Provjera imovine • Razrješenje dužnosti tužitelja • Povreda članka 8. Europske konvencije
Podnositelj predstavke je u relevantno vrijeme bio šef Tužiteljstva u Apelacijskom sudu u Draču. U postupku provjere imovine sudaca i tužitelja Neovisne kvalifikacijske komisije (u daljnjem tekstu: Komisija) utvrđeno je da podnositelj predstavke ispunjava uvjete provjere u pogledu njegove profesionalne kompetencije i integriteta za obavljanje dužnosti tužitelja, ali da ne ispunjava uvjete u pogledu procjene njegove imovine, zbog čega bi trebao biti razriješen dužnosti tužitelja. Postupak provjere obuhvatio je razdoblje od 2003. do 2016. godine. Podnositelj predstavke nije uspio opravdati troškove obitelji i prijavljenu ušteđevinu za razdoblje od sedam godina. Podnositelj predstavke se žalio na pogrešnu financijsku analizu. Odlukom Vrhovnog suda potvrđena je odluka Komisije i podnositelj predstavke je razriješen dužnosti tužitelja.
Iz financijske analize Posebnog žalbenog vijeća proizlazi da su troškovi života procijenjeni na temelju podataka iz anketa koje je pripremio Zavod za statistiku. Vrhovni sud nije ponudio nikakvo objašnjenje u svezi s naglim porastom procijenjenih troškova života za 2007. godinu. Što se tiče putnih troškova podnositelja predstavke za putovanja u inozemstvo, Vrhovni sud je obračun utemeljio na podacima policije o prelasku granice za razdoblje od 2008. do 2016. godine, dok je za razdoblje od 2004. do 2007. godine Vrhovni sud uzeo obračun koji je već uradila Komisija, a koji je napravljen bez podataka za to razdoblje.
Ocjena Europskog suda
Europski sud je ukazao da je podnositelj predstavke razriješen dužnosti tužitelja i da je time izgubio funkciju u pravosudnom sustavu, ali i svoju plaću. To je nesumnjivo imalo ozbiljne posljedice na njegovu dobrobit i dobrobit članova njegove obitelji, te je to u vrlo značajnoj mjeri utjecalo na njegov privatni život, pa je stoga članak 8. Europske konvencije primjenjiv.
Europski sud je u meritumu predmeta ukazao na to da Posebno žalbeno vijeće nije utvrdilo nikakve nepravilnosti u pogledu zakonitog podrijetla niti prijavljivanja glavne nepokretne imovine koja je pripadala obitelji podnositelja predstavke. Jedini problem za cjelokupno razdoblje procjene odnosio se na četiri godine za koje je financijska analiza Posebnog žalbenog vijeća pokazala ukupni manjak. Vrijednosti za tri od ukupno četiri godine nisu bile značajne i predstavljale su svega između 1,5 i 3,2 % od ukupnog kombiniranog obiteljskog prihoda za svaku relevantnu godinu.
Veći manjak utvrđen je za 2007. godinu, i to u iznosu od 709.429 albanskih leka, što je predstavljalo 12,4 % od ukupnog zajedničkog obiteljskog prihoda. Međutim, čini se da je taj obračun morao biti uzet s oprezom. Naime, obračun je pokazao povećanje procijenjenih životnih troškova kućanstva podnositelja predstavke za čak 133 % u 2007. godini u odnosu na 2006. godinu. Iznos procijenjenih troškova života za 2007. godinu bio je veći čak i u odnosu na 2008., 2010. i 2013. godinu, koje obuhvaćaju šestogodišnje razdoblje koje je uslijedilo. U pogledu navedenog, Posebno žalbeno vijeće nije dalo bilo kakvo objašnjenje, a tako značajan porast ne može se smatrati uvjerljivim. Konačno, obračun procijenjenih putnih troškova za 2007. godinu izvršen je bez provjerljivih podataka o stvarnim putovanjima podnositelja predstavke i njegove obitelji, iako su ti podaci bili dostupni za naredne godine.
Europski sud je također primijetio da je financijska analiza Komisije, gledano u cjelini, pokazala značajan višak za razdoblje od 2004. do 2009. godine, odnosno uključujući i godine koje su prethodile onima s manjkom i premašile utvrđeni ukupni manjak za cjelokupno razdoblje procjene.
Europski sud je, na temelju sveobuhvatne ocjene posebnih okolnosti ovog predmeta, konstatirao da je razrješenje podnositelja predstavke, koje je bilo opravdano prvenstveno obračunima koji su se odnosili samo na jednu godinu, a koje je trebalo uzeti s oprezom, bilo nerazmjerno legitimnim ciljevima kojima se težilo u postupku provjere. Europski sud je utvrdio da je došlo do kršenja članka 8. Europske konvencije.
