S obzirom da je žalba izjavljena na prvostepeno rješenje bila neblagovremena za razmatranje apelacije nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih efektivnih pravnih lijekova mogućih prema zakonu.
• Odluka o dopustivosti broj U 21/03 od 23. marta 2004. godine, stav 4;
• Odluka o dopustivosti broj AP 1181/05 od 13. juna 2006. godine, st. 7 i 8

U slučaju kada su redovni sudovi odbacili tužbu kao neblagovremenu i nisu odlučivali o meritumu ne postoje pravne pretpostavke za razmatranje apelacije jer apelant, u skladu s pravilima o iscrpljivanju pravnih lijekova, nije došao do odluke koja se može smatrati konačnom i protiv koje se može podnijeti apelacija Ustavnom sudu.
• Odluka o dopustivosti broj U 92/03 od 17. marta 2004. godine, stav 8;
• Odluka o dopustivosti broj AP 1247/05 od 20. decembra 2005. godine, st. 10 i 11;
• Odluka o dopustivosti broj AP 1295/05 od 27. juna 2006. godine, stav 6;
• Odluka o dopustivosti broj AP 1473/05 od 12. septembra 2006. godine, stav 9

Apelantkinja je propustila da iskoristi zakonsku mogućnost da uloži reviziju protiv osporene presude Kantonalnog suda u skladu sa članom 26 Zakona o vanparničnom postupku. Dakle, apelantkinja je mogla da uloži reviziju, ali to nije učinila, pa shodno tome za razmatranje apelacije nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih efektivnih pravnih lijekova mogućih po zakonu.
• Odluka o dopustivosti broj U 29/03 od 19. aprila 2004. godine, stav 12, vanparnični postupak za određivanje nosioca stanarskog prava;
• Odluka o dopustivosti broj AP 1141/05 od 9. maja 2006. godine, stav 6

Neizjavljivanjem prigovora u redovnom prekršajnom postupku apelant je propustio da iscrpi efektivne pravne lijekove moguće po zakonu.
• Odluka o dopustivosti broj AP 687/04 od 29. septembra 2004. godine, stav 8

Apelacija ne ispunjava uslov iscrpljivanja pravnih lijekova mogućih po zakonu ukoliko apelanti nisu ispoštovali rok za podnošenje žalbe protiv rješenja prvostepenog organa uprave, te da nakon rješenja drugostepenog organa uprave protiv tih rješenja nisu pokrenuli upravni spor. [...] Tužba u upravnom sporu protiv konačnih rješenja organa uprave se smatra efektivnim pravnim lijekom i on se mora iscrpiti prije podnošenja apelacije.
• Odluka o dopustivosti broj AP 565/04 od 9. decembra 2004. godine, stav 7

U konkretnom slučaju, apelantov prijedlog za izvršenje je odbijen kao neuredan, što znači da nije ispunjavao formalne uslove tog pravnog lijeka, pa se pobijano rješenje ne može smatrati konačnom odlukom, odnosno apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće po zakonu.
• Odluka o dopustivosti broj AP 355/04 od 23. marta 2005. godine

Uslov iscrpljivanja pravnih lijekova nije ispunjen ukoliko je apelantkinja propustila da, zbog nedonošenja odluke o žalbi u zakonom propisanom roku, pokrene upravni spor.
• Odluka o dopustivosti broj AP 683/04 od 23. marta 2005. godine, stav 6

U konkretnom slučaju, slijedeći pogrešnu pravnu pouku apelant je podnio tužbu Sudu Bosne i Hercegovine protiv navedenog rješenja kao konačnog upravnog akta. Međutim, efektivni pravni lijek koji je apelantu bio na raspolaganju je tužba nadležnom redovnom sudu radi pokretanja radnog spora. Apelant ne treba da snosi posljedice pogrešne pravne pouke, date u navedenom rješenju, ali ni činjenica da je takva pouka data ne može da uspostavi stvarnu nadležnost Suda Bosne i Hercegovine za rješavanje u konkretnom slučaju. U pravilu, u slučaju pogrešno date pravne pouke u odlukama koje se mogu pobijati nekim od propisanih pravnih lijekova, zainteresovane stranke su u obavezi da koriste propisane pravne lijekove, a ne one koji su navedeni u pogrešnoj pouci. Prema tome, apelant je bio dužan da podnese tužbu nadležnom redovnom sudu radi pokretanja radnog spora.
• Odluka o dopustivosti broj AP 309/04 od 12. aprila 2005. godine, stav 12

