Neizvršenje odluka donesenih u korist podnositelja predstavke protiv insolventne općine i nemogućnost obraćanja sudu radi osiguranja njihovog izvršenja • Nerazmjerno ograničenje njegovih „imovinskih prava“ i prava na pristup sudu • Kršenje članka 6. Europske konvencije i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju
Činjenice predmeta i navodi podnositelja predstavke
Podnositelj predstavke se bavi prikupljanjem štednje i odobravanjem kredita u svim njihovim oblicima, kako u Italiji tako i u inozemstvu. Specijaliziran je za pružanje usluga faktoringa privatnim društvima, odnosno za preuzimanje potraživanja koja se odnose na organe javne uprave.
Podnositelj predstavke je preuzeo više potraživanja koja su privatna društva i pružatelji usluga imali prema Općini Cosenza. Ukupan iznos preuzetih potraživanja utvrdili su okružni sudovi u Cosenzi i Catanzaru, koji su donijeli rješenja o izvršenju. Općina Cosenza je samo djelomično isplatila iznose dosuđene domaćim odlukama.
Općina Cosenza je, nakon djelomične otplate svog duga, 11. studenog 2019. godine proglasila insolventnost i pokrenula postupak insolventnosti predviđen zakonskom uredbom broj 267 od 18. kolovoza 2000. godine (u daljnjem tekstu: TUEL).
Podnositelj predstavke je 10. srpnja 2020. godine podnio zahtjev Izvanrednom odboru za likvidaciju (u daljnjem tekstu: OSL) za uvrštavanje na listu povjeritelja Općine i za unos iznosa koji mu se duguju u odgovarajući popis obveza. U skladu sa člankom 248. TUEL-a, podnositelj predstavke nije mogao pokrenuti niti nastaviti postupke izvršenja u svezi s potraživanjima koja su bila upisana na listu koju je sastavio OSL.
Podnositelj predstavke se Europskom sudu žalio zbog neizvršenja domaćih odluka donesenih u njegovu korist, kao i zbog nemogućnosti pristupa sudu radi osiguranja izvršenja tih odluka, pri čemu se pozvao na članak 6. stavak 1. Konvencije i članak 1. Protokola broj 1 uz Konvenciju. Podnositelj predstavke je naveo da domaće odluke donesene u njegovu korist protiv Općine Cosenza nisu bile izvršene. Nadalje je istaknuo da se odloženo izvršenje ne može opravdati stanjem insolventnosti Općine, koje je proglašeno 2019. godine.
Ocjena Europskog suda
Europski sud je istaknuo da je podnositelj predstavke imao potraživanje koje je bilo sigurno, dospjelo i plativo na temelju rješenja o izvršenju koja su donijeli okružni sudovi u Cosenzi i Catanzaru. Također je konstatirao da su, prema informacijama koje su dostavile stranke, rješenja o izvršenju donesena u korist podnositelja predstavke ostala neizvršena u razdobljima koja traju dulje od dvije te dulje od sedam godina. Dalje je istaknuo da je zahtjev podnositelja predstavke za uvrštavanje na listu povjeritelja predstavljao nužan korak kako bi se ostvarila isplata njegovih potraživanja u okviru postupka insolventnosti koji je pokrenula Općina, te se ne može tumačiti kao prihvaćanje kašnjenja. Osim toga, prema odredbama TUEL-a, podnositelj predstavke nije bio u mogućnosti pokrenuti postupke izvršenja.
U vodećim predmetima Ventorino protiv Italije (broj 357/07, 17. svibnja 2011. godine), De Trana protiv Italije (broj 64215/01, 16. listopada 2007. godine), Nicola Silvestri protiv Italije (broj 16861/02, 9. lipnja 2009. godine) i Antonetto protiv Italije (broj 15918/89, 20. srpnja 2000. godine) Europski sud je već utvrdio povrede u svezi s pitanjima sličnim onima u konkretnom predmetu. Nakon što je ispitao sav materijal koji mu je dostavljen, Europski sud nije pronašao nijednu činjenicu niti argument koji bi ga uvjerio da u pogledu utemeljenosti predmetnih prigovora donese drugačiji zaključak. Imajući u vidu svoju sudsku praksu o tom pitanju, Europski sud je istaknuo da u konkretnom slučaju vlasti nisu uložile sve potrebne napore kako bi u potpunosti i u razumnom roku izvršile odluke donesene u korist podnositelja predstavke te da su nerazmjerno ograničile njegovo pravo na pristup sudu. Europski sud je zbog istih razloga utvrdio da je kašnjenje u izvršenju rješenja o izvršenju predstavljalo nerazmjerno miješanje u „imovinu“ podnositelja predstavke. Utvrdio je povredu članka 6. stavak 1. Konvencije i članka 1. Protokola broj 1 uz Konvenciju.
