OOO Memo protiv Rusije (broj 2840/10, 15. mart 2022. godine)

Zaštita komercijalnog uspjeha i održivosti preduzeća legitiman je interes pravnih lica, ali to tumačenje nije primjenjivo na tijelo koje ima izvršna ovlaštenja i koje kao takvo nije uključeno u direktne ekonomske aktivnosti • Interesi organa izvršne vlasti s državnim ovlaštenjima za održavanje dobrog ugleda razlikuju se od ugleda fizičkog ili pravnog lica koje se takmiči na tržištu • Rizik od ometanja slobode medija zaštitom izvršnih organa od medijskih kritika • Lako prepoznatljivi pojedinačni članovi takvog tijela nisu izuzeti od pokretanja postupka u svoje ime • Povreda člana 10. Konvencije

Činjenice

Podnosilac predstavke OOO Memo (društvo) osnivač je Kavkazskiy Uzel (The Knot of the Caucasus, Čvor Kavkaza), online medija koji je posvećen političkoj situaciji i stanju ljudskih prava na jugu Rusije i Volgogradske oblasti. Kavkazskiy Uzel je 2008. godine objavio članak u kojem zbog određenih aktivnosti kritizira Upravu Volgogradske oblasti, izvršni organ konstitutivnog entiteta Ruske Federacije. U članku je, između ostalog, navedeno da je Uprava lobirala da jedna fabrika autobusa dobije tender za kupovinu autobusa. Tender je raspisao Grad Volgograd. Fabrika nije dobila navedeni tender te je obustavljen transfer sredstava dodijeljenih Gradu Volgogradu kao subvencija iz regionalnog budžeta. Kako je navedeno u članku, to je bio čin osvete za izgubljeni tender. Uprava Volgogradske oblasti je pokrenula građanski postupak za klevetu protiv podnosioca predstavke ističući da su navodi iz članka lažni. Uprava je prigovorila da je time narušen njen „poslovni ugled“ te je tražila povlačenje spornih navoda. Okružni sud u Moskvi je utvrdio da su navodi izneseni u članku štetni za ugled Volgogradske oblasti te je utvrdio da podnosilac predstavke nije pružio nikakav dokaz za njih. Podnosiocu predstavke je naloženo da na internetskoj stranici objavi demanti i izreku sudske presude.

Navodi podnosioca predstavke

Podnosilac predstavke se žali na povredu prava na slobodu izražavanja.

Ocjena Evropskog suda

Evropski sud je utvrdio da je presuda za klevetu predstavljala miješanje u pravo na slobodu izražavanja podnosioca predstavke, te da je to miješanje bilo u skladu sa zakonom jer je Građanski zakon Rusije predviđao pravo pokretanja parničnog postupka za klevetu radi zaštite časti, dostojanstva i poslovnog ugleda.

U vezi s pitanjem da li je miješanje u pravo podnosioca predstavke na slobodu izražavanja slijedilo „legitiman cilj“, Evropski sud je istakao da je Uprava Volgogradske oblasti izvršna vlast konstitutivnog entiteta Ruske Federacije. Vlada je smatrala da je legitiman cilj „zaštita ugleda i prava drugih“, dok je podnosilac predstavke tvrdio da Uprava Volgogradske oblasti ne može imati „poslovni ugled“.

Evropski sud je naglasio da „zaštita ugleda drugih“ iz stava 2. člana 10. Konvencije nije ograničena samo na fizička lica, već uključuje i pravna lica (vidi OOO Regnum protiv Rusije, predstavka broj 22649/08, presuda od 8. decembra 2020. godine, tačka 66). Dalje je istakao da postoji legitiman interes pravnih lica koji se ogleda u zaštiti komercijalnog uspjeha i održivosti društva s ciljem zaštite zaposlenika i dioničara (vidi Steel i Morris protiv UK, predstavka broj 68416/01, tačka 94). Međutim, to tumačenje nije primjenjivo na tijelo koje ima izvršna ovlaštenja i koje nije uključeno u direktne ekonomske aktivnosti.

