Suština prava koje je prvoapelant stekao ne predstavlja ekonomsku vrijednost u smislu člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, već samo mogućnost da se odredi jedan radnik kome će se kasnijom dodjelom stana od vlasnika riješiti socijalno pitanje.
• Odluka o dopustivosti broj U-69/03 od 19. aprila 2004. godine, stav 18.
U slučaju kada se apelant poziva na navodnu povredu Ustava Republike Srpske, a pri tome ne navodi nijednu odredbu Ustava Bosne i Hercegovine, niti se poziva na bilo koju odredbu Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, za koje smatra da su povrijeđene, apelacija će biti odbačena kao nedopuštena jer je ratione materiae inkompatibilna s Ustavom Bosne i Hercegovine.
• Odluka o dopustivosti broj U-73/03 od 23. aprila 2004. godine, stav 8;
• Odluka o dopustivosti broj AP-1264/06 od 11. marta 2008. godine, stav 17;
• Odluka o dopustivosti broj AP-2001/06 od 14. jula 2008. godine, stav 14.
S obzirom na činjenicu da je prvostepenom presudom apelantov tužbeni zahtjev usvojen i da je žalba tuženog protiv prvostepene presude osporenom drugostepenom presudom odbijena kao neosnovana i prvostepena presuda potvrđena, očigledno je da apelantov odgovor na žalbu tuženog nije bio potreban radi zaštite i ostvarivanja njegovih prava u konkretnom sporu i da, prema tome, njegov zahtjev za naknadu troškova podnošenja odgovora na žalbu nije zaštićen odredbama člana II/3.e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 6. stav 1. Evropske konvencije i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
• Odluka o dopustivosti broj U-76/03 od 28. aprila 2004. godine, stav 9.
Tekst člana 6. Evropske konvencije i relevantna sudska praksa Evropskog suda za ljudska prava garantiraju, između ostalog, pravo na pristup sudu, ali ne i mogućnost podnošenja žalbe višem sudu nakon što nezavisni i nepristrasni sud odluči o pravnoj stvari. Prema tome, član 13. Evropske konvencije ne obavezuje državu da osigura mogućnost žalbe višem sudu da bi se ustanovilo da li je došlo do povrede prava iz Evropske konvencije (vidi bivša Evropska komisija za ljudska prava, Odluka o dopustivosti broj 10153/82 od 13. oktobra 1986. godine, Odluke i izvještaji broj 49. i 67). U takvim slučajevima član 13. Evropske konvencije ne pruža dodatnu zaštitu u odnosu na onu koju predviđa član 6. Evropske konvencije.
• Odluka o dopustivosti broj AP-547/03 od 26. augusta 2004. godine
Apelacija je ratione materiae inkompatibilna s Ustavom kada je predmet apelacije pravo na stjecanje stana, a ne miješanje u već stečeno pravo.
• Odluka o dopustivosti broj AP-803/04 od 23. marta 2005. godine, stav 6.
Ustavni sud nema nadležnost ispitivati navodne povrede člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije u postupku u kojem se apelantica kao vršilac javne funkcije žali na odluku Vijeća o prestanku mandata. Slijedi da su apelanticini navodi inkompatibilni ratione materiae s Ustavom Bosne i Hercegovine.
• Odluka o dopustivosti broj AP-121/04 od 22. aprila 2005. godine
Spor između organa javne vlasti i zaposlenih koji rade na mjestima koja uključuju učestvovanje u izvršavanju ovlaštenja proizašlih iz javnog prava ne povlači za sobom primjenu člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
• Odluka o dopustivosti broj AP-422/04 od 18. maja 2005. godine, stav 12;
• Odluka o dopustivosti broj AP-354/04 od 15. juna 2005. godine, stav 10;
• Odluka o dopustivosti broj AP-423/04 od 15. juna 2005. godine, stav 9, odluka VSTV-a o odbijanju reizbora sudije, odluka VSTV-a o prekidu mandata sudije
U konkretnom predmetu apelant je očekivao da će putem nasljedstva postati vlasnik imovine, te stoga slijedi da je apelacija u odnosu na rješenje ostavinskog suda u vezi s kršenjem prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju ratione materiae inkompatibilna s Ustavom Bosne i Hercegovine.
