Zabrana retroaktivne primjene zakona

Nije potrebno posebno ispitivati je li osporenim rješenjima Ustavnog suda Federacije narušeno načelo zabrane retroaktivne primjene prava, posebice kada se ima u vidu da je Ustavni sud u svojoj Odluci broj U-24/03 od 22. rujna 2004. godine utvrdio da su odredbe Zakona o imunitetu Bosne i Hercegovine i Zakona o imunitetu Federacije Bosne i Hercegovine u skladu sa Ustavom Bosne i Hercegovine, te da nemaju retroaktivno dejstvo koje je zabranjeno člankom 7. Europske konvencije.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-58/03 od 29. listopada 2004. godine, stavak 45., objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 11/05, imuniteti

Ustavni sud zaključuje da je došlo do kršenja članka 7. stavak 1. Europske konvencije zato što u konkretnom slučaju postoji realna mogućnost da je retroaktivna primjena KZBiH bila na apelantovu štetu glede izricanja kazne, a što je protivno članku 7. stavak 1. Europske konvencije, bez obzira na činjenicu što, prema propisanom rasponu kazne zatvora, ne znači da bi apelant i dobio manju kaznu zatvora da je u njegovu slučaju primijenjen KZSFRJ. Naime, od ključnog značaja je da je apelant mogao dobiti nižu kaznu da je ovaj zakon i primijenjen.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-325/08 od 27. rujna 2013. godine, stavak 54., objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 80/13, ratni zločin, izmjena prakse zauzete u predmetu broj AP-1785/06

Ustavni sud zaključuje da ni u odnosu na kazneno djelo ratnog zločina protiv civilnog stanovništva iz članka 173. KZBiH, za koje je apelant proglašen krivim točkom 3. osporene presude, nije došlo do kršenja članka 7. stavak 1. Europske konvencije, tj. retroaktivnom primjenom KZBiH, iako je ovo kazneno djelo u vrijeme počinjenja bilo propisano kao kazneno djelo prema KZSFRJ, jer u apelantovu slučaju ne postoji realna mogućnost da je retroaktivna primjena KZBiH bila na apelantovu štetu glede utvrđivanja kazne, budući da, čak i da je na ovo kazneno djelo primijenjen KZSFRJ, apelant nije mogao biti kažnjen nižom kaznom jer mu je za kazneno djelo u stjecaju izrečena kazna dugotrajnog zatvora u trajanju od 28 godina i da je ta kazna, prema relevantnim odredbama KZBiH koje su se primjenjivale u vrijeme donošenja osporenih presuda, apsorbirala kaznu zatvora od deset godina koja je apelantu izrečena za kazneno djelo ratnog zločina protiv civilnog stanovništva, pa se ne može reći da apelantu nije osigurana učinkovita zaštita od nametanja više kazne.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 2789/08 od 28. ožujka 2013. godine, stavak 71., objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 42/14, ratni zločin

Imajući u vidu da je osporenom presudom Suda BiH apelantu za kazneno djelo za koje je proglašen krivim izrečena kazna unutar okvira koji je propisan KZSFRJ, koji se primjenjivao u vrijeme izvršenja navedenog kaznenog djela, te da se zakon ne može primjenjivati djelomično, Ustavni sud nije mogao prihvatiti utemeljenom ni apelantovu tvrdnju da je izrečena kazna zatvora od 20 godina u skladu sa KZSFRJ kao blažim zakonom teža od kazne dugotrajnog zatvora od 29 godina koja mu je bila izrečena primjenom KZBiH u prethodnom postupku.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-875/14 od 15. veljače 2017. godine, stavak 74., objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 19/17, kazneni postupak, ratni zločin, postupak koji je uslijedio nakon što je Ustavni sud ukinuo odluku Suda BiH i predmet vratio na ponovni postupak, nema povrede članka 7. Europske konvencije

Copyrights @ 2024 Ustavni sud BiH Sva prava zadržana.