U konkretnom slučaju, apelant osporava rješenje Federalne komisije za implementaciju člana 143 Zakona o radu protiv kojeg je mogao da podnese tužbu nadležnom opštinskom sudu, kako je navedeno i u pravnoj pouci osporenog rješenja. Međutim, ovo pravno sredstvo apelant nije koristio, pa proizlazi da za razmatranje apelacije nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih po zakonu.
• Odluka o dopustivosti broj AP 970/05 od 18. maja 2005. godine, stav 7

U konkretnom slučaju apelantkinja osporava rješenje Uprave protiv kojeg je bilo moguće izjaviti žalbu drugostepenom organu uprave - Kantonalnom ministarstvu. Kako apelantkinja nije došla do konačne odluke u svom slučaju, koja bi mogla da bude predmet preispitivanja pred Ustavnim sudom, već je apelaciju podnijela protiv prvostepenog rješenja, slijedi, da za razmatranje apelacije nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih po zakonu.
• Odluka o dopustivosti broj AP 1071/05 od 18. maja 2005. godine, stav 8;
• Odluka o dopustivosti broj AP 1287/05 od 20. oktobra 2006. godine, stav 6

Apelanti su u apelaciji naveli da im je onemogućen povratak u njihove nepokretnosti jer su usljed ratnih dejstava uništene, te im je tako nanesena i materijalna i nematerijalna šteta. Iz navoda apelacije i priložene dokumentacije proizlazi da apelanti nisu pokrenuli nikakav postupak radi naknade štete u skladu s pozitivnim propisima kako bi došli do konačne odluke koja bi bila predmet pobijanja pred Ustavnim sudom, odnosno nisu iscrpili efektivne pravne lijekove u smislu člana 16 stav 1 Pravila Ustavnog suda.
• Odluka o dopustivosti broj AP 1303/05 od 13. septembra 2005. godine, stav 4;
• Odluka o dopustivosti broj AP 965/05 od 12. aprila 2006. godine, stav 5;
• Odluka o dopustivosti broj AP 1254/05 od 27. juna 2006. godine, stav 4;
• Odluka o dopustivosti broj AP 1633/05 od 12. septembra 2006. godine, stav 6

Apelantkinjin zahtjev za zaštitu sloboda i prava pojedinaca u vezi s rješenjem Ministarstva od 1. jula 2005. godine odbačen je osporenim rješenjem, uz obrazloženje da je apelantkinji bila obezbijeđena sudska zaštita u vidu pokretanja upravnog spora koji apelantkinja nije pokrenula. Dakle, apelantkinja, u smislu principa navedenog u prethodnom stavu ove odluke, nije ispoštovala formalne zahtjeve ovog pravnog lijeka i nije došla do konačne odluke koja bi mogla da bude predmet ispitivanja od strane Ustavnog suda. S obzirom na navedeno, u odnosu na ovaj dio apelantkinjinih navoda, apelantkinja je propustila da iscrpi djelotvoran pravni lijek u smislu člana 16 stav 1 Pravila Ustavnog suda.
• Odluka o dopustivosti broj AP 2111/05 od 16. januara 2006. godine, stav 8

U konkretnom slučaju apelantkinja protiv rješenja Federalne komisije nije tužbom pokrenula upravni spor prema odredbama Zakona o upravnim sporovima, te tako pokušala ishodovati meritornu sudsku odluku u cilju zaštite svojih prava. Prema tome, pošto nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.
• Odluka o dopustivosti broj AP 1475/05 od 9. februara 2006. godine, stav 5;
• Odluka o dopustivosti broj AP 898/05 od 12. aprila 2006. godine, stav 5

U konkretnom slučaju, apelant se, u suštini, žali na neizvršenje odluke Komisije za implementaciju člana 143 Zakona o radu. Međutim, apelant nije podnio prijedlog za izvršenje ove odluke, iako je imao tu mogućnost u skladu sa članom 215 Zakona o izvršnom postupku. Prema tome, pošto nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.
• Odluka o dopustivosti broj AP 1339/05 od 9. februara 2006. godine, stav 6;
• Odluka o dopustivosti broj AP 1418/05 od 12. septembra 2006. godine, stav 6

Ukoliko apelanti smatraju da imaju određeno novčano potraživanje prema „Sarajevo osiguranju" dd Sarajevo zbog neisplaćivanja dividendi, imaju mogućnost da svoja potraživanja ostvare u odgovarajućem sudskom postupku, a što apelanti nisu učinili. Prema tome, pošto nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.
• Odluka o dopustivosti broj AP 1351/05 od 9. februara 2006. godine, stav 6;
• Odluka o dopustivosti broj AP 1885/05 od 14. marta 2006. godine, stav 9

