Političar kažnjen u krivičnom postupku jer sa svog javno dostupnog zida na društvenoj mreži Facebook koji je koristio u izbornoj kampanji nije izbrisao islamofobne komentare trećih strana, koje su također osuđene • Naglašen utjecaj govora mržnje koji uzrokuje veću štetu u izbornom periodu • Zajednička odgovornost svih učesnika • Nema kršenja člana 10. Evropske konvencije
Činjenice
Podnosilac predstavke je Julien Sanchez, koji je u relevantno vrijeme bio lokalni vijećnik i kandidat na parlamentarnim izborima.
Podnosilac predstavke je u oktobru 2014. godine na svom javno dostupnom računu na društvenoj mreži Facebook napisao sljedeću objavu: “Iako je Front National pokrenuo svoju novu internetsku stranicu u zakazano vrijeme, malo razmislite o UMP-u [Unija za narodni pokret] iz Nimesa, članu Evropskog parlamenta [F. P.], čija internetska stranica, koja je trebalo da bude pokrenuta danas, prikazuje zlokobnu trostruku nulu na svojoj početnoj stranici...” Ovu objavu komentiralo je 15 osoba. Jedan od komentatora, S. B., napisao je sljedeći komentar: “Ovaj veliki čovjek pretvorio je Nimes u Alžir, nema ulice bez kebaba i džamije, dileri droge i prostitutke vladaju, nije ni čudo što je izabrao Brisel, prijestolnicu novog svjetskog poretka, šerijata (...). Hvala [F.] i poljupci Leili... Konačno blog koji nam mijenja živote.” Drugi korisnik, L. R., dodao je još tri komentara upućena muslimanima.
Leila T., partnerica F. P., sljedećeg je dana saznala za ove objave te podnijela krivičnu prijavu protiv podnosioca predstavke i dvoje komentatora. Iako je podnosilac predstavke kasnije upozorio svoje pratioce da paze na sadržaj svojih komentara, sporne komentare nije uklonio sa svog zida na Facebooku. Podnosilac predstavke i komentatori proglašeni su krivim za poticanje na mržnju odnosno nasilje protiv grupe ili pojedinca.
Navodi podnosioca predstavke
Podnosilac predstavke je smatrao da je njegovom osudom prekršeno njegovo pravo na slobodu izražavanja prema članu 10. Konvencije.
Ocjena Evropskog suda
- Postojanje zakonitosti miješanja i legitiman cilj
Podnosilac predstavke je osporio predvidivost njegove osude kao „kreatora sadržaja“ prema Zakonu o audiovizuelnoj komunikaciji. U vezi s ovim pitanjem Sud je, između ostalog, istakao da je definicija „kreatora sadržaja“ jasno i nedvosmisleno postavljena u sudskoj praksi domaćih sudova: dakle, to je osoba koja je preduzela inicijativu za kreiranje elektronskih komunikacijskih usluga za razmjenu mišljenja o unaprijed definiranim temama. Suprotno argumentima podnosioca predstavke i u skladu s praksom zauzetom u predmetu Delfi protiv Estonije, Sud je dalje istakao da, prema domaćem zakonu, ne postoji zahtjev za prethodnu obavijest „kreatora sadržaja“. Stoga se o znanju za nezakonite komentare mora odlučivati od slučaja do slučaja. Iako se pitanjem odgovornosti vlasnika računa na društvenoj mreži Facebook domaći sudovi nisu posebno bavili u relevantno vrijeme, ta činjenica, kako je istakao Sud, sama po sebi nije bila u suprotnosti sa zahtjevima pristupačnosti i predvidivosti zakona.
Sud je dalje zaključio da je miješanje slijedilo legitimne ciljeve zaštite ugleda ili prava drugih te sprečavanja nereda i kriminala.
- Neophodna mjera u demokratskom društvu
Kada je riječ o nužnosti miješanja, Sud je podsjetio na četiri ključna aspekta koje treba imati na umu prilikom razmatranja ovog pitanja: kontekst u kojem su komentari napisani, koraci koje je podnosilac predstavke preduzeo s ciljem uklanjanja komentara, odgovornost autora komentara kao alternativa odgovornosti podnosioca predstavke i posljedice domaćeg postupka.
