Suština prava koje je prvoapelant stekao ne predstavlja ekonomsku vrijednost u smislu članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju, već samo mogućnost da se odredi jedan radnik kome će se kasnijom dodjelom stana od vlasnika riješiti socijalno pitanje.
• Odluka o dopustivosti broj U-69/03 od 19. travnja 2004. godine, stavak 18.
U slučaju kada se apelant poziva na navodnu povredu Ustava Republike Srpske, a pri tome ne navodi nijednu odredbu Ustava Bosne i Hercegovine, niti se poziva na bilo koju odredbu Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, za koje smatra da su povrijeđene, apelacija će biti odbačena kao nedopuštena jer je ratione materiae inkompatibilna s Ustavom Bosne i Hercegovine.
• Odluka o dopustivosti broj U-73/03 od 23. travnja 2004. godine, stavak 8;
• Odluka o dopustivosti broj AP-1264/06 od 11. ožujka 2008. godine, stavak 17;
• Odluka o dopustivosti broj AP-2001/06 od 14. srpnja 2008. godine, stavak 14.
S obzirom na činjenicu da je prvostupanjskom presudom apelantov tužbeni zahtjev usvojen i da je žalba tuženog protiv prvostupanjske presude osporenom drugostupanjskom presudom odbijena kao neutemeljena i prvostupanjska presuda potvrđena, očigledno je da apelantov odgovor na žalbu tuženog nije bio potreban radi zaštite i ostvarivanja njegovih prava u konkretnom sporu i da, prema tome, njegov zahtjev za naknadu troškova podnošenja odgovora na žalbu nije zaštićen odredbama članka II/3.(e) i (k) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 6. stavak 1. Europske konvencije i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju.
• Odluka o dopustivosti broj U-76/03 od 28. travnja 2004. godine, stavak 9.
Tekst članka 6. Europske konvencije i relevantna sudska praksa Europskog suda za ljudska prava garantiraju, između ostalog, pravo na pristup sudu, ali ne i mogućnost podnošenja žalbe višem sudu nakon što neovisni i nepristrani sud odluči o pravnoj stvari. Prema tome, članak 13. Europske konvencije ne obvezuje državu da osigura mogućnost žalbe višem sudu da bi se ustanovilo je li došlo do povrede prava iz Europske konvencije (vidi bivša Europska komisija za ljudska prava, Odluka o dopustivosti broj 10153/82 od 13. listopada 1986. godine, Odluke i izvješća broj 49. i 67.). U takvim slučajevima članak 13. Europske konvencije ne pruža dodatnu zaštitu u odnosu na onu koju predviđa članak 6. Europske konvencije.
• Odluka o dopustivosti broj AP-547/03 od 26. kolovoza 2004. godine
Apelacija je ratione materiae inkompatibilna s Ustavom kada je predmet apelacije pravo na stjecanje stana, a ne miješanje u već stečeno pravo.
• Odluka o dopustivosti broj AP-803/04 od 23. ožujka 2005. godine, stavak 6.
Ustavni sud nema nadležnost ispitivati navodne povrede članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije u postupku u kojem se apelantica kao vršitelj javne funkcije žali na odluku Vijeća o prestanku mandata. Slijedi da su apelantičini navodi inkompatibilni ratione materiae s Ustavom Bosne i Hercegovine.
• Odluka o dopustivosti broj AP-121/04 od 22. travnja 2005. godine
Spor između organa javne vlasti i uposlenih koji rade na mjestima koja uključuju sudjelovanje u izvršavanju ovlasti proizašlih iz javnog prava ne povlači za sobom primjenu članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije.
• Odluka o dopustivosti broj AP-422/04 od 18. svibnja 2005. godine, stavak 12;
• Odluka o dopustivosti broj AP-354/04 od 15. lipnja 2005. godine, stavak 10;
• Odluka o dopustivosti broj AP-423/04 od 15. lipnja 2005. godine, stavak 9., odluka VSTV-a o odbijanju reizbora suca, odluka VSTV-a o prekidu mandata suca
U konkretnom predmetu apelant je očekivao da će putem nasljedstva postati vlasnik imovine, te stoga slijedi da je apelacija u odnosu na rješenje ostavinskog suda u svezi s kršenjem prava na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju ratione materiae inkompatibilna s Ustavom Bosne i Hercegovine.
