Nema povrede prava na poštovanje privatnog i porodičnog  života, doma i prepiske iz člana 8. Evropske konvencije zbog isključenja telefonske linije.
• Odluka broj AP-21/02 od 17. maja 2004. godine, st. 38. i 39, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 40/04, postupak po apelantovom zahtjevu za naknadu štete zbog isključenja telefonske linije

Činjenica da ni nakon skoro deset godina od prestanka ratnih dejstava u Bosni i Hercegovini nadležne vlasti nisu apelantima dostavile informacije o sudbini članova njihovih porodica nestalih tokom ratnog sukoba u Bosni i Hercegovini dovoljna je Ustavnom sudu da zaključi da je u odnosu na članove porodica nestalih lica došlo do povrede prava na privatni i porodični život.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-129/04 od 27. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 58/05;
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-143/04 od 23. septembra 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 80/05;
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-228/04 od 13. jula 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 58/05, nestala lica

Novinski navodi o apelantovoj djelatnosti kao zapovjednika vojne jedinice tokom rata ne ubrajaju se u privatnost, nego se tiču „javne funkcije" koju je apelant obavljao tokom rata. U slučaju kada objavljivanje članka ne zadire u apelantovu privatnu sferu, kao u konkretnom slučaju, nema povrede prava na „privatni život", garantiranog članom II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 8. Evropske konvencije.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-427/06 od 5. juna 2007. godine, stav 38, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 6/08, kleveta, veza između zaštićenih prava na privatni život iz člana 8. Evropske konvencije i vrijednosti koje se štite članom 10. Evropske konvencije

Ne postoji kršenje prava na privatni život iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije u postupku koji se tiče utvrđivanja očinstva kada je taj postupak proveden na osnovu zakona, koji je jasan i javno objavljen, kada je ono u javnom interesu i u skladu s načelom proporcionalnosti između javnog interesa u demokratskom društvu i apelantovog prava na privatni život.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-68/07 od 8. septembra 2009. godine, stav 38, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 20/10, utvrđivanje očinstva, provođenje DNK testa radi utvrđivanja očinstva, nema povrede člana 8. Evropske konvencije ni člana II/3.f) Ustava BiH

U konkretnom slučaju činjenična osnova koja ničim nije potkrijepljena – da je povodom tuče u noći između 3. i 4. novembra 2007. godine policija sa zakašnjenjem podnijela krivičnu prijavu – poslužila je autoru za iznošenje vrijednosnog suda da je apelant pokušao iskoristiti „svoj utjecaj i spasiti svog sina". Nadalje, u konkretnom slučaju apelant je privatno lice, a ne javna ličnost, pa je shodno tome mogao zahtijevati naročitu zaštitu svog prava na privatni život. U spornom članku apelant nije označen imenom, kao ni inicijalima. Međutim, u članku je navedeno da je otac (apelant) jednog od učesnika u tuči (koji je označen punim imenom i prezimenom), bivši zaposlenik policije, pokušao iskoristiti svoj utjecaj i zaštiti svog sina. Ovakvi navodi sami po sebi i nisu dovoljni da apelanta identificiraju najširoj javnosti, ali su, kako su to zaključili nižestepeni sudovi, bili dovoljni da bude prepoznat u maloj sredini u kojoj živi i u kojoj se svi manje-više poznaju. U vezi s tim, Ustavni sud primjećuje da apelant ukazuje i na brojne komentare povodom spornog članka, objavljene na portalu, iz kojih proizlazi da je u sredini u kojoj živi bio prepoznat iako se ne spominju ni njegovo ime, niti njegovi inicijali. Nadalje, nesporna činjenica da je apelant bivši zaposlenik policije, sama po sebi, također nije mogla poslužiti za vrijednosni sud da je apelant zbog toga imao utjecaj i pokušao ga iskoristiti kod policije. Ovo tim prije što je u postupku pred prvostepenim sudom u svojstvu svjedoka saslušan policajac Š. D. koji je, pored ostalog, potvrdio da je u konkretnom slučaju provodio istražne radnje, da ga apelant u tome nije ometao nego mu je rekao: „Dečki radite što je vaš posao." Najzad, kako proizlazi iz obrazloženja prvostepene presude, apelant je u tužbi, pored ostalog, naveo da u sredini u kojoj živi uživa ugled poštene i profesionalne osobe s dugogodišnjom karijerom, ovaj njegov navod ničim nije doveden u pitanje, pa izražavanje da je apelant pokušao iskoristiti svoj utjecaj da bi spasio sina koji je učestvovao u tuči, zbog koje je podnesena krivična prijava, očigledno vrijeđa ugled poštene i profesionalne osobe. Imajući u vidu iskaz svjedoka Š. D., proizlazi da navedeno izražavanje ne može imati osnovu ni u činjenici da se radilo o apelantovom sinu. Ustavni sud smatra da je u okolnostima konkretnog slučaja izraženi vrijednosni sud pretjeran, pa da je na apelantovu štetu narušena ravnoteža između slobode izražavanja tuženog i apelantovog prava na zaštitu ugleda kao segmenta privatnog života.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-668/13 od 12. maja 2016. godine, stav 45–47, kleveta, pravo na zaštitu ugleda

Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju Apelacioni sud nije bavio pitanjem poštovanja profesionalnih standarda od strane novinara, na osnovu čega bi se, između ostalog, moglo zaključiti jesu li tuženi prilikom objavljivanja spornog članka postupali razumno i u skladu s profesionalnim standardima, na način da su objavljene informacije pokušali verificirati s apelantom prije objavljivanja i jesu li apelantu omogućili odgovoriti na navode iznesene u istom članku, dakle jesu li postupali u „dobroj namjeri", što bi, kako je već navedeno, mogla biti njihova odbrana od klevete i u slučaju objavljivanja neistinitih informacija. Pri tome, Ustavni sud naročito zapaža da je Osnovni sud, s ciljem potrebe utvrđenja štete i eventualne odgovornosti tuženih, cijenio nalaz i mišljenje vještaka neuropsihijatra iz kojeg nesumnjivo proizlazi da su kod apelanta povodom objavljivanja spornog članka nastupile štetne posljedice, a koje okolnosti Apelacioni sud uopće nije cijenio. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da Apelacioni sud, pri donošenju osporene odluke, nije obavio odgovarajuću analizu spornog izražavanja na način kako to zahtijevaju standardi Evropskog suda uspostavljeni praksom tog suda u pogledu postizanja pravične ravnoteže između a66pelantovog prava iz člana 8. Evropske konvencije i prava tuženih iz člana 10. Evropske konvencije. Stoga, Ustavni sud smatra da osporenom odlukom Apelacionog suda, kao konačnom odlukom u predmetnom postupku, nije postignuta pravična ravnoteža između apelantovog prava na ugled i prava tuženih na slobodu izražavanja, čime je došlo do kršenja apelantovog prava iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-5008/13 od 10. oktobra 2016. godine, st. 36–37, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 85/16, pravo na zaštitu ugleda

Nije povrijeđeno apelantovo pravo na privatnost iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije kada je sa sadržajem vještačenog telefona, čije je vještačenje izvršeno po naredbi suda, upoznat vještak, a bez prethodnog otvaranja i pregleda telefona od strane tužioca, a sve s ciljem provođenja krivičnog postupka protiv apelanta, odnosno utvrđivanja činjenica i okolnosti vezanih za krivična djela koja su se apelantu stavljala na teret i za koja je optužen.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-2938/14 od 19. aprila 2017. godine, stav 61, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 35/17, krivični postupak, analiza sadržaja telefona

