Zabrana retroaktivne primjene zakona

Nije potrebno posebno ispitivati je li osporenim rješenjima Ustavnog suda Federacije narušeno načelo zabrane retroaktivne primjene prava, posebno kada se ima u vidu da je Ustavni sud u svojoj Odluci broj U-24/03 od 22. septembra 2004. godine utvrdio da su odredbe Zakona o imunitetu Bosne i Hercegovine i Zakona o imunitetu Federacije Bosne i Hercegovine u skladu sa Ustavom Bosne i Hercegovine, te da nemaju retroaktivno dejstvo koje je zabranjeno članom 7. Evropske konvencije.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-58/03 od 29. oktobra 2004. godine, stav 45, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 11/05, imuniteti

Ustavni sud zaključuje da je došlo do kršenja člana 7. stav 1. Evropske konvencije zato što u konkretnom slučaju postoji realna mogućnost da je retroaktivna primjena KZBiH bila na apelantovu štetu u pogledu izricanja kazne, a što je protivno članu 7. stav 1. Evropske konvencije, bez obzira na činjenicu što, prema propisanom rasponu kazne zatvora, ne znači da bi apelant i dobio manju kaznu zatvora da je u njegovom slučaju primijenjen KZSFRJ. Naime, od ključnog značaja je da je apelant mogao dobiti nižu kaznu da je ovaj zakon i primijenjen.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-325/08 od 27. septembra 2013. godine, stav 54, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 80/13, ratni zločin, izmjena prakse zauzete u predmetu broj AP-1785/06

Ustavni sud zaključuje da ni u odnosu na krivično djelo ratnog zločina protiv civilnog stanovništva iz člana 173. KZBiH, za koje je apelant proglašen krivim tačkom 3. osporene presude, nije došlo do kršenja člana 7. stav 1. Evropske konvencije, tj. retroaktivnom primjenom KZBiH, iako je ovo krivično djelo u vrijeme počinjenja bilo propisano kao krivično djelo prema KZSFRJ, jer u apelantovom slučaju ne postoji realna mogućnost da je retroaktivna primjena KZBiH bila na apelantovu štetu u pogledu utvrđivanja kazne, budući da, čak i da je na ovo krivično djelo primijenjen KZSFRJ, apelant nije mogao biti kažnjen nižom kaznom jer mu je za krivično djelo u stjecaju izrečena kazna dugotrajnog zatvora u trajanju od 28 godina i da je ta kazna, prema relevantnim odredbama KZBiH koje su se primjenjivale u vrijeme donošenja osporenih presuda, apsorbirala kaznu zatvora od deset godina koja je apelantu izrečena za krivično djelo ratnog zločina protiv civilnog stanovništva, pa se ne može reći da apelantu nije osigurana djelotvorna zaštita od nametanja više kazne.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-2789/08 od 28. marta 2013. godine, stav 71, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 42/14, ratni zločin

Imajući u vidu da je osporenom presudom Suda BiH apelantu za krivično djelo za koje je proglašen krivim izrečena kazna unutar okvira koji je propisan KZSFRJ, koji se primjenjivao u vrijeme izvršenja navedenog krivičnog djela, te da se zakon ne može primjenjivati djelimično, Ustavni sud nije mogao prihvatiti osnovanom ni apelantovu tvrdnju da je izrečena kazna zatvora od 20 godina u skladu sa KZSFRJ kao blažim zakonom teža od kazne dugotrajnog zatvora od 29 godina koja mu je bila izrečena primjenom KZBiH u prethodnom postupku.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-875/14 od 15. februara 2017. godine, stav 74, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 19/17, krivični postupak, ratni zločin, postupak koji je uslijedio nakon što je Ustavni sud ukinuo odluku Suda BiH i predmet vratio na ponovni postupak, nema povrede člana 7. Evropske konvencije

Copyrights @ 2024 Ustavni sud BiH Sva prava zadržana.