• Odluka o meritumu broj AP-1113/04 od 13. rujna 2005. godine, stavak 14, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 17/06;
• Odluka o dopustivosti broj AP-2250/05 od 9. studenog 2006. godine, stavak 8;
• Odluka o dopustivosti broj AP-2259/05 od 20. listopada 2006. godine, stavak 13., buduća imovina
Apelacija je ratione materiae inkompatibilna s Ustavom u slučaju kada se apelantica žali na povredu prava na dom u odnosu na stan u kojem apelantica nikada nije živjela.
• Odluka o dopustivosti broj AP-690/04 od 13. listopada 2005. godine, stavak 8.
Ne postoji nikakvo miješanje u apelantovo pravo na poštovanje doma jer se apelant žali na nemogućnost ostvarenja prava na alternativni smještaj nakon deložacije iz stana na kojem je imao status privremenog korisnika. U okolnostima ovog slučaja članak 8. Europske konvencije nije primjenjiv jer navedena odredba ovog članka, generalno, štiti pravo na poštovanje doma koji apelant u konkretnom slučaju nema u smislu članka 8. Europske konvencije.
• Odluka o meritumu broj AP-899/05 od 14. ožujka 2006. godine, stavak 29., objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 17/06
S obzirom na to da je apelantov zahtjev za alternativni smještaj odbijen jer ne ispunjava relevantne uvjete propisane zakonom, apelant nije mogao imati „legitimna“ očekivanja da će ostvariti željeno pravo jer je u konkretnom slučaju utvrđeno da ne ispunjava uvjete propisane relevantnim zakonom za alternativni smještaj. Zbog toga, u konkretnom slučaju nije ni moglo doći do povrede prava na imovinu iz članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju, pa su apelantovi navodi u tom dijelu apelacije ratione materiae inkompatibilni s Ustavom Bosne i Hercegovine.
• Odluka o meritumu broj AP-899/05 od 14. ožujka 2006. godine, st. 30. i 31., objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 17/06
U slučaju kada apelant nije uselio u stan koji mu je dodijeljen rješenjem vlasnika stana i kada nije zaključio ugovor o korištenju tog stana, a stan naknadno bude dodijeljen drugoj osobi, predmet spora pred redovnim sudovima nije bila apelantova imovina s obzirom na to da apelant nije bio nositelj stanarskog prava na predmetnom stanu. Stoga, u konkretnom slučaju se ne može primijeniti članak II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine, kao ni članak 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju.
• Odluka o dopustivosti broj AP-1035/05 od 12. travnja 2006. godine, stavak 8.
Predmet spora pred redovnim sudovima je poništenje odluke tuženog o usvajanju konačne rang-liste za dodjelu stanova. Stan koji bi eventualno trebao biti dodijeljen apelantu na korištenje ne predstavlja imovinu apelanata. Takav stan može eventualno predstavljati buduću imovinu jer bi apelant mogao steći pravo na dodjelu stana primjenom relevantnog pravilnika tužene. Međutim, pravo na stjecanje stana dodjeljivanjem od nositelja prava raspolaganja nije zaštićeno Ustavom Bosne i Hercegovine i Europskom konvencijom jer se navedenom odredbom ne štiti buduća imovina, pa je apelacija u tom dijelu ratione materiae inkompatibilna s Ustavom Bosne i Hercegovine.
• Odluka o dopustivosti broj AP-1419/05 od 27. lipnja 2006. godine, stavak 16.
