Pristup sudu • Kleveta • Prekid postupka za klevetu zbog parlamentarnog imuniteta • Sloboda procjene države nije prekoračena • Nema kršenja člana 6. Evropske konvencije
Činjenice i navodi podnosioca predstavke
Podnosilac predstavke je preduzetnik i član Akademije za energetiku Gruzije. Godine 2011. osuđen je na devet godina zatvora zbog špijunaže. Parlament ga je 5. decembra 2012. godine proglasio „političkim zatvorenikom“, a iz zatvora je pušten na osnovu Zakona o amnestiji koji je Parlament usvojio 12. januara 2013. godine. Na zahtjev podnosioca predstavke provedeno je ponovno suđenje, nakon kojeg je 16. jula 2018. godine presuda iz 2011. godine poništena, a podnosilac predstavke oslobođen svih optužbi.
Neodređenog datuma 2020. godine razni mediji su izvijestili da je niz kompanija i preduzetnika tokom prvog kvartala te godine doniralo više od dva miliona gruzijskih larija vladajućoj stranci Gruzijski san. Među donatorima je bio i podnosilac predstavke.
U kontekstu medijskog izvještavanja o tim događajima, I. A., član Parlamenta, kratko je intervjuiran unutar zgrade Parlamenta, te je tom prilikom izjavio: „Što se tiče konkretnih osoba i odnosa stranke Gruzijski san prema ruskim špijunima, da, Gruzijski san nije oslobodio samo Kiguradzea [podnosioca predstavke] nego i druge osobe osuđene za špijunažu proglasivši ih političkim zatvorenicima. Od tada vladajuća stranka nije razotkrila nijednog špijuna. Dakle, te osobe politički su partneri Gruzijskog sna…“
Podnosilac predstavke je 15. jula 2020. godine pokrenuo građanski postupak protiv I. A., televizijskih stanica Mtavari Arkhi Ltd i TV Pirveli Ltd, te gruzijskog servisa Radija Slobodna Evropa / Radio Liberty (RFE/RL) tražeći da se utvrdi da je bio izložen diskriminaciji, te povlačenje navodno klevetničke izjave i dosuđivanje naknade za nematerijalnu štetu. Tvrdio je da su medijske kuće i I. A. širili klevetnički sadržaj pozivajući se na njegovo ranije hapšenje i osudu za špijunažu u ime Rusije tokom mandata prethodne vlade, te na njegovo naknadno puštanje na slobodu zbog toga što ga je Parlament priznao kao političkog zatvorenika. Međutim, nisu spomenuli da je potpuno oslobođen tih optužbi u postupku koji je ponovo otvoren nakon njegovog puštanja na slobodu.
Tokom postupka za klevetu I. A. je zatražio da se postupak protiv njega obustavi na osnovu parlamentarnog imuniteta, tvrdeći da je, budući da se radilo o političkoj odluci koju je donio Parlament, njegova izjava predstavljala politički argument iznesen u vršenju njegovih parlamentarnih dužnosti, a ne „klevetu“ kako je tvrdio podnosilac predstavke.
Gradski sud u Tbilisiju je 5. oktobra 2021. godine donio odluku kojom je obustavio postupak protiv I. A. navodeći da je osporena izjava data u kontekstu njegovog političkog izražavanja i u vršenju njegovih dužnosti kao člana Parlamenta.
Odlučujući o žalbi podnosioca predstavke, tročlano vijeće Apelacionog suda u Tbilisiju je 24. januara 2023. godine potvrdilo odluku nižeg suda.
Podnosilac predstavke se pred Evropskim sudom žalio da je odluka domaćih sudova da prekinu postupak za klevetu narušila samu suštinu prava na pristup sudu jer mu nije data mogućnost da ospori optužbe za špijunažu, a koje su predstavljale napade na njegov ugled, čast i integritet kao javne ličnosti s uglednom akademskom pozadinom.
Odluka Evropskog suda
Evropski sud je naveo da se ovaj predmet odnosi, s jedne strane, na pravo podnosioca predstavke na pristup sudu, a s druge strane, na slobodu izražavanja koja je data zastupnicima u vršenju njihovih parlamentarnih funkcija.
Evropski sud je prihvatio tvrdnju Vlade da je legitimni cilj miješanja u ovom slučaju bio omogućiti slobodu govora predstavnicima naroda i održati podjelu vlasti između zakonodavne i sudske vlasti. Evropski sud je ponovio da prilikom ispitivanja proporcionalnosti imuniteta njegova apsolutna priroda ne može biti odlučujuća. U tom smislu Evropski sud je već utvrdio da se pravilo parlamentarnog imuniteta u principu ne može smatrati nametanjem nesrazmjernog ograničenja prava na pristup sudu kako je ustanovljeno u članu 6. stav 1. Evropske konvencije.
Evropski sud je istakao da je njegov zadatak da procijeni je li primjena relevantnog pravnog okvira od domaćih sudova u vezi s parlamentarnim imunitetom, s obzirom na okolnosti, bila u skladu s pravom podnosioca predstavke na pristup sudu prema članu 6. stav 1. Evropske konvencije. Također je naglasio da nije na njemu da procjenjuje vrijednost osporenog parlamentarnog govora ili njegov doprinos „značajnoj debati“. Umjesto toga, u kontekstu člana 6. stav 1. Evropske konvencije, Evropski sud je u svojoj praksi preferirao fokusiranje na postojanje jasne veze s parlamentarnom aktivnošću. Samo u odsustvu takve veze Evropski sud je usvajao usko tumačenje koncepta proporcionalnosti između cilja koji se želi postići i korištenih sredstava.
Evropski sud je naveo da ne može zanemariti činjenicu da primjena parlamentarnog imuniteta nije automatska u tuženoj državi, te da su domaći sudovi uzeli u obzir argumente stranaka i razmotrili niz faktora kako bi zaključili da je osporena izjava spadala u djelokrug parlamentarnih funkcija I. A. i stoga bila obuhvaćena njegovim parlamentarnim imunitetom.
Evropski sud je istakao da su domaći sudovi propisno utvrdili postojanje jasne veze između izražavanja I. A. i njegovih parlamentarnih funkcija, te utvrdili da takva veza postoji, čime su opravdali prekid postupka za klevetu. U svjetlu prethodno navedenog, imajući u vidu široku slobodu djelovanja koja je data državama u reguliranju parlamentarnog imuniteta, Evropski sud je zaključio da se ne može reći da primjena pravila parlamentarne privilegije u ovom slučaju prelazi slobodu procjene koja je data državama u ograničavanju prava pojedinca na pristup sudu.
Shodno tome, nije došlo do kršenja člana 6. stav 1. Konvencije.
