Apelacija ratione materiae inkompatibilna s Ustavom BiH

Suština prava koje je prvoapelant stekao ne predstavlja ekonomsku vrijednost u smislu člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, već samo mogućnost da se odredi jedan radnik kome će se kasnijom dodjelom stana od vlasnika riješiti socijalno pitanje.
• Odluka o dopustivosti broj U-69/03 od 19. aprila 2004. godine, stav 18.

U slučaju kada se apelant poziva na navodnu povredu Ustava Republike Srpske, a pri tome ne navodi nijednu odredbu Ustava Bosne i Hercegovine, niti se poziva na bilo koju odredbu Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, za koje smatra da su povrijeđene, apelacija će biti odbačena kao nedopuštena jer je ratione materiae inkompatibilna s Ustavom Bosne i Hercegovine.
• Odluka o dopustivosti broj U-73/03 od 23. aprila 2004. godine, stav 8;
• Odluka o dopustivosti broj AP-1264/06 od 11. marta 2008. godine, stav 17;
• Odluka o dopustivosti broj AP-2001/06 od 14. jula 2008. godine, stav 14.

S obzirom na činjenicu da je prvostepenom presudom apelantov tužbeni zahtjev usvojen i da je žalba tuženog protiv prvostepene presude osporenom drugostepenom presudom odbijena kao neosnovana i prvostepena presuda potvrđena, očigledno je da apelantov odgovor na žalbu tuženog nije bio potreban radi zaštite i ostvarivanja njegovih prava u konkretnom sporu i da, prema tome, njegov zahtjev za naknadu troškova podnošenja odgovora na žalbu nije zaštićen odredbama člana II/3.e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 6. stav 1. Evropske konvencije i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
• Odluka o dopustivosti broj U-76/03 od 28. aprila 2004. godine, stav 9.

Tekst člana 6. Evropske konvencije i relevantna sudska praksa Evropskog suda za ljudska prava garantiraju, između ostalog, pravo na pristup sudu, ali ne i mogućnost podnošenja žalbe višem sudu nakon što nezavisni i nepristrasni sud odluči o pravnoj stvari. Prema tome, član 13. Evropske konvencije ne obavezuje državu da osigura mogućnost žalbe višem sudu da bi se ustanovilo da li je došlo do povrede prava iz Evropske konvencije (vidi bivša Evropska komisija za ljudska prava, Odluka o dopustivosti broj 10153/82 od 13. oktobra 1986. godine, Odluke i izvještaji broj 49. i 67). U takvim slučajevima član 13. Evropske konvencije ne pruža dodatnu zaštitu u odnosu na onu koju predviđa član 6. Evropske konvencije.
• Odluka o dopustivosti broj AP-547/03 od 26. augusta 2004. godine

Apelacija je ratione materiae inkompatibilna s Ustavom kada je predmet apelacije pravo na stjecanje stana, a ne miješanje u već stečeno pravo.
• Odluka o dopustivosti broj AP-803/04 od 23. marta 2005. godine, stav 6.

Ustavni sud nema nadležnost ispitivati navodne povrede člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije u postupku u kojem se apelantica kao vršilac javne funkcije žali na odluku Vijeća o prestanku mandata. Slijedi da su apelanticini navodi inkompatibilni ratione materiae s Ustavom Bosne i Hercegovine.
• Odluka o dopustivosti broj AP-121/04 od 22. aprila 2005. godine

Spor između organa javne vlasti i zaposlenih koji rade na mjestima koja uključuju učestvovanje u izvršavanju ovlaštenja proizašlih iz javnog prava ne povlači za sobom primjenu člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
• Odluka o dopustivosti broj AP-422/04 od 18. maja 2005. godine, stav 12;
• Odluka o dopustivosti broj AP-354/04 od 15. juna 2005. godine, stav 10;
• Odluka o dopustivosti broj AP-423/04 od 15. juna 2005. godine, stav 9, odluka VSTV-a o odbijanju reizbora sudije, odluka VSTV-a o prekidu mandata sudije

U konkretnom predmetu apelant je očekivao da će putem nasljedstva postati vlasnik imovine, te stoga slijedi da je apelacija u odnosu na rješenje ostavinskog suda u vezi s kršenjem prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju ratione materiae inkompatibilna s Ustavom Bosne i Hercegovine.
• Odluka o meritumu broj AP-1113/04 od 13. septembra 2005. godine, stav 14, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 17/06;
• Odluka o dopustivosti broj AP-2250/05 od 9. novembra 2006. godine, stav 8;
• Odluka o dopustivosti broj AP-2259/05 od 20. oktobra 2006. godine, stav 13, buduća imovina

Apelacija je ratione materiae inkompatibilna s Ustavom u slučaju kada se apelantica žali na povredu prava na dom u odnosu na stan u kojem apelantica nikada nije živjela.
• Odluka o dopustivosti broj AP-690/04 od 13. oktobra 2005. godine, stav 8.

