Općenito

Nije povrijeđeno apelantovo pravo na slobodu kretanja i prebivališta iz člana II/3.m) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 2. Protokola broj 4 uz Evropsku konvenciju kada je ovo njegovo pravo ograničeno u zakonitom postupku na osnovu relevantnih odredbi ZKPBiH, izricanjem mjera koje su bile nužne u demokratskom društvu radi sprečavanja kriminala i kojima nije narušeno načelo proporcionalnosti na apelantovu štetu.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-5314/14 od 14. maja 2015. godine, stav 34, mjere zabrane – zabrana napuštanja boravišta i zabrana putovanja, nema povrede člana 2. Protokola broj 4 uz Evropsku konvenciju

Odredbom člana 140b. stav 2. ZKPBiH propisano je da, kada odlučuje o pritvoru, sud može da izrekne zabranu napuštanja boravišta, zabranu putovanja i ostale mjere zabrane po službenoj dužnosti umjesto određivanja ili produženja pritvora. Sud je, u skladu s odredbama člana 261. ZKPFBiH, ovlašten da, u slučaju kada optuženi koji je uredno pozvan očigledno izbjegava da dođe na glavni pretres i ako dovođenje prinudom nije uspjelo, optuženom može odrediti pritvor koji, ako ne bude ranije ukinut, može da traje do objavljivanja presude, a najduže 30 dana, a iz odredbe člana 140b. stav 2. ZKPFBiH proizlazi da sud, kada odlučuje o pritvoru, uvijek može da izrekne zabranu napuštanja boravišta, zabranu putovanja i ostale mjere zabrane po službenoj dužnosti umjesto određivanja ili produženja pritvora. Dovodeći navedeno u vezu s okolnostima konkretnog slučaja, Ustavni sud zapaža da, kako to proizlazi iz zapisnika s glavnog pretresa, odnosno kako je to sam sud utvrdio i konstatirao u zapisniku, optuženi (apelant) nije bio uredno pozvan, pa slijedi da nije ispunjen ovaj uvjet da bi sud mogao da preduzme mjere u skladu s ovlaštenjima iz člana 261. ZKPFBiH. Nadalje, Ustavni sud zapaža da je osporenim rješenjima apelantu određena mjera zabrane do okončanja krivičnog postupka, a odredba člana 261. stav 4. ZKPFBiH izričito propisuje da ovako određen pritvor, pa tako i mjere zabrane koje su apelantu određene kao alternativa pritvoru, može da traje najduže 30 dana. Da bi se apelantu mogle izreći mjere zabrane koje u skladu s odredbom člana 140b. stav 5. ZKPFBiH mogu da traju do pravomoćnosti presude, a kako je to određeno osporenim rješenjima, morao je, prema stavu 1. člana 140b. ZKPFBiH, da postoji prijedlog stranke u postupku, a što je u konkretnom slučaju izostalo. Iz navedenog proizlazi da mjere zabrane koje su apelantu izrečene nisu određene u skladu sa zakonom, što je dovoljno da se utvrdi povreda apelantovog prava bez razmatranja njegovih ostalih navoda u pogledu opravdanosti mjera zabrane.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-2098/18 od 17. jula 2018. godine, st. 38–40, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 58/18, mjere zabrane – zabrana napuštanja boravišta i zabrana putovanja, povreda člana 2. Protokola broj 4 uz Evropsku konvenciju

Ustavni sud zaključuje da je prekršeno pravo apelanata na slobodu kretanja iz člana II/3.m) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 2. Protokola broj 4 uz Evropsku konvenciju zato što ne postoji proporcionalnost, odnosno pravična ravnoteža između mjera naloženih osporenom naredbom Federalnog štaba civilne zaštite (kojom je licima mlađim od 18 godina i starijim od 65 godina naređena zabrana kretanja na području Federacije Bosne i Hercegovine) i javnog interesa zaštite javnog zdravlja budući da prethodno nije razmotrena i obrazložena nemogućnost nalaganja blažih mjera, da nametnute mjere nisu striktno vremenski ograničene niti je utvrđena obaveza Federalnog štaba da te mjere redovno preispituje i produži samo ako je to „neophodno u demokratskom društvu“.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-1217/20 od 22. aprila 2020. godine, stav 72, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovineˮ broj 26/20, sloboda kretanja u vanrednim okolnostima (zaštita javnog zdravlja)

Prekršeno je pravo apelanata (tražilaca azila) na slobodu kretanja iz člana II/3.m) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 2. Protokola broj 4 uz Evropsku konvenciju zato što osporena odluka Vijeća ministara Bosne i Hercegovine o ograničenju kretanja i boravka stranaca u Bosni i Hercegovini ne ispunjava zahtjev „zakonitosti“ iz člana 2. Protokola broj 4 uz Evropsku konvenciju, jer iz zakonskih i podzakonskih odredbi, na koje se poziva Vijeće ministara BiH u osporenoj odluci, ne proizlazi zakonska mogućnost za izricanje predmetnih mjera kojim se ograničava kretanje apelanata, odnosno ne daju dovoljno jasan obim takvih diskrecionih ovlasti i način njihovog korištenja.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-1689/20 od 9. februara 2022. godine, stav 45, sloboda kretanja tražilaca azila smještenih u privremenom prihvatnom centru

Prekršeno je pravo apelanata na slobodu kretanja iz člana II/3.m) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 2. Protokola broj 4 uz Evropsku konvenciju budući da izmještanje apelanata kao tražilaca azila u kamp „Lipa“, koje su izvršili pripadnici MUP-a, ne ispunjava zahtjev „zakonitosti“ iz člana 2. Protokola broj 4 uz Evropsku konvenciju jer u kantonalnim i federalnim propisima u vrijeme izmještanja apelanata i podnošenja apelacije nije postojao pravni osnov za takvo postupanje u konkretnom slučaju, a i iz zakonskih i podzakonskih odredbi na koje se pozivalo Vijeće ministara BiH u Odluci o ograničenju kretanja stranaca, kao državnom propisu koji je važio u tom periodu, nije proizlazila zakonska mogućnost za izricanje mjera izrečenih tom odlukom.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-2125/20 od 23. februara 2022. godine, stav 65, sloboda kretanja tražilaca azila smještenih u privremenom prihvatnom centru

Osporenom presudom nije prekršeno apelantovo pravo na slobodu kretanja iz člana II/3.m) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 2. Protokola broj 4 uz Evropsku konvenciju jer je miješanje u apelantovo pravo na slobodu kretanja (do kojeg je došlo odbijanjem tuženog − oca da dā saglasnost za izdavanje putne isprave maloljetnom apelantu) bilo u skladu sa zakonom i s ciljem zaštite prava tuženog, te neophodno u demokratskom društvu.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-3321/22 od 19. januara 2023. godine, tačka 35.

Copyrights @ 2024 Ustavni sud BiH Sva prava zadržana.