Osporenim odlukama redovnog suda nije došlo do kršenja apelantovog prava na privatni život iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda kada su u konkretnom slučaju redovni sudovi prihvatili „uvezene dokaze" dobivene i prihvaćene na osnovu Evropske konvencije o međusobnom pružanju pravne pomoći u krivičnim stvarima, koju je država Bosna i Hercegovina ratificirala, čime je postala dio pravnog sistema države Bosne i Hercegovine (dokaze izveli službeni organi Srbije na osnovu naredbi istražnog sudije suda u Srbiji), imajući pri tome u vidu da se u konkretnom slučaju time ne krše apelantova osnovna ljudska prava, niti da postoje određene zloupotrebe oko pribavljanja takvog dokaza.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-4935/16 od 19. decembra 2018. godine, st. 80–83, krivični postupak, uvezeni dokazi

Ustavni sud zapaža da apelantica smatra da je došlo do povrede njenog prava na privatnost iz člana 8. Evropske konvencije zbog proizvoljne primjene Zakona o zaštiti ličnih podataka BiH, odnosno zbog okolnosti da se njen medicinski karton iz Doma zdravlja pojavio u postupku kao nezakonit dokaz, čime je došlo do otkrivanja podataka o njenom zdravstvenom stanju. U vezi s tim, Ustavni sud u prvom redu primjećuje da je u postupku izvršen uvid u velik broj dokumenata koji su se odnosili na apelanticino zdravstveno stanje, koje je i sama apelantica predlagala kao dokaz, što je bilo nužno u kontekstu predmeta spora i utvrđivanja posljedica radnji mobinga na apelanticino zdravlje. Međutim, nevezano za navedeno, pitanje korištenja apelanticinog medicinskog kartona iz Doma zdravlja u predmetnom postupku Ustavni sud je razmatrao u okviru prava na pravično suđenje (vidi tačku 41. Odluke) i zaključio da apelantica ove navode u tom pravcu nije mogla uspješno isticati tek u postupku pred Ustavnim sudom budući da ih je, ako je već namjeravala, bila dužna koristiti u postupku pred redovnim sudovima. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da su i apelanticini navodi o povredi prava na privatni život iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije neosnovani.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-4091/18 od 6. maja 2020. godine, st. 48. i 49, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovineˮ broj 29/20, mobing

Potpuno ili djelimično lišenje poslovne sposobnosti nesporno predstavlja miješanje države u privatni život pojedinca, jer lice lišeno poslovne sposobnosti gubi mogućnost da svojim postupcima, izjavama ili radnjama proizvodi pravne učinke.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-3012/21 od 16. novembra 2021. godine, stav 35, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovineˮ broj 74/21

Postoji kršenje prava na privatni život iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije kada u okolnostima konkretnog slučaja drugoapelantici kao maloljetnom licu nije pružena odgovarajuća zaštita u pogledu njenog fizičkog i psihičkog integriteta jer su u primjeni krivičnopravnih mehanizama u pogledu prikupljanja dokaza napravljeni propusti i manjkavosti u mjeri koja predstavlja povredu pozitivne obaveze nadležnih tijela, konkretno Tužilaštva, prema članu II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i članu 8. Evropske konvencije.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-3766/20 od 16. decembra 2021. godine, stav 53, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovineˮ broj 79/21, krivično djelo silovanja