• Odluka o meritumu broj AP-1113/04 od 13. septembra 2005. godine, stav 14, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 17/06;
• Odluka o dopustivosti broj AP-2250/05 od 9. novembra 2006. godine, stav 8;
• Odluka o dopustivosti broj AP-2259/05 od 20. oktobra 2006. godine, stav 13, buduća imovina
Apelacija je ratione materiae inkompatibilna s Ustavom u slučaju kada se apelantica žali na povredu prava na dom u odnosu na stan u kojem apelantica nikada nije živjela.
• Odluka o dopustivosti broj AP-690/04 od 13. oktobra 2005. godine, stav 8.
Ne postoji nikakvo miješanje u apelantovo pravo na poštovanje doma jer se apelant žali na nemogućnost ostvarenja prava na alternativni smještaj nakon deložacije iz stana na kojem je imao status privremenog korisnika. U okolnostima ovog slučaja član 8. Evropske konvencije nije primjenjiv jer navedena odredba ovog člana, generalno, štiti pravo na poštovanje doma koji apelant u konkretnom slučaju nema u smislu člana 8. Evropske konvencije.
• Odluka o meritumu broj AP-899/05 od 14. marta 2006. godine, stav 29, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 17/06
S obzirom na to da je apelantov zahtjev za alternativni smještaj odbijen jer ne ispunjava relevantne uvjete propisane zakonom, apelant nije mogao imati „legitimna“ očekivanja da će ostvariti željeno pravo jer je u konkretnom slučaju utvrđeno da ne ispunjava uvjete propisane relevantnim zakonom za alternativni smještaj. Zbog toga, u konkretnom slučaju nije ni moglo doći do povrede prava na imovinu iz člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, pa su apelantovi navodi u tom dijelu apelacije ratione materiae inkompatibilni s Ustavom Bosne i Hercegovine.
• Odluka o meritumu broj AP-899/05 od 14. marta 2006. godine, st. 30. i 31, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 17/06
U slučaju kada apelant nije uselio u stan koji mu je dodijeljen rješenjem vlasnika stana i kada nije zaključio ugovor o korištenju tog stana, a stan naknadno bude dodijeljen drugom licu, predmet spora pred redovnim sudovima nije bila apelantova imovina s obzirom na to da apelant nije bio nosilac stanarskog prava na predmetnom stanu. Stoga, u konkretnom slučaju se ne može primijeniti član II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine, kao ni član 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
• Odluka o dopustivosti broj AP-1035/05 od 12. aprila 2006. godine, stav 8.
Predmet spora pred redovnim sudovima je poništenje odluke tuženog o usvajanju konačne rang-liste za dodjelu stanova. Stan koji bi eventualno trebao biti dodijeljen apelantu na korištenje ne predstavlja imovinu apelanata. Takav stan može eventualno predstavljati buduću imovinu jer bi apelant mogao steći pravo na dodjelu stana primjenom relevantnog pravilnika tužene. Međutim, pravo na stjecanje stana dodjeljivanjem od nosioca prava raspolaganja nije zaštićeno Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom jer se navedenom odredbom ne štiti buduća imovina, pa je apelacija u tom dijelu ratione materiae inkompatibilna s Ustavom Bosne i Hercegovine.
• Odluka o dopustivosti broj AP-1419/05 od 27. juna 2006. godine, stav 16.