Ne postoji nikakvo miješanje u apelantovo pravo na poštovanje doma jer se apelant žali na nemogućnost ostvarenja prava na alternativni smještaj nakon deložacije iz stana na kojem je imao status privremenog korisnika. U okolnostima ovog slučaja član 8. Evropske konvencije nije primjenjiv jer navedena odredba ovog člana, generalno, štiti pravo na poštovanje doma koji apelant u konkretnom slučaju nema u smislu člana 8. Evropske konvencije.
• Odluka o meritumu broj AP-899/05 od 14. marta 2006. godine, stav 29, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 17/06

S obzirom na to da je apelantov zahtjev za alternativni smještaj odbijen jer ne ispunjava relevantne uvjete propisane zakonom, apelant nije mogao imati „legitimna“ očekivanja da će ostvariti željeno pravo jer je u konkretnom slučaju utvrđeno da ne ispunjava uvjete propisane relevantnim zakonom za alternativni smještaj. Zbog toga, u konkretnom slučaju nije ni moglo doći do povrede prava na imovinu iz člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, pa su apelantovi navodi u tom dijelu apelacije ratione materiae inkompatibilni s Ustavom Bosne i Hercegovine.
• Odluka o meritumu broj AP-899/05 od 14. marta 2006. godine, st. 30. i 31, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 17/06

U slučaju kada apelant nije uselio u stan koji mu je dodijeljen rješenjem vlasnika stana i kada nije zaključio ugovor o korištenju tog stana, a stan naknadno bude dodijeljen drugom licu, predmet spora pred redovnim sudovima nije bila apelantova imovina s obzirom na to da apelant nije bio nosilac stanarskog prava na predmetnom stanu. Stoga, u konkretnom slučaju se ne može primijeniti član II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine, kao ni član 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
• Odluka o dopustivosti broj AP-1035/05 od 12. aprila 2006. godine, stav 8.

Predmet spora pred redovnim sudovima je poništenje odluke tuženog o usvajanju konačne rang-liste za dodjelu stanova. Stan koji bi eventualno trebao biti dodijeljen apelantu na korištenje ne predstavlja imovinu apelanata. Takav stan može eventualno predstavljati buduću imovinu jer bi apelant mogao steći pravo na dodjelu stana primjenom relevantnog pravilnika tužene. Međutim, pravo na stjecanje stana dodjeljivanjem od nosioca prava raspolaganja nije zaštićeno Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom jer se navedenom odredbom ne štiti buduća imovina, pa je apelacija u tom dijelu ratione materiae inkompatibilna s Ustavom Bosne i Hercegovine.
• Odluka o dopustivosti broj AP-1419/05 od 27. juna 2006. godine, stav 16.

Izdavanje dozvole za rad strancu je ne samo u direktnoj vezi s pravom boravka stranaca u Bosni i Hercegovini nego se to pitanje također rješava u administrativnom postupku na osnovu diskrecione ocjene državnog organa i u skladu s posebnim Zakonom o zapošljavanju stranaca. Prema navedenom, navodi iz apelacije o kršenju prava na pravično suđenje su ratione materiae inkompatibilni s Ustavom Bosne i Hercegovine.
• Odluka o dopustivosti broj AP-1427/05 od 27. juna 2006. godine, st. 9. i 10;
• Odluka o dopustivosti broj AP-1428/05 od 12. septembra 2006. godine, stav 9.

U konkretnom slučaju se ne može zaključiti da postoji miješanje u apelantov dom jer on dom nije ni konstituirao, već je podnio zahtjev za donošenje rješenja o pravu na nadziđivanje objekta kolektivnog stanovanja, koji bi tek trebao, eventualno, postati njegov dom, odnosno imovina, pa su njegovi navodi o povredi prava na imovinu i prava na dom ratione materiae inkompatibilni s Ustavom Bosne i Hercegovine.
• Odluka o dopustivosti broj AP-2129/05 od 20. septembra 2006. godine, stav 11.

Apelantov navod o povredi prava na imovinu zbog odbijanja suda da mu dosudi troškove takse na žalbu koju nije ni platio je ratione materiae inkompatibilan s Ustavom Bosne i Hercegovine.
• Odluka o dopustivosti broj AP-2178/05 od 20. oktobra 2006. godine, stav 11.

Osporenim odlukama nije udovoljeno apelanticinom zahtjevu za povrat stana u posjed jer u sporni stan nikad nije ni uselila, niti je zaključila ugovor o njegovom korištenju. Dakle, predmet konkretnog upravnog postupka i upravnog spora nije bila apelanticina imovina zato što apelantica nije bila nositeljica stanarskog prava na spornom stanu, pa se taj stan i ne može smatrati njenom „imovinom“, u smislu člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, zbog čega ne može uživati zaštitu koju navedeni članovi pružaju.
• Odluka o dopustivosti broj AP-1785/05 od 21. decembra 2006. godine, stav 10.

Apelacija je ratione materiae inkompatibilna s Ustavom BiH u vezi s navodima o povredi člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije jer apelantica nikada u sporni stan nije uselila, a tu su činjenicu nesporno utvrdili i upravni organi i redovni sudovi. Stoga je očigledno da se odredbe člana 8. Evropske konvencije ne mogu primijeniti na ovaj slučaj jer apelantica nikad nije živjela u spornom stanu, niti je on ikada bio njen „dom“ u smislu člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije.
• Odluka o dopustivosti broj AP-1785/05 od 21. decembra 2006. godine, stav 9;
• Odluka o dopustivosti broj AP-1825/05 od 21. decembra 2006. godine, stav 11.

