Zbog korištenja zahtjeva za izvanredno ublažavanje kazne i zahtjeva za ponavljanje postupka kao neučinkovitih pravnih lijekova apelant je podnio apelaciju nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen Poslovnikom Ustavnog suda.
• Odluka o dopustivosti broj U-20/03 od 17. ožujka 2004. godine, stavak 9. i dalje;
• Odluka o dopustivosti broj AP-1053/05 od 28. lipnja 2005. godine, st. 6. i 7.;
• Odluka o dopustivosti broj AP-1091/05 od 14. ožujka 2006. godine, st. 8. i 9.
Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje pristojbi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan člankom 15. stavak 3. Poslovnika Ustavnog suda.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-407/04 od 23. srpnja 2004. godine, stavak 14., objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 43/04
Korištenje neučinkovitog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana za podnošenje apelacije Ustavnom sudu.
• Odluka o dopustivosti broj AP-532/04 od 23. srpnja 2004. godine, stavak 12.
Zahtjevi za ponavljanje pravomoćno okončanog postupka ne predstavljaju efektivne pravne lijekove sve dok nemaju uspjeha i ne rezultiraju ponovnim otvaranjem postupka. Samim tim ti zahtjevi ne zaustavljaju rok od 60 dana za podnošenje apelacije Ustavnom sudu, propisan člankom 15. stavak 3. Poslovnika Ustavnog suda (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP-49/03 od 17. ožujka 2004. godine i bivša Europska komisija za ljudska prava, presuda G. protiv Savezne Republike Njemačke, aplikacija broj E 10431/83 od 16. prosinca 1983. godine, Odluke i izvješća (OI) broj 35).
• Odluka o dopustivosti broj AP-723/04 od 15. lipnja 2005. godine, stavak 10.
Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtijeva da apelant dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na posljednji pravni lijek koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestupanjsku odluku, kako u činjeničnom tako i u pravnom pogledu. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje pristojbi, forma ili ispunjenje zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenjem takvog pravnog lijeka ne prekida se računanje roka od 60 dana propisanog člankom 15. stavak 3. Poslovnika Ustavnog suda. U konkretnom slučaju, revizija apelanata je odbačena kao nedozvoljena pa je predstavljala neučinkovit pravni lijek. Dakle, konačna odluka je bila presuda Kantonalnog suda. Korištenjem revizije koja je odbačena apelant je propustio podnijeti apelaciju u roku koji je predviđen Pravilima Ustavnog suda.
• Odluka o dopustivosti broj AP-910/05 od 28. lipnja 2005. godine, st. 7., 8. i 9.;
• Odluka o dopustivosti broj AP-1050/05 od 9. veljače 2006. godine, stavak 6.;
• Odluka o dopustivosti broj AP-1051/05 od 9. veljače 2006. godine, st. 7. i 8.;
• Odluka o dopustivosti broj AP-1068/05 od 12. travnja 2006. godine, st. 7. i 8.
U konkretnom slučaju zahtjev za obnovu postupka ne predstavlja učinkovit pravni lijek koji prekida rok od 60 dana za podnošenje apelacije i koji apelant nije bio dužan iscrpiti prije podnošenja apelacije. Korištenjem tog zahtjeva apelant je propustio podnijeti apelaciju u roku koji je predviđen Pravilima Ustavnog suda.
• Odluka o dopustivosti broj AP-904/05 od 9. veljače 2006. godine, st. 9. i 10.
