Općenito – I dio

Vlada Republike Bosne i Hercegovine, u vrijeme kada je funkcionirala prema Aneksu II/4. Ustava Bosne i Hercegovine, nije bila nadležna za ratifikaciju međunarodnih ugovora Bosne i Hercegovine. Stoga, Uredba o ratifikaciji Ugovora o carinskoj saradnji između Vlade Republike Bosne i Hercegovine, Vlade Federacije Bosne i Hercegovine i Vlade Republike Hrvatske („Službeni list RBiH“ broj 7/96) i Uredba o ratifikaciji Ugovora o privrednoj saradnji, zaključenog između Vlade Republike Bosne i Hercegovine i Federacije Bosne i Hercegovine i Vlade Republike Hrvatske („Službeni list RBiH“ broj 10/96) nisu u skladu s Ustavom Bosne i Hercegovine i prestaju važiti ex nunc od dana donošenja ove odluke.
• Odluka broj U-12/98 od 7. juna 1999. godine, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 11/99

Čl. 3, 5, 6, 7, 9, 10, 11, 12, 13, 15, 19, 20, član 21. tačka 3, čl. 22, 24, 25, 26, 27, 28. i 29. Zakona o Vijeću ministara Bosne i Hercegovine i ministarstvima Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 4/97) nisu u skladu s Ustavom Bosne i Hercegovine. Odredbe Zakona o Vijeću ministara koje uspostavljaju kopredsjedavajuće i potpredsjedavajućeg Vijeća ministara nisu u skladu s Ustavom Bosne i Hercegovine jer je Ustav na jasan način uspostavio funkciju mandatara ovlaštenog da imenuje ministre u skladu sa članom V/4. Ustava.
• Odluka broj U-1/99 od 14. augusta 1999. godine, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 16/99

Odredbe Zakona o Vijeću ministara koje uspostavljaju kopredsjedavajuće i potpredsjedavajućeg Vijeća ministara nisu u skladu s Ustavom Bosne i Hercegovine. Ustav je na jasan način uspostavio funkciju mandatara ovlaštenog da imenuje ministre u skladu sa članom V/4. Ustava.
• Odluka broj U-1/99 od 14. augusta 1999. godine, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 16/99

Zakon o Državnoj graničnoj službi Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 2/00) u skladu je s Ustavom Bosne i Hercegovine. Činjenica da je Zakon o Državnoj graničnoj službi donio visoki predstavnik, a ne Parlamentarna skupština, ne mijenja njegov status zakona ni u njegovoj formi, budući da je ovaj zakon objavljen kao takav u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine” 26. januara 2000. godine („Službeni glasnik BiH” broj 2/2000), niti u njegovoj suštini, koja se, bio on u saglasnosti s Ustavom ili ne, tiče sfere koja potpada pod zakonodavnu nadležnost Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine prema članu IV/4.a) Ustava Bosne i Hercegovine. Parlamentarna skupština je slobodna da mijenja čitav tekst ili dio teksta ovog zakona u budućnosti pod pretpostavkom da se ispoštuje odgovarajuća procedura.
• Odluka broj U-9/00 od 3. novembra 2000. godine, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 1/01

Zakon o Državnoj graničnoj službi Bosne i Hercegovine proglašava se saglasnim Ustavu Bosne i Hercegovine kada visoki predstavnik djeluje kao vlast Bosne i Hercegovine, a takav zakon ima prirodu domaćeg zakona, te se mora smatrati zakonom Bosne i Hercegovine, čija je saglasnost s Ustavom Bosne i Hercegovine podložna kontroli Ustavnog suda, na osnovu člana VI/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine.
• Odluka broj U-9/00 od 3. novembra 2000. godine, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 1/01