Apelant se pozvao na odredbe Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, a pri tome nije naveo odredbe Ustava Bosne i Hercegovine i Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda za koje smatra da su povrijeđene pobijanom odlukom Ustavnog suda Federacije. Univerzalna deklaracija o pravima čovjeka nije pravno obavezujući ugovor, te nema ustavnopravni status u Bosni i Hercegovini. Slijedi da Univerzalna deklaracija o pravima čovjeka, kao ni odredbe Ustava Federacije Bosne i Hercegovine na koje se pozvao apelant nisu primjenjive u konkretnom slučaju. Stoga, konkretna apelacija je ratione materiae inkompatibilna s Ustavom Bosne i Hercegovine.
• Odluka o dopustivosti broj AP-1931/05 od 16. januara 2007. godine, stav 6.

Članovi Ustava Bosne i Hercegovine i Evropske konvencije su primjenjivi samo na postupke čiji je predmet spora imovina, a ne i na postupke u kojima apelant nastoji sebi osigurati pravo na stjecanje imovine. U konkretnom slučaju, predmet spora pred redovnim sudovima je naknada nematerijalne štete, dakle buduća imovina. Stoga, u konkretnom slučaju se ne može primijeniti član II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine, kao ni član 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, iz čega proizlazi zaključak da je apelacija u tom dijelu ratione materiae inkompatibilna s Ustavom Bosne i Hercegovine.
• Odluka o dopustivosti broj AP-969/05 od 16. januara 2007. godine, stav 16.

U konkretnom slučaju, predmet spora pred redovnim sudovima je manje dosuđeni iznos naknade apelantici na ime troškova zastupanja od očekivanog iznosa. U vezi s tim, Ustavni sud ističe da član II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i član 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju štiti samo postojeću imovinu, a ne i pravo na stjecanje imovine (vidi Evropski sud za ljudska prava, Marckx, presuda od 13. juna 1979. godine, serija A-31). Ustavni sud podsjeća i na stanovište Evropske komisije za ljudska prava prema kojem se zahtjev u vezi s tarifom notara može smatrati „imovinom“ jedino ako do takvog zahtjeva dođe u konkretnom slučaju na osnovu usluga koje su stvarno date i na osnovu postojećih propisa o tarifama (vidi Evropska komisija za ljudska prava, X protiv Savezne Republike Njemačke, 1979. godina). U konkretnom slučaju, apelantica nije u sudskom postupku dokazala da je njen zahtjev osnovan na osnovu važeće advokatske tarife. Stoga, Ustavni sud smatra da se u konkretnom slučaju ne može primijeniti član II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine, kao ni član 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, iz čega proizlazi zaključak da je apelacija u tom dijelu ratione materiae inkompatibilna s Ustavom Bosne i Hercegovine.
• Odluka o dopustivosti broj AP-926/06 od 9. maja 2007. godine, stav 18.

Postupak u kojem se apelant pojavio u ulozi tužioca koji je tražio zaštitu od navodne klevete, što znači da tužbeni zahtjev nije bio upravljen protiv apelanta zbog nekog njegovog izražavanja, ne tiče se apelantovog prava na slobodu izražavanja, pa se apelantovi navodi u vezi s povredom člana II/3.h) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 10. Evropske konvencije moraju odbaciti kao ratione materiae inkompatibilni s Ustavom Bosne i Hercegovine.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-90/06 od 6. jula 2007. godine, stav 18, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 77/07

Ustavni sud smatra da se apelanticino uvjerenje da će uspjeti sa zahtjevom za povrat nacionalizirane imovine uprkos tome što odluka o nacionalizaciji spornog zemljišta nikada nije kao pojedinačni akt poništena odlukom nadležnog organa ne predstavlja „legitimno očekivanje“ u smislu člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, budući da „legitimno očekivanje“ mora biti mnogo konkretnije od same nade u restituciju i mora biti zasnovano na zakonskoj odredbi ili na određenom pravnom aktu. Stoga, Ustavni sud zaključuje da apelantica nije pokazala da ima „ostvarivo potraživanje“ koje bi predstavljalo „imovinu“ u smislu člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju (op. cit., odluka Gratzinger, stav 74), zbog čega apelanticini navodi o kršenju prava na imovinu ne ulaze u okvir navedenog člana, već su ratione materiae inkompatibilni s Ustavom Bosne i Hercegovine.
• Odluka o dopustivosti broj AP-2361/06 od 10. januara 2008. godine, stav 10;
• Odluka o dopustivosti broj AP-2655/06 od 11. marta 2008. godine, stav 10.

Ustavni sud konstatira da prema odredbama važećih propisa osude na kaznu zatvora preko tri godine ne mogu biti predmet postupka brisanja osude (član 125. stav 7. KZFBiH). Stoga se apelantovi navodi da mu je u predmetnom postupku povrijeđeno pravo na pravično suđenje moraju odbaciti kao ratione materiae inkompatibilni s Ustavom Bosne i Hercegovine. Dakle, kako se u konkretnom slučaju ne radi o „utvrđivanju građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe“, slijedi da su apelantovi navodi o povredi prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u postupku brisanja osude iz kaznene evidencije ratione materiae inkompatibilni s Ustavom Bosne i Hercegovine. Također proizlazi, a u vezi s apelantovim navodima da mu je postupanjem redovnih sudova povrijeđeno pravo na slobodu kretanja i prebivališta, da se u predmetnom postupku brisanja osude iz kaznene evidencije nije odlučivalo o apelantovom pravu na slobodu kretanja i prebivališta, te slijedi da je predmetna apelacija i u odnosu na navodne povrede iz člana II/3.m) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 2. Protokola broj 4 uz Evropsku konvenciju ratione materiae inkompatibilna s Ustavom Bosne i Hercegovine.
• Odluka o dopustivosti broj AP-2258/06 od 3. aprila 2008. godine, st. 10. i 11.

