Privatni život

Nema povrede prava na poštovanje privatnog i obiteljskog života, doma i prepiske iz članka 8. Europske konvencije zbog isključenja telefonske linije.
• Odluka broj AP 21/02 od 17. svibnja 2004. godine, st. 38. i 39., objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 40/04, postupak po apelantovu zahtjevu za naknadu štete zbog isključenja telefonske linije

Činjenica da ni nakon skoro deset godina od prestanka ratnih djejstava u Bosni i Hercegovini nadležne vlasti nisu apelantima dostavile informacije o sudbini članova njihovih obitelji, nestalih tijekom ratnog sukoba u Bosni i Hercegovini, dovoljna je Ustavnom sudu da zaključi da je u odnosu na članove obitelji nestalih osoba došlo do povrede prava na privatni i obiteljski život.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 129/04 od 27. svibnja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 58/05;

Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 143/04 od 23. rujna 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 80/05;

• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 228/04 od 13. srpnja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 58/05, nestale osobe

Novinski navodi o apelantovoj djelatnosti kao zapovjednika vojne jedinice tijekom rata ne ubrajaju se u privatnost, nego se tiču „javne funkcije" koju je apelant obnašao tijekom rata. U slučaju kada objavljivanje članka ne zadire u apelantovu privatnu sferu, kao u konkretnom slučaju, nema povrede prava na „privatni život", garantiranog člankom II/3.(f) Ustava Bosne i Hercegovine i člankom 8. Europske konvencije.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 427/06 od 5. lipnja 2007. godine, stavak 38., objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 6/08, kleveta, veza između zaštićenih prava na privatan život iz članka 8. Europske konvencije i vrijednosti koje se štite člankom 10. Europske konvencije

Ne postoji kršenje prava na privatni život iz članka II/3.(f) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 8. Europske konvencije u postupku koji se tiče utvrđivanja očinstva kada je taj postupak proveden na temelju zakona, koji je jasan i javno objavljen, kada je ono u javnom interesu i u skladu s načelom proporcionalnosti između javnog interesa u demokratskom društvu i apelantova prava na privatni život.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 68/07 od 8. rujna 2009. godine, stavak 38., objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 20/10, utvrđivanje očinstva, provođenje DNK testa radi utvrđivanja očinstva, nema povrede članka 8. Europske konvencije i članka II/3.(f) Ustava BiH

U konkretnom slučaju činjenična osnova koja ničim nije potkrijepljena – da je u povodu tuče u noći između 3. i 4. studenog 2007. godine policija sa zakašnjenjem podnijela kaznenu prijavu, poslužila je autoru za iznošenje vrijednosnog suda da je apelant pokušao iskoristiti „svoj utjecaj i spasiti svog sina". Nadalje, u konkretnom slučaju apelant je privatna osoba, a ne javna ličnost, pa je shodno tome mogao zahtijevati naročitu zaštitu svog prava na privatni život. U spornom članku apelant nije označen imenom, kao ni inicijalima. Međutim, u članku je navedeno da je otac (apelant) jednog od sudionika u tuči (koji je označen punim imenom i prezimenom), bivši uposlenik policije, pokušao iskoristiti svoj utjecaj i zaštiti svog sina. Ovakvi navodi sami po sebi i nisu dovoljni da apelanta identificiraju najširoj javnosti, ali su, kako su to zaključili nižestupanjski sudovi, bili dovoljni da bude prepoznat u maloj sredini u kojoj živi i u kojoj se svi manje-više poznaju. U svezi s tim, Ustavni sud primjećuje da apelant ukazuje i na brojne komentare u povodu spornog članka, objavljene na portalu, iz kojih proizlazi da je u sredini u kojoj živi bio prepoznat iako se ne spominju ni njegovo ime, niti njegovi inicijali. Nadalje, nesporna činjenica da je apelant bivši uposlenik policije, sama po sebi, također nije mogla poslužiti za vrijednosni sud da je apelant zbog toga imao utjecaj i pokušao ga iskoristiti kod policije. Ovo tim prije što je u postupku pred prvostupanjskim sudom u svojstvu svjedoka saslušan policajac Š. D. koji je, pored ostalog, potvrdio da je u konkretnom slučaju provodio istražne radnje, da ga apelant u tome nije ometao nego mu je rekao: „Dečki radite što je vaš posao". Najzad, kako proizlazi iz obrazloženja prvostupanjske presude, apelant je u tužbi, pored ostalog, naveo da u sredini u kojoj živi uživa ugled poštene i profesionalne osobe s dugogodišnjom karijerom, ovaj njegov navod ničim nije doveden u pitanje, pa izražavanje da je apelant pokušao iskoristiti svoj utjecaj da bi spasio sina koji je sudjelovao u tuči, zbog koje je podnesena kaznena prijava, očigledno vrijeđa ugled poštene i profesionalne osobe. Imajući u vidu iskaz svjedoka Š. D., proizlazi da navedeno izražavanje ne može imati osnova ni u činjenici da se radilo o apelantovom sinu. "…""Ustavni sud smatra da je u okolnostima konkretnog slučaja izraženi vrijednosni sud pretjeran, pa da je na apelantovu štetu narušena ravnoteža između slobode izražavanja tuženog i apelantovog prava na zaštitu ugleda kao segmenta privatnog života.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 668/13 od 12. svibnja 2016. godine, stavak 45.-47., kleveta, pravo na zaštitu ugleda

Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju, Apelacijski sud nije bavio pitanjem poštovanja profesionalnih standarda od strane novinara, na temelju čega bi se, između ostalog, moglo zaključiti jesu li tuženi prilikom objavljivanja spornog članka postupali razumno i u skladu s profesionalnim standardima, na način da su objavljene informacije pokušali verificirati s apelantom prije objave i jesu li apelantu omogućili odgovoriti na navode iznesene u istom članku, dakle jesu li postupali u „dobroj namjeri", što bi, kako je već navedeno, mogla biti njihova obrana od klevete i u slučaju objave neistinitih informacija. Pri tome, Ustavni sud naročito zapaža da je Osnovni sud, s ciljem potrebe utvrđenja štete i eventualne odgovornosti tuženih, cijenio nalaz i mišljenje vještaka neuropsihijatra iz kojeg nesumnjivo proizlazi da su kod apelanta u povodu objave spornog članka nastupile štetne posljedice, a koje okolnosti Apelacijski sud uopće nije cijenio. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da Apelacijski sud, pri donošenju osporene odluke, nije obavio odgovarajuću analizu spornog izražavanja na način kako to zahtijevaju standardi Europskog suda uspostavljeni praksom tog suda glede postizanja pravične ravnoteže između apelantovog prava iz članka 8. Europske konvencije i prava tuženih iz članka 10. Europske konvencije. Stoga, Ustavni sud smatra da osporenom odlukom Apelacijskog suda, kao konačnom odlukom u predmetnom postupku, nije postignuta pravična ravnoteža između apelantovog prava na ugled i prava tuženih na slobodu izražavanja, čime je došlo do kršenja apelantovog prava iz članka II/3.(f) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 8. Europske konvencije.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 5008/13 od 10. listopada 2016. godine, st. 36.-37., objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 85/16, pravo na zaštitu ugleda

Nije povrijeđeno apelantovo pravo na privatnost iz članka II/3.(f) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 8. Europske konvencije kada je sa sadržajem vještačenog telefona, čije je vještačenje izvršeno po naredbi suda, upoznat vještak, a bez prethodnog otvaranja i pregleda telefona od strane tužitelja, a sve s ciljem provođenja kaznenog postupka protiv apelanta, odnosno utvrđivanja činjenica i okolnosti vezanih za kaznena djela koja su se apelantu stavljala na teret i za koja je optužen.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 2938/14 od 19. travnja 2017. godine, stavak 61., objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 35/17, kazneni postupak, analiza sadržaja telefona

Osporenim odlukama redovnog suda nije došlo do kršenja apelantovog prava na privatni život iz članka II/3.(f) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 8. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda kada su u konkretnom slučaju redovni sudovi prihvatili „uvezene dokaze" dobivene i prihvaćene na temelju Europske konvencije o međusobnom pružanju pravne pomoći u kaznenim stvarima, koju je država Bosna i Hercegovina ratificirala, čime je postala dio pravnog sustava države Bosne i Hercegovine (dokaze izveli službeni organi Srbije na temelju naredbi istražnog suca suda u Srbiji), imajući pri tome u vidu da se u konkretnom slučaju time ne krše apelantova temeljna ljudska prava, niti da postoje određene zlouporabe oko pribavljanja takvog dokaza.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 4935/16 od 19. prosinca 2018. godine, st. 80.-83., kazneni postupak, uvezeni dokazi

Copyrights @ 2021 Ustavni sud BiH Sva prava zadržana.