Član 8a. stav 1. Zakona o prodaji stanova na kojim postoji stanarsko pravo („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine” br. 27/97, 11/98, 22/99, 27/99 i 7/00) u skladu je s Ustavom Bosne i Hercegovine. S ciljem osiguranja povratka izbjeglica i raseljenih lica (član II/5. Ustava) i osiguranja adekvatnog određivanja cijena, zahtjev države da lice u stanu provede dvije godine prije nego što mu dozvoli da stekne potpuno vlasništvo nad tim stanom, a u slučaju kada je to lice prethodno bilo samo nosilac stanarskog prava, ne predstavlja kršenje prava na nediskriminaciju (član II/4. Ustava, član 14. Evropske konvencije), niti prava na imovinu (član II/3.k) Ustava, član 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju).
• Odluka broj U-16/00 od 2. februara 2001. godine, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 13/01

S ciljem osiguranja povratka izbjeglica i raseljenih lica (član II/5. Ustava) i osiguranja adekvatnog određivanja cijena, zahtjev države da lice u stanu provede dvije godine prije nego što mu dozvoli da stekne potpuno vlasništvo nad tim stanom, a u slučaju kada je to lice prethodno bilo samo nosilac stanarskog prava, ne predstavlja kršenje prava na nediskriminaciju (član II/4. Ustava, član 14. Evropske konvencije), niti prava na imovinu (član II/3.k) Ustava, član 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju).
• Odluka broj U-16/00 od 2. februara 2001. godine, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 13/01

Odluka o izmjenama i dopunama Zakona o putnim ispravama Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine” broj 27/00) u skladu je s Ustavom Bosne i Hercegovine. Ustavni sud nema nadležnosti da ocjenjuje ovlaštenja visokog predstavnika koja proistječu iz Aneksa 10 Dejtonskog mirovnog sporazuma, kao ni primjenu tih ovlaštenja. Međutim, Sud može da ispita ustavnost zakona ili zakonskih amandmana koje visoki predstavnik proglasi umjesto Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine. Pitanja koja nisu izričito nabrojana u članu III/1. Ustava BiH kao nadležnost institucija BiH nisu nužno u isključivoj nadležnosti entiteta. Parlamentarna skupština Bosne i Hercegovine je prema Ustavu nadležna da odlučuje o izvorima i iznosu sredstava za funkcioniranje institucija BiH. Zakoni koji nisu ustavnog ranga ne mogu služiti kao standard kontrole Ustavnog suda.
• Odluka broj U-25/00 od 23. marta 2001. godine, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 17/01

Ustavni sud nema nadležnosti da ocjenjuje ovlaštenja visokog predstavnika koja proistječu iz Aneksa 10 Dejtonskog mirovnog sporazuma, kao ni primjenu tih ovlaštenja. Međutim, Sud može da ispita ustavnost zakona ili zakonskih amandmana koje visoki predstavnik proglasi umjesto Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine.
• Odluka broj U-25/00 od 23. marta 2001. godine, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 17/01

Bosna i Hercegovina, funkcionirajući kao demokratska država, ovlaštena je da u oblastima iz njene nadležnosti, osim Ustavom izričito predviđenih, uspostavi i druge mehanizme i dodatne institucije koje su joj potrebne za izvršenje njenih nadležnosti, uključujući i uspostavljanje suda za jačanje pravne zaštite njenih građana i osiguranje poštovanja načela Evropske konvencije o ljudskim pravima. U vezi s tim, Ustavni sud se poziva na član IV/4.a) Ustava koji predviđa da Parlamentarna skupština Bosne i Hercegovine donosi zakone koji su joj potrebni za provođenje odluka Predsjedništva ili za vršenje funkcija Skupštine prema ovom ustavu. Iako nije zadatak Ustavnog suda da izražava mišljenje o tome da li neki zakon treba da bude donesen, Sud ipak zapaža da se uspostavljanjem Suda Bosne i Hercegovine može očekivati veći doprinos jačanju vladavine prava, što je jedno od osnovnih načela za funkcioniranje demokratske države. Ustavni sud zaključuje da Zakon o Sudu Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik BiH“ broj 29/00) nije protivan Ustavu Bosne i Hercegovine.
• Odluka broj U-26/01 od 28. septembra 2001. godine, st. 26. i 27, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 4/02