Pobijanim rješenjima Vrhovnog suda kojima je odbačen kao nedozvoljen, odnosno neblagovremen apelantov prijedlog za saslušanje zaštićenog svjedoka nije se odlučivalo o zakonitosti lišavanja slobode, odnosno osnovanosti apelantovog pritvaranja, nego o procesnoj dopustivosti navedenog apelantovog prijedloga, te da se predmetni akcesorni postupak u okviru krivičnog postupka ne odnosi na prava koja garantira član II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i član 5. Evropske konvencije. Stoga se i ti apelantovi navodi moraju odbaciti kao ratione materiae inkompatibilni s Ustavom Bosne i Hercegovine.
• Odluka o dopustivosti broj AP-615/08 od 3. aprila 2008. godine, stav 9.

Apelantica, Privredna komora Republike Srpske, kao organizacija formirana ex lege ne uživa zaštitu člana 11. Evropske konvencije.
• Odluka o dopustivosti broj AP-1435/06 od 12. juna 2008. godine, stav 8.

S obzirom na to da se apelant nije pozvao na povredu prava na djelotvoran pravni lijek u vezi s nekim od prava, niti je dostavio dokaze ili ukazao na činjenice na osnovu kojih bi se moglo utvrditi da predmet potpada pod obim nekog od članova Evropske konvencije, Ustavni sud zaključuje da je apelacija ratione materiae inkompatibilna s Ustavom Bosne i Hercegovine (vidi Ustavni sud, npr. Odluka broj AP-1047/07 od 26. juna 2007. godine, tačka 26).
• Odluka o dopustivosti broj AP-1652/08 od 4. septembra 2008. godine, stav 9.

Članom 179. stav 3. Zakona o službi u Oružanim snagama Bosne i Hercegovine propisano je da se „upravni spor [...] ne može voditi protiv akta koji se odnosi na [...] prestanak službe profesionalnog vojnog lica“. Dakle, s obzirom na to da je u konkretnom slučaju vojnim licima izričito isključen pristup sudu, te da je država, uređujući to pitanje, iskoristila svoje „diskreciono pravo“ prilikom reforme odbrane, u konkretnom slučaju su ispunjena oba citirana uvjeta za isključivanje apelanata kao državnih službenika iz zaštite predviđene članom 6. stav 1. Evropske konvencije.
• Odluka o dopustivosti broj AP-1765/08 od 17. septembra 2008. godine, stav 10;
• Odluka o dopustivosti broj AP-1986/10 od 29. juna 2010. godine, stav 10.

Ustavni sud primjećuje da osporene presude koje su donijeli redovni sudovi na osnovu člana 431. ZKPFBiH i Ugovora zaključenog između Srbije i Crne Gore i Bosne i Hercegovine o međusobnom izvršavanju stranih sudskih odluka u krivičnim postupcima u konkretnom postupku ne potpadaju pod okvir člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije.
• Odluka o dopustivosti broj AP-56/09 od 25. oktobra 2011. godine, stav 20.

Postupci u kojima se nisu utvrđivala „građanska prava i obaveze“ u kontekstu člana 6. Evropske konvencije

U skladu s iznesenim stavovima, postupak u kojem je apelant obavezan da plati carinske i druge uvozne dažbine ne potpada pod okvir zaštite prava na pravičan postupak u smislu člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Slijedi da je apelacija ratione materiae inkompatibilna s Ustavom Bosne i Hercegovine.
• Odluka o dopustivosti broj AP-382/04 od 23. marta 2005. godine, stav 6.

Postupak plaćanja obaveza koje proizlaze iz poreznog (javnog) prava ne spada u djelokrug prava zagarantiranih članom 6. stav 1. Evropske konvencije.
• Odluka o dopustivosti broj AP-529/04 od 12. aprila 2005. godine, stav 6, obaveza uplate javnih prihoda, apelacija ratione materiae inkompatibilna s Ustavom BiH

Postupak koji se tiče unovčavanja imovine dužnika radi namirenja povjerilaca ni na koji način se ne tiče „građanskih prava i obaveza“ apelanata kao povjerilaca budući da su oni prijavom na javno nadmetanje pokušali da steknu pravo na imovinu, što nije „građansko pravo ili obaveza“, pa stoga ne ulazi u djelokrug člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
• Odluka o dopustivosti broj AP-914/04 od 12. aprila 2005. godine, stav 12, stečajni postupak

Odlučivanje o kretanju i boravku stranaca isključiva je nadležnost državnih organa i ne može se podvesti pod koncept „građanskih prava i obaveza“, zaštićen članom 6. Evropske konvencije.
• Odluka o dopustivosti broj AP-244/05 od 9. februara 2006. godine, stav 7.

Odluka Općinskog vijeća da u skladu s postojećim kriterijima neposrednom nagodbom radi proširenja dvorišta dodijeli građevinsko zemljište apelantovom komšiji, koji, i inače, na osnovu zakupa isto zemljište nesmetano koristi duže od deset godina, predstavlja akt raspolaganja. Stoga se u konkretnom slučaju ne radi o utvrđivanju apelantovih građanskih prava i obaveza i on protiv osporene presude kojom je pobijao navedenu odluku o dodjeli zemljišta komšiji ne uživa zaštitu u smislu navedenog ustavnog prava, pa slijedi da je apelacija ratione materiae inkompatibilna s Ustavom Bosne i Hercegovine.
• Odluka o dopustivosti broj AP-1038/05 od 14. marta 2006. godine, st. 6. i 7.

