Općenito

Odluke sudova donesene u izvršnom postupku nisu povrijedile apelantovo pravo na imovinu po Ustavu Bosne i Hercegovine ili Evropskoj konvenciji kada je u pitanju finansijski gubitak koji je mogao biti predmet ocjene u drugim postupcima.
• Odluka broj U-30/01 od 11. maja 2002. godine, stav 22, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 24/02, naknada za zdravstvenu njegu, denominacija, nema povrede člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju ni člana II/3.k) Ustava BiH

Nema povrede prava na imovinu u slučaju kada apelantica nije imala konstituirano stanarsko pravo na spornom stanu, niti je, u vrijeme smrti nositeljice stanarskog prava, imala pravno priznatu poziciju člana njezinog obiteljskog domaćinstva, koja bi eventualno mogla predstavljati dio prava na korištenje stana.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-499/04 od 23. marta 2005. godine, stav 38, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 32/05, prijenos stanarskog prava na dijete, nema povrede člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju ni člana II/3.k) Ustava BiH

Nema povrede prava na imovinu jer se apelant ne poziva konkretno na neka od načela sadržana u članu 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, već tvrdi da mu je pravo na imovinu povrijeđeno zbog nepotpuno i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.
• Odluka o meritumu broj AP-1143/04 od 26. aprila 2005. godine, stav 25, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 48/05

Nema povrede prava na imovinu u slučaju kada redovni sudovi odbiju apelantov tužbeni zahtjev zbog promašene pasivne legitimacije.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-538/04 od 28. juna 2005. godine, stav 32, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 27/06, građanski postupak naplate duga na ime „ratnog poreza", nedostatak pasivne legitimacije u odnosu na Brčko distrikt jer je obaveza nastala prije njegovog proglašenja, pri čemu Distrikt s entitetima nije zaključio sporazum o preuzimanju tih obaveza, nema povrede člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju ni člana II/3.k) Ustava BiH

Pravo na imovinu je povrijeđeno u slučaju kada u postupku eksproprijacije činjenice predmeta ukazuju da su ispunjeni zakonski uvjeti za eksproprijaciju, osim ekspropriranih nekretnina, i preostalih apelantovih nekretnina, iako je nadležni organ uprave odbio njegov zahtjev.
• Odluka o meritumu broj AP-528/04 od 13. oktobra 2005. godine, st. 27–32, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 17/06, upravni postupak, zahtjev za potpunu eksproprijaciju u slučaju kada se eksproprijacijom samo jednog dijela imovine dovodi do nemogućnosti normalnog korištenja preostalog dijela imovine, utvrđena povreda člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i člana II/3.k) Ustava BiH

Nema povrede prava na imovinu u slučaju kada redovni sudovi odbiju tužbeni zahtjev za uspostavljanje ranijeg posjedovnog stanja zbog izmijenjenih pravnih okolnosti, odnosno zbog apelantovog naknadnog gubitka privremenog prava korištenja neizgrađenog građevinskog zemljišta zbog preuzimanja tog zemljišta iz njegovog posjeda.
• Odluka o meritumu broj AP-851/04 od 17. novembra 2005. godine, stav 33, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 22/06, spor oko smetanja posjeda neizgrađenog građevinskog zemljišta, na kojem je apelant nosilac privremenog prava korištenja, nema povrede člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju ni člana II/3.k) Ustava BiH

Član 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju obuhvata tri različita pravila. Prvo pravilo, koje je izraženo u prvoj rečenici prvog stava i koje je opće prirode, izražava načelo mirnog uživanja imovine. Drugo pravilo, u drugoj rečenici istog stava, odnosi se na lišavanje imovine i ograničava ga izvjesnim uvjetima. Treće pravilo, sadržano u stavu dva tog člana, dopušta da države potpisnice imaju pravo, između ostalog, kontrolirati korištenje imovine u skladu s općim interesom. Ova tri pravila nisu različita, u smislu da nisu povezana: drugo i treće pravilo se odnose na pojedine slučajeve miješanja u pravo na mirno uživanje imovine i trebaju biti tumačena u okviru općeg načela izraženog u prvom pravilu (vidi Evropski sud za ljudska prava, Sporrong i Lönnorth protiv Švedske, presuda od 23. septembra 1982. godine, serija A, broj 52, stav 61).
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-1812/05 od 8. jula 2006. godine, stav 24, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 87/06, stanovi u kojima se stanuje na osnovu stanarskog prava;
• Odluka broj AP-2144/05 od 20. oktobra 2006. godine, stav 18, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 12/07