Članak 16. stavak (1) Pravila Ustavnog suda kao uvjet dopustivosti apelacije propisuje obvezu da se apelacija podnese u roku od 60 dana od dana kada je apelant primio odluku o posljednjem učinkovitom pravnom lijeku koji je koristio. Taj rok od 60 dana nužno se odnosi i na podnošenje dopune apelacije, te se samo iznimno može prihvatiti dopuna apelacije podnesena izvan tog roka ukoliko se odnosi na nove pravne okolnosti koje su nastale nakon proteka navedenog roka. Mogućnost podnošenja dopune apelacije se nikako ne može tako široko tumačiti da se pod tim podrazumijeva pravo da apelanti mogu u odnosu na isto činjenično stanje i iste osporene odluke apelaciju dopunjavati sve vrijeme dok traje postupak povodom apelacije pred Ustavnim sudom, a izvan roka od 60 dana.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-1426/05 od 9. studenog 2006. godine, stavak 49., objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 11/07
U vrijeme podnošenja apelacije bila je donesena pravomoćna presuda po apelantičinoj tužbi. Iako je postupak po reviziji tuženog – protutužitelja u tijeku, Ustavni sud će razmotriti apelantičine navode o nedonošenju odluke u razumnom roku u odnosu na postupak po njezinoj tužbi koji je pravomoćno okončan presudom Kantonalnog suda, s obzirom na to da se apelantica žali samo na taj dio postupka. U situaciji kada se apelant žali zbog povrede prava na pravično suđenje zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, a prije podnošenja apelacije Ustavnom sudu donesena je i uručena pravomoćna sudska odluka, apelacija se može smatrati pravovremenom samo ako je podnesena u roku iz članka 16. stavak (1) Pravila Ustavnog suda.
• Odluka o dopustivosti broj AP-1839/05 od 21. prosinca 2006. godine, stavak 6.
Svaki formalni suparničar samostalno disponira svojim tužbenim zahtjevom, a nadležni sud može različito odlučiti za pojedine formalne suparničare. Prema tome, formalno suparničarstvo je pravni institut čiji je cilj, prije svega, da se postupak vodi na što ekonomičniji način. Ta činjenica, međutim, ne bi smjela da se zlouporabi u pogledu korištenja pravnih lijekova, te da se zaobiđe zabrana izjavljivanja revizije ukoliko jedna ili više stranaka ne ispunjavaju imovinski zakonski cenzus od 10.000 KM. Drugim riječima, ni tužitelji ni tuženi ne smiju zlouporabiti činjenicu da u konkretnom slučaju nastupaju jednom tužbom kao formalni suparničari, tj. da su formalni suparničari protiv tuženog pokrenuli jednu parnicu. Da su tužitelji nastupali pojedinačno, što je procesno bilo moguće, ni pojedini tužitelji ni tuženi ne bi imali pravo na izjavljivanje revizije.
• Odluka o dopustivosti broj AP-2683/07 od 14. veljače 2008. godine, stavak 7.
Revizija u parničnom postupku je djelotvoran pravni lijek ukoliko u konkretnom slučaju apelant ispuni sve zakonom propisane uvjete (Odluka Ustavnog suda broj AP-1121/04 od 13. listopada 2005. godine, točka 21.). U tom slučaju, rok od 60 dana za podnošenje apelacije teče od dana prijema revizijske odluke. A contrario, ukoliko revizija nije dozvoljena, apelant je dužan obratiti se Ustavnom sudu u roku od 60 dana od dana prijema drugostupanjske, tj. pravomoćne sudske odluke (Odluka Ustavnog suda broj AP-2684/06 od 5. lipnja 2007. godine, točka 10.). S obzirom na iznimku predviđenu u članku 237. stavak 3. Zakona o parničnom postupku, prema kojoj Vrhovni sud Republike Srpske može dopustiti reviziju u svim predmetima, čak i u onim u kojim nije ispunjen uvjet imovinskog cenzusa, apelant ima mogućnost obratiti se Ustavnom sudu apelacijom u roku od 60 dana od dana prijema drugostupanjske, tj. pravomoćne sudske odluke, ali može istodobno izjaviti reviziju, s tim što je u obvezi o tome obavijestiti Ustavni sud. Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao preuranjenu jer bi donošenjem svoje odluke prije donošenja odluke Vrhovnog suda o izjavljenoj reviziji prejudicirao to pitanje. Međutim, nakon donošenja odluke o reviziji, bez obzira na vrstu i razloge te odluke, apelant ima mogućnost ponovno podnijeti apelaciju u kojoj je, u smislu članka 19. stavak (3) Pravila Ustavnog suda, dužan na propisanom obrascu apelacije pod točkom 8.a) ostale odluke navesti i ovu odluku Ustavnog suda.
• Odluka Ustavnog suda broj AP-106/06 od 23. veljače 2006. godine, točka 9.;
• Odluka o dopustivosti broj AP-2579/06 od 3. travnja 2008. godine, stavak 6.