Izdavanje dozvole za rad strancu je ne samo u izravnoj svezi s pravom boravka stranaca u Bosni i Hercegovini nego se to pitanje također rješava u administrativnom postupku na temelju diskrecijske ocjene državnog organa i u skladu s posebnim Zakonom o upošljavanju stranaca. Prema navedenom, navodi iz apelacije o kršenju prava na pravično suđenje su ratione materiae inkompatibilni s Ustavom Bosne i Hercegovine.
• Odluka o dopustivosti broj AP-1427/05 od 27. lipnja 2006. godine, st. 9. i 10;
• Odluka o dopustivosti broj AP-1428/05 od 12. rujna 2006. godine, stavak 9.
U konkretnom slučaju se ne može zaključiti da postoji miješanje u apelantov dom jer on dom nije ni konstituirao, već je podnio zahtjev za donošenje rješenja o pravu na nadziđivanje objekta kolektivnog stanovanja, koji bi tek trebao, eventualno, postati njegov dom, odnosno imovina, pa su njegovi navodi o povredi prava na imovinu i prava na dom ratione materiae inkompatibilni s Ustavom Bosne i Hercegovine.
• Odluka o dopustivosti broj AP-2129/05 od 20. rujna 2006. godine, stavak 11.
Apelantov navod o povredi prava na imovinu zbog odbijanja suda da mu dosudi troškove pristojbe na žalbu koju nije ni platio je ratione materiae inkompatibilan s Ustavom Bosne i Hercegovine.
• Odluka o dopustivosti broj AP-2178/05 od 20. listopada 2006. godine, stavak 11.
Osporenim odlukama nije udovoljeno apelantičinom zahtjevu za povrat stana u posjed jer u sporni stan nikad nije ni uselila, niti je zaključila ugovor o njegovom korištenju. Dakle, predmet konkretnog upravnog postupka i upravnog spora nije bila apelantičina imovina zato što apelantica nije bila nositeljica stanarskog prava na spornom stanu, pa se taj stan i ne može smatrati njezinom „imovinom“, u smislu članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju, zbog čega ne može uživati zaštitu koju navedeni članci pružaju.
• Odluka o dopustivosti broj AP-1785/05 od 21. prosinca 2006. godine, stavak 10.
Apelacija je ratione materiae inkompatibilna s Ustavom BiH u svezi s navodima o povredi članka II/3.(f) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 8. Europske konvencije jer apelantica nikada u sporni stan nije uselila, a tu su činjenicu nesporno utvrdili i upravni organi i redovni sudovi. Stoga je očigledno da se odredbe članka 8. Europske konvencije ne mogu primijeniti na ovaj slučaj jer apelantica nikad nije živjela u spornom stanu, niti je on ikada bio njezin „dom“ u smislu članka II/3.(f) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 8. Europske konvencije.
• Odluka o dopustivosti broj AP-1785/05 od 21. prosinca 2006. godine, stavak 9;
• Odluka o dopustivosti broj AP-1825/05 od 21. prosinca 2006. godine, stavak 11.
Apelant se pozvao na odredbe Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, a pri tome nije naveo odredbe Ustava Bosne i Hercegovine i Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda za koje smatra da su povrijeđene pobijanom odlukom Ustavnog suda Federacije. Univerzalna deklaracija o pravima čovjeka nije pravno obvezujući ugovor, te nema ustavnopravni status u Bosni i Hercegovini. Slijedi da Univerzalna deklaracija o pravima čovjeka, kao ni odredbe Ustava Federacije Bosne i Hercegovine na koje se pozvao apelant nisu primjenjive u konkretnom slučaju. Stoga, konkretna apelacija je ratione materiae inkompatibilna s Ustavom Bosne i Hercegovine.
• Odluka o dopustivosti broj AP-1931/05 od 16. siječnja 2007. godine, stavak 6.
Članci Ustava Bosne i Hercegovine i Europske konvencije su primjenjivi samo na postupke čiji je predmet spora imovina, a ne i na postupke u kojima apelant nastoji sebi osigurati pravo na stjecanje imovine. U konkretnom slučaju, predmet spora pred redovnim sudovima je naknada nematerijalne štete, dakle buduća imovina. Stoga, u konkretnom slučaju se ne može primijeniti članak II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine, kao ni članak 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju, iz čega proizlazi zaključak da je apelacija u tom dijelu ratione materiae inkompatibilna s Ustavom Bosne i Hercegovine.