Pravo stranca da se nastani u određenoj zemlji, prema stavovima Evropskog suda za ljudska prava, spada u domen javnog prava svake zemlje. Ako je određena zemlja uskratila pravo boravka, pa i privremenog, stranom licu zbog zakonom propisanih razloga, to se smatra aktom države koji pripada njenom javno-pravnom domenu i ne uživa zaštitu člana 6. Evropske konvencije kao „građansko pravo ili obaveza“. Shodno tome, mada takva odluka može da ima određeni utjecaj na apelantova građanska prava i obaveze, od države se ne zahtijeva da u takvim slučajevima osigurava javno saslušanje, niti druge zahtjeve iz člana 6. Evropske konvencije.
• Odluka o dopustivosti broj AP-1189/05 od 12. aprila 2006. godine, stav 8.

Postupak u kojem je apelantu kao državnom organu naloženo da ponovo provede konkurs radi izbora na radno mjesto, a nakon što je prethodni nezakoniti konkurs poništen, nije postupak u kojem su utvrđivana neka apelantova građanska prava i obaveze. Stoga, u konkretnom slučaju nije primjenjiv član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine, pa je apelacija ratione materiae inkompatibilna s Ustavom Bosne i Hercegovine.
• Odluka o dopustivosti broj AP-1929/05 od 12. septembra 2006. godine, stav 6.

U proceduri koja se odnosi na rukovođenje glavnom raspravom ne utvrđuju se građanska prava i obaveze. U skladu s navedenim, ishod takve procedure nije odlučujući za utvrđivanje građanskih prava i obaveza. Stoga, član 6. stav 1. Evropske konvencije nije primjenjiv u konkretnom slučaju, pa se apelacija odbacuje kao nedopuštena jer je ratione materiae inkompatibilna s Ustavom Bosne i Hercegovine.
• Odluka o dopustivosti broj AP-2160/05 od 20. oktobra 2006. godine, st. 9. i 10.

Apelant se u apelaciji žali na povredu člana 6. Evropske konvencije jer smatra da se o poništavanju apelantove odluke o imenovanju kandidata na poslove vatrogasca trebalo odlučivati u upravnom sporu, a ne u parničnom postupku. Budući da član 6. Evropske konvencije garantira da „svako tokom odlučivanja o njegovim građanskim pravima i obavezama [...] ima pravo na pravičnu i javnu raspravu [...]“, u konkretnom slučaju prava na čiju povredu se apelant žali ne potpadaju pod „građanska prava i obaveze“ u okviru značenja člana 6. Evropske konvencije.
• Odluka o dopustivosti broj AP-2104/05 od 9. novembra 2006. godine, stav 17.

U proceduri izdavanja dokumenata iz zbirke isprava zemljišnih knjiga ne utvrđuju se građanska prava i obaveze.
• Odluka o dopustivosti broj AP-299/07 od 3. aprila 2008. godine, stav 6.

Ustavni sud smatra da se u postupku u kojem su redovni sudovi odlučivali o apelantovom prijedlogu za ukidanje klauzule pravomoćnosti nije odlučivalo o apelantovim građanskim pravima i obavezama u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Naime, u predmetnom postupku redovni sudovi su samo rješavali o procesnim pitanjima koja se tiču ispunjenja uvjeta za ukidanje klauzule pravomoćnosti, te stoga ishod takve procedure ne može da bude odlučujući za utvrđivanje građanskih prava i obaveza.
• Odluka o dopustivosti broj AP 459/08 od 12. juna 2008. godine, stav 8.

Ustavni sud zaključuje da u predmetnom postupku, koji ima karakteristike spora proizašlog iz izbornog procesa, nije odlučivano o apelantovim građanskim pravima i obavezama, nego o njegovim političkim pravima. Budući da garancije iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije nisu primjenjive na predmetni postupak, Ustavni sud zaključuje da je apelacija ratione materiae inkompatibilna s Ustavom Bosne i Hercegovine.
• Odluka o dopustivosti broj AP-3593/08 od 18. decembra 2008. godine, stav 10.

Izborni sporovi koji se odnose na izabrane zvaničnike izlaze iz građanskih i krivičnih okvira člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
• Odluka o dopustivosti broj AP-2418/06 od 18. decembra 2008. godine, sukob interesa

Ustavni sud smatra da se u predmetnom postupku nije odlučivalo ni o kakvim apelantovim građanskim pravima i obavezama, već se odlučivalo o zakonitosti odluke koju je donijela apelantica (Skupština Brčko distrikta Bosne i Hercegovine) u okviru ovlaštenja koje proizlazi iz njezine pozicije nosioca zakonodavne vlasti. Stoga se apelanticini navodi o povredi prava na pravično suđenje moraju odbaciti kao ratione materiae inkompatibilni s Ustavom Bosne i Hercegovine.
• Odluka o dopustivosti broj AP-3080/11 od 23. septembra 2011. godine, stav 15.