Član 19.8 stav 3. Izbornog zakona Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine” br. 23/01, 7/02, 9/02, 20/02 i 25/02) u skladu je s Ustavom Bosne i Hercegovine. Propisivanje ove odredbe koja pravo glasanja na izborima, odnosno mjesto glasanja vezuje za status korisnika tuđe imovine, ima legitiman cilj, kao i razumno opravdanje, i kao takva ne uspostavlja diskriminaciju, niti povredu prava na slobodno kretanje i prebivalište.
• Odluka o meritumu broj U-14/02 od 30. januara 2004. godine, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 18/04

Odluka o amandmanima na Ustav Republike Srpske („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 13/02 i „Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 31/02) u skladu je sa članom III Ustava Bosne i Hercegovine. Odlukom o amandmanima uređuju se pitanja koja se odnose na pravosudni sistem Republike Srpske, uključujući i osnivanje Visokog sudskog i tužilačkog vijeća Republike Srpske. Dakle, radi se o pitanjima koja su u nadležnosti entiteta, nadležnostima koje Odlukom o amandmanima nisu prenesene s entiteta na Bosnu i Hercegovinu. Prema tome, izmjene i dopune Ustava Republike Srpske o ovim pitanjima, koje je donio visoki predstavnik, supstituirajući Narodnu skupštinu Republike Srpske, ne krše član III/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine.
• Odluka o meritumu broj U-56/02 od 30. januara 2004. godine, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 19/04

Dio člana 11. Zakona o teritorijalnoj organizaciji i lokalnoj samoupravi („Službeni glasnik Republike Srpske” br. 11/94, 6/95, 26/95, 15/96, 17/96, 19/96 i 6/97) i naziv i čl. 1. i 2. Zakona o Gradu Srpsko Sarajevo („Službeni glasnik Republike Srpske” br. 25/93, 8/96, 27/96 i 33/97) u odnosu na nazive: Grad Srpsko Sarajevo, Srpski Drvar, Srpski Sanski Most, Srpski Mostar, Srpsko Goražde, Srbinje, Srpski Ključ, Srpska Kostajnica, Srpski Brod, Srpska Ilidža, Srpsko Novo Sarajevo, Srpski Stari Grad i Srpsko Orašje nisu u skladu sa članom II/4. u vezi sa čl. II/3. i II/5. Ustava Bosne i Hercegovine. Osporene zakonske odredbe nisu u saglasnosti s ustavnim načelom o ravnopravnosti konstitutivnih naroda Bosne i Hercegovine i diskriminirajućeg su karaktera, u smislu člana II/4. u vezi sa članom II/5. Ustava Bosne i Hercegovine. Član 11a. Zakona o teritorijalnoj organizaciji i lokalnoj samoupravi u skladu je s Ustavom Bosne i Hercegovine.
• Odluka o meritumu broj U-44/01 od 27. februara 2004. godine, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 18/04

Sporazum o uspostavljanju specijalnih paralelnih odnosa između Savezne Republike Jugoslavije i Republike Srpske od 5. marta 2001. godine („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 26/01) u skladu je sa članom III/2.a) Ustava Bosne i Hercegovine.
• Odluka o meritumu broj U-42/01 od 26. marta 2004. godine, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 22/04

Odredbe čl. 41. i 48. Zakona o akcizama i porezu na promet („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 25/02, 60/03 i 96/03) nisu u skladu sa članom I/4. Ustava Bosne i Hercegovine. Uspostavljanje administrativnih barijera, kojim se otežava pristup cjelokupnom tržištu u Bosni i Hercegovini jer ne omogućava svim učesnicima na tržištu jednake uvjete u tržišnoj utakmici, a što predstavlja jedan od bitnih uvjeta jedinstvenog tržišta, nije u skladu sa članom I/4. Ustava Bosne i Hercegovine.
• Odluka o meritumu broj U-68/02 od 25. juna 2004. godine, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 38/04