Evropski sud je dalje istakao da se tijela izvršne vlasti koja imaju državna ovlaštenja razlikuju od pravnih subjekata, uključujući i javna ili državna preduzeća koja se bave konkurentskim aktivnostima na tržištu. Naime, pravni subjekti koji se bave konkurentskim aktivnostima na tržištu oslanjaju se na svoju dobru reputaciju kako bi privukli kupce s ciljem da ostvare profit, dok tijela izvršne vlasti postoje da služe javnosti i njih finansiraju porezni obveznici.

Evropski sud je konstatirao da se ne može smatrati da parnični postupak zbog klevete, koji je pokrenulo pravno lice koje je vršilo javnu vlast, slijedi legitiman cilj zaštite ugleda drugih iz člana 10. stav 2. Konvencije. Međutim, kako je dalje istakao Evropski sud, to ne isključuje da pojedini članovi javnog tijela, koji bi mogli biti „lako prepoznatljivi“ (vidi Thoma protiv Luksemburga, predstavka broj 38432/97, tačka 56. i, mutatis mutandis, Lombardo i ostali protiv Malte, predstavka broj 7333/06, presuda od 24. aprila 2007. godine, tačka 54), mogu imati pravo da pokrenu postupak za klevetu u svoje ime.

Kako je dalje istakao Evropski sud, u ovom predmetu, u postupku za klevetu, tužilac je najviši organ izvršne vlasti Volgogradske oblasti. Teško je zamisliti da je imao „interes da zaštiti svoj komercijalni uspjeh i održivost“, bilo da je to u „korist akcionara i zaposlenih“ ili „za šire ekonomsko dobro“ (vidi Steel i Morris, tačka 94). Ne može se reći ni da su njegovi članovi bili „lako prepoznatljivi“, kao što je to bio slučaj sa članovima Komisije za vodoprivredu i šumarstvo u Luksemburgu (predmet Thoma protiv Luksemburga, predstavka broj 38432/97), ili članovima lokalnog vijeća grada koje predstavlja 12.000 stanovnika (predmet Lombardo i ostali protiv Malte, predstavka broj 7333/06, presuda od 24. aprila 2007. godine). U 2010. godini broj stanovnika Volgogradske oblasti prešao je dva i po miliona. U svakom slučaju, postupak za klevetu pokrenut je u ime pravnog lica kao takvog, a ne bilo kojeg od njegovih pojedinačnih članova. Shodno tome, Evropski sud je zaključio da građanski postupak za klevetu koji je pokrenula Uprava Volgogradske oblasti protiv podnosioca predstavke nije imao bilo koji od legitimnih ciljeva nabrojanih u stavu 2. člana 10. Konvencije.

Evropski sud je utvrdio povredu člana 10. Evropske konvencije.

Komentar

Evropski sud se u ovom predmetu prvi put poziva na pojam SLAPP (Strategic Litigation Against Public Participation/strateška tužba protiv javnog učestvovanja).

U dijelu relevantnog pravnog okvira Evropski sud je posebno izdvojio komentar komesara za ljudska prava Vijeća Evrope od 27. oktobra 2020. godine: „Vrijeme je da se preduzmu mjere protiv SLAPP-a“. U komentaru je također konstatirano i sljedeće:

„SLAPP: sudski postupci s namjerom zastrašivanja

Godišnji izvještaj Platforme Vijeća Evrope za promoviranje zaštite novinarstva i sigurnosti novinara ističe neosnovane pravne radnje moćnih pojedinaca ili firmi koje nastoje zastrašiti novinare kako bi napustili svoje istrage. U nekim slučajevima prijetnja podizanjem takve tužbe, uključujući i pisma koja šalju moćne advokatske firme, bila je dovoljna da dovede do željenog efekta, tj. do zaustavljanja novinarske istrage i izvještavanja.

