Deportacija i ekstradicija u kontekstu člana 5. Evropske konvencije

Budući da apelant ima status stranca koji nezakonito boravi na teritoriji BiH i koji traži međunarodnu zaštitu, Sud Bosne i Hercegovine je ocijenio da su u konkretnom slučaju ispunjeni uvjeti da se apelant smjesti u Imigracioni centar. Dakle, Ustavni sud smatra da se u konkretnom slučaju radi o zakonitom lišavanju slobode stranca koji čeka odluku o svom prijemu, što je dopušteno članom 5. stav 1.f) Evropske konvencije.
• Odluka o dopustivosti broj AP-3307/08 od 28. marta 2008. godine, stav 24, protjerivanje stranca, apelacija u pogledu člana 5. Evropske konvencije očigledno (prima facie) neosnovana

Ustavni sud zaključuje da nije povrijeđeno apelantovo pravo na ličnu slobodu i sigurnost iz člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. stav 1. tačka f), te člana 5. stav 4. Evropske konvencije jer nije ustanovio elemente proizvoljnosti u određivanju pritvora u toku postupka ekstradicije, odnosno kada je privremeni pritvor, odnosno pritvor, apelantu zakonito određen u smislu Zakona o međunarodnoj pravnoj pomoći, te kada su odluke kojima je određen privremeni pritvor, odnosno pritvor, bile predmet revizije i kada apelantu nisu uskraćene proceduralne garancije u smislu člana 5. stav 4. Evropske konvencije.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-5392/10 od 9. februara 2011, stav 45, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 48/11, pritvor u ekstradiciji, nema povrede člana 5. Evropske konvencije

Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava iz člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. stav 1. tačka f) Evropske konvencije kada u okolnostima konkretnog slučaja mjera izuzetnog produženja nadzora ne zadovoljava standard zakonitosti s obzirom na to da je, i nakon donošenja rješenja o protjerivanju, apelant lišen slobode zbog toga što je predstavljao prijetnju za nacionalnu sigurnost na osnovu informacije OSA-e s kojom nije bio upoznat ni u naznakama, te koju je Sud BiH propustio da ocijeni na adekvatan način i da se izjasni o njenoj osnovanosti.
• Odluka o dopustivosti broj AP-4064/13 od 25. juna 2014. godine, stav 71, protjerivanje stranca, povreda člana 5. Evropske konvencije i člana II/3.d) Ustava BiH

Ustavni sud zaključuje da nije povrijeđeno apelantovo pravo na ličnu slobodu i sigurnost iz člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. st. 1.f) i 4. Evropske konvencije jer nije našao elemente proizvoljnosti u određivanju ekstradicionog pritvora apelantu u toku postupka ekstradicije, odnosno kada je ekstradicioni pritvor apelantu zakonito određen u smislu Zakona o međunarodnoj pravnoj pomoći u krivičnim stvarima, te kada su odluke kojima je određen ekstradicioni pritvor bile predmet „revizije suda" i kada apelantu nisu uskraćene proceduralne garancije u smislu člana 5. stav 4. Evropske konvencije.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-2210/16 od 20. juna 2016. godine, stav 46, krivični postupak, nema povrede člana 5. Evropske konvencije i člana II/3.d) Ustava BiH

Povrijeđeno je pravo iz člana 5. stav 1. tačka f) Evropske konvencije jer nadležni organi uprave i redovni sud prilikom donošenja odluka o stavljanju apelanta kao maloljetnog lica bez pratnje pod nadzor u Imigracioni centar nisu postupali u dobroj vjeri, ni u najboljem interesu maloljetnika niti u skladu s odredbama Zakona o strancima.
• Odluka o meritumu broj AP-267/23 od 13. jula 2023. godine, stav 34, maloljetno lice bez pratnje, lišenje slobode radi deportacije, stavljanje pod nadzor u Imigracioni centar, utvrđena povreda člana 5. Evropske konvencije i člana II/3.d) Ustava BiH

Copyrights @ 2024 Ustavni sud BiH Sva prava zadržana.