• Odluka o dopustivosti broj AP-969/05 od 16. siječnja 2007. godine, stavak 16.
U konkretnom slučaju, predmet spora pred redovnim sudovima je manje dosuđeni iznos naknade apelantici na ime troškova zastupanja od očekivanog iznosa. U svezi s tim, Ustavni sud ističe da članak II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članak 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju štiti samo postojeću imovinu, a ne i pravo na stjecanje imovine (vidi Europski sud za ljudska prava, Marckx, presuda od 13. lipnja 1979. godine, serija A-31). Ustavni sud podsjeća i na stanovište Europske komisije za ljudska prava prema kojem se zahtjev u svezi s tarifom notara može smatrati „imovinom“ jedino ako do takvog zahtjeva dođe u konkretnom slučaju na temelju usluga koje su stvarno dane i na temelju postojećih propisa o tarifama (vidi Europska komisija za ljudska prava, X protiv Savezne Republike Njemačke, 1979. godina). U konkretnom slučaju, apelantica nije u sudskom postupku dokazala da je njezin zahtjev zasnovan na temelju važeće odvjetničke tarife. Stoga, Ustavni sud smatra da se u konkretnom slučaju ne može primijeniti članak II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine, kao ni članak 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju, iz čega proizlazi zaključak da je apelacija u tom dijelu ratione materiae inkompatibilna s Ustavom Bosne i Hercegovine.
• Odluka o dopustivosti broj AP-926/06 od 9. svibnja 2007. godine, stavak 18.
Postupak u kojem se apelant pojavio u ulozi tužitelja koji je tražio zaštitu od navodne klevete, što znači da tužbeni zahtjev nije bio upravljen protiv apelanta zbog nekog njegovog izražavanja, ne tiče se apelantovog prava na slobodu izražavanja, pa se apelantovi navodi u svezi s povredom članka II/3.(h) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 10. Europske konvencije moraju odbaciti kao ratione materiae inkompatibilni s Ustavom Bosne i Hercegovine.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-90/06 od 6. srpnja 2007. godine, stavak 18., objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 77/07
Ustavni sud smatra da se apelantičino uvjerenje da će uspjeti sa zahtjevom za povrat nacionalizirane imovine unatoč tome što odluka o nacionalizaciji spornog zemljišta nikada nije kao pojedinačni akt poništena odlukom nadležnog organa ne predstavlja „legitimno očekivanje“ u smislu članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju, budući da „legitimno očekivanje“ mora biti mnogo konkretnije od same nade u restituciju i mora biti utemeljeno na zakonskoj odredbi ili na određenom pravnom aktu. Stoga, Ustavni sud zaključuje da apelantica nije pokazala da ima „ostvarivo potraživanje“ koje bi predstavljalo „imovinu“ u smislu članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju (op. cit., odluka Gratzinger, stavak 74.), zbog čega apelantičini navodi o kršenju prava na imovinu ne ulaze u okvir navedenog članka, već su ratione materiae inkompatibilni s Ustavom Bosne i Hercegovine.
• Odluka o dopustivosti broj AP-2361/06 od 10. siječnja 2008. godine, stavak 10;
• Odluka o dopustivosti broj AP-2655/06 od 11. ožujka 2008. godine, stavak 10.