U konkretnom slučaju riječ je o postupku u kojem je po službenoj dužnosti raspravljano o pitanju moguće povrede pravila i propisa Agencije koju je eventualno počinio RTVFBiH u emisiji „60 minuta“. Ustavni sud dalje primjećuje da Agencija u takvom postupku, u smislu člana 46. stav 3. Zakona o komunikacijama, ukoliko utvrdi postojanje prekršaja, ima ovlaštenja da razmjerno prekršajima prema počiniocu primijeni izvršne mjere propisane navedenom zakonskom odredbom. Ustavni sud, dalje, primjećuje da je u predmetnom postupku donesen prvostepeni akt kojim je taj postupak obustavljen jer je utvrđeno da RTVFBiH predmetnim programom nije prekršio propise te agencije, kao i drugostepeni akt kojim je taj prvostepeni akt potvrđen, a protiv kojeg je apelant podnio tužbu Sudu BiH, koja je osporenim rješenjem Suda BiH odbačena pozivanjem na član 25. stav 3. ZUS-a (kojim je propisano da će sud rješenjem odbaciti tužbu ako utvrdi da je očigledno da se upravnim aktom koji se tužbom osporava ne dira u pravo tužioca ili u njegov neposredni lični interes zasnovan na zakonu). Imajući u vidu sve navedeno, Ustavni sud konstatira da se u konkretnom postupku pred Agencijom, koji je okončan aktom protiv kojeg je apelant podnio tužbu Sudu BiH, nije raspravljalo o apelantovim građanskim pravima i obavezama, već je zapravo sporno bilo da li je RTVFBiH kao treće lice u predmetnoj emisiji povrijedio pravila i propise Agencije, te da li u skladu s tim postoje uvjeti za primjenu mjera prema tom licu iz člana 46. stav 3. Zakona o komunikacijama. U prilog tome govore i sami apelacioni navodi kojima apelant ukazuje da „postupak nije vođen radi zaštite apelantovih subjektivnih prava“ i da je „suština ovog postupka bila da [Agencija] kao nadležni regulator utvrdi kršenje Zakona o komunikacijama i Kodeksa o emitiranju radio-televizijskog programa i da sankcionira TV emitera“. Dakle, s obzirom na to da se u predmetnom postupku nije raspravljalo o apelantovim građanskim pravima i obavezama, apelant ne može da uživa zaštitu prava garantiranih članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije, uključujući i pravo na pristup sudu, uslijed čega je apelacija ratione materiae inkompatibilna s Ustavom Bosne i Hercegovine.
• Odluka o dopustivosti broj AP-2649/14 od 15. februara 2017. godine, stav 17.

U okolnostima konkretnog slučaja sporno nedostavljanje izvoda iz Centralnog biračkog spiska radi provođenja referenduma ne potpada pod građanski aspekt.
• Odluka o dopustivosti broj AP-3805/16 od 15. februara 2017. godine, stav 15.

U odnosu na navode o kršenju člana 25. Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima, Ustavni sud ukazuje da navedeni član u relevantnom dijelu glasi da „svaki građanin ima pravo i mogućnost da bez ikakve diskriminacije spomenute u članu 2. i bez neosnovanih ograničenja: [...] b) bira i da bude biran na povremenim istinskim, općim, jednakim i tajnim izborima koji osiguravaju slobodno izražavanje volje birača“. S obzirom na to da je u konkretnom slučaju apelant politička stranka, a ne građanin u smislu navedenih odredbi, Ustavni sud smatra da garancije iz člana 25. Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima ne mogu da se primijene na predmetni postupak. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje na stav Odbora za ljudska prava Ujedinjenih naroda prema kojem je Prvim fakultativnim protokolom uz Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima Odboru za ljudska prava (HRC) dodijeljena nadležnost za razmatranje prigovora u pogledu navodnih povreda Pakta od države stranke Protokola (čl. 1. i 2. Fakultativnog protokola). To je izričito ograničeno na pravo pojedinaca na podnošenje predstavki. Stoga se, u pravilu, prigovori koje u svoje ime podnose nevladine organizacije, udruženja, političke stranke ili korporacije proglašavaju nedopuštenim zbog nedostatka stranačke sposobnosti (vidi, naprimjer Lica s invaliditetom u Italiji protiv Italije, predstavka broj 163/1984). Imajući u vidu navedeno, ovi apelantovi navodi su također ratione materiae inkompatibilni s Ustavom Bosne i Hercegovine.
• Odluka o dopustivosti broj AP-7518/18 od 10. januara 2019. godine, stav 10.

Izvršni postupak

Apelacija je ratione materiae inkompatibilna s Ustavom kada se osporena odluka donesena u izvršnom postupku ne odnosi na novo i posebno određivanje građanskih prava u odnosu na odluku donesenu u parničnom postupku.
• Odluka o dopustivosti broj AP-939/04 od 13. oktobra 2005. godine, stav 12.