Taj problem prevazilazi štampu. Općenito su pogođeni javni čuvari. Na meti mogu biti aktivisti, nevladine organizacije, akademici, branioci ljudskih prava, odnosno svi oni koji govore u javnom interesu i pozivaju moćnike na odgovornost. SLAPP-ovi su obično maskirani kao građanske ili krivične tužbe za klevetu ili uvredu i imaju nekoliko zajedničkih karakteristika.

Prvo, oni su čisto uznemirujuće prirode. Cilj nije da se dobije slučaj, već da se oduzmu vrijeme i energija, što se koristi kao taktika za gušenje legitimne kritike. Stranke su obično zainteresiranije za sam parnični proces nego za ishod predmeta. Cilj odvlačenja pažnje ili zastrašivanja često se postiže tako što se pravni postupak učini skupim i dugotrajnim. Zahtjevi za odštetu su često pretjerani.

Još jedna uobičajena karakteristika SLAPP-a je neravnoteža moći između tužioca i tuženog. Privatne firme ili moćnici obično ciljaju na pojedince, pored organizacija kojima pripadaju ili za koje rade, u pokušaju da zastraše i ušutkaju kritičke glasove isključivo na osnovu finansijske moći podnosioca tužbe.“

Pozivajući se na prethodno citiranu izjavu koja naglašava „rastuću svijest“ o opasnostima SLAPP tužbi za demokratiju i neravnotežu moći između tužioca i tuženog u ovom predmetu, Evropski sud je ipak smatrao prikladnim da u ovom slučaju utvrdi da li je miješanje na koje se žali podnosilac predstavke bilo u svrhu ostvarivanja legitimnog cilja „zaštite ugleda drugih“ u smislu člana 10. stav 2. Evropske konvencije. Pri tome je imao u vidu svoju prethodnu praksu. Naime, Evropski sud je u određenim situacijama javnim tijelima s izvršnim ovlaštenjima koja traže pravnu zaštitu svog ugleda priznao postojanje tog legitimnog cilja. U predmetu Lombardo i ostali protiv Malte Evropski sud je istakao da se zabrana kritiziranja radnji ili propusta izabranog tijela samo u izuzetnim okolnostima može opravdati pozivanjem na „zaštitu prava ili ugleda drugih“. U navedenom predmetu Evropski sud je smatrao da se taj cilj može smatrati legitimnim u kontekstu postupka za klevetu koji je pokrenulo lokalno vijeće grada s manje od 12.000 stanovnika. Evropski sud se referirao i na predmet Romanenko i drugi protiv Rusije u kojem je također prihvatio postojanje legitimnog cilja „zaštite prava ili ugleda drugih“ u vezi s parničnim postupkom zbog klevete koji je pokrenuo Odjel za upravljanje sudovima konstitutivnog entiteta Ruske Federacije. Evropski sud se također referirao na presudu Thoma protiv Luksemburga u kojoj je utvrdio da, imajući u vidu veličinu zemlje i ograničen broj službenika Komisije za vodoprivredu i šumarstvo, slušaoci lako mogu identificirati lica koja su kritizirana u radijskoj emisiji, iako ona nisu poimenično spomenuta. Primjenjujući principe utvrđene u svojoj praksi, Evropski sud je u ovom predmetu zaključio da se legitiman interes pravnih lica da zaštite svoj „komercijalni uspjeh i održivost, za dobrobit dioničara i zaposlenika, ali i za šire ekonomsko dobro“, ne može primijeniti na tužioca. To je tijelo izvršne vlasti za koje se teško može reći da ima interes da zaštiti svoj „poslovni ugled“. Također je zaključio da se njegovi članovi ne mogu lako identificirati s obzirom na veličinu tog tijela koje predstavlja regiju s više od dva i po miliona stanovnika. Osim toga, tužbu za klevetu i nisu podnijeli pojedini članovi Uprave, već sama Uprava.

Copyrights @ 2024 Ustavni sud BiH Sva prava zadržana.