Djelotvoran pravni lijek

Ne može se na pojedinca staviti pretjeran teret u otkrivanju koji je najdjelotvorniji put kojim bi došao do ostvarivanja svojih prava.
• Odluka broj U-18/00 od 10. maja 2002. godine, stav 40, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 30/02

U slučaju kada je apelant imao na raspolaganju pravna sredstva, i kada je sve pravne lijekove pred navedenim sudovima iskoristio i kada su o njima sudovi donijeli odgovarajuće presude, član 13. Evropske konvencije nije povrijeđen.
• Odluka o meritumu broj U-70/03 od 30. januara 2004. godine, stav 26, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 11/04;
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj U-94/03 od 17. maja 2004. godine, stav 31, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 34/04

Činjenica da rezultat pravnih lijekova nije pozitivna posljedica za apelanta, sama po sebi, ne predstavlja kršenje prava na djelotvoran pravni lijek.
• Odluka o meritumu broj AP-1100/05 od 17. novembra 2005. godine, stav 37, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 22/06, deložacija apelanta radi povrata stana predratnom nosiocu stanarskog prava

Član 13. Evropske konvencije ne obavezuje državu osigurati mogućnost žalbe višem sudu da bi se ustanovilo je li došlo do povrede prava iz Evropske konvencije.
• Odluka o meritumu broj AP-68/05 od 20. decembra 2005. godine, stav 41, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 37/06

Djelotvornost pravnog lijeka ne ogleda se samo u činjenici da je on pravno i formalno predviđen, već i da je u praksi efikasan.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-953/05 od 8. jula 2006. godine, stav 55, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 20/07, smjenjivanje zvaničnika od strane visokog predstavnika;
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-2582/05 od 16. januara 2007. godine, stav 42, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 38/07, lišavanje slobode od strane SFOR-a

Pravni lijekovi koji su predviđeni za zaštitu prava moraju biti fizički dostupni, ne smiju biti ometani aktima, propustima, odgađanjima ili nemarom vlasti, te moraju biti u stanju štititi predmetna prava.
• Odluka o meritumu broj U-36/02 od 12. septembra 2006. godine, stav 25, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 9/04;
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-1431/05 od 30. januara 2004. godine, tačka 51, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 9/07;
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-2582/05 od 16. januara 2007. godine, stav 42, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 38/07, lišavanje slobode od strane SFOR-a

Ustavni sud zaključuje da postoji i kršenje prava na djelotvoran pravni lijek iz člana Evropske konvencije u vezi s pravom na suđenje u razumnom roku iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije budući da ne postoji djelotvoran pravni lijek kojim bi se apelantima, prije podnošenja apelacije Ustavnom sudu, omogućilo ubrzanje postupka koji je u toku ili obeštećenje zbog odugovlačenja koje se već desilo.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-4101/15 od 10. maja 2017. godine, stav 118, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 43/17, parnični postupak, dužina trajanja postupka

Ustavni sud zaključuje da je u konkretnom slučaju došlo do povrede prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije u vezi s pravom na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije kada je redovni sud prilikom dostavljanja odluke na koju apelant ima pravo žalbe s neprihvatljivim formalizmom primijenio zakonske odredbe o dostavljanju, čime je izostala razumna marljivost redovnog suda jer mu je bila poznata de facto apelantova adresa.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-2970/16 od 11. oktobra 2018. godine, stav 47, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 80/18, dostava, povreda člana 13. Evropske konvencije u vezi s pravom na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava BiH i člana 6. stav 1. Evropske konvencije

Prekršeno je apelantovo pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije u vezi s pravom na pristup sudu iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije kada sud odbaci zahtjev za vanredno preispitivanje analognom primjenom ZPP-a kojim se ograničava parnična sposobnost stranke da izjavi reviziju, budući da takvo ograničenje nije propisano u ZUS-u, koji sadrži odredbe o tome ko i kako može izjaviti zahtjev za vanredno preispitivanje, pa je primjena člana 55. ZUS-a proizvoljna.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-5055/18 od 15. januara 2020. godine, stav 33, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovineˮ broj 8/20, zahtjev za vanredno preispitivanje, povreda člana 13. Evropske konvencije u vezi s pravom na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava BiH i člana 6. stav 1. Evropske konvencije

Iz navoda apelacije proizlazi da apelantica ukazuje na kršenje prava na djelotvoran pravni lijek u vezi s pravom na pravično suđenje u segmentu pristupa sudu zato što je Kantonalni sud propustio da odluči o žalbi koju je apelantica putem Općinskog suda podnijela protiv prvostepene presude. Ne osporavajući zaključak Kantonalnog suda da zakon koji je dužan primijeniti ne sadrži pravni osnov koji bi mu omogućio da naknadno odluči o apelanticinoj žalbi, Ustavni sud ukazuje da u takvim situacijama treba direktno primijeniti relevantne odredbe Ustava Bosne i Hercegovine i Evropske konvencije (koje su sudovi obavezni direktno primjenjivati), te otkloniti propust na koji je ukazano, jer nedostatak u važećim propisima ne može biti opravdanje za kršenje osnovnih ljudskih prava. U konkretnom slučaju, propustom da se odluči o apelanticinoj žalbi (koja u ovom postupku predstavlja djelotvoran pravni lijek), dovedeno je u pitanje i apelanticino pravo na pristup sudu iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije u dijelu koji se odnosi na drugostepeni postupak pred Kantonalnim sudom. Iz navedenog slijedi zaključak da je ustavna obaveza Kantonalnog suda bila da direktnom primjenom Ustava Bosne i Hercegovine i Evropske konvencije otkloni uočeni nedostatak, te da odluči o apelanticinoj žalbi, bez obzira na to što odredbe ZPP-a koji je primijenjen ne omogućavaju donošenje dopunske odluke kada sud propusti da odluči o žalbi.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-4899/19 od 23. juna 2021. godine, st. 28−30, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovineˮ broj 43/21, građanski postupak, prava iz radnog odnosa, povreda člana 13. Evropske konvencije u vezi s pravom na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava BiH i člana 6. stav 1. Evropske konvencije (pristup sudu)

Prekršeno je apelantovo pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije u vezi s pravom na pristup sudu iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u situaciji kada je Vrhovni sud odbacio reviziju apelanta zbog toga što ne ispunjava uvjete propisane odredbom člana 237. stav 2. ZPP-a, zanemarujući činjenicu da je vrijednost predmeta spora izmijenio Općinski sud, odnosno da izmijenjena vrijednost predmeta spora prelazi imovinski cenzus propisan navedenom odredbom.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-407/20 od 8. septembra 2021. godine, stav 41, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovineˮ broj 59/21, parnični postupak vođen radi utvrđenja ništavosti ugovora i brisanja zemljišnoknjižnog stanja

Copyrights @ 2024 Ustavni sud BiH Sva prava zadržana.