Izdavanje dozvole za rad strancu je ne samo u direktnoj vezi s pravom boravka stranaca u Bosni i Hercegovini nego se to pitanje također rješava u administrativnom postupku na osnovu diskrecione ocjene državnog organa i u skladu s posebnim Zakonom o zapošljavanju stranaca. Prema navedenom, navodi iz apelacije o kršenju prava na pravično suđenje su ratione materiae inkompatibilni s Ustavom Bosne i Hercegovine.
• Odluka o dopustivosti broj AP-1427/05 od 27. juna 2006. godine, st. 9. i 10;
• Odluka o dopustivosti broj AP-1428/05 od 12. septembra 2006. godine, stav 9.
U konkretnom slučaju se ne može zaključiti da postoji miješanje u apelantov dom jer on dom nije ni konstituirao, već je podnio zahtjev za donošenje rješenja o pravu na nadziđivanje objekta kolektivnog stanovanja, koji bi tek trebao, eventualno, postati njegov dom, odnosno imovina, pa su njegovi navodi o povredi prava na imovinu i prava na dom ratione materiae inkompatibilni s Ustavom Bosne i Hercegovine.
• Odluka o dopustivosti broj AP-2129/05 od 20. septembra 2006. godine, stav 11.
Apelantov navod o povredi prava na imovinu zbog odbijanja suda da mu dosudi troškove takse na žalbu koju nije ni platio je ratione materiae inkompatibilan s Ustavom Bosne i Hercegovine.
• Odluka o dopustivosti broj AP-2178/05 od 20. oktobra 2006. godine, stav 11.
Osporenim odlukama nije udovoljeno apelanticinom zahtjevu za povrat stana u posjed jer u sporni stan nikad nije ni uselila, niti je zaključila ugovor o njegovom korištenju. Dakle, predmet konkretnog upravnog postupka i upravnog spora nije bila apelanticina imovina zato što apelantica nije bila nositeljica stanarskog prava na spornom stanu, pa se taj stan i ne može smatrati njenom „imovinom“, u smislu člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, zbog čega ne može uživati zaštitu koju navedeni članovi pružaju.
• Odluka o dopustivosti broj AP-1785/05 od 21. decembra 2006. godine, stav 10.
Apelacija je ratione materiae inkompatibilna s Ustavom BiH u vezi s navodima o povredi člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije jer apelantica nikada u sporni stan nije uselila, a tu su činjenicu nesporno utvrdili i upravni organi i redovni sudovi. Stoga je očigledno da se odredbe člana 8. Evropske konvencije ne mogu primijeniti na ovaj slučaj jer apelantica nikad nije živjela u spornom stanu, niti je on ikada bio njen „dom“ u smislu člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije.
• Odluka o dopustivosti broj AP-1785/05 od 21. decembra 2006. godine, stav 9;
• Odluka o dopustivosti broj AP-1825/05 od 21. decembra 2006. godine, stav 11.
Apelant se pozvao na odredbe Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, a pri tome nije naveo odredbe Ustava Bosne i Hercegovine i Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda za koje smatra da su povrijeđene pobijanom odlukom Ustavnog suda Federacije. Univerzalna deklaracija o pravima čovjeka nije pravno obavezujući ugovor, te nema ustavnopravni status u Bosni i Hercegovini. Slijedi da Univerzalna deklaracija o pravima čovjeka, kao ni odredbe Ustava Federacije Bosne i Hercegovine na koje se pozvao apelant nisu primjenjive u konkretnom slučaju. Stoga, konkretna apelacija je ratione materiae inkompatibilna s Ustavom Bosne i Hercegovine.
• Odluka o dopustivosti broj AP-1931/05 od 16. januara 2007. godine, stav 6.
Članovi Ustava Bosne i Hercegovine i Evropske konvencije su primjenjivi samo na postupke čiji je predmet spora imovina, a ne i na postupke u kojima apelant nastoji sebi osigurati pravo na stjecanje imovine. U konkretnom slučaju, predmet spora pred redovnim sudovima je naknada nematerijalne štete, dakle buduća imovina. Stoga, u konkretnom slučaju se ne može primijeniti član II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine, kao ni član 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, iz čega proizlazi zaključak da je apelacija u tom dijelu ratione materiae inkompatibilna s Ustavom Bosne i Hercegovine.
• Odluka o dopustivosti broj AP-969/05 od 16. januara 2007. godine, stav 16.
U konkretnom slučaju, predmet spora pred redovnim sudovima je manje dosuđeni iznos naknade apelantici na ime troškova zastupanja od očekivanog iznosa. U vezi s tim, Ustavni sud ističe da član II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i član 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju štiti samo postojeću imovinu, a ne i pravo na stjecanje imovine (vidi Evropski sud za ljudska prava, Marckx, presuda od 13. juna 1979. godine, serija A-31). Ustavni sud podsjeća i na stanovište Evropske komisije za ljudska prava prema kojem se zahtjev u vezi s tarifom notara može smatrati „imovinom“ jedino ako do takvog zahtjeva dođe u konkretnom slučaju na osnovu usluga koje su stvarno date i na osnovu postojećih propisa o tarifama (vidi Evropska komisija za ljudska prava, X protiv Savezne Republike Njemačke, 1979. godina). U konkretnom slučaju, apelantica nije u sudskom postupku dokazala da je njen zahtjev osnovan na osnovu važeće advokatske tarife. Stoga, Ustavni sud smatra da se u konkretnom slučaju ne može primijeniti član II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine, kao ni član 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, iz čega proizlazi zaključak da je apelacija u tom dijelu ratione materiae inkompatibilna s Ustavom Bosne i Hercegovine.
• Odluka o dopustivosti broj AP-926/06 od 9. maja 2007. godine, stav 18.
Postupak u kojem se apelant pojavio u ulozi tužioca koji je tražio zaštitu od navodne klevete, što znači da tužbeni zahtjev nije bio upravljen protiv apelanta zbog nekog njegovog izražavanja, ne tiče se apelantovog prava na slobodu izražavanja, pa se apelantovi navodi u vezi s povredom člana II/3.h) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 10. Evropske konvencije moraju odbaciti kao ratione materiae inkompatibilni s Ustavom Bosne i Hercegovine.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-90/06 od 6. jula 2007. godine, stav 18, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 77/07
Ustavni sud smatra da se apelanticino uvjerenje da će uspjeti sa zahtjevom za povrat nacionalizirane imovine uprkos tome što odluka o nacionalizaciji spornog zemljišta nikada nije kao pojedinačni akt poništena odlukom nadležnog organa ne predstavlja „legitimno očekivanje“ u smislu člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, budući da „legitimno očekivanje“ mora biti mnogo konkretnije od same nade u restituciju i mora biti zasnovano na zakonskoj odredbi ili na određenom pravnom aktu. Stoga, Ustavni sud zaključuje da apelantica nije pokazala da ima „ostvarivo potraživanje“ koje bi predstavljalo „imovinu“ u smislu člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju (op. cit., odluka Gratzinger, stav 74), zbog čega apelanticini navodi o kršenju prava na imovinu ne ulaze u okvir navedenog člana, već su ratione materiae inkompatibilni s Ustavom Bosne i Hercegovine.
• Odluka o dopustivosti broj AP-2361/06 od 10. januara 2008. godine, stav 10;
• Odluka o dopustivosti broj AP-2655/06 od 11. marta 2008. godine, stav 10.