Odluke koje sud donese u postupku izvršenja pravomoćne presude ne odnose se na novo i posebno određivanje građanskih prava u slučaju da apelant propusti da u parničnom postupku iznese relevantnu činjenicu, čije bi iznošenje možda utjecalo na drugačiji ishod tog parničnog postupka, jer iznošenje te činjenice u izvršnom postupku nije dovelo i nije moglo ni dovesti do novog i posebnog određivanja apelantovih građanskih prava u odnosu na parnični postupak.
• Odluka o dopustivosti broj AP-1075/04 od 17. novembra 2005. godine, stav 7, izvršni postupak, apelacija ratione materiae inkompatibilna s Ustavom BiH

Osporeno rješenje o izvršenju doneseno je na osnovu naredbe o povratu stvari, pa se radi o aktu suda koji nije donesen kao rezultat „utvrđivanja osnovanosti krivične optužbe“ protiv apelanta u krivičnom postupku, budući da je taj postupak obustavljen osam godina prije donošenja navedene naredbe. Također, naredba o povratu stvari nije rezultat ni nekog postupka u kojem bi bila utvrđivana apelantova „građanska prava i obaveze“ u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Stoga, rješenje o izvršenju koje je doneseno na osnovu naredbe koja nije rezultat ni krivičnog ni građanskog postupka ne ulazi u okvir člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
• Odluka o dopustivosti broj AP-895/05 od 9. februara 2006. godine, st. 16. i 18;
• Odluka o dopustivosti broj AP-1135/05 od 27. juna 2006. godine, stav 9;
• Odluka o dopustivosti broj AP-1236/05 od 13. juna 2006. godine, stav 10;
• Odluka o dopustivost broj AP 1336/05 od 20. oktobra 2006. godine, stav 9.

Ponavljanje postupka

Zaštita ustavnih prava a, prije svega, procesnih prava, kakva su ona iz člana 6. Evropske konvencije, ne može se garantirati u postupcima u kojima apelanti koriste nedjelotvorne pravne lijekove jer ti postupci ne rješavaju djelotvorno pitanja iz materijalno-pravnog domena pojedinih ustavnih prava.
• Odluka o meritumu broj AP-945/04 od 20. decembra 2005. godine, stav 27, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 43/06;
• Odluka o dopustivosti broj AP-1517/05 od 14. marta 2006. godine, stav 8;
• Odluka o dopustivosti broj AP-1159/05 od 12. aprila 2006. godine, st. 7. i 8;
• Odluka o dopustivosti broj AP-1480/05 od 9. novembra 2006. godine, stav 9.

Određivanje privremene mjere/mjere osiguranja

Privremena mjera ne prejudicira glavnu odluku. Privremena mjera prestaje biti na snazi kad se donese glavna odluka. Ona regulira apelantov privremeni zakonski položaj do završetka glavnog postupka. Prema tome, postupkom donošenja rješenja o privremenoj mjeri se ne utvrđuju apelantova građanska prava u smislu člana 6. Evropske konvencije. Uzevši ovo u obzir, ovaj dio apelacije, u kojem se od Ustavnog suda traži ocjena ustavnosti rješenja, mora se odbaciti kao nedopustiv jer je ratione materiae inkompatibilan s Evropskom konvencijom.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-207/02 od 26. augusta 2004. godine, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 48/04;
• Odluka o meritumu broj AP-743/04 od 17. novembra 2005. godine, stav 40, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 17/06

Povrat u prijašnje stanje (restitutio in integrum)

Postupak povrata u prijašnje stanje ne potpada pod okvir člana 6. Evropske konvencije jer se ne radi o postupku u kojem se utvrđuju građanska prava i obaveze, nego se samo odlučuje o tome da li su ispunjeni formalni uvjeti da se dozvoli povrat u prijašnje stanje. Stoga je ovaj dio apelacije ratione materiae inkompatibilan s Ustavom Bosne i Hercegovine.
• Odluka o dopustivosti broj AP-1954/05 od 16. januara 2007. godine, stav 7.

Postupak upisa u sudski registar

U predmetnom postupku brisanja konačnog upisa u sudski registar pristupanja društvu stranih osnivača, povećanja osnovnog kapitala, brisanja pojedinih djelatnosti u unutrašnjem poslovanju društva i upisa lica ovlaštenog za zastupanje, te i svih naknadnih upisa promjena u sudskom registru koje se zasnivaju na brisanom upisu nije odlučivano o građanskim pravima i obavezama apelanata, odnosno taj postupak nije bio odlučujući za njihova privatna prava i obaveze.
• Odluka o dopustivosti broj AP-2460/08 od 14. oktobra 2008. godine, stav 11.

Pokretanje krivičnog postupka protiv trećih lica

Ustavni sud primjećuje da Zakon o krivičnom postupku za oštećenog predviđa pravo da učestvuje u postupku kao oštećena strana jer je on „lice čije je kakvo lično ili imovinsko pravo krivičnim djelom povrijeđeno ili ugroženo (član 139. stav 1. tačka 6). Međutim, ovo pravo nije obuhvaćeno zaštitom iz člana 6. Evropske konvencije. U skladu s navedenim, Ustavni sud zaključuje da je u ovom dijelu apelacija ratione materiae inkompatibilna s Ustavom Bosne i Hercegovine pa je, imajući u vidu odredbe člana 16. stav 2. tačka 9. Poslovnika Ustavnog suda, u tom dijelu apelacija nedopustiva.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-12/02 od 19. aprila 2004. godine, st. 21, 22. i 23, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 40/04

Apelacija je ratione materiae inkompatibilna s Ustavom ukoliko se apelant žali na donošenje sudske odluke u razumnom roku u postupku u kojem apelant učestvuje u svojstvu oštećenog, a ne okrivljenog.
• Odluka o dopustivosti broj AP-688/04 od 17. februara 2005. godine, stav 10.

Apelacija je ratione materiae inkompatibilna s Ustavom ukoliko se apelant žali na odluke sudova kojima je odlučeno o apelantovim optužbama protiv trećih lica, odnosno ukoliko se apelant ne žali na sudske odluke o njegovoj krivici.
• Odluka o dopustivosti broj AP-560/04 od 28. juna 2005. godine, stav 14, pokretanje krivičnog postupka protiv trećih lica zbog povreda prava iz radnog odnosa

Obrnuto tumačenje člana 6. Evropske konvencije, prema kojem bi se pravo na pravičan postupak garantiralo i nekome ko traži utvrđivanje osnovanosti krivične optužbe protiv drugog lica, prevazilazilo bi jezičke okvire tumačenja člana 6. Evropske konvencije.
• Odluka o meritumu broj AP-949/04 od 17. novembra 2005. godine, st. 47. i 48;
• Odluka o dopustivosti broj AP-1221/05 od 9. februara 2006. godine, st. 11. i 12;
• Odluka o dopustivosti broj AP-1104/05 od 12. aprila 2006. godine, stav 7;
• Odluka o dopustivosti broj AP-1304/05 od 27. juna 2006. godine, stav 12.

Nije krivična optužba

Osporenim rješenjima Sud Bosne i Hercegovine je po službenoj dužnosti preuzeo od Okružnog suda u Trebinju krivični predmet protiv apelanta i odlučio da se krivični postupak protiv njega nastavi u skladu sa Zakonom o krivičnom postupku Bosne i Hercegovine. Dakle, nesporno je da se u ovoj fazi postupka osporenim odlukama nije utvrđivala osnovanost krivične optužbe protiv apelanta u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pa taj član u konkretnom slučaju nije primjenjiv, te se apelacija odbacuje kao ratione materiae inkompatibilna s Ustavom Bosne i Hercegovine.
• Odluka o dopustivosti broj AP-2094/05 od 17. novembra 2005. godine, stav 6.

Apelantovi navodi u vezi s postupkom za odlaganje izvršenja krivične sankcije se ne odnose na utvrđivanje osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, u kojem slučaju bi ispitivanje navodnih povreda prava na koje se apelant poziva spadalo u djelokrug člana 6. Evropske konvencije. Član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine, u ovom slučaju, ne pruža širi obim zaštite. Slijedi da su ovi apelantovi žalbeni navodi u vezi s povredom prava na pravično suđenje ratione materiae inkompatibilni s Ustavom Bosne i Hercegovine.
• Odluka o dopustivosti broj AP-2054/05 od 17. novembra 2005. godine, stav 7.

Postupak upućivanja u samicu, kao disciplinska mjera, nije postupak u kojem se utvrđuje krivična optužba u smislu člana 6. Evropske konvencije, zbog čega je apelacija ratione materiae inkompatibilna s Ustavom Bosne i Hercegovine.
• Odluka o dopustivosti broj AP-2076/05 od 9. novembra 2006. godine, stav 13.

Ne uživa zaštitu koju pružaju Ustav BiH i Evropska konvencija

Pravo na „slobodan rad i bavljenje svojom profesijom u okviru propisanim zakonom“ ne postoji u Ustavu Bosne i Hercegovine, kao ni u Evropskoj konvenciji.
• Odluka o dopustivosti broj AP-750/04 od 9. decembra 2004. godine, stav 4.

Postupak priznavanja strane sudske odluke

Postupak u kojem se samo odlučuje postoje li zakonski uvjeti za priznavanje strane sudske odluke ili ne, bez odluke o meritumu predmeta, ne potpada pod okvir člana 6. Evropske konvencije, niti pod okvir člana 1. Protokola broj 1 uz ovu konvenciju.
• Odluka broj U-16/03 od 17. marta 2004. godine, stav 16;
• Odluka o dopustivosti broj AP-1199/05 od 9. maja 2006. godine, stav 8.

Razvod braka

Prava i slobode predviđeni u Evropskoj konvenciji za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda i njenim protokolima se direktno primjenjuju u Bosni i Hercegovini. U tački 3. člana II Ustava Bosne i Hercegovine dat je katalog prava za sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine u kojem se, u smislu ove ustavne odredbe, ne nalazi pravo na razvod braka.
• Odluka o dopustivosti broj AP-136/02 od 15. juna 2004. godine, stav 5.

Obaveze koje proizlaze iz javnog zakonodavstva

Određene novčane obaveze prema državi spadaju isključivo u oblast javnog prava i stoga ne potpadaju pod pojam „građanska prava i obaveze“ iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP-382/04 od 23. marta 2005. godine; Evropska komisija za ljudska prava, X protiv Francuske, apelacija broj 9908/82 od 4. maja 1983. godine i Evropski sud, Schouten i Meldrum protiv Nizozemske, presuda od 9. decembra 1994. godine, serija A, broj 304). U takve obaveze nesumnjivo spada i plaćanje poreza, taksi, doprinosa i predmetnih naknada koje se uplaćuju na odgovarajući račun javnih prihoda. Apelantovi navodi o povredi prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine u vezi s obavezom plaćanja komunalne takse, a time i navodi o povredi prava na pristup sudu kao element prava na pravično suđenje su ratione materiae inkompatibilni s Ustavom Bosne i Hercegovine.
• Odluka o dopustivosti broj AP-974/22 od 8. juna 2022. godine, stav 11.

Copyrights @ 2024 Ustavni sud BiH Sva prava zadržana.