Primjenjujući ove kriterije, Sud je istakao da komentari u ovom slučaju predstavljaju govor mržnje usmjeren na određenu grupu (muslimane) te da su stoga nezakoniti. Također je istakao da su oni objavljeni u specifičnom kontekstu predstojećih izbora zbog čega postoji vjerovatnoća da će se oni proširiti i stvoriti veći rizik od ksenofobije. Kada je riječ o političkom kontekstu i posebnoj odgovornosti podnosioca predstavke, Sud je, između ostalog, istakao da podnosilac predstavke nije bio samo privatno lice te da je on svoj račun na Facebooku koristio u svojstvu lokalnog vijećnika u političke svrhe i uoči izbora. Sud je dalje istakao da zid na društvenoj mreži Facebook potpada pod karakterizaciju „drugih foruma na internetu, gdje se mogu širiti komentari trećih strana“. Izuzimanje internetskih posrednika ili „kreatora sadržaja“ od svake odgovornosti moglo bi olakšati ili potaknuti zloupotrebu, uključujući govor mržnje i pozive na nasilje, ali i manipulaciju, laži i dezinformacije. Dok profesionalni subjekti, koji kreiraju društvene mreže i čine ih dostupnim drugim korisnicima, nužno imaju određene obaveze, trebalo bi da postoji podjela odgovornosti među svim učesnicima. U vezi s pitanjem procjene koraka koje je poduzeo podnosilac predstavke, Sud je istakao da je podnosilac predstavke odlučio da svoj zid na Facebooku učini javno dostupnim te je „ovlastio svoje prijatelje da objavljuju komentare”. Stoga, po mišljenju Suda, s obzirom na lokalne tenzije i tekuću izbornu kampanju u to vrijeme, on nije mogao biti nesvjestan da njegov izbor može imati određene potencijalno ozbiljne posljedice. Osim toga, korištenje Facebooka podložno je prihvatanju određenih uvjeta i odredbi, posebno onih u „Izjavi o pravima i odgovornostima“, kojih je podnosilac predstavke morao biti svjestan. Podnosilac predstavke je skrenuo pažnju svojih „prijatelja“ na potrebu da „budu oprezni sa sadržajem [svojih] komentara“, čime je očito pokazao da je barem bio svjestan pitanja koja su pokrenuta određenim objavama. Sud je dalje naglasio da je podnosilac predstavke bio osuđen, ne zbog primjedbi dvoje autora uzetih zasebno, već zato što nije nastavio s brzim brisanjem svih nezakonitih komentara koji su predstavljali oblik kontinuiranog dijaloga koji je činio koherentnu cjelinu, pa je bilo razumno da su ih domaće vlasti shvatile kao takve. U okviru analize pitanja odgovornosti autora komentara kao alternative odgovornosti podnosioca predstavke, Sud je podsjetio na zaključak o zakonitosti miješanja te istakao da je podnosilac predstavke bio optužen za djela koja se razlikuju od onih koja su počinili autori nezakonitih komentara i kojima se upravlja drugačijim režimom odgovornosti. Naglasio je da podnosilac predstavke stoga nije bio krivično gonjen umjesto S. B. i L. R., koji su i sami bili osuđeni.
U kontekstu pitanja koje se odnosi na posljedice postupaka domaćih sudova za podnosioca predstavke, Sud je istakao da je izrečena sankcija primjerena i razmjerna. Posebno je primijetio da njegova osuda na novčanu kaznu i plaćanje troškova građanskoj stranci od ukupno 4.000 eura nije imala nikakav negativan učinak na njegovu slobodu izražavanja niti bilo kakav negativan utjecaj na njegovu kasniju političku karijeru.
Konačno, na osnovu ocjene specifičnih okolnosti ovog predmeta i uzimajući u obzir polje slobodne procjene na koju tužena država ima pravo, Sud je utvrdio da su se odluke domaćih sudova zasnivale na relevantnim i dovoljnim razlozima, kako u pogledu odgovornosti koja se podnosiocu predstavke kao političaru pripisuje za nezakonite komentare objavljene uoči izbora na njegovom zidu na Facebooku od trećih strana, koje su identificirane i procesuirane kao saučesnice, tako i u vezi s njegovom krivičnom osudom. Osporavano miješanje stoga se smatralo „nužnim u demokratskom društvu“.