Ustavni sud konstatira da prema odredbama važećih propisa osude na kaznu zatvora preko tri godine ne mogu biti predmet postupka brisanja osude (član 125. stav 7. KZFBiH). Stoga se apelantovi navodi da mu je u predmetnom postupku povrijeđeno pravo na pravično suđenje moraju odbaciti kao ratione materiae inkompatibilni s Ustavom Bosne i Hercegovine. Dakle, kako se u konkretnom slučaju ne radi o „utvrđivanju građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe“, slijedi da su apelantovi navodi o povredi prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u postupku brisanja osude iz kaznene evidencije ratione materiae inkompatibilni s Ustavom Bosne i Hercegovine. Također proizlazi, a u vezi s apelantovim navodima da mu je postupanjem redovnih sudova povrijeđeno pravo na slobodu kretanja i prebivališta, da se u predmetnom postupku brisanja osude iz kaznene evidencije nije odlučivalo o apelantovom pravu na slobodu kretanja i prebivališta, te slijedi da je predmetna apelacija i u odnosu na navodne povrede iz člana II/3.m) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 2. Protokola broj 4 uz Evropsku konvenciju ratione materiae inkompatibilna s Ustavom Bosne i Hercegovine.
• Odluka o dopustivosti broj AP-2258/06 od 3. aprila 2008. godine, st. 10. i 11.
Pobijanim rješenjima Vrhovnog suda kojima je odbačen kao nedozvoljen, odnosno neblagovremen apelantov prijedlog za saslušanje zaštićenog svjedoka nije se odlučivalo o zakonitosti lišavanja slobode, odnosno osnovanosti apelantovog pritvaranja, nego o procesnoj dopustivosti navedenog apelantovog prijedloga, te da se predmetni akcesorni postupak u okviru krivičnog postupka ne odnosi na prava koja garantira član II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i član 5. Evropske konvencije. Stoga se i ti apelantovi navodi moraju odbaciti kao ratione materiae inkompatibilni s Ustavom Bosne i Hercegovine.
• Odluka o dopustivosti broj AP-615/08 od 3. aprila 2008. godine, stav 9.
Apelantica, Privredna komora Republike Srpske, kao organizacija formirana ex lege ne uživa zaštitu člana 11. Evropske konvencije.
• Odluka o dopustivosti broj AP-1435/06 od 12. juna 2008. godine, stav 8.
S obzirom na to da se apelant nije pozvao na povredu prava na djelotvoran pravni lijek u vezi s nekim od prava, niti je dostavio dokaze ili ukazao na činjenice na osnovu kojih bi se moglo utvrditi da predmet potpada pod obim nekog od članova Evropske konvencije, Ustavni sud zaključuje da je apelacija ratione materiae inkompatibilna s Ustavom Bosne i Hercegovine (vidi Ustavni sud, npr. Odluka broj AP-1047/07 od 26. juna 2007. godine, tačka 26).
• Odluka o dopustivosti broj AP-1652/08 od 4. septembra 2008. godine, stav 9.
Članom 179. stav 3. Zakona o službi u Oružanim snagama Bosne i Hercegovine propisano je da se „upravni spor [...] ne može voditi protiv akta koji se odnosi na [...] prestanak službe profesionalnog vojnog lica“. Dakle, s obzirom na to da je u konkretnom slučaju vojnim licima izričito isključen pristup sudu, te da je država, uređujući to pitanje, iskoristila svoje „diskreciono pravo“ prilikom reforme odbrane, u konkretnom slučaju su ispunjena oba citirana uvjeta za isključivanje apelanata kao državnih službenika iz zaštite predviđene članom 6. stav 1. Evropske konvencije.
• Odluka o dopustivosti broj AP-1765/08 od 17. septembra 2008. godine, stav 10;
• Odluka o dopustivosti broj AP-1986/10 od 29. juna 2010. godine, stav 10.
Ustavni sud primjećuje da osporene presude koje su donijeli redovni sudovi na osnovu člana 431. ZKPFBiH i Ugovora zaključenog između Srbije i Crne Gore i Bosne i Hercegovine o međusobnom izvršavanju stranih sudskih odluka u krivičnim postupcima u konkretnom postupku ne potpadaju pod okvir člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije.
• Odluka o dopustivosti broj AP-56/09 od 25. oktobra 2011. godine, stav 20.