Ustavni sud se, pored navedenog, poziva na vlastito stajalište izneseno povodom istog činjeničnog i pravnog pitanja u odluci Komisije za ljudska prava pri Ustavnom sudu u predmetu broj CH/01/8379 od 7. aprila 2007. godine, a koji dosljedno podržava praksu Doma za ljudska prava i Evropske komisije za ljudska prava, da oduzimanje vlasništva ili nekog drugog stvarnog prava predstavlja trenutnu radnju i ne rezultira nastavljenim uplitanjem u imovinsko pravo podnosilaca prijave (vidi, npr. prijavu broj 7379/76, odluka od 10. decembra 1976. godine, Odluke i izvještaji 8, stranica 211). Dakle, Ustavni sud je zaključio u navedenoj odluci Komisije za ljudska prava pri Ustavnom sudu, povodom žalbe podnosilaca prijave, koja se također odnosila na arondaciju zemljišta u Kotorskom, da su samim donošenjem rješenja o arondaciji u periodu od 1962. do 1965. godine predmetne nekretnine prešle u državno vlasništvo, te da nije bilo kontinuiranog uplitanja u imovinsko pravo ranijih vlasnika predmetnih nekretnina. Ustavni sud smatra da je navedeno stajalište primjenjivo i u konkretnom slučaju, te zaključuje da su donošenjem rješenja o arondaciji predmetne nekretnine prešle u državno vlasništvo.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-804/06 od 29. marta 2008. godine, stav 71, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 46/08, upravni postupak, arondacija, nema povrede člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju ni člana II/3.k) Ustava BiH

Ustavni sud smatra da postoji kontinuirano kršenje prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju kada sud svojom odlukom onemogućava apelantu ostvarenje prava iz kupoprodajnog ugovora na način koji je Dom za ljudska prava ranije ocijenio kao kršenje navedenog prava, s obzirom na to da je odluka Doma za ljudska prava, koja je konačna i obavezujuća, u skladu s Aneksom VI Sporazuma.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-441/08 od 17. aprila 2008. godine, stav 28, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 46/08, utvrđena povreda člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i člana II/3.k) Ustava BiH

Nema povrede prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju kada se izvršni postupak nastavi protiv novog vlasnika nekretnine kao izvršenika koji, uz to, nije niti bona fide vlasnik, na kojeg je vlasništvo na predmetnoj nekretnini prešlo nakon što je pravosnažnim rješenjem dozvoljeno izvršenje protiv ranijeg izvršenika koji je u toku izvršnog postupka umro, a s ciljem izvršenja pravosnažne sudske presude u kojoj je utvrđena visina obaveze ranijeg izvršenika prema tražiocu izvršenja, budući da je miješanje u imovinu propisano zakonom i ima legitiman cilj.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-2235/08 od 26. marta 2010. godine, stav 51, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 50/10, izvršni postupak, nema povrede člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju ni člana II/3.k) Ustava BiH

Prekršeno je apelantovo pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju u situaciji kada su se Kantonalni sud i organi uprave, primjenom Zakona o prodaji stanova na situaciju koja je regulirana isključivo Zakonom o stambenim odnosima, nezakonito umiješali u apelantovo pravo na mirno uživanje imovine, čime su onemogućili apelanta da, uz ispunjenje propisanih uvjeta, ostvari svoje pravo iz člana 56. Zakona o stambenim odnosima.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-619/08 od 25. septembra 2010. godine, stav 44, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 37/11, privatizacija stanova u društvenom vlasništvu, povreda člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i člana II/3.k) Ustava BiH

Ustavni sud ističe da je očigledno kako u okolnostima konkretnog slučaja, a prema relevantnim odredbama ZOO-a, te odredbama Zakona o privatizaciji državnog kapitala, nije postojala mogućnost da se u slučaju raskida predmetnog ugovora zahtijeva (i) isplata zakonskih zateznih kamata na sredstva koja nisu bila isplaćena u novcu (kuponi stare devizne štednje). Stoga, Ustavni sud zaključuje da apelantov zahtjev za isplatu zakonskih zateznih kamata po osnovu sredstava koja su uplatili i koja su im vraćena u kuponima stare devizne štednje nije predstavljao „legitimno očekivanje" zasnovano na zakonu, pa da apelantima nije povrijeđeno pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-2881/09 od 25. septembra 2010. godine, stav 33, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 52/12, isplata duga, kamate, nema povrede člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju ni člana II/3.k) Ustava BiH

Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju u slučaju kada miješanje u apelantovo pravo na imovinu nije bilo u skladu sa zakonom, odnosno kada je Vrhovni sud, odlučujući o apelantovoj vlasničkoj tužbi usmjerenoj na predaju u posjed i isplatu zakupnine, arbitrarno primijenio materijalno pravo, te kada je odbio apelantov tužbeni zahtjev uz obrazloženje da, u smislu odredbe člana 41. ZOVPO-a, jače pravo na posjed predmetnog poslovnog prostora ima drugotuženi.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-1772/09 od 13. novembra 2012. godine, stav 39, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 101/12, predaja u posjed poslovnog prostora, povreda člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i člana II/3.k) Ustava BiH

Povrijeđeno je apelantovo pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju jer je zbog pretjerano dugog trajanja predmetnog postupka došlo do uskraćivanja apelantu legitimno očekivane imovine, odnosno gubitka samog prava koje je imao u vrijeme podnošenja zahtjeva i naredne četiri godine i duže.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-3700/16 od 6. decembra 2018. godine, stav 43, ostvarivanje prava na penziju, gubitak prava zbog prekomjernog trajanja postupka, povreda člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i člana II/3.k) Ustava BiH

Nema kršenja prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju zato što apelanti nemaju „imovinu" u smislu tog člana, budući da nisu mogli imati ni „legitimno očekivanje" da će ostvariti izlučno pravo u odnosu na sporne nekretnine jer za to očigledno nisu bili ispunjeni uvjeti propisani Zakonom o stečaju i Zakonom o vlasničkopravnim odnosima, odnosno nisu mogli dokazati da su vlasnici spornih nekretnina kojima bi pripadalo izlučno pravo u stečajnom postupku.
Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-4631/17 od 30. oktobra 2019. godine, stav 41, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 76/19, spor koji se tiče prava apelanata da u stečajnom postupku postave zahtjev za izlučenje vlastite imovine iz stečajne mase, nema povrede člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju ni člana II/3.k) Ustava BiH

Nema povrede prava apelanata na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju jer apelanti nisu mogli imati „legitimno očekivanje“ da će, u situaciji kada postoji zahtjev supervizora za Brčko distrikt da se određena preduzeća proglase strateškim i da učešće u njihovom kapitalu po osnovu vaučera i certifikata ne može biti veće od 33%, biti udovoljeno njihovom tužbenom zahtjevu, posebno u situaciji kada od Direkcije za privatizaciju Republike Srpske (ili njenog pravnog sljednika) nisu tražili vraćanje određene vrijednosti vaučera.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-3306/18 od 20. maja 2020. godine, stav 59, vaučerska privatizacija

Ustavni sud zaključuje da je osporenim rješenjem Okružnog suda kojim je ukinuto rješenje o dosudi, koje je proizvelo pravne posljedice, prekršeno apelantovo pravo na imovinu jer je Okružni sud, u nedostatku zakonskog okvira za proceduru u kojoj se apelant našao, propustio da direktnom primjenom Ustava Bosne i Hercegovine i Evropske konvencije zaštiti prava apelanta kao savjesnog kupca jedne od dvije nekretnine za koju postoji pravomoćno i izvršeno rješenje o izvršenju i za koju je apelant uplatio novčana sredstva na depozitni račun suda. (Odredbe ZIP-a explicite ne propisuju proceduru kojom se daje novčana ponuda za dvije ili više nekretnina niti odredbe ZIP-a explicite zabranjuju da se u postupku usmene javne prodaje ponudi jedinstvena cijena za dvije nekretnine, posebno kada je u zaključku navedena i ukupna cijena obje nekretnine i kada se na usmenoj javnoj prodaji pojavi jedan ponuđač čija je namjera bila da kupi obje nekretnine. Odredbe ZIP-a ne propisuju zaštitu prava kupca u slučaju ukidanja rješenja o dosudi koje je proizvelo pravne posljedice.)
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-681/20 od 2. decembra 2021. godine, st. 44−47, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovineˮ broj 78/21

Copyrights @ 2024 Ustavni sud BiH Sva prava zadržana.