Član 6. Evropske konvencije primjenjiv na postupke u kojima je Sudsko vijeće Sjeverne Makedonije utvrdilo da je podnosilac predstavke počinio profesionalni prekršaj u vrijeme obavljanja sudijske dužnosti • Konačna odluka Sudskog vijeća nije bila predmet naknadnog preispitivanja od strane Vijeća za odlučivanje po žalbama pri Vrhovnom sudu • Postupak u cjelini nije ispunio zahtjeve za pravično suđenje • Utvrđeno kršenje člana 6. Evropske konvencije
Činjenice predmeta i navodi podnosioca predstavke
Vijeće za utvrđivanje činjenica i pokretanje postupka za utvrđivanje odgovornosti sudija u Sjevernoj Makedoniji je u julu 2017. godine pred Sudskim vijećem Sjeverne Makedonije (u daljnjem tekstu: Sudsko vijeće) pokrenulo postupak za razrješenje podnosioca predstavke sudijske dužnosti zbog profesionalnog prekršaja. Na sjednici održanoj 18. juna 2019. godine Sudsko vijeće je razriješilo podnosioca predstavke dužnosti sudije. Utvrđeno je da je podnosilac predstavke počinio profesionalni prekršaj prema članu 75. st. 1, 2. i 10. Zakona o sudovima iz 2010. godine. Nakon žalbe podnosioca predstavke, Vijeće za odlučivanje po žalbama pri Vrhovnom sudu (u daljnjem tekstu: Vijeće) vratilo je predmet Sudskom vijeću na ponovno razmatranje jer je utvrdilo da odredbe koje su primijenjene nisu bile na snazi u vrijeme razrješenja podnosioca predstavke i naložilo Sudskom vijeću da uzme u obzir načelo primjene blažeg zakona. Podnosilac predstavke je u međuvremenu penzionisan tako da je postupak koji je započeo kao postupak razrješenja zbog profesionalnog prekršaja nastavljen kao postupak za utvrđivanje profesionalnog prekršaja.
Odlučujući u ponovnom postupku na sjednici od 24. decembra 2020. godine Sudsko vijeće je ponovo utvrdilo da je podnosilac predstavke počinio profesionalni prekršaj prema članu 75. st. 1, 2. i 10. u vezi sa članom 74. st. 1. i 2. Zakona o sudovima iz 2010. godine time što nije blagovremeno sastavio ili donio presude u više od 240 predmeta u 2015. i 2016. godini. Sudsko vijeće se pozvalo i na odredbe člana 76. stav 1. Zakona o sudovima iz 2019. godine koji uključuje neprofesionalno i nesavjesno obavljanje sudijske funkcije kao osnov za utvrđivanje profesionalnog nedoličnog ponašanja sudije.
Podnosilac predstavke se pred Evropskim sudom žalio da postupak protiv njega zbog profesionalnog prekršaja nije bio pravičan i da je Sudsko vijeće u ponovnom postupku pogrešno primijenilo Zakon o sudovima iz 2010. godine.
Ocjena Evropskog suda
Evropski sud je ukazao da je postupak protiv podnosioca predstavke započeo i trajao skoro tri godine kao postupak za razrješenje. Nakon penzionisanja podnosioca predstavke, postupak je okončan odlukom Sudskog vijeća kojom je utvrđeno da je podnosilac predstavke počinio profesionalni prekršaj dok je obavljao sudijsku dužnost. Evropski sud je istakao da su postupci zbog profesionalnog prekršaja koje je vodilo Sudsko vijeće, kao tijelo zaduženo za osiguranje nezavisnosti pravosuđa, od posebnog značaja za povjerenje javnosti kako kada se radi o disciplinskim postupcima protiv sudija na funkciji tako i kada se radi o postupcima zbog profesionalnog prekršaja protiv bivših sudija, kao što je u slučaju podnosioca predstavke.
Evropski sud je smatrao da treba da procijeni pritužbu podnosioca predstavke s posebnom pažnjom potrebnom za preispitivanje disciplinskih postupaka protiv sudija.
Evropski sud je konstatirao da je Sudsko vijeće prvobitno razriješilo podnosioca predstavke dužnosti sudije primjenom člana 75. st. 1, 2. i 10. Zakona o sudovima iz 2010. godine. Nakon žalbe podnosioca predstavke, Vijeće je vratilo predmet na ponovno razmatranje Sudskom vijeću utvrdivši da primijenjene odredbe nisu bile na snazi u vrijeme razrješenja podnosioca predstavke. Naložilo je Sudskom vijeću da uzme u obzir načelo primjene blažeg zakona.
Međutim, u ponovnom postupku Sudsko vijeće je ponovo utvrdilo da je Zakon o sudovima iz 2010. godine primjenjiv na predmet podnosioca predstavke. Iako je njegova odluka bila u direktnoj suprotnosti s odlukom Vijeća, Sudsko vijeće nije dalo nikakve konkretne razloge na osnovu kojih je došlo do zaključka o tome koja verzija Zakona o sudovima je bila primjenjiva. U pogledu uputstva Vijeća da se uzme u obzir načelo primjene blažeg zakona, Sudsko vijeće ograničilo se na puko utvrđivanje da Zakon o sudovima iz 2019. godine također uključuje neprofesionalno i nesavjesno obavljanje sudijskih funkcija kao osnov za utvrđivanje nedoličnog profesionalnog ponašanja sudije. Nije analiziralo koja verzija Zakona o sudovima je zapravo blaža za podnosioca predstavke. Stoga se ne može zaključiti da je Sudsko vijeće tokom postupka ispravilo nedostatak na koji je ukazalo Vijeće. Evropski sud je smatrao da je tako stvorena situacija koja je u suprotnosti s načelom pravilne primjene prava.
Evropski sud je ponovo naglasio važnost donošenja odluka Sudskog vijeća za održavanje vladavine prava, nezavisnosti pravosuđa i povjerenja javnosti u rad Sudskog vijeća. U vezi s tim, Evropski sud je konstatirao da je postupak protiv podnosioca predstavke zbog profesionalnog prekršaja okončan odlukom Sudskog vijeća od 24. decembra 2020. godine koju Vijeće nije naknadno preispitivalo. Shodno tome, Vijeće nije moglo procijeniti da li je Sudsko vijeće postupilo u skladu s prethodnim uputstvima u postupku vraćanja predmeta na ponovni postupak. Strogo poštovanje nalaza Vijeća od strane Sudskog vijeća bilo je još važnije u takvim okolnostima. Evropski sud je zaključio da je predmetni postupak, posmatran u cjelini, bio u suprotnosti sa zahtjevima pravičnog suđenja prema članu 6. stav 1. Evropske konvencije. Utvrđeno je da je došlo do kršenja te odredbe.
