Pravo na prisustvo suđenju

Postupak koji je proveo VSRS na osnovu Zakona o prekršajima ne može se smatrati potpunim preispitivanjem svih aspekata predmeta. Vrhovni sud ispituje samo primjenu prava i ne ispituje činjenice koje su utvrdili upravni organi, ne saslušava svjedoke i ne iznosi dokaze. Postupak pred Vrhovnim sudom nije javan i sud ne donosi sâm odluku u meritumu o podignutoj optužnici, već vraća predmet prvostepenom ili drugostepenom upravnom organu. Stoga, Ustavni sud smatra da postupak pred VSRS u predmetnom slučaju ne zadovoljava zahtjeve st. 1. i 3. člana 6. Konvencije s obzirom na to da ovaj postupak ne uključuje puno pravno ispitivanje podignute optužnice.
• Odluka broj U 19/00 od 4. maja 2001. godine, stav 33, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 27/01

Vrhovni sud nije osigurao apelantu, bez obzira na njegovo izričito traženje, javno i neposredno saslušanje prilikom utvrđivanja krivične optužbe, što je u suprotnosti sa članom 6. stav 1. Evropske konvencije.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj U 59/03 od 17. maja 2004. godine, stav 23, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 40/04, prekršajni postupak zbog neplaćanja carine na uvezenu robu

U slučaju kada apelant ima pravo da podnese zahtjev za ponavljanje postupka u roku od jedne godine od dana kada je saznao za presudu kojom je osuđen u odsustvu, a zahtjev za ponovni postupak ne daje nikakve posebne uvjete, sudovi su obavezni da uvaže takav zahtjev i da održe novo saslušanje u predmetu. S obzirom na to, ne može se reći da je, zbog suđenja u odsustvu, apelantu oduzeto pravo na pravično saslušanje.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj U 103/03 od 28. maja 2004. godine, st. 27. i 28, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 38/04

Apelantu ni u postupku koji je vođen pred carinskim organima, a ni u postupku vođenom pred Vrhovnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine nije osigurana javnost postupka i nije mu data mogućnost da lično ispita navode prijava protiv njega, niti da lično obrazloži razloge za podnošenje tužbe u upravnom sporu zbog čega u konkretnom slučaju pravo na javno suđenje nije ispoštovano.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 236/03 od 15. juna 2004. godine, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 38/04, Lijanovići

Član 6. Evropske konvencije nije povrijeđen kada ni tužilac, ni optuženi ili njegov branilac nisu prisustvovali sjednici vijeća na kojoj se odlučivalo o žalbi optuženog (apelanta).
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj U 119/03 od 15. juna 2004. godine, stav 27, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 40/04, sjednica vijeća održana bez prisustva i optuženog i tužioca, nema povrede člana 6. Evropske konvencije i člana II/3.e) Ustava BiH

Suprotno apelantovim navodima, pravo na apelantovu odbranu nije bilo prekršeno zbog toga što je fotodokumentacija sačinjena bez prisustva apelantovog branioca. Ova fotodokumentacija se, također, ne odnosi na dokaze na osnovu kojih je u odnosu na njega sud zasnovao svoju odluku.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj U 50/03 od 21. jula 2004. godine, stav 28, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 41/04

Dakle, činjenica da u cjelokupnom krivičnom postupku nisu učestvovali apelant i njegov izabrani branilac, a da se pri tome nije izričito odrekao prava saslušanja i učestvovanja u postupku ozbiljno dovodi u pitanje princip ravnopravnosti stranaka. Ipak, i pored svega navedenog, Ustavni sud konstatira da u konkretnom slučaju, s obzirom na obaveznost primjene ranijeg ZKP u ovom postupku, apelant ima mogućnost da u ovom predmetu podnese vanredni pravni lijek - zahtjev za ponavljanje postupka. Podnošenjem navedenog apelantovog zahtjeva nadležnom sudu, prema automatizmu, bez ikakvog diskrecionog prava u odlučivanju, taj sud je dužan donijeti rješenje kojim će dopustiti ponavljanje postupka. Tako će apelant doći u poziciju da u ponovljenom postupku, uživajući sva prava i procesne garancije iz člana 6. Evropske konvencije, učestvuje u rješavanju pitanja osnovanosti optužbe protiv njega. Ujedno, Ustavni sud nije upoznat ni sa jednom činjenicom koja bi sugerirala da apelant neće imati pravično saslušanje u ponovnom postupku.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 407/04 od 23. jula 2004. godine, stav 24, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 43/04, pitanje prava na prisustvo suđenju u krivičnom postupku u kojem nisu učestvovali ni apelant niti njegov branilac, nema povrede člana 6. Evropske konvencije i člana II/3.e) Ustava BiH

Pošto apelant nije bio obaviješten o mjestu i datumu održavanja sjednice, te pošto njemu, a niti njegovom braniocu nije bilo omogućeno da prisustvuju sjednici, ne može se smatrati da je apelant imao pravično suđenje.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 145/02 od 26. augusta 2004. godine, stav 27, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 48/04, prisustvo sjednici vijeća u žalbenom postupku