U konkretnom slučaju, postupak u apelantovom predmetu nije završen jer nadležni organ nije odlučio o njegovom zahtjevu. Međutim, apelant nije podnio žalbu nadležnom drugostepenom organu, odnosno nije podnio žalbu drugostepenom organu kao da je njegov zahtjev odbijen, iako je takvu mogućnost imao shodno odredbi člana 216 stav 3 Zakona o upravnom postupku Federacije BiH. Prema tome, pošto nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.
• Odluka o dopustivosti broj AP 1101/05 od 9. februara 2006. godine, stav 6

Kada apelant protiv rješenja o određivanju i produžavanju pritvora, protiv kojih je imao pravo ulaganja žalbe, djelotvornog pravnog lijeka, i o tom pravu bio poučen, nije ulagao žalbu, slijedi da nisu iscrpljeni pravni lijekovi mogući prema zakonu.
• Odluka o meritumu broj AP 263/05 od 14. marta 2006. godine, stav 17, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 49/06;
• Odluka o dopustivosti broj AP 1346/05 od 13. jula 2005. godine, stav 9

Apelanti sami navode da nisu pokretali nikakvu tužbu za zaštitu ustavnog prava na imovinu. S obzirom da član 16 stav 1 Pravila Ustavnog suda predviđa da Ustavni sud može da razmatra apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu, iz toga proizlazi da je neophodan uslov za ocjenu da li su povrijeđena nečija ustavna prava postojanje presude ili odluke nadležnih organa odnosno sudova. U konkretnom slučaju apelanti nisu pokrenuli ni parnični ni upravni postupak radi utvrđivanja povrede njihovih svojinskih prava pred nadležnim organima. Prema tome, za razmatranje apelacije nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih po zakonu.
• Odluka o dopustivosti broj AP 1139/05 od 14. marta 2006. godine, st. 5 i 6

Kako odredbama Zakona o kretanju i boravku stranaca i azilu nije eksplicitno određeno da se protiv drugostepenog rješenja kojim je odbijen apelantkinjin zahtjev za odobrenje privremenog boravka u Bosni i Hercegovini ne može pokrenuti upravni spor, proizlazi da apelantkinja prije podnošenja apelacije Ustavnom sudu nije iscrpila sve raspoložive pravne lijekove moguće po zakonu.
• Odluka o dopustivosti broj AP 893/05 od 12. aprila 2006. godine, stav 7

Apelantkinja nije predočila bilo kakav dokaz kojim bi potkrijepila svoje navode da je podnijela tužbu nadležnom sudu protiv Odluke Komisije za prigovore poslodavca, te pokušala ishodovati meritornu odluku u cilju zaštite svojih prava u skladu sa članom 83 Zakona o osnovnim pravima iz radnog odnosa. Prema tome, pošto nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.
• Odluka o dopustivosti broj AP 911/05 od 12. aprila 2006. godine, st. 6 i 7

U konkretnom slučaju apelantkinja je propustila da iskoristi raspoloživi djelotvorni pravni lijek, odnosno da protiv osporenog rješenja Osnovnog suda izjavi žalbu Okružnom sudu, zbog čega apelantkinja nije iscrpila sve pravne lijekove koji su mogući po zakonu. Prema tome, pošto nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.
• Odluka o dopustivosti broj AP 1142/05 od 9. maja 2006. godine, stav 6;
• Odluka o dopustivosti broj AP 1217/05 od 9. maja 2006. godine, stav 7;
• Odluka o dopustivosti broj AP 1227/05 od 9. februara 2006. godine, stav 13;
• Odluka o dopustivosti broj AP 1480/05 od 9. novembra 2006. godine, stav 13

Očigledno je da se u okolnostima ovog slučaja apelantov tužbeni zahtjev odnosio na pravna i procesna pitanja koja se tiču upravnog postupka i koja nisu mogla da budu raspravljena u parničnom postupku pred redovnim sudovima. U takvoj situaciji, apelant je morao da podnese predmetni zahtjev nadležnom organu uprave ili da opravda nemogućnost podnošenja zahtjeva stvarno nadležnom organu, tj. iscrpljivanje pravnih lijekova. Prema tome, za meritorno razmatranje apelacije nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih po zakonu.
• Odluka o dopustivosti broj AP 1153/05 od 9. maja 2006. godine, stav 15
• Odluka o dopustivosti broj AP 1772/05 od 27. juna 2006. godine, stav 8