Ustavni sud smatra a priori da u vrijeme donošenja osporenih zaključaka Vlade Tuzlanskog kantona i osporenog zaključka Vlade Kantona Sarajevo, (koji se odnose na rad ugostiteljskih objekata [primjena tzv. pravila VPT] na području Tuzlanskog kantona i obaveznu vakcinaciju za pojedine kategorije stanovništva na području Kantona Sarajevo) nije postojao jasan pravni osnov za donošenje spornih mjera i uvjeta. Postojeći pravni okvir kojim se regulira sprečavanje širenja zarazne bolesti COVID-19 na teritoriji Federacije Bosne i Hercegovine (Zakon o zaštiti stanovništva od zaraznih bolesti) ne sadrži sporne mjere navedene u osporenim zaključcima, niti ovlašćuje organe izvršne vlasti za njihovo donošenje. Stoga, Ustavni sud smatra da su izvršne vlasti u konkretnom slučaju, suprotno osnovnim demokratskim principima, samostalno regulirale pitanja u njihovom izvornom aspektu uspostavljanjem novih pravnih odnosa koji su u isključivoj nadležnosti zakonodavne vlasti. Dakle, u konkretnom slučaju nije ispoštovan uvjet „zakonitosti miješanja“ javnih vlasti u prava apelanata iz člana 8. Evropske konvencije. Osim toga, Ustavni sud smatra da je (ne)postupanje javne vlasti, tj. Parlamenta FBiH, u specifičnim okolnostima konkretnog slučaja u suprotnosti s osiguranjem poštovanja garancija obuhvaćenih pravom na „privatni život“ iz člana 8. Evropske konvencije. Navedenim postupanjem organa izvršne vlasti u Federaciji Bosne i Hercegovine, odnosno nepostupanjem Parlamenta FBiH, u okolnostima konkretnih predmeta, nije osigurana zaštita od proizvoljnosti. S obzirom na prethodne zaključke, Ustavni sud smatra da nije neophodno nastaviti ispitivanje nužnosti miješanja u konkretnim predmetima, odnosno izvršiti ocjenu srazmjernosti miješanja u kontekstu pitanja učinkovitosti, tj. prikladnosti i sposobnosti osporavanih mjera i propisanih uvjeta da se njima ostvare deklarirani epidemiološki ciljevi.

Došlo je do kršenja prava apelanata na „privatni život“ iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije zbog nepostojanja zakonskog osnova za donošenje osporenih epidemioloških mjera koje se odnose na rad ugostiteljskih objekata (primjena tzv. pravila VPT) na području Tuzlanskog kantona i obaveznu vakcinaciju za pojedine kategorije stanovništva na području Kantona Sarajevo.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-3932/21 od 23. februara 2022. godine, st. 61−65, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovineˮ broj 14/22, COVID-19, pravilo VPT

Slijedeći praksu koju je razvio Evropski sud, naročito test primjenjivosti člana 8. Evropske konvencije, Ustavni sud ukazuje da je privatni život zajamčen članom 8. Evropske konvencije širok pojam koji uključuje pravo na „unutrašnji krug“, pravo na uspostavljanje i održavanje odnosa s drugim ljudima i vanjskim svijetom te pravo na društveni i profesionalni ugled. Sporovi u vezi s radnim odnosom sami po sebi nisu isključeni iz područja privatnog života u smislu člana 8. Evropske konvencije. Postoje aspekti privatnog života koji bi mogli biti pogođeni takvim sporovima, pri čemu Evropski sud primjenjuje dva pristupa u ocjeni primjenjivosti: 1) pristup zasnovan na tome da je privatni život podnosioca zahtjeva odlučujući razlog za donošenje određene sporne mjere, i 2) pristup zasnovan na tome da sporna mjera može imati ozbiljne negativne posljedice na privatni život podnosioca zahtjeva. Mjere koje su apelantu nametnute u konkretnom slučaju (zabrana preduzimanja poslovnih aktivnosti šefa gradilišta te nadzornog organa za određeno pravno lice, zabrana posjećivanja svih gradilišta na kojima pravno lice izvodi građevinske radove te mjera zabrane sastajanja i kontaktiranja sa svjedocima) ograničene su u obimu i trajanju, te vrlo jasne i određene. Stoga, Ustavni sud smatra da su osporene odluke proporcionalne cilju i svrsi zbog kojih su određene.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-4255/22 od 13. jula 2023. godine, st. 15−18, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovineˮ broj 55/23, primjena principa iz predmeta Denisov protiv Ukrajine