Član 3a. Zakona o prestanku primjene Zakona o napuštenim stanovima u skladu je s Ustavom BiH. Može se reći da oba stava pobijanog člana 3a. Zakona, a koji su ocijenjeni u apstraktnom smislu, uspostavljaju zakonski cilj i da se ne miješaju u prava na način koji je proizvoljan ili koji nameće prevelik teret na pojedince u pogledu prava i interesa drugih pojedinaca i općeg javnog interesa. Član 3a. Zakona miješa se u pravo određenih grupa ljudi na mirno uživanje imovine, odnosno na mirno uživanje stanarskog prava u odnosu na stanove u Bosni i Hercegovini, ali miješanje može da se opravda trenutnim okolnostima u Bosni i Hercegovini i u skladu je sa zakonom i proporcionalno snažnim i legitimnim javnim interesima.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj U-83/03 od 22. septembra 2004. godine, stav 73, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 60/04

Član 6. stav 2, član 7. stav 2. i član 8. Zakona o imunitetu Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 37/03), te član 6. stav 3, član 7. stav 2. i član 8. Zakona o imunitetu Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ broj 19/03) u skladu su s Ustavom Bosne i Hercegovine. Prema Zakonu o imunitetu BiH i Zakonu o imunitetu FBiH, pojedinci koji to žele mogu da se pozovu na imunitet pred nadležnim sudom. Protiv odluka suda o imunitetu može se podnijeti apelacija Ustavnom sudu, odnosno žalba Ustavnom sudu Federacije BiH, tako da odredbe navedenih zakona omogućavaju da se Ustavni sud, odnosno Ustavni sud Federacije BiH bave suštinom relevantne žalbe protiv odluka o imunitetu. Stoga su osporene odredbe predmetnih zakona saglasne Ustavu Bosne i Hercegovine.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj U-24/03 od 22. septembra 2004. godine, st. 44. i 45, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 5/05

Čl. 1. i 2. Zakona o izmjenama Zakona o porezu na promet proizvoda i usluga („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ broj 39/04) i odredbe čl. 1. i 2. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o posebnom porezu na bezalkoholna pića („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ broj 39/04) nisu u skladu sa čl. I/4, III/3.b) i III/5.a) Ustava Bosne i Hercegovine. Donošenjem zakona Federacija BiH je de facto preuzela ovlaštenja koja je prethodno, Sporazumom od 5. decembra 2003. godine, prenijela na nivo države Bosne i Hercegovine, protivno članu III/3.b) Ustava BiH. Usvajanjem osporenih zakona bez odobrenja Upravnog odbora Uprave za indirektno oporezivanje Parlament Federacije BiH je prekršio i odredbu člana III/5.a) Ustava Bosne i Hercegovine s obzirom na to da je time ušao u okvir nadležnosti koje je prethodno Federacija BiH sporazumom prenijela u nadležnost države Bosne i Hercegovine.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj U-14/04 od 29. oktobra 2004. godine, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 23/05

Utvrđuje se da su čl. 6, 7, 9, 43, 71. i 72. Zakona o osnovama Javnog radio-televizijskog sistema i Javnog radio-televizijskog servisa Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 29/02) u skladu s Ustavom Bosne i Hercegovine. Bosna i Hercegovina, funkcionirajući kao demokratska država, ovlaštena je da u oblastima iz njene nadležnosti, u koje spada i uspostavljanje i funkcioniranje zajedničkih i međunarodnih komunikacionih sredstava (član III/1. Ustava), osim Ustavom Bosne i Hercegovine izričito predviđenih, uspostavi i druge mehanizme i dodatne institucije koje su joj neophodne za vršenje njenih nadležnosti, uključujući i Javni radio-televizijski servis Bosne i Hercegovine koji, s entitetskim radio-televizijskim emiterima, sačinjava sistem javnog radio-televizijskog emitiranja u Bosni i Hercegovini, kao i zajednička korporacija, koju će osnovati ovi javni emiteri, kao poseban pravni subjekt za upravljanje emisionim sistemom za prenos programa.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj U-42/03 od 17. decembra 2004. godine, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 36/05