Ustavni sud konstatira da prema odredbama važećih propisa osude na kaznu zatvora preko tri godine ne mogu biti predmet postupka brisanja osude (članak 125. stavak 7. KZFBiH). Stoga se apelantovi navodi da mu je u predmetnom postupku povrijeđeno pravo na pravično suđenje moraju odbaciti kao ratione materiae inkompatibilni s Ustavom Bosne i Hercegovine. Dakle, kako se u konkretnom slučaju ne radi o „utvrđivanju građanskih prava i obveza ili utemeljenosti bilo kakve kaznene optužbe“, slijedi da su apelantovi navodi o povredi prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije u postupku brisanja osude iz kaznene evidencije ratione materiae inkompatibilni s Ustavom Bosne i Hercegovine. Također proizlazi, a u svezi s apelantovim navodima da mu je postupanjem redovnih sudova povrijeđeno pravo na slobodu kretanja i prebivališta, da se u predmetnom postupku brisanja osude iz kaznene evidencije nije odlučivalo o apelantovom pravu na slobodu kretanja i prebivališta, te slijedi da je predmetna apelacija i u odnosu na navodne povrede iz članka II/3.(m) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 2. Protokola broj 4 uz Europsku konvenciju ratione materiae inkompatibilna s Ustavom Bosne i Hercegovine.
• Odluka o dopustivosti broj AP-2258/06 od 3. travnja 2008. godine, st. 10. i 11.
Pobijanim rješenjima Vrhovnog suda kojima je odbačen kao nedozvoljen, odnosno nepravovremen apelantov prijedlog za saslušanje zaštićenog svjedoka nije se odlučivalo o zakonitosti lišavanja slobode, odnosno utemeljenosti apelantovog pritvaranja, nego o procesnoj dopustivosti navedenog apelantovog prijedloga, te da se predmetni akcesorni postupak u okviru kaznenog postupka ne odnosi na prava koja garantira članak II/3.(d) Ustava Bosne i Hercegovine i članak 5. Europske konvencije. Stoga se i ti apelantovi navodi moraju odbaciti kao ratione materiae inkompatibilni s Ustavom Bosne i Hercegovine.
• Odluka o dopustivosti broj AP-615/08 od 3. travnja 2008. godine, stavak 9.
Apelantica, Privredna komora Republike Srpske, kao organizacija formirana ex lege ne uživa zaštitu članka 11. Europske konvencije.
• Odluka o dopustivosti broj AP-1435/06 od 12. lipnja 2008. godine, stavak 8.
S obzirom na to da se apelant nije pozvao na povredu prava na djelotvoran pravni lijek u svezi s nekim od prava, niti je dostavio dokaze ili ukazao na činjenice na temelju kojih bi se moglo utvrditi da predmet potpada pod opseg nekog od članaka Europske konvencije, Ustavni sud zaključuje da je apelacija ratione materiae inkompatibilna s Ustavom Bosne i Hercegovine (vidi Ustavni sud, npr. Odluka broj AP-1047/07 od 26. lipnja 2007. godine, točka 26.).
• Odluka o dopustivosti broj AP-1652/08 od 4. rujna 2008. godine, stavak 9.
Člankom 179. stavak 3. Zakona o službi u Oružanim snagama Bosne i Hercegovine propisano je da se „upravni spor [...] ne može voditi protiv akta koji se odnosi na [...] prestanak službe profesionalne vojne osobe“. Dakle, s obzirom na to da je u konkretnom slučaju vojnim osobama izričito isključen pristup sudu, te da je država, uređujući to pitanje, iskoristila svoje „diskrecijsko pravo“ prilikom reforme obrane, u konkretnom slučaju su ispunjena oba citirana uvjeta za isključivanje apelanata kao državnih službenika iz zaštite predviđene člankom 6. stavak 1. Europske konvencije.
• Odluka o dopustivosti broj AP-1765/08 od 17. rujna 2008. godine, stavak 10;
• Odluka o dopustivosti broj AP-1986/10 od 29. lipnja 2010. godine, stavak 10.
Ustavni sud primjećuje da osporene presude koje su donijeli redovni sudovi na temelju članka 431. ZKPFBiH i Ugovora zaključenog između Srbije i Crne Gore i Bosne i Hercegovine o međusobnom izvršavanju stranih sudskih odluka u kaznenim postupcima u konkretnom postupku ne potpadaju pod okvir članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije.
• Odluka o dopustivosti broj AP-56/09 od 25. listopada 2011. godine, stavak 20.