U konkretnom slučaju, apelant nije dostavio nikakav dokaz da se žalio, odnosno podnosio pritužbu na povredu svojih prava rukovodicu KPZ Foča i Ministarstvu pravde, pa za razmatranje apelacije nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih po zakonu.
• Odluka o dopustivosti broj AP 1237/05 od 9. maja 2006. godine, stav 6;
• Odluka o dopustivosti broj AP 1719/05 od 20. septembra 2006. godine, st. 22 i 23

Pošto je apelantkinja propustila da izjavi žalbu zbog nedonošenja odluke od strane Kantonalne komisije za implementaciju člana 143 Zakona o radu, njena apelacija podnesena Ustavnom sudu mora da bude odbačena kao nedopustiva jer za razmatranje apelacije nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih po zakonu.
• Odluka o dopustivosti broj AP 1354/05 od 9. maja 2006. godine, stav 8

U konkretnom slučaju, apelantkinja radi utvrđivanja visine iznosa porodične penzije i isplate razlike neisplaćenih penzija u gotovom novcu, umjesto certifikata, nije pokrenula nikakav postupak pred nadležnim Federalnim zavodom za penzijsko-invalidsko osiguranje u skladu s pozitivno-pravnim propisima, odnosno zahtijevala donošenje odluke i iscrpila ostale raspoložive pravne lijekove kako bi došla do konačne i meritorne odluke koja bi mogla da bude predmet ispitivanja od strane Ustavnog suda. Prema tome, pošto nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih po zakonu, apelacija se ne može razmatrati.
• Odluka o dopustivosti broj AP 2146/05 od 9. maja 2006. godine, stav 4

U konkretnom slučaju apelanti nisu došli do konačne i meritorne odluke koja bi mogla da bude predmet ispitivanja pred Ustavnim sudom. Stoga, apelanti podnošenjem tužbe Kantonalnom sudu protiv tužene koja nije pasivno legitimisana, nisu efektivno iscrpili pravne lijekove, već su samo formalno podnijeli tužbu, na osnovu koje redovni sudovi nisu mogli meritorno odlučivati jer ona nije ispunjavala formalne uslove tog pravnog lijeka. Prema tome, pošto nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.
• Odluka o dopustivosti broj AP 1256/05 od 27. juna 2006. godine, stav 9

Apelant u postupku izvršenja pravosnažne presude, kao tražilac izvršenja, ima mogućnost da od Opštinskog suda traži donošenje rješenja kojim će tuženima sud izreći novčanu kaznu zbog neizvršenja i tako ih obavezati da izvrše presudu, odnosno apelanta vrate na posao. Zatim, u vezi s apelantovim zahtjevom Ustavnom sudu da mu se prizna radni staž, apelant ima mogućnost da, u smislu člana 53 Zakona o parničnom postupku protiv poslodavca pokrene parnični postupak radi uplate doprinosa i tako dođe do konačne odluke koja bi mogla da bude predmet ispitivanja od strane Ustavnog suda. Dakle, apelant nije iscrpio djelotvorne pravne lijekove moguće po zakonu u smislu člana 16 stav 1 Pravila Ustavnog suda, te tako nije ispunjen jedan od osnovnih formalnih uslova za razmatranje apelacije od strane Ustavnog suda.
• Odluka o dopustivosti broj AP 1338/05 od 27. juna 2006. godine, st. 7 i 9;
• Odluka o dopustivosti broj AP 1388/05 od 27. juna 2006. godine, stav 4

Neblagovremenim podnošenjem žalbe nadležnom upravnom organu apelant nije efektivno iscrpio pravne lijekove, već je samo formalno van roka podnio žalbu, na osnovu koje upravni i sudski organi nisu mogli da meritorno odlučuju jer ona nije ispunjavala formalne uslove tog pravnog lijeka.
• Odluka o dopustivosti broj AP 1842/05 od 13. juna 2006. godine, stav 6

U konkretnom slučaju apelantkinja je mogla da tužbom kod nadležnog redovnog suda u parničnom postupku osporava Sporazum o isplati duga koji je potpisala s Vladom RS, odnosno traži raskid navedenog sporazuma jer je svoju izjavu o odricanju prava na isplatu kamate dala usljed mana volje, odnosno u zabludi, pod prinudom ili prevarom, te nakon toga da traži isplatu zakonske zatezne kamate.
• Odluka o dopustivosti broj AP 2040/05 od 20. oktobra 2006. godine, stav 7

