Porodični život • Pozitivne obaveze • Prekid kontakta između podnositeljice predstavke i njenog polubrata nakon što ga je usvojila porodica koja živi u inozemstvu • Odbijanje podnositeljice predstavke da bude usvojena ne smije nadmašiti interese samog njenog polubrata • U datim okolnostima, usvojenje polubrata podnosioca zahtjeva od porodice koja živi u inozemstvu je, dugoročno gledano, bilo u njegovom najboljem interesu • Procjena domaćih vlasti nije proizvoljna • Preovlađujući interesi porodice koja usvaja da uživa i gradi porodični život zajedno s polubratom podnositeljice predstavke neometan pokušajima članova njegove biološke porodice da ponovo uspostave kontakt • Nema kršenja člana 8. Evropske konvencije

Činjenice i navodi podnositeljice predstavke

Podnositeljica predstavke Y je državljanka Srbije rođena 2007. godine. Tokom 2015. godine je zajedno sa svojom braćom i sestrama smještena u hraniteljsku porodicu jer im roditelji nisu mogli pružiti adekvatnu brigu. Roditelji su naknadno lišeni roditeljskog prava jer se nisu trudili da održe kontakt sa četvero djece. Djeca su time ispunila kriterije za usvojenje.

U septembru 2017. godine par iz inozemstva izrazio je interes za usvojenje Y i njenog polubrata X.

Međutim, Y, koja je upravo napunila deset godina i imala je pravo da odluči da li želi biti usvojena ili ne, izrazila je želju da nastavi živjeti sa svojom hraniteljicom.

Tim stručnjaka izrazio je mišljenje da je u najboljem interesu X da ga usvoje potencijalni usvojioci. Između ostalog, navedeno je da će potencijalni usvojioci osigurati kontakt između X i podnositeljice predstavke „u skladu sa svojim mogućnostima, potrebama i interesima“.

Ministarstvo za rad, zapošljavanje, boračka i socijalna pitanja (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) je 14. februara 2018. godine donijelo odluku kojom se potencijalnim usvojiocima dozvoljava usvojenje X. U odluci nije spomenut nikakav kontakt između podnositeljice predstavke i X nakon njegovog usvojenja.

Centar za socijalni rad je 21. februara 2018. godine donio odluku kojom se odobrava usvojenje X od potencijalnih usvojilaca. U odluci je, između ostalog, navedeno da su ispunjeni svi uvjeti iz Konvencije o zaštiti djece i saradnji u pogledu međunarodnog usvojenja. U odluci nije spomenut nikakav kontakt između podnositeljice predstavke i X nakon njegovog usvojenja.

Nakon što je X usvojen, nije bilo kontakta između njega i podnositeljice predstavke.

Pozivajući se posebno na član 8. Evropske konvencije (pravo na poštovanje privatnog i porodičnog života), podnositeljica predstavke žalila se na nedostatak kontakta sa svojim polubratom X nakon njegovog usvojenja u inozemstvu tvrdeći da nije bilo u njenom ili najboljem interesu X da ih razdvoje. Također je tvrdila da su usvojioci obećali da će održavati kontakt između nje i X nakon njegovog usvojenja, što se nije dogodilo.

Ocjena Evropskog suda

Evropski sud je prihvatio tvrdnju Vlade da se smještaj X u hraniteljsku porodicu ne može smatrati najboljim trajnim rješenjem za njega. Domaće vlasti imale su delikatan zadatak da pronađu najbolje rješenje za zaštitu interesa X. Evropski sud se u vezi s tim pozvao na Opći komentar broj 14. Komiteta za prava djeteta, prema kojem se potencijalni sukobi između najboljih interesa djeteta, posmatranih pojedinačno, i interesa grupe djece moraju rješavati od slučaja do slučaja pažljivim balansiranjem interesa svih strana i pronalaženjem odgovarajućeg kompromisa. 

Evropski sud je dalje prihvatio da bi najbolje rješenje bilo zajedničko usvojenje podnositeljice predstavke i X. Međutim, u Srbiji za njih nisu pronađeni potencijalni usvojioci, pa je usvojenje X od porodice koja živi u inozemstvu, dugoročno gledano, bilo u njegovom najboljem interesu jer, kao dijete čija je majka lišena roditeljskih prava i čiji je otac bio nepoznat, nije imao trajnu stabilnu porodičnu situaciju, a u Srbiji mu nisu pronađeni potencijalni usvojioci.

Evropski sud je također primijetio da u Srbiji ne postoji mogućnost za „otvoreno” usvojenje koje bi osiguralo kontakt između usvojenog djeteta i članova njegove ili njene biološke porodice. Nadalje, ukazano je da ne postoji zakon kojim se regulira kontakt između djeteta i njegove biološke porodice nakon usvojenja na bilo koji način, a ni relevantni međunarodni instrumenti ne nameću opću obavezu državama da održavaju kontakt između braće i sestara nakon potpunog usvojenja.

U pogledu navoda podnositeljice predstavke da joj je obećano da će održavati kontakt sa X nakon njegovog usvojenja, Evropski sud je istakao da mišljenje stručnjaka Ministarstva, u kojem je navedeno da će potencijalni usvojioci osigurati kontakt između X i podnositeljice predstavke „u skladu sa svojim mogućnostima, potrebama i interesima”, nije stvorilo nikakvu pravnu obavezu za usvojioce da osiguraju takav kontakt. Odluka o usvojenju X nije predvidjela nikakav kontakt između podnositeljice predstavke i X nakon njegovog usvojenja. Evropski sud je dalje primijetio da nema ničega što bi ukazivalo na to da su Centar ili potencijalni usvojioci željeli odstupiti od srbijanskog zakonskog propisa o usvojenju koji ne predviđa „otvoreno” usvojenje. Za razliku od smještaja djece u hraniteljsku porodicu ili u ustanovu, usvojenje je trajno rješenje i ne postoji obaveza država da pokušaju očuvati veze između bioloških članova porodice i usvojenog djeteta kao što je nastavak kontakta nakon usvojenja.

Imajući u vidu sve navedeno, ocijenjeno je da je država ispunila svoju obavezu da se brine o najboljem interesu djeteta pravilno procjenjujući mogućnosti i interese dvoje maloljetnika. Nakon usvojenja, X se morao naviknuti na svoju novu porodicu i prihvatiti novo okruženje te naučiti strani jezik. Sve to zajedno predstavljalo je delikatnu situaciju. U tim okolnostima domaće vlasti su imale pravo dati odlučujuću težinu X-ovoj potrebi za trajnošću, stabilnošću i integracijom u njegovo novo porodično okruženje, posebno u periodu neposredno nakon usvojenja. S obzirom na te okolnosti, kao i na činjenicu da je X imao samo četiri godine kada je usvojen, Evropski sud je smatrao da su prevagnuli interesi usvojiteljske porodice da uživa i gradi porodični život zajedno sa X neometan pokušajima članova njegove biološke porodice da ponovo uspostave kontakt.

Evropski sud je zaključio da nije došlo do kršenja člana 8. Evropske konvencije.