Zabrana planiranih javnih protesta podnosioca predstavke zbog navodnog progona Falun Gonga i njegovih članova u Narodnoj Republici Kini u vrijeme službene posjete kineskog predsjednika Republici Srbiji • Nema dokaza da su domaće vlasti provele posebne sigurnosne procjene prije zabrane javnih okupljanja iz razloga javne sigurnosti • Navodni rizik od sukoba između suprotstavljenih demonstranata je spekulativan • Formulacija naredbi o zabrani pokazala je proces donošenja odluka zasnovan na pukim nagađanjima • Osporavano miješanje nije „neophodno u demokratskom društvu“ • Kršenje člana 11. Evropske konvencije

Nedostatak efektivnog domaćeg pravnog lijeka • Kršenje člana 13. u vezi sa članom 11. Evropske konvencije

Činjenice i navodi podnosioca predstavke

Podnosilac predstavke je Društvo srpsko-kineskog prijateljstva FDH, organizacija sa sjedištem u Beogradu.

Predmet se odnosi na pokušaj podnosioca predstavke da održi javne proteste u Beogradu protiv navodnog progona Falun Gonga u Narodnoj Republici Kini. Falun Gong sebe opisuje kao duhovnu praksu ukorijenjenu u budističkoj tradiciji. Proteste su na kraju zabranile srbijanske vlasti iz razloga javne sigurnosti. Konkretno, smatrale su da su okupljanja bila tempirana tako da se poklapaju sa službenom posjetom kineskog predsjednika 17. i 18. juna 2016. godine, što je moglo dovesti do kontrademonstracija i sukoba.

Pozivajući se na član 11. (sloboda udruživanja) Evropske konvencije, podnosilac predstavke je tvrdio da nije postojala stvarna prijetnja javnoj sigurnosti i da je službena procjena u tom pogledu bila samo spekulativna bez odgovarajućeg ispitivanja relevantnih činjenica. Čak i da je postojao rizik od kontrademonstracija, to samo po sebi ne može opravdati odluke o zabrani planiranih mirnih protesta.

Također, pozivajući se na član 13. (pravo na efektivan pravni lijek) u vezi sa članom 11, podnosilac predstavke se žali da postupci sudske revizije pred upravnim sudovima i postupci ustavne žalbe nisu bili efektivan pravni lijek za njegove pritužbe s obzirom na njihov post hoc karakter i da je trajanje postupka pred Ustavnim sudom bilo predugo da bi se smatralo efektivnim.

Ocjena Evropskog suda

Član 11. Evropske konvencije

U vezi s navodima o povredi ovog prava, Evropski sud je konstatirao da u spisu predmeta nema dokaza da su nadležne srbijanske vlasti provele bilo kakve posebne sigurnosne procjene prije nego što su odlučile zabraniti javna okupljanja koja je planirao podnosilac predstavke. Umjesto toga, one su se samo osvrnule na očekivano prisustvo značajnog broja kineskih državljana u znak podrške predsjedniku Narodne Republike Kine u posjeti. Vlasti su zaključile da bi aktivnosti podnosioca predstavke mogle izazvati sukob između suprotstavljenih grupa demonstranata. Također su smatrale da su relevantne činjenice „općepoznate” te stoga, prema članu 150. stav 2. Zakona o općem upravnom postupku, nisu morale biti utvrđene. Međutim, Evropski sud je smatrao da je navodni rizik od sukoba između dvije grupe demonstranata u najboljem slučaju ostao spekulativan jer formulacija naredbi o zabrani, posebno, pokazuje da je proces donošenja odluka nadležnih organa bio zasnovan na pukim pretpostavkama. U svakom slučaju, nije bilo ničega što bi ukazivalo na to da se podnosilac predstavke prethodno bavio nasiljem bilo koje vrste.

Konačno, Evropski sud je istakao da čak i ako bi javna okupljanja koja je planirao podnosilac predstavke mogla biti doživljena kao uznemirujuća ili uvredljiva za grupu kontrademonstranata, to ne bi moglo osloboditi srbijanske vlasti pozitivne obaveze da pokušaju osigurati mirno provođenje planiranih događaja budući da su protesti ili skupovi koji mogu uznemiriti ili uvrijediti također zaštićeni članom 11. Evropske konvencije. Ako bi svaka vjerovatnoća napetosti i žustre razmjene između suprotstavljenih grupa tokom demonstracija opravdala njihovu zabranu, društvo bi se suočilo s time da bude uskraćeno za mogućnost da čuje različita mišljenja o bilo kojem pitanju koje vrijeđa osjećaje drugih. U ovom kontekstu se podrazumijeva da čak i tamo gdje su neka ograničenja planiranih javnih okupljanja opravdana, ona bi ipak, koliko god je to moguće, trebala omogućiti učesnicima da se okupe na lokaciji koja je, budući da je u vidokrugu ili sluhu ciljane publike ili iz nekog drugog razloga, važna za njihovu svrhu. Imajući u vidu navedeno, Evropski sud je zaključio da miješanje vlasti u pravo podnosioca predstavke na slobodu mirnog okupljanja nije bilo neophodno u demokratskom društvu.

Član 13. Evropske konvencije

U odnosu na navode o povredi ovog prava, Evropski sud je istakao da u pogledu efektivnosti domaćih pravnih lijekova u specifičnoj oblasti slobode okupljanja domaće pravo predviđa adekvatne i efikasne pravne mjere zaštite od proizvoljnog i diskriminatornog korištenja diskrecionog prava ostavljenog izvršnoj vlasti. Ovakva „sudska revizija mora omogućiti dobivanje ocjene proporcionalnosti i nužnosti osporenog ograničenja“ u smislu člana 11. stav 2. Evropske konvencije. Osim toga, „pod uvjetom da su vlasti obaviještene u propisanim rokovima, organizatori bi trebali biti u mogućnosti da dobiju sudsku odluku prije datuma planiranih događaja“. Budući da su javna okupljanja bila zakazana za 17. i 18. juni 2016. godine, očigledno je da su zahtjevi podnosioca predstavke za sudsku reviziju, koji su doveli do upravnih sporova, razmatrani u suštini znatno nakon planiranih događaja. Štaviše, nije bilo ničega u relevantnom domaćem zakonodavstvu ili praksi što bi propisivalo da se upravni sporovi te vrste moraju dovršiti prije nego što su planirana javna okupljanja zakazana. Navedeni zaključak u vezi s post hoc karakterom upravnih sporova Evropski sud je primijenio i na postupak ustavne žalbe. Iako je podnosilac predstavke podnio ustavnu žalbu 18. jula 2016. godine, Ustavni sud nije donio odluku o tom pitanju do 8. februara 2024. godine, dakle gotovo sedam godina i sedam mjeseci kasnije. Imajući u vidu navedeno, Evropski sud je utvrdio da je podnosiocu predstavke uskraćen efektivan domaći pravni lijek u vezi s njegovim pravom na slobodu mirnog okupljanja, čime je prekršen član 13. u vezi sa članom 11. Evropske konvencije.