U dokumentaciji spisa pred Ustavnim sudom nema dokaza da je apelantkinja pokrenula parnični postupak pred nadležnim sudom zbog nestalih pokretnih stvari iz njenog stana. Prema tome, pošto apelantkinja nije pokrenula parnični postupak protiv optužene radi namirenja svoga potraživanja, kako ju je i uputio krivični sud, Ustavni sud konstatuje da nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu u odnosu na član II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i član 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
• Odluka o dopustivosti broj AP 2057/05 od 20. oktobra 2006. godine, stav 10

Apelantkinja je propustila da traži ponavljanje upravnog postupka u kome je doneseno konačno sporno prvostepeno rješenje, a koji bi se ponovio i bila bi donesena nova odluka da je u tom smislu podnesen prijedlog. Prema tome, pošto nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.
• Odluka o dopustivosti broj AP 2177/05 od 9. novembra 2006. godine, stav 11

U konkretnom slučaju, Ustavni sud zapaža da je Opštinski sud osporenom presudom apelantu prvo izrekao kaznu od dvije godine zatvora koja je predviđena sporazumom o priznanju krivice između apelanta i Kantonalnog tužilaštva, a zatim je, primjenom odredbe člana 54 KZFBiH, na koju upućuje odredba člana 56 stav 1 KZFBiH, izrekao jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od dvije godine i dva mjeseca. Budući da je izrečena jedinstvena kazna zatvora izašla iz okvira sankcije predviđene sporazumom koji je sud prihvatio, apelant je imao pravo protiv te izrečene jedinstvene kazne podnijeti žalbu u kojoj bi osporio to što sud u jedinstvenu kaznu nije uračunao i ranije izrečenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i dva mjeseca po Presudi Opštinskog suda broj 07-58-K-02142707-K od 4. februara 2008. godine, te pravilnost opoziva uslovne osude izrečene Presudom tog suda broj K-009723/06 od 20. juna 2006. godine, što su pitanja koja je postavio u apelaciji. U tom postupku apelant bi, dakle, osporavao primjenu drugih odredbi KZFBiH (član 56), a ne primjenu odredbi ZKPFBIH kojim je regulisan institut
„priznanja krivice" u kojem se, prema izričitoj zakonskoj odredbi člana 246 stav 4 tačka c) ZKPFBiH, „ne može podnijeti žalbu na krivično-pravnu sankciju koja će mu biti izrečena."
• Odluka o dopustivosti broj AP 3246/08 od 29. juna 2011. godine, stav 13

Ustavni sud podsjeća da pravo na donošenje odluke u razumnom roku predstavlja samo jedan od aspekata prava na pravično suđenje koji garantuje apelantima da, i bez ispunjavanja ostalih uslova neophodnih za dopustivost apelacije u smislu člana 18 Pravila Ustavnog suda (meritorna odluka, rok, iscrpljivanje pravnih lijekova i dr.), mogu da podnesu apelaciju u toku trajanja postupka pred redovnim sudovima. Smisao ove odredbe je omogućavanje Ustavnom sudu da razmatra apelaciju samo u pogledu dužine postupka kako bi svojom odlukom omogućio apelantima da u razumnim rokovima dođu do konačne odluke, što je osnovni smisao i krajnji cilj svakog sudskog postupka. Stoga bi u situaciji kad sam apelant ne izjavi prigovor i time izgubi mogućnost da dođe do konačne odluke u predmetnom izvršnom postupku bilo iluzorno očekivati da će Ustavni sud pružiti zaštitu samo u odnosu na ovaj aspekt prava na pravično suđenje i pored činjenice da apelant zbog neiscrpljivanja pravnog lijeka neće ispuniti prvi i osnovni uslov dopustivosti, a to je konačna odluka. Takvim bi postupanjem Ustavni sud ovaj aspekt prava na pravično suđenje sveo na puki formalizam, odnosno obezvrijedio bi značaj mehanizma koji omogućava Ustavnom sudu da u toku trajanja postupka reaguje, odnosno naloži redovnim sudovima da donesu odluku. Suprotno tumačenje garancija koje pruža ovaj član dovelo bi do toga da bi redovni sudovi imali čitav niz sudskih postupaka u kojim apelanti uopšte ne žele da ishode konačnu odluku, ali će zbog mogućnosti koje pruža pravo na donošenje odluke u razumnom roku kao segment prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije pokretati i istrajavati na vođenju ovakvih postupaka s nadom da će zbog eventualnog kršenja ovog prava moći dobiti naknadu nematerijalne štete shodno članu 74 Pravila Ustavnog suda.
• Odluka o dopustivosti broj AP 4265/14 od 19. aprila 2017. godine, stav 17, razuman rok, izvršni postupak