S obzirom na to da se radi o nazivu mjesta Tomislavgrad koji ima historijski značaj, naziv, sam po sebi, nije u suprotnosti s načelima utvrđenim u Ustavu Bosne i Hercegovine. Nadalje, odredba člana 21. stav 3. Statuta Grada Sarajeva („Službene novine Kantona Sarajevo“ br. 12/98 i 14/98) nije u skladu s posljednjom alinejom Preambule Ustava Bosne i Hercegovine, čl. I/2. i II/4. Ustava Bosne i Hercegovine u vezi sa članom 5. stav 1. tačka c) Konvencije o eliminaciji svih oblika rasne diskriminacije i Odlukom o konstitutivnosti naroda Ustavnog suda broj U-5/98, zbog toga što osporena odredba ne navodi Srbe kao konstitutivan narod, te što se Srbima ne daju iste garancije kao što se daju Bošnjacima, Hrvatima i grupi Ostalih, da će imati minimum od 20% mjesta u Gradskom vijeću Grada Sarajeva bez obzira na izborne rezultate.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj U-4/05 od 22. aprila 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 32/05

Ustavni sud ističe da sama činjenica da se u osporenom zakonu ne nalazi izričita odredba o nediskriminaciji ne predstavlja diskriminaciju sve dok zakon nije, sam po sebi, diskriminacioni i dok se može provesti bez diskriminacije. Stoga, Zakon o promjeni naziva naseljenog mjesta Duvno i općine Duvno u Tomislavgrad („Službeni list SRBiH“ broj 33/90 od 8. novembra 1990. godine) nije u suprotnosti s Ustavom Bosne i Hercegovine.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj U-3/04 od 27. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 58/05

Statut Grada Istočnog Sarajeva („Službene novine Grada Istočnog Sarajeva“ br. 10/00 i 1/02) i Statut Grada Banje Luke („Službeni glasnik Grada Banje Luke“ broj 4/00) u skladu su s Ustavom Bosne i Hercegovine. Nepropisivanje odredbi o garantiranoj minimalnoj zastupljenosti konstitutivnih naroda ne diskriminira Bošnjake i Hrvate u uživanju njihovih političkih prava s obzirom na to da im osporenim statutima nije onemogućena jednakost u uživanju političkih prava iz člana 5. stav 1.c) Međunarodne konvencije o ukidanju svih oblika rasne diskriminacije. Naime, Bošnjaci i Hrvati, kao i Srbi, pod jednakim uvjetima imaju pravo glasa i kandidature, te pravo učešća na izborima, od čijeg ishoda kasnije zavisi učestvovanje u vlasti. Nepropisivanje odredbi o garantiranoj minimalnoj zastupljenosti može potencijalno dovesti do toga da bilo koji od konstitutivnih naroda bude u apsolutnoj većini na gradskom nivou vlasti, ali bi to uvijek zavisilo od ishoda izbornih rezultata.
• Odluka o meritumu broj U-7/05 od 2. decembra 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 45/06

Zakon o utvrđivanju i načinu izmirenja unutrašnjih obaveza Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine Federacije BiH“ broj 66/04), Zakon o utvrđivanju i načinu izmirenja unutrašnjeg duga Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 63/04) i Zakon o izmirenju obaveza po osnovu stare devizne štednje Brčko distrikta Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Brčko distrikta BiH“ broj 27/04) nisu u skladu sa članom III Ustava Bosne i Hercegovine. Bosna i Hercegovina nije mogla da se oslobodi obaveze da garantira poštovanje konstituiranih imovinskih prava imalaca devizne štednje bez prethodnog osiguranja dovoljnih garancija za adekvatno rješavanje ovog problema donošenjem zakonodavnog okvira za rješavanje pitanja stare devizne štednje, i to na jedinstven način za sve građane Bosne i Hercegovine, u skladu sa, između ostalog, standardima iz člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
• Odluka o meritumu broj U-14/05 od 2. decembra 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 2/06

