Neizvršenje odluka donesenih u korist podnosioca predstavke protiv insolventne općine i nemogućnost obraćanja sudu radi osiguranja njihovog izvršenja • Nesrazmjerno ograničenje njegovih „imovinskih prava“ i prava na pristup sudu • Kršenje člana 6. Evropske konvencije i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju
Činjenice predmeta i navodi podnosioca predstavke
Podnosilac predstavke se bavi prikupljanjem štednje i odobravanjem kredita u svim njihovim oblicima, kako u Italiji tako i u inostranstvu. Specijaliziran je za pružanje usluga faktoringa privatnim društvima, odnosno za preuzimanje potraživanja koja se odnose na organe javne uprave.
Podnosilac predstavke je preuzeo više potraživanja koja su privatna društva i pružaoci usluga imali prema Općini Cosenza. Ukupan iznos preuzetih potraživanja utvrdili su okružni sudovi u Cosenzi i Catanzaru, koji su donijeli rješenja o izvršenju. Općina Cosenza je samo djelimično isplatila iznose dosuđene domaćim odlukama.
Općina Cosenza je, nakon djelimične otplate svog duga, 11. novembra 2019. godine proglasila insolventnost i pokrenula postupak insolventnosti predviđen zakonskom uredbom broj 267 od 18. augusta 2000. godine (u daljnjem tekstu: TUEL).
Podnosilac predstavke je 10. jula 2020. godine podnio zahtjev Vanrednom odboru za likvidaciju (u daljnjem tekstu: OSL) za uvrštavanje na listu povjerilaca Općine i za unos iznosa koji mu se duguju u odgovarajući popis obaveza. U skladu sa članom 248. TUEL-a, podnosilac predstavke nije mogao pokrenuti niti nastaviti postupke izvršenja u vezi s potraživanjima koja su bila upisana na listu koju je sastavio OSL.
Podnosilac predstavke se Evropskom sudu žalio zbog neizvršenja domaćih odluka donesenih u njegovu korist, kao i zbog nemogućnosti pristupa sudu radi osiguranja izvršenja tih odluka, pri čemu se pozvao na član 6. stav 1. Konvencije i član 1. Protokola broj 1 uz Konvenciju. Podnosilac predstavke je naveo da domaće odluke donesene u njegovu korist protiv Općine Cosenza nisu bile izvršene. Nadalje je istakao da se odloženo izvršenje ne može opravdati stanjem insolventnosti Općine, koje je proglašeno 2019. godine.
Ocjena Evropskog suda
Evropski sud je istakao da je podnosilac predstavke imao potraživanje koje je bilo sigurno, dospjelo i plativo na osnovu rješenja o izvršenju koja su donijeli okružni sudovi u Cosenzi i Catanzaru. Također je konstatirao da su, prema informacijama koje su dostavile stranke, rješenja o izvršenju donesena u korist podnosioca predstavke ostala neizvršena u periodima koji traju duže od dvije te duže od sedam godina. Dalje je istakao da je zahtjev podnosioca predstavke za uvrštavanje na listu povjerilaca predstavljao nužan korak kako bi se ostvarila isplata njegovih potraživanja u okviru postupka insolventnosti koji je pokrenula Općina, te se ne može tumačiti kao prihvatanje kašnjenja. Osim toga, prema odredbama TUEL-a, podnosilac predstavke nije bio u mogućnosti pokrenuti postupke izvršenja.
U vodećim predmetima Ventorino protiv Italije (broj 357/07, 17. maj 2011. godine), De Trana protiv Italije (broj 64215/01, 16. oktobar 2007. godine), Nicola Silvestri protiv Italije (broj 16861/02, 9. juni 2009. godine) i Antonetto protiv Italije (broj 15918/89, 20. juli 2000. godine) Evropski sud je već utvrdio povrede u vezi s pitanjima sličnim onima u konkretnom predmetu. Nakon što je ispitao sav materijal koji mu je dostavljen, Evropski sud nije pronašao nijednu činjenicu niti argument koji bi ga uvjerio da u pogledu osnovanosti predmetnih prigovora donese drugačiji zaključak. Imajući u vidu svoju sudsku praksu o tom pitanju, Evropski sud je istakao da u konkretnom slučaju vlasti nisu uložile sve potrebne napore kako bi u potpunosti i u razumnom roku izvršile odluke donesene u korist podnosioca predstavke te da su nesrazmjerno ograničile njegovo pravo na pristup sudu. Evropski sud je zbog istih razloga utvrdio da je kašnjenje u izvršenju rješenja o izvršenju predstavljalo nesrazmjerno miješanje u „imovinu“ podnosioca predstavke. Utvrdio je povredu člana 6. stav 1. Konvencije i člana 1. Protokola broj 1 uz Konvenciju.