Pristup sudu • Kleveta • Prekid postupka za klevetu zbog parlamentarnog imuniteta • Sloboda procjene države nije prekoračena • Nema kršenja članka 6. Europske konvencije

Činjenice i navodi podnositelja predstavke

Podnositelj predstavke je poduzetnik i član Akademije za energetiku Gruzije. Godine 2011. osuđen je na devet godina zatvora zbog špijunaže. Parlament ga je 5. prosinca 2012. godine proglasio „političkim zatvorenikom“, a iz zatvora je pušten na temelju Zakona o amnestiji koji je Parlament usvojio 12. siječnja 2013. godine. Na zahtjev podnositelja predstavke provedeno je ponovno suđenje, nakon kojeg je 16. lipnja 2018. godine presuda iz 2011. godine poništena, a podnositelj predstavke oslobođen svih optužbi.

Neodređenog datuma 2020. godine razni mediji su izvijestili da je niz kompanija i poduzetnika tijekom prvog kvartala te godine doniralo više od dva milijuna gruzijskih larija vladajućoj stranci Gruzijski san. Među donatorima je bio i podnositelj predstavke.  

U kontekstu medijskog izvještavanja o tim događajima, I. A., član Parlamenta, kratko je intervjuiran unutar zgrade Parlamenta, te je tom prilikom izjavio: „Što se tiče konkretnih osoba i odnosa stranke Gruzijski san prema ruskim špijunima, da, Gruzijski san nije oslobodio samo Kiguradzea [podnositelja predstavke] nego i druge osobe osuđene za špijunažu proglasivši ih političkim zatvorenicima. Od tada vladajuća stranka nije razotkrila nijednog špijuna. Dakle, te osobe politički su partneri Gruzijskog sna…“ 

Podnositelj predstavke je 15. lipnja 2020. godine pokrenuo građanski postupak protiv I. A., televizijskih stanica Mtavari Arkhi Ltd i TV Pirveli Ltd, te gruzijskog servisa Radija Slobodna Europa / Radio Liberty (RFE/RL) tražeći da se utvrdi da je bio izložen diskriminaciji, te povlačenje navodno klevetničke izjave i dosuđivanje naknade za nematerijalnu štetu. Tvrdio je da su medijske kuće i I. A. širili klevetnički sadržaj pozivajući se na njegovo ranije hapšenje i osudu za špijunažu u ime Rusije tijekom mandata prethodne vlade, te na njegovo naknadno puštanje na slobodu zbog toga što ga je Parlament priznao kao političkog zatvorenika. Međutim, nisu spomenuli da je potpuno oslobođen tih optužbi u postupku koji je ponovno otvoren nakon njegovog puštanja na slobodu. 

Tijekom postupka za klevetu I. A. je zatražio da se postupak protiv njega obustavi na temelju parlamentarnog imuniteta, tvrdeći da je, budući da se radilo o političkoj odluci koju je donio Parlament, njegova izjava predstavljala politički argument iznesen u vršenju njegovih parlamentarnih dužnosti, a ne „klevetu“ kako je tvrdio podnositelj predstavke. 

Gradski sud u Tbilisiju je 5. listopada 2021. godine donio odluku kojom je obustavio postupak protiv I. A. navodeći da je osporena izjava dana u kontekstu njegovog političkog izražavanja i u vršenju njegovih dužnosti kao člana Parlamenta. 

Odlučujući o žalbi podnositelja predstavke, tročlano vijeće Apelacionog suda u Tbilisiju je 24. siječnja 2023. godine potvrdilo odluku nižeg suda.

Podnositelj predstavke se pred Europskim sudom žalio da je odluka domaćih sudova da prekinu postupak za klevetu narušila samu bit prava na pristup sudu jer mu nije dana mogućnost da ospori optužbe za špijunažu, a koje su predstavljale napade na njegov ugled, čast i integritet kao javne ličnosti s uglednom akademskom pozadinom. 

Odluka Europskog suda

Europski sud je naveo da se ovaj predmet odnosi, s jedne strane, na pravo podnositelja predstavke na pristup sudu, a s druge strane, na slobodu izražavanja koja je dana zastupnicima u vršenju njihovih parlamentarnih funkcija. 

Europski sud je prihvatio tvrdnju Vlade da je legitimni cilj miješanja u ovom slučaju bio omogućiti slobodu govora predstavnicima naroda i održati podjelu vlasti između zakonodavne i sudske vlasti. Europski sud je ponovio da prilikom ispitivanja proporcionalnosti imuniteta njegova apsolutna priroda ne može biti odlučujuća. U tom smislu Europski sud je već utvrdio da se pravilo parlamentarnog imuniteta u načelu ne može smatrati nametanjem nerazmjernog ograničenja prava na pristup sudu kako je ustanovljeno u članku 6. stav 1. Europske konvencije. 

Europski sud je istaknuo da je njegov zadatak da procijeni je li primjena relevantnog pravnog okvira od domaćih sudova u svezi s parlamentarnim imunitetom, s obzirom na okolnosti, bila u skladu s pravom podnositelja predstavke na pristup sudu prema članku 6. stavak 1. Europske konvencije. Također je naglasio da nije na njemu da procjenjuje vrijednost osporenog parlamentarnog govora ili njegov doprinos „značajnoj debati“. Umjesto toga, u kontekstu članka 6. stavak 1. Europske konvencije, Europski sud je u svojoj praksi preferirao fokusiranje na postojanje jasne veze s parlamentarnom aktivnošću. Samo u odsustvu takve veze Europski sud je usvajao usko tumačenje koncepta proporcionalnosti između cilja koji se želi postići i uporabljenih sredstava. 

Europski sud je naveo da ne može zanemariti činjenicu da primjena parlamentarnog imuniteta nije automatska u tuženoj državi, te da su domaći sudovi uzeli u obzir argumente stranaka i razmotrili niz faktora kako bi zaključili da je osporena izjava spadala u djelokrug parlamentarnih funkcija I. A. i stoga bila obuhvaćena njegovim parlamentarnim imunitetom. 

Europski sud je istaknuo da su domaći sudovi propisno utvrdili postojanje jasne veze između izražavanja I. A. i njegovih parlamentarnih funkcija, te utvrdili da takva veza postoji, čime su opravdali prekid postupka za klevetu. U svjetlu prethodno navedenog, imajući u vidu široku slobodu djelovanja koja je dana državama u reguliranju parlamentarnog imuniteta, Europski sud je zaključio da se ne može reći da primjena pravila parlamentarne privilegije u ovom slučaju prelazi slobodu procjene koja je dana državama u ograničavanju prava pojedinca na pristup sudu. 

Sukladno tome, nije došlo do kršenja članka 6. stavak 1. Konvencije.