te da nije njegova uloga da preispituje činjenične zaključke redovnih sudova.
Podnosilac predstavke se pred Evropskim sudom žalio da je prekršajni postupak protiv njega bio nepravičan. Osvrnuo se na odbijanje sudova da prihvate nalaz vještaka kojeg je angažirao, da redovni sud nije pristao naložiti forenzičko vještačenje u vezi s nesrećom, te da Apelacioni sud i Ustavni sud nisu dali razloge kojima opravdavaju svoje odluke o odbacivanju njegovih tužbi.
Odluka Evropskog suda
Evropski sud se nije mogao složiti s mišljenjem podnosioca predstavke da je postupak u njegovom slučaju bio nespojiv sa zahtjevima utvrđenim u članu 6. Evropske konvencije. Evropski sud nije našao nikakve naznake da su prekršena prava podnosioca predstavke na odbranu. Također je istakao da mu je pružena dovoljna prilika da iznese svoj predmet i, posebno, da ospori kredibilitet svjedoka, kao i tačnost dokumenata koje je pripremila policija. Činjenica da nije uspio uvjeriti sudove, sama po sebi, nije dovoljna da se pokrene pitanje prema članu 6. Evropske konvencije.
U pogledu navoda podnosioca predstavke da su domaći sudovi odbili da kao dokaz prihvate nalaz vještaka (kojeg je podnosilac predstavke privatno angažirao), Evropski sud je naveo da je diskreciono pravo sudova da se u svojim nalazima oslone, između ostalog, na dokaze koje je prikupila policija i da nalaz vještaka koji je dostavio podnosilac predstavke smatraju suvišnim u svrhu utvrđivanja činjenica predmeta.
Uzimajući u obzir objašnjenje koje je dao prekršajni sud o tome zašto je odbio zahtjev podnosioca predstavke, Evropski sud je naglasio da su podnosilac predstavke i njegov advokat nesumnjivo mogli koristiti nalaze vještaka kako bi pribavili potrebne informacije i pripremili svoju odbranu. Nisu bili spriječeni da se oslone na te informacije kako bi izrazili bilo kakve moguće sumnje koje je podnosilac predstavke mogao imati u vezi s dokazima koje je prikupila policija. Također, Evropski sud je naglasio da je podnosilac predstavke imao priliku da podnese pisanu izjavu u kojoj će objasniti svoj stav, ali da je odlučio da je ne iskoristi.
Uzimajući u obzir gore navedena razmatranja i minorni karakter predmetnog prekršaja, Evropski sud je smatrao da podnosilac predstavke nije potkrijepio svoje navode da je prekršajni postupak protiv njega bio nepravičan. Evropski sud je zaključio da odbijanje sudova da prihvate nalaz vještaka kojeg je angažirao podnosilac predstavke nije dovelo podnosioca predstavke u nepovoljniji položaj u odnosu na tužilaštvo, te stoga nije predstavljalo povredu načela jednakosti strana u postupku. Odluke koje su donijele domaće sudske vlasti ne mogu se smatrati proizvoljnim ili očigledno nerazumnim. Prema mišljenju Evropskog suda, priroda žalbi podnosioca predstavke svodi se na neslaganje s odlukama domaćih sudova, te su usmjerene na ocjenu dokaza i predstavljaju prigovore četvrtog stepena. Evropski sud je zaključio da nije došlo do kršenja člana 6. Evropske konvencije.