Svi zakoni FBiH objavljeni u „Službenim novinama FBiH“ br. od 19/03 do 78/04 doneseni su u skladu sa članom II/1. u vezi sa čl. II/2. i II/4. Ustava Bosne i Hercegovine. Osim zaključka, koji je sam podnosilac zahtjeva izveo tumačenjem postojećeg stanja u Domu naroda u svjetlu relevantnih ustavnih odredbi, u pogledu nemogućnosti zaštite vitalnog nacionalnog interesa srpskog naroda u Domu naroda, u zahtjevu nisu navedeni nikakvi argumenti da je delegatima iz srpskog naroda u trenutno postojećem broju u Domu naroda, u bilo kojem slučaju i u bilo kojoj proceduri, osporeno pravo na formiranje nacionalnog kluba i uživanje prava koja iz toga proistječu, među kojima je i pravo na pokretanje mehanizma za zaštitu vitalnog nacionalnog interesa, zbog čega se mora zaključiti da su svi federalni zakoni koje je podnosilac zahtjeva osporio u skladu s Ustavom BiH.
• Odluka o meritumu broj U-5/05 od 27. januara 2006. godine, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 45/06

Čl. 1. i 2. Zakona o grbu i zastavi Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine Federacije BiH“ br. 21/96 i 26/96), čl. 2. i 3. Ustavnog zakona o zastavi, grbu i himni Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 19/92), član 2. Zakona o upotrebi zastave, grba i himne („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 4/93) u dijelu u kojem je propisano da se zastavom, grbom i himnom Republike Srpske „predstavlja državnost Republike Srpske“ i član 3. Zakona o upotrebi zastave, grba i himne („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 4/93) u dijelu u kojem je propisano da se simboli Republike Srpske upotrebljavaju „u skladu s moralnim normama srpskog naroda“ nisu u skladu sa čl. 1.1 i 2.a) i c) Međunarodne konvencije o ukidanju svih oblika rasne diskriminacije iz Aneksa I na Ustav Bosne i Hercegovine. Imajući u vidu načela navedena u ovoj odluci, oslanjajući se na navedena načela iz svoje Odluke broj U-5/98 o konstitutivnosti naroda, te navedeni politički i vremenski kontekst u kojem su doneseni osporeni zakoni Federacije BiH i Republike Srpske, Ustavni sud je, inter alia, zaključio da su osporene odredbe diskriminirajućeg karaktera, u suprotnosti s ustavnim načelom o ravnopravnosti konstitutivnih naroda, građana i „Ostalih“. Također je zaključeno da je legitimno pravo bošnjačkog i hrvatskog naroda u Federaciji Bosne i Hercegovine, odnosno srpskog naroda u Republici Srpskoj, da putem zakonodavnih mehanizama očuvaju svoju tradiciju, kulturu i identitet, ali se jednako pravo mora dati srpskom narodu u Federaciji BiH, odnosno bošnjačkom i hrvatskom narodu u Republici Srpskoj, kao i ostalim građanima Bosne i Hercegovine.
• Djelimična odluka o meritumu broj U-4/04 od 31. marta 2006. godine, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 47/06

Neosnovan je zahtjev za ocjenu ustavnosti člana 5. st. 2. i 6, člana 7. stav 2, člana 46. stav 3, člana 49. stav 3. i člana 51. st. 2, 4. i 5. Zakona o osnivanju kompanije za prenos električne energije („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 35/04) budući da se suština njegovih navoda zasniva na tome da osporene odredbe Zakona o osnivanju kompanije za prenos električne energije u Bosni i Hercegovini nisu u saglasnosti sa sporazumom kojim su entiteti, tj. vlade Federacije Bosne i Hercegovine i Republike Srpske, prenijeli nadležnost o navedenom pitanju na državu Bosnu i Hercegovinu, s obzirom na to da sporazum ne može da bude osnov za ispitivanje ustavnosti zakona, a nesporno je da je sam Zakon o osnivanju kompanije za prenos električne energije u Bosni i Hercegovini donijet nakon postignutog sporazuma u smislu člana III/5.b) Ustava Bosne i Hercegovine.
• Odluka o meritumu broj U-17/05 od 26. maja 2006. godine, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 87/06

