Apelaciju su podnijela neovlaštena lica ukoliko su je podnijela lica koja nisu učestvovala u postupku koji je okončan presudom koja se osporava pred Ustavnim sudom.
• Odluka o dopustivosti broj AP-624/04 od 28. juna 2005. godine, stav 10, upravni spor koji se ticao promjene namjene poljoprivrednog zemljišta, apelacija nedopustiva zbog nenadležnosti suda za odlučivanje, proteka roka, neiscrpljivanja pravnih lijekova, ratione materiae inkompatibilnosti s Ustavom
U konkretnom slučaju, apelant osporava presudu Osnovnog suda donesenu u krivičnom predmetu protiv optuženog T. B. zbog krivičnog djela pranja novca iz člana 280. stav 3. i krivičnog djela falsificiranja isprave iz člana 377. stav 1. Krivičnog zakona Republike Srpske. Dakle, osporenim presudama nije okončan postupak „utvrđivanja krivične optužbe“ protiv apelanta već protiv drugog lica, te se apelacija odbacuje kao nedopuštena jer ju je podnijelo neovlašteno lice.
• Odluka o dopustivosti broj AP-1215/05 od 9. februara 2006. godine, stav 10.
Iz dokumentacije dostavljene uz apelaciju proizlazi da se predmetni izvršni postupak vodio po prijedlogu L. B., E. K. i E. M. kao tražilaca izvršenja, te da apelantica nije imala svojstvo stranke, niti je učestvovala u izvršnom postupku koji je okončan rješenjem Općinskog suda, a koje se osporava ovom apelacijom. Imajući u vidu prethodne činjenice, nesporno je da apelantica nije lice koje bi moglo osporavati navedenu odluku budući da njom nije odlučivano o njenim pravima i obavezama.
• Odluka o dopustivosti broj AP-1191/05 od 27. juna 2006. godine, stav 5.
U članu 21. stav (2) tačka f) Pravila Ustavnog suda propisano je da apelacija podnesena Ustavnom sudu treba sadržavati posebnu punomoć za zastupanje pred Ustavnim sudom ako podnosilac apelacije ima zastupnika. Dakle, ta odredba eksplicitno propisuje obavezu dostavljanja uz apelaciju posebne punomoći za zastupanje pred Ustavnim sudom ako podnosilac apelacije ima zastupnika. Iz navedenog proizlazi da nije prihvatljivo pozivanje na odredbe člana 305. ZPP-a koji regulira ovlaštenje advokata ako je stranka izdala advokatu punomoć za vođenje parnice, a nije pobliže odredila ovlaštenja u punomoći. Ustavni sud podsjeća na član 1. ZPP-a – Osnovni principi, kojim je propisano sljedeće: „Ovim zakonom se određuju pravila postupka na osnovu kojih općinski sudovi, kantonalni sudovi i Vrhovni sud raspravljaju i odlučuju o građanskopravnim sporovima ako posebnim zakonom nije drukčije određeno“. Ustavni sud ponovo naglašava da Ustavni sud ne spada u redovnu sudsku vlast da bi u tom kontekstu bile primjenjive odredbe ZPP-a koje se tiču punomoćnika i punomoći. Dakle, ukoliko apelacija ne sadrži sve što je propisano članom 21. stav (2) Pravila Ustavnog suda, pa tako, između ostalog, ni posebnu punomoć za zastupanje pred Ustavnim sudom ako podnosilac apelacije ima zastupnika, Ustavni sud će, u smislu člana 22. stav (1) Pravila Ustavnog suda, zatražiti da se u određenom roku, a najduže 15 dana od dana prijema poziva za dopunu, nedostaci otklone, te ukoliko se ti nedostaci ne otklone apelacija će biti odbačena u smislu člana 22. stav (2) Pravila Ustavnog suda. U konkretnom slučaju, imajući u vidu da u vrijeme podnošenja apelacije zastupniku apelanata nije bio jasan stav u vezi s primjenom odredbe člana 21. stav (2) tačka f) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud će napraviti izuzetak i prihvatiti punomoć koju su apelanti dali Mirsadu Sipoviću, advokatu iz Sarajeva, kao da se radi o „posebnoj punomoći za zastupanje pred Ustavnim sudom“.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-1102/16 od 6. juna 2018. godine, st. 35–37, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 45/18, posebna punomoć za zastupanje pred Ustavnim sudom
Ustavni sud primjećuje da su, prema navedenim odredbama ZKPFBiH (član 21. stav 1. tačka f)), stranke u postupku tužilac i osumnjičeni, odnosno optuženi, te da je apelaciju u konkretnom slučaju u svoje ime podnio sudija Općinskog suda koji je u predmetnom postupku učestvovao u prvostepenom postupku u svojstvu sudije. Ustavni sud dalje primjećuje da apelant ističe da je osporenom presudom Kantonalnog suda povrijeđeno pravo optuženog na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije. Dakle, u konkretnom slučaju apelaciju protiv osporene odluke podnijelo je lice koje nije učestvovalo kao stranka u predmetnom postupku, zbog čega nije ovlašteno da u svoje ime apelacijom osporava predmetnu odluku.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-2363/20 od 9. septembra 2020. godine, stav 10, posebna punomoć za zastupanje pred Ustavnim sudom
U konkretnom slučaju, apelanticin prednik, koji je bio stranka u postupku pred redovnim sudovima, preminuo je prije podnošenja apelacije Ustavnom sudu. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da je Evropski sud za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), u slučajevima kada je direktna žrtva umrla prije nego što je predstavka podnesena sudu, imao restriktivan pristup. Evropski sud je u takvim slučajevima spreman priznati aktivnu legitimaciju srodnicima direktne žrtve kada su pritužbe bile od općeg interesa u kontekstu zaštite ljudskih prava i kada su podnosioci predstavke, kao nasljednici, imali legitiman interes da nastave sa zahtjevom ili na osnovu direktnog utjecaja na imovinska prava podnosioca predstavke (vidi Evropski sud, Pinkas i drugi protiv Bosne i Hercegovine, presuda od 4. oktobra 2022. godine, predstavka broj 8701/21, tač. 34−35. s daljnjim referencama). Dovodeći navedene standarde u kontekst konkretnog slučaja, Ustavni sud primjećuje da se ne radi o pitanju od općeg interesa niti ishod osporene presude ima direktno djelovanje na apelanticina imovinska prava. Ovo posebno imajući u vidu da eventualna novčana potraživanja apelanticinog prednika, koja su predmet osporene odluke, nisu bila predmet ostavinskog postupka iza apelanticinog prednika (vidi tačku 4. ove odluke), koji je okončan rješenjem o nasljeđivanju (vidi, mutatis mutandis, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-110/21 od 18. oktobra 2022. godine, tačka 29).
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-707/21 od 19. januara 2023. godine, tač. 8. i 9.
U slučaju kada je pravni prednik apelanata bio stranka u postupku ali ne i sam apelant, i kada je pravni prednik umro prije ili nakon podnošenja apelacije, apelanti − nasljednici dužni su dostaviti rješenje o nasljeđivanju, iz kojeg bi bilo vidljivo da su naslijedili stranku iz postupka u kojem su donesene odluke koje se apelacijom osporavaju. Međutim, apelantica u konkretnom slučaju nije dostavila rješenje o nasljeđivanju tuženog koji je bio stranka u konkretnom postupku. Dakle, apelantica nije dokazala svoj „nasljedni interes“ u konkretnom slučaju, pa stoga ona nije ovlašteno lice za podnošenje apelacije Ustavnom sudu.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-787/21 od 19. januara 2023. godine, tačka 10.