Apelant mora imati mogućnost da lično prisustvuje sjednici suda. Ovo se odnosi, prvenstveno, na suđenje pred prvostepenim sudom. Međutim, pravo na pravično suđenje, također, podrazumijeva pravo da se prisustvuje pred sudovima više instance koji odlučuju o žalbama osim kada je razmatranje pred ovim sudovima ograničeno na procesna ili čisto pravna pitanja, kada lično prisustvo optuženog nije značajno.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 557/04 od 30. novembra 2004. godine, stav 23, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 19/05, krivični postupak, krivično djelo protiv sigurnosti javnog saobraćaja, nema povrede člana 6. Evropske konvencije i člana II/3.e) Ustava BiH;
• Odluka o meritumu broj AP 656/04 od 13. septembra 2005. godine, stav 25, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 83/05, krivični postupak, primjena blažeg zakona, zamjena smrtne kazne kaznom zatvora u trajanju od 20 godina, nema povrede člana 6. Evropske konvencije i člana II/3.e) Ustava BiH

Uvijek se radi o povredi člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. st. 1. i 3.c) Evropske konvencije kad apelant nije bio pozvan na sjednicu žalbenog vijeća, ako je to propisano zakonom, a odluka se ticala činjenica i navoda krivičnog djela, okolnosti pod kojim je djelo učinjeno, ličnog počiniteljevog viđenja tih činjenica, a on je zahtijevao da prisustvuje radu žalbenog vijeća.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 224/04 od 17. februara 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 38/05

Pravo na pravično suđenje nije povrijeđeno u slučaju kad apelant nije tražio da bude prisutan, niti je bio pozvan na sjednicu žalbenog vijeća, kojoj nije prisustvovao ni ovlašteni tužilac, ako je takva mogućnost propisana zakonom, a odluka se nije ticala činjenica i navoda krivičnog djela.
• Odluka o meritumu broj AP 1102/04 od 13. oktobra 2005. godine, stav 37, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 22/06

Prekršajni postupak u kojem je apelant osporenim rješenjima kažnjen novčanim kaznama smatra se „krivičnim" postupkom, pa je donošenjem tih rješenja bez ispitivanja apelanta prekršeno njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
• Odluka o meritumu broj AP 1087/04 od 2. decembra 2005. godine, stav 36, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 22/06

Postoji povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. st. 1. i 3. tač. c) i d) Evropske konvencije kada je apelant u prekršajnom postupku u kojem nije saslušan kao okrivljeni rješenjem proglašen krivim za prekršaj.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 2255/05 od 16. januara 2006. godine, st. 30-32, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 38/07, prekršajni postupak, odlučeno o apelantovoj krivici u njegovom odsustvu

U slučaju kada je nesporno utvrđeno da su pred prvostepenim sudom saslušavani svjedoci, a da apelant nije prisustvovao njihovom saslušanju, te da je određeno i provedeno vještačenje sudskog vještaka saobraćajne struke, a da apelantu nije data prilika da se izjasni o izboru vještaka, kao ni o njegovom nalazu prije donošenja prvostepene odluke, te da o održavanju sjednice žalbenog vijeća pred drugostepenim sudom apelant nije obaviješten, prekršeno je apelantovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. st. 1. i 3. c) i d) Evropske konvencije.
• Odluka o meritumu broj AP 481/05 od 14. marta 2006. godine, stav 50, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 57/06

Ukoliko se svi dobiveni dokazi, bez obzira na način pribavljanja, kasnije razmatraju i ocjenjuju u sudnici u prisustvu optuženog i branioca, koji onda imaju priliku da se očituju o njima, pri čemu i dato priznanje mora biti dokazano, tada činjenica da je optuženi saslušan prije podnošenja optužnice bez prisustva branioca ne može imati značaj ocjene cjelokupnog postupka kao nepravičnog. Pored toga, činjenica da apelant i njegov branilac nisu bili na mjestu događaja pri izvođenju određenih dokaza, a jesu bili na glavnoj raspravi kada su ti dokazi provjeravani, kada je utvrđivana njihova vjerodostojnost uz ispitivanje vještaka, nije mogla dovesti do povrede standarda pravičnog suđenja utvrđenih članom 6. Evropske konvencije.
• Odluka o meritumu broj AP 263/05 od 14. marta 2006. godine, stav 28, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 49/06

U odnosu na navode o uskraćivanju prava na javnu raspravu pred drugostepenim sudom, Ustavni sud se pozivao na praksu Evropskog suda za ljudska prava prema kojoj postoji razlika između prvostepenog i drugostepenog suđenja, odnosno odlučivanja po žalbi.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 1401/05 od 12. septembra 2006. godine, stav 59, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 7/07, građanski postupak

U konkretnom slučaju Ustavni sud uočava da je apelant naveo da mu je poziv za sjednicu vijeća uručen u pritvorsku jedinicu i da on nije priveden iz pritvora, ali, također, uočava da apelant ne navodi razloge zašto nije priveden. Dalje, Ustavni sud smatra da je Kantonalni sud održao sjednicu vijeća, smatrajući da žalbeni razlozi da nema dokaza koji potvrđuju da je on počinio ova krivična djela nisu ukazivali na potrebu da se održi glavni pretres, tj. da nije potrebno ponovo izvoditi dokaze koje je izveo prvostepeni sud. Imajući u vidu navedeno, prvenstveno da apelant, iako je uredno pozvan, nije prisustvovao sjednici, te navedene principe, Ustavni sud smatra da apelantovi navodi ni na koji način ne dovode u pitanje pravičnost postupka.
• Odluka o dopustivosti broj AP 3643/07 od 14. aprila 2010. godine, stav 10, pritvor

Copyrights @ 2022 Ustavni sud BiH Sva prava zadržana.