Čl. 1. i 2. Zakona o slavama i svetkovinama („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 19/92) nisu u skladu sa članom II/4. Ustava Bosne i Hercegovine u vezi sa čl. 1.1. i 2.a) i c) Međunarodne konvencije o ukidanju svih oblika rasne diskriminacije iz Aneksa I na Ustav Bosne i Hercegovine, dok je član 1. Ustavnog zakona o zastavi, grbu i himni Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 19/92) u skladu sa članom II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i čl. 1.1. i 2.a) i c) Međunarodne konvencije o ukidanju svih oblika rasne diskriminacije iz Aneksa I na Ustav Bosne i Hercegovine. Ustavni sud je zaključio da su osporenim odredbama Zakona o slavama i svetkovinama Republike Srpske obuhvaćeni praznici koji odražavaju i veličaju samo srpsku historiju, tradiciju, običaje i vjerski i nacionalni identitet i u isto vrijeme se te vrijednosti nameću pripadnicima ostalih konstitutivnih naroda, drugim građanima i ostalim na području Republike Srpske.
• Djelimična odluka o meritumu broj U-4/04 od 18. novembra 2006. godine, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 24/07

Član 11. stav 6. Zakona o finansiranju institucija Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik BiH“ broj 61/04), u dijelu u kojem se odnosi na potpunu nemogućnost realizacije rashoda države ukoliko budžet ne bude usvojen do 31. marta, nije saglasan članu VIII/2. Ustava Bosne i Hercegovine. Ustavni sud smatra da zakonodavac ima ovlaštenje da, s ciljem efikasnog funkcioniranja države, odredi rok u kojem se mora donijeti budžet i u kojem može trajati privremeno finansiranje, ali da mjere koje propiše u slučaju da taj rok ne bude ispoštovan ne smiju u potpunosti da onemogućavaju izvršavanje nadležnosti državnih institucija jer bi to bilo suprotno navedenom cilju i svrsi i duhu Ustava Bosne i Hercegovine.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj U-1/08 od 25. januara 2008. godine, stav 22, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 27/08

U odnosu na navode o neusklađenosti člana 4. Zakona o izmirenju obaveza po osnovu računa stare devizne štednje (objavljenog u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ br. 28/06, 76/06 i 72/07) s pravom na imovinu, Ustavni sud je zaključio da navedena odredba kojom je propisan otpis kamata zadovoljava načelo zakonitosti, služi legitimnom cilju i odražava razuman odnos „proporcionalnosti“ između upotrijebljenih sredstava i cilja koji se želi postići i da je stoga u skladu sa članom II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Ustavni sud je ocijenio i da je član 28. osporenog zakona u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije jer ograničenjem prava na pristup sudu u osporenoj odredbi nije narušena sama bit imovinskih prava podnosilaca zahtjeva, odnosno uspostavljena je pravilna ravnoteža između legitimnog cilja i imovinskih prava imalaca devizne štednje.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj U-13/06 od 28. marta 2008. godine, stav 38, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 46/08

Čl. 22. i 23. Zakona o izmirenju obaveza po osnovu računa stare devizne štednje („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 28/06, 76/06 i 72/07) u skladu su s Ustavom Bosne i Hercegovine jer je Parlamentarna skupština Bosne i Hercegovine koja, inače, u skladu sa članom VII Ustava Bosne i Hercegovine, ima tu nadležnost, putem Zakona o Centralnoj banci Bosne i Hercegovine odredila da Centralna banka Bosne i Hercegovine može da bude fiskalni agent Bosne i Hercegovine u vezi s izmirenjem „stare devizne štednje“ putem obveznica. Članovi 8, 9, 10, 11, 12, 13, 14. i 16. Zakona o uvjetima i načinu izmirenja obaveza po osnovu računa stare devizne štednje emisijom obveznica u Republici Srpskoj („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 1/08) u skladu su s Ustavom Bosne i Hercegovine. Ustavni sud je također utvrdio da su na polju zaštite ljudskih prava i sloboda, uključujući pitanje isplate „stare devizne štednje“ nadležni i država Bosna i Hercegovina i entiteti. Stoga, Republika Srpska, predviđajući bolje uvjete za isplatu „stare devizne štednje“, nije povrijedila Ustav Bosne i Hercegovine.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj U-3/08 od 4. oktobra 2008. godine, st. 78. i 79, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 99/08

