Privatni i porodični život • Odbijanje registracije imena koje je podnositeljica predstavke odabrala za svoje novorođeno dijete • Obrazložena presuda • Nema kršenja člana 8. Evropske konvencije
Činjenice
Podnositeljica predstavke je 28. septembra 2016. godine podnijela zahtjev Odjelu za registraciju okruga Yasamal (Odjel za registraciju) tražeći da se ime Əbülfəzlabbas registrira kao ime njenog sina. Odjel je odbio zahtjev podnositeljice predstavke pozivajući se na relevantne odredbe Ustava, Građanskog zakonika i Zakona o državnom jeziku. Naveo je da se spomenuto ime ne nalazi na listi imena koju je preporučila Azerbejdžanska nacionalna akademija nauka. Podnositeljica predstavke podnijela je ponovo zahtjev tražeći da se ime njenog sina registrira kao Əbülfəzl Abbas. I taj zahtjev je odbijen. Podnositeljica predstavke pokrenula je postupak protiv Odjela za registraciju pred prvostepenim sudom. Prvostepeni sud je odbio tužbu podnositeljice predstavke smatrajući da predloženo ime, napisano u bilo kojoj varijanti, zbog izgovora nije u najboljem interesu djeteta. Nakon presude prvostepenog suda podnositeljica predstavke podnijela je zahtjev da se ime Abbas upiše kao ime njenog sina, što je Odjel za registraciju odobrio. Međutim, uprkos registraciji tog imena, podnositeljica predstavke podnijela je žalbu protiv presude prvostepenog suda, koju je drugostepeni sud odbacio zbog razloga sličnih onima koje je naveo prvostepeni sud. Vrhovni sud je kasacionu žalbu podnositeljice predstavke protiv odluke drugostepenog suda odbio po osnovu toga da je ime Abbas na zahtjev podnositeljice predstavke već bilo registrirano kao ime djeteta.
Navodi podnositeljice predstavke
Podnositeljica predstavke se žali da je zbog odbijanja domaćih vlasti da registriraju ime (Əbülfəzlabbas) koje je odabrala za svog sina povrijeđeno njeno pravo na poštovanje privatnog i porodičnog života iz člana 8. Evropske konvencije.
Ocjena Evropskog suda
Evropski sud je ukazao da njegov zadatak nije da zamijeni nadležne domaće vlasti u određivanju najprikladnije politike za reguliranje pitanja imena u državi, već da preispita prema Evropskoj konvenciji da li odbijanje domaćih organa da registriraju ime djeteta predstavlja povredu prava podnositeljice predstavke iz člana 8. Evropske konvencije.
Podnositeljica predstavke je pred Evropskim sudom navela da su domaće vlasti odbile registraciju imena koje je ona odabrala, te da je morala da registrira ime Abbas kao ime svog sina zbog odlaska na ljekarski pregled u Iran. Međutim, Evropski sud je konstatirao da iz spisa predmeta ne proizlazi da je podnositeljica predstavke ikada spomenula taj argument, bilo u svojim žalbama drugostepenom i kasacionom sudu bilo tokom rasprave pred drugostepenim sudom, iako je, kao što je već spomenuto, ime djeteta bilo registrirano kao Abbas nakon presude prvostepenog suda. Evropski sud je također konstatirao da podnositeljica predstavke nije dostavila nikakve informacije ili dokumente u vezi s medicinskim pregledom, niti je dostavila kopiju zahtjeva koji je uputila nadležnom organu za registraciju u kojem je, kako je tvrdila, objasnila tu situaciju.
Evropski sud je u konkretnom slučaju istakao da je podnositeljica predstavke, koju je zastupao advokat, podnijela tužbu na tri sudske instance. Sudovi su ispitali njene tvrdnje i obrazložili svoje odluke. Dok su prvostepeni i drugostepeni sud smatrali da predmetno ime nije u najboljem interesu djeteta, Vrhovni sud je odbacio kasacionu žalbu podnositeljice predstavke smatrajući da je djetetu ime već dato i objasnio relevantnu proceduru za traženje promjene tog imena. Pred Evropskim sudom podnositeljica predstavke nije objasnila zašto je nastavila da vodi predmetni postupak umjesto postupka za promjenu već registriranog imena svog djeteta, niti je tvrdila da takav postupak nije adekvatan u njenoj situaciji. Evropski sud je naveo da u tim okolnostima i u nedostatku bilo kakvih potkrijepljenih argumenata koji bi govorili suprotno, kao i imajući u vidu široku slobodu procjene koju uživaju države u ovoj sferi, nije našao osnova da dovede u pitanje zaključke domaćih vlasti.
U vezi s određenim „problemima“ koje je navela podnositeljica predstavke, zbog kojih su domaće vlasti odbile registraciju imena po njenom izboru, Evropski sud je podsjetio da ti problemi nisu bili pokrenuti pred domaćim sudovima. Evropski sud je dalje naveo da to što je zahtjev za registraciju imena odbijen ne sprečava podnositeljicu predstavke da to ime koristi. Evropski sud je također istakao da u specifičnim okolnostima ovog slučaja „neugodnost“ na koju se podnositeljica predstavke pozvala nije dovoljna da navede Evropski sud da zaključi da je postojao nedostatak poštovanja njenog privatnog i porodičnog života iz člana 8. Evropske konvencije.
Evropski sud je ukazao i na svoju raniju praksu kada je uzeta u obzir činjenica ranijeg prihvaćanja spornog imena za zvaničnu registraciju i utvrdio da u konkretnom slučaju, kako je tvrdila Vlada, a podnositeljica predstavke nije osporila, sporno ime nikada nije bilo registrirano.
Evropski sud je zaključio da nije došlo do povrede člana 8. Evropske konvencije.
