Provjera imovine • Razrješenje dužnosti tužioca • Povreda člana 8. Evropske konvencije
Podnosilac predstavke je u relevantno vrijeme bio šef Tužilaštva u Apelacionom sudu u Draču. U postupku provjere imovine sudija i tužilaca Nezavisne kvalifikacione komisije (u daljnjem tekstu: Komisija) utvrđeno je da podnosilac predstavke ispunjava uvjete provjere u pogledu njegove profesionalne kompetencije i integriteta za obavljanje dužnosti tužioca, ali da ne ispunjava uvjete u pogledu procjene njegove imovine, zbog čega bi trebao biti razriješen dužnosti tužioca. Postupak provjere obuhvatio je period od 2003. do 2016. godine. Podnosilac predstavke nije uspio opravdati troškove porodice i prijavljenu ušteđevinu za period od sedam godina. Podnosilac predstavke se žalio na pogrešnu finansijsku analizu. Odlukom Vrhovnog suda potvrđena je odluka Komisije i podnosilac predstavke je razriješen dužnosti tužioca.
Iz finansijske analize Posebnog žalbenog vijeća proizlazi da su troškovi života procijenjeni na osnovu podataka iz anketa koje je pripremio Zavod za statistiku. Vrhovni sud nije ponudio nikakvo objašnjenje u vezi s naglim porastom procijenjenih troškova života za 2007. godinu. Što se tiče putnih troškova podnosioca predstavke za putovanja u inostranstvo, Vrhovni sud je obračun zasnovao na podacima policije o prelasku granice za period od 2008. do 2016. godine, dok je za period od 2004. do 2007. godine Vrhovni sud uzeo obračun koji je već uradila Komisija, a koji je napravljen bez podataka za taj period.
Ocjena Evropskog suda
Evropski sud je ukazao da je podnosilac predstavke razriješen dužnosti tužioca i da je time izgubio funkciju u pravosudnom sistemu, ali i svoju plaću. To je nesumnjivo imalo ozbiljne posljedice na njegovu dobrobit i dobrobit članova njegove porodice, te je to u vrlo značajnoj mjeri utjecalo na njegov privatni život, pa je stoga član 8. Evropske konvencije primjenjiv.
Evropski sud je u meritumu predmeta ukazao na to da Posebno žalbeno vijeće nije utvrdilo nikakve nepravilnosti u pogledu zakonitog porijekla niti prijavljivanja glavne nepokretne imovine koja je pripadala porodici podnosioca predstavke. Jedini problem za cjelokupni period procjene odnosio se na četiri godine za koje je finansijska analiza Posebnog žalbenog vijeća pokazala ukupni manjak. Vrijednosti za tri od ukupno četiri godine nisu bile značajne i predstavljale su svega između 1,5 i 3,2% od ukupnog kombiniranog porodičnog prihoda za svaku relevantnu godinu.
Veći manjak utvrđen je za 2007. godinu, i to u iznosu od 709.429 albanskih leka, što je predstavljalo 12,4% od ukupnog zajedničkog porodičnog prihoda. Međutim, čini se da je taj obračun morao biti uzet s oprezom. Naime, obračun je pokazao povećanje procijenjenih životnih troškova domaćinstva podnosioca predstavke za čak 133% u 2007. godini u odnosu na 2006. godinu. Iznos procijenjenih troškova života za 2007. godinu bio je veći čak i u odnosu na 2008, 2010. i 2013. godinu, koje obuhvataju šestogodišnji period koji je uslijedio. U pogledu navedenog, Posebno žalbeno vijeće nije dalo bilo kakvo objašnjenje, a tako značajan porast ne može se smatrati uvjerljivim. Konačno, obračun procijenjenih putnih troškova za 2007. godinu izvršen je bez provjerljivih podataka o stvarnim putovanjima podnosioca predstavke i njegove porodice, iako su ti podaci bili dostupni za naredne godine.
Evropski sud je također primijetio da je finansijska analiza Komisije, gledano u cjelini, pokazala značajan višak za period od 2004. do 2009. godine, odnosno uključujući i godine koje su prethodile onima s manjkom i premašile utvrđeni ukupni manjak za cjelokupan period procjene.
Evropski sud je, na osnovu sveobuhvatne ocjene posebnih okolnosti ovog predmeta, konstatirao da je razrješenje podnosioca predstavke, koje je bilo opravdano prvenstveno obračunima koji su se odnosili samo na jednu godinu, a koje je trebalo uzeti s oprezom, bilo nesrazmjerno legitimnim ciljevima kojima se težilo u postupku provjere. Evropski sud je utvrdio da je došlo do kršenja člana 8. Evropske konvencije.