Zakon o javnim nabavkama Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 49/04, 19/05, 52/05, 8/06, 24/06 i 70/06) u skladu je sa članom IV/4. Ustava Bosne i Hercegovine. Ustavni sud smatra da se pod ovlaštenjima u smislu člana III stav 3. tačka a) Ustava BiH ne podrazumijevaju samo izričite nadležnosti institucija Bosne i Hercegovine predviđene članom III stav 1. Ustava BiH, nego i ostale nadležnosti i ovlaštenja koja su propisana u Ustavu BiH kao cjelini. S obzirom na ovlaštenje Parlamentarne skupštine da donosi zakone koji su potrebni za vršenje njenih funkcija, među kojima je i odlučivanje o sredstvima za rad institucija BiH, Ustavni sud smatra da Parlamentarna skupština u vršenju ove funkcije nije ograničena samo na odlučivanje o izvorima sredstava za rad i njihovom iznosu, nego i o nadzoru nad trošenjem javnih sredstava, tako da ono bude efikasno, odgovorno i transparentno. Kako je osporeni zakon donesen s ciljem izvršenja kontrolne funkcije Parlamentarne skupštine, Ustavni sud je zaključio da je u skladu sa članom IV/4. Ustava BiH.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj U-6/07 od 4. oktobra 2008. godine, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 91/08

Ustavni sud je zaključio da je Zakon o statistici Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 26/04 i 42/04) u skladu sa članom IV/4.a) Ustava BiH. Zaključeno je da je Parlamentarna skupština imala ovlaštenje da donese osporeni zakon na osnovu člana IV/4.a) u vezi sa članom V/3.a) Ustava BiH kako bi se provele odluke iz domena vanjske politike u nadležnosti Predsjedništva Bosne i Hercegovine koje se odnose na proces stjecanja članstva u Vijeću Evrope i potpisivanja Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju s Evropskom unijom.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj U-9/07 od 4. oktobra 2008. godine, stav 21, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 20/09

Utvrđivanja općeg interesa za područje općine na kojem ona ostvaruje svoju funkciju kao jedinica lokalne samouprave isključivo je u njenoj nadležnosti kada realizira svoja ustavna ovlaštenja u domenu planiranja i izgradnje. Ovo ustavno pravo iskazano je i Zakonom o građevinskom zemljištu i Zakonom o uređenju prostora. Na osnovu tih zakona i Zakona o eksproprijaciji općina preuzima opći interes kroz regulacione planove ili urbanističke projekte u kojima je već utvrđen opći interes. Ustavni sud smatra neosnovanim navode podnosilaca zahtjeva da se u konkretnom slučaju ne radi o općem, već o grupnom interesu. Odredbe člana 3. stav 2, člana 15. stav 2. i čl. 47, 48, 49, 50, 51. i 52. Zakona o eksproprijaciji Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 112/06 i 37/07), same po sebi, ne krše ustavna prava na imovinu, te stoga nisu nesaglasne članu II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članu 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj U-15/07 od 4. oktobra 2008. godine, stav 40, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 99/08

Odredba člana 13. stav 2. Zakona o Sudu BiH u skladu je sa čl. III/3.a) i III/5.a) Ustava Bosne i Hercegovine zato što pitanje o tome kako će u domaćem zakonodavstvu da bude razdijeljena stvarna nadležnost i koja će djela ući u stvarnu nadležnost nekog od sudova unutar zakonima utvrđene sheme sudstva ne pokreće pitanje ustavnosti osporene odredbe u odnosu na čl. III/3.a) i III/5.a) Ustava Bosne i Hercegovine, a Ustavni sud je u svojoj ranijoj odluci zaključio da Bosna i Hercegovina ima nadležnost da donese Zakon o Sudu BiH. Također, Ustavni sud zaključuje da osporena odredba člana 13. stav 2. Zakona o Sudu BiH nