Apelaciju su podnijele neovlaštene osobe ukoliko su je podnijele osobe koje nisu sudjelovale u postupku koji je okončan presudom koja se osporava pred Ustavnim sudom.
• Odluka o dopustivosti broj AP-624/04 od 28. lipnja 2005. godine, stavak 10., upravni spor koji se ticao promjene namjene poljoprivrednog zemljišta, apelacija nedopustiva zbog nenadležnosti suda za odlučivanje, proteka roka, neiscrpljivanja pravnih lijekova, ratione materiae inkompatibilnosti s Ustavom
U konkretnom slučaju, apelant osporava presudu Osnovnog suda donesenu u kaznenom predmetu protiv optuženog T. B. zbog kaznenog djela pranja novca iz članka 280. stavak 3. i kaznenog djela falsificiranja isprave iz članka 377. stavak 1. Kaznenog zakona Republike Srpske. Dakle, osporenim presudama nije okončan postupak „utvrđivanja kaznene optužbe“ protiv apelanta već protiv druge osobe, te se apelacija odbacuje kao nedopuštena jer ju je podnijela neovlaštena osoba.
• Odluka o dopustivosti broj AP-1215/05 od 9. veljače 2006. godine, stavak 10.
Iz dokumentacije dostavljene uz apelaciju proizlazi da se predmetni izvršni postupak vodio po prijedlogu L. B., E. K. i E. M. kao tražitelja izvršenja, te da apelantica nije imala svojstvo stranke, niti je sudjelovala u izvršnom postupku koji je okončan rješenjem Općinskog suda, a koje se osporava ovom apelacijom. Imajući u vidu prethodne činjenice, nesporno je da apelantica nije osoba koja bi mogla osporavati navedenu odluku budući da njom nije odlučivano o njezinim pravima i obvezama.
• Odluka o dopustivosti broj AP-1191/05 od 27. lipnja 2006. godine, stavak 5.
U članku 21. stavak (2) točka f) Pravila Ustavnog suda propisano je da apelacija podnesena Ustavnom sudu treba sadržavati posebnu punomoć za zastupanje pred Ustavnim sudom ako podnositelj apelacije ima zastupnika. Dakle, ta odredba eksplicitno propisuje obvezu dostavljanja uz apelaciju posebne punomoći za zastupanje pred Ustavnim sudom ako podnositelj apelacije ima zastupnika. Iz navedenog proizlazi da nije prihvatljivo pozivanje na odredbe članka 305. ZPP-a koji regulira ovlasti odvjetnika ako je stranka izdala odvjetniku punomoć za vođenje parnice, a nije pobliže odredila ovlasti u punomoći. Ustavni sud podsjeća na članak 1. ZPP-a – Osnovna načela, kojim je propisano sljedeće: „Ovim zakonom se određuju pravila postupka na temelju kojih općinski sudovi, kantonalni sudovi i Vrhovni sud raspravljaju i odlučuju o građanskopravnim sporovima ako posebnim zakonom nije drukčije određeno“. Ustavni sud ponovno naglašava da Ustavni sud ne spada u redovnu sudsku vlast da bi u tom kontekstu bile primjenjive odredbe ZPP-a koje se tiču punomoćnika i punomoći. Dakle, ukoliko apelacija ne sadrži sve što je propisano člankom 21. stavak (2) Pravila Ustavnog suda, pa tako, između ostalog, ni posebnu punomoć za zastupanje pred Ustavnim sudom ako podnositelj apelacije ima zastupnika, Ustavni sud će, u smislu članka 22. stavak (1) Pravila Ustavnog suda, zatražiti da se u određenom roku, a najdulje 15 dana od dana prijema poziva za dopunu, nedostaci otklone, te ukoliko se ti nedostaci ne otklone apelacija će biti odbačena u smislu članka 22. stavak (2) Pravila Ustavnog suda. U konkretnom slučaju, imajući u vidu da u vrijeme podnošenja apelacije zastupniku apelanata nije bio jasan stav u svezi s primjenom odredbe članka 21. stavak (2) točka f) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud će napraviti iznimku i prihvatiti punomoć koju su apelanti dali Mirsadu Sipoviću, odvjetniku iz Sarajeva, kao da se radi o „posebnoj punomoći za zastupanje pred Ustavnim sudom“.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-1102/16 od 6. lipnja 2018. godine, st. 35–37., objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 45/18, posebna punomoć za zastupanje pred Ustavnim sudom
