Miješanje u imovinu

Monetarne promjene (inflacija i promjena valute) koje su se desile poslije presude suda ne spadaju pod zaštitu članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju.

• Odluka broj U 11/01 od 25. veljače 2001. godine, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 20/02

U slučaju zakonitog postavljanja privremenog poslovnog objekta na gradskom građevinskom zemljištu izuzetom iz posjeda apelantičinog muža, kao ranijeg korisnika, nije došlo do miješanja u apelantičino pravo na mirno uživanje imovine, pa nije povrijeđeno pravo na mirno uživanje imovine iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju.

• Odluka o meritumu broj AP 1066/04 od 13. rujna 2005. godine, st. 29. i 30., objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 22/06

Ustavni sud zaključuje da je time što nije donesen određeni okvirni zakon kojim bi se reguliralo pitanje isplate stare devizne štednje Bosna i Hercegovina propustila učinkovito zaštititi pravo na imovinu apelanata, čime su povrijeđena prava koja proizlaze iz članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju.

• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 130/04 od 2. prosinca 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 9/06, devizna štednja

Opravdano miješanje se ne može nametnuti samo zakonskom odredbom koja ispunjava kriterij „zakonitosti" i služi legitimnom cilju u javnom interesu, nego mora, također, održati razuman odnos „proporcionalnosti" između upotrijebljenih sredstava i cilja koji se želi ostvariti. Miješanje u pravo na imovinu ne smije ići dalje od potrebnog da bi se postigao legitiman cilj, a nositelji imovinskih prava ne smiju biti podvrgnuti proizvoljnom tretmanu i od njih se ne smije tražiti da snose prevelik teret da bi bio ostvaren legitiman cilj.

• Odluka o meritumu broj AP 774/04 od 20. prosinca 2005. godine, stavak 376., objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 39/06, neizvršavanje pravomoćnih sudskih odluka kojima je apelantima dodijeljena materijalna i nematerijalna šteta na ime „ratne štete", utvrđena povreda članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju i članka II/3.(k) Ustava BiH

Nije bilo miješanja u apelantovu imovinu zaštićenu člankom II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i člankom 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju, s obzirom da je utvrđeno da apelant nije uspio dokazati da kod tuženog postoji građanskopravna legitimacija, na temelju koje se tuženi tereti određenom obvezom, a apelant ima ovlaštenje zahtijevati ispunjenje takve obveze.

• Odluka o meritumu broj AP 1231/05 od 12. travnja 2006. godine, stavak 26., objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 61/06, građanski postupak, pasivna legitimacija

Rješenja Vrhovnog suda i carinskih organa kojim je izrečena mjera oduzimanja vozila, za koje je apelant prodavaču isplatio kupoprodajni iznos i koje je apelantovo vlasništvo, nesumnjivo predstavljaju miješanje u apelantovo pravo na mirno uživanje imovine i lišavanje apelanta imovine.

• Odluka o meritumu broj AP 2078/05 od 12. travnja 2006. godine, stavak 42., objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 7/07, oduzimanje vozila zbog carinskog prekršaja

Osporena sudska odluka kojom je odbačena apelantova tužba za smetanje posjeda zbog apsolutne nenadležnosti suda ne predstavlja miješanje u apelantovu imovinu, te nema povrede njegova ustavnog prava iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju.

• Oduka o meritumu broj AP 570/05 od 9. svibnja 2006. godine, stavak 26., objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 87/06

Osporavana sudska rješenja kojima se apelantu nalaže uzdržavanje od ometanja i omogućavanje tužitelju korištenja prava služnosti prolaza preko zemljišta koje je apelantovo vlasništvo nesumnjivo predstavljaju miješanje u njegovo pravo na mirno uživanje svoje imovine.

• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 1292/05 od 27. lipnja 2006. godine, stavak 22., objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 87/06, pravo služnosti

Presuda Vrhovnog suda kojom se apelantima osporava pravo na isplatu novčanog duga uslijed monetarnih i zakonskih promjena koje su nastupile poslije zaključivanja ugovora, odnosno u vrijeme kada je oročeni dinarski depozit, u skladu sa zaključenim ugovorom, trebalo vratiti, nesumnjivo predstavlja miješanje u imovinu i lišavanje prava apelanata na mirno uživanje njihove imovine.

• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 2158/05 od 21. prosinca 2006. godine, stavak 39., objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 34/07, neisplaćivanje novčanog duga uslijed monetarnih i zakonskih promjena koje su nastupile poslije zaključivanja ugovora, nema povrede članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju i članka II/3.(k) Ustava BiH

[…] Ustavni sud smatra da nedonošenje odluke o apelantovom tužbenom zahtjevu usmjerenom na predaju u posjed predmetnih nekretnina predstavlja miješanje u apelantovo pravo na mirno uživanje imovine. Nadalje, nesporno je da je apelant zbog pretjerano dugog trajanja predmetnog postupka onemogućen u mirnom uživanju svoje imovine u razdoblju od dvadeset godina i četiri mjeseca, od kojeg je razdoblje od trinaest godina i četiri mjeseca bilo predmetom analize Ustavnog suda. Ustavni sud smatra da je odugovlačenje suda da donese konačnu odluku o apelantovom tužbenom zahtjevu stavilo na apelanta „pretjeran teret" i da za takvo miješanje nije postojao legitiman cilj.

• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 393/07 od 13. svibnja 2009. godine, stavak 40., objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 64/09, razuman rok, utvrđena povreda članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju i članka II/3.(k) Ustava BiH

Polazeći od ograničenja ostvarivanja prava apelanta Borasa na imovinu koju je kupio od apelanta Smoljana (konkretno udjel u tvrtki, koji predstavlja zajedničku imovinu tužiteljice i apelanta Smoljana), redoviti sudovi su, između ostalog, istaknuli da je takav ugovor ništav, u smislu odredbe članka 103. ZOO i da ne proizvodi pravna djejstva jer je protivan relevantnim odredbama Obiteljskog zakona koji je, u konkretnom slučaju, protivno tvrdnjama apelanata, lex specialis. Dakle, imajući u vidu okolnosti konkretnog slučaja, sadržaj relevantnih odredaba Obiteljskog zakona, ZOO, Zakona o gospodarskim društvima i Zakona o postupku upisa pravnih osoba u sudski registar, koje su u konkretnom slučaju primijenjene, Ustavni sud smatra da, pored toga što nije došlo do zlouporabe ustavnih prava apelanta Borasa, u konkretnom predmetu na apelanta Borasa nije stavljen ni „pretjeran” teret i da su zakonski modaliteti navedenih ograničenja proporcionalni ciljevima koji se žele postići.

• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 1730/11 od 8. svibnja 2014. godine, stavak 40., objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 50/14, prodaja poslovnih udjela bez suglasnosti bivšeg bračnog druga, bračna tečevina, ništavost, nema povrede članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju i članka II/3.(k) Ustava BiH

Ustavni sud zaključuje da je osporenim presudama prekršeno pravo apelanata na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju u situaciji kada Vrhovni sud i Okružni sud nisu u okolnostima konkretnog slučaja smatrali da su obraćanje CRPC-u i nadležnom ministarstvu relevantne procesne radnje, u smislu članka 388. ZOO, koje su dovele do prekida zastarijevanja, što je za posljedicu imalo nezakonito miješanje u pravo apelanata na imovinu.

• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 5070/10 od 29. svibnja 2014. godine, stavak 61., objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 50/14, prekid zastare, parnični postupak radi naknade materijalne štete nastale potpunim uništenjem predmetnih nekretnina, povreda članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju i članka II/3.(k) Ustava BiH;

• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 303/10 od 4. srpnja 2014. godine, stavak 41., objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 64/14;

• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 4383/11 od 26. ožujka 2015. godine, stavak 46., objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 33/15

Ustavni sud primjećuje da iz obrazloženja osporene presude Vrhovnog suda proizlazi da je pravilnim ocijenjen zaključak prvostupanjskog suda da ugovor o jamstvu nije ništav u smislu članka 103. ZOO s obzirom da je zaključen u skladu sa člankom 251c. ZOP-a. U prilog ovom stajalištu Vrhovni sud je ukazao da je u postupku bilo nesporno da je u vrijeme zaključenja ugovora o jamstvu kao vlasnik predmetnog stana u javnoj knjizi bio upisan drugotuženi, te da je predmetni stan bio i u njegovu posjedu. Nadalje, iz obrazloženja osporene presude Vrhovnog suda proizlazi da shodno ovako utvrđenom nespornom činjeničnom stanju, prvotuženi nije znao, niti je mogao znati da drugotuženi nije vlasnik predmetne nekretnine, odnosno da u konkretnom slučaju nije postojalo ništa što bi uputilo na zaključak da postoji i izvanknjižni vlasnik, a zbog čega je zaključeno da je prvotuženi u vrijeme zaključenja ugovora o jamstvu bio savjestan. Najzad, iz obrazloženja presude Vrhovnog suda proizlazi da u situaciji kada se postavi pitanje primjene načela da nitko ne može na drugog prenijeti više prava nego što ih sam ima ili načela povjerenja u javne knjige, treba primijeniti načelo povjerenja u javne knjige. U prilog navedenom Vrhovni sud je ukazao da u okolnostima konkretnog slučaja, kada u vrijeme stavljanja predmetnog stana pod hipoteku, apelant nije bio ni u njegovu posjedu, a drugotuženi je bio i zemljišnoknjižni vlasnik i posjednik, te kada je od dana kada je apelant stekao osnovu za upis u zemljišne knjige proteklo dugo vremensko razdoblje, da se apelant prema predmetom stanu odnosio nemarno i s nedovoljno brige i pozornosti, a za što ga ne mogu opravdati ni ratne okolnosti, treba primijeniti načelo povjerenja u zemljišne knjige. Slijedom navedenog, Vrhovni sud je zauzeo stajalište da je u interesu pravnog prometa da onaj tko savjesno, urednim upisom u zemljišne knjige kao javne, pribavi pravo zaloga na nekretnini upisanoj u zemljišne knjige, stječe to zemljišno-knjižno pravo, iako se stanje izvan zemljišnih knjiga ne slaže sa stanjem u zemljišnim knjigama. Ustavni sud smatra da u okolnostima konkretnog slučaja nema ništa što bi uputilo na zaključak da osporena presuda Vrhovnog suda rezultira miješanjem u apelantovo pravo na imovinu koje nije u skladu sa zakonom, s obzirom da je nesporno utvrđeno da je ugovor o jamstvu zaključen u skladu sa člankom 251c. ZOP-a.

• Odluka broj AP 3738/12 od 8. prosinca 2015. godine, st. 41. i 42., postupak utvrđivanja ništavosti ugovora o jamstvu, načelo povjerenja u javne knjige, nema povrede članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju i članka II/3.(k) Ustava BiH

Copyrights @ 2022 Ustavni sud BiH Sva prava zadržana.