Ustavni sud primjećuje da su, shodno navedenim odredbama ZKPFBiH (članak 21. stavak 1. točka f)), stranke u postupku tužitelj i osumnjičeni, odnosno optuženi, te da je apelaciju u konkretnom slučaju u svoje ime podnio sudac Općinskog suda koji je u predmetnom postupku sudjelovao u prvostupanjskom postupku u svojstvu suca. Ustavni sud dalje primjećuje da apelant ističe da je osporenom presudom Kantonalnog suda povrijeđeno pravo optuženog na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije. Dakle, u konkretnom slučaju apelaciju protiv osporene odluke podnijela je osoba koja nije sudjelovala kao stranka u predmetnom postupku, zbog čega nije ovlaštena u svoje ime apelacijom osporavati predmetnu odluku.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-2363/20 od 9. rujna 2020. godine, stavak 10., posebna punomoć za zastupanje pred Ustavnim sudom
U konkretnom slučaju, apelantičin prednik, koji je bio stranka u postupku pred redovnim sudovima, preminuo je prije podnošenja apelacije Ustavnom sudu. U svezi s tim, Ustavni sud ukazuje da je Europski sud za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Europski sud), u slučajevima kada je izravna žrtva umrla prije nego što je predstavka podnesena sudu, imao restriktivan pristup. Europski sud je u takvim slučajevima spreman priznati aktivnu legitimaciju srodnicima izravne žrtve kada su pritužbe bile od općeg interesa u kontekstu zaštite ljudskih prava i kada su podnositelji predstavke kao nasljednici imali legitiman interes da nastave sa zahtjevom ili na temelju izravnog utjecaja na imovinska prava podnositelja predstavke (vidi Europski sud, Pinkas i drugi protiv Bosne i Hercegovine, presuda od 4. listopada 2022. godine, predstavka broj 8701/21, toč. 34–35. s daljnjim referencama). Dovodeći navedene standarde u kontekst konkretnog slučaja, Ustavni sud primjećuje da se ne radi o pitanju od općeg interesa, niti ishod osporene presude ima izravan učinak na apelantičina imovinska prava. Ovo posebno imajući u vidu da eventualna novčana potraživanja apelantičinog prednika, koja su predmet osporene odluke, nisu bila predmet ostavinskog postupka iza apelantičinog prednika (vidi točku 4. ove odluke), koji je okončan rješenjem o nasljeđivanju (vidi, mutatis mutandis, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-110/21 od 18. listopada 2022. godine, točka 29.).
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-707/21 od 19. siječnja 2023. godine, toč. 8. i 9.
U slučaju kada je pravni prednik apelanata bio stranka u postupku, ali ne i sam apelant, i kada je pravni prednik umro prije ili nakon podnošenja apelacije, apelanti – nasljednici dužni su dostaviti rješenje o nasljeđivanju, iz kojeg bi bilo vidljivo da su naslijedili stranku iz postupka u kojem su donesene odluke koje se apelacijom osporavaju. Međutim, apelantica u konkretnom slučaju nije dostavila rješenje o nasljeđivanju tuženog koji je bio stranka u konkretnom postupku. Dakle, apelantica nije dokazala svoj „nasljedni interes“ u konkretnom slučaju, pa stoga nije ovlaštena osoba za podnošenje apelacije Ustavnom sudu.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-787/21 od 19. siječnja 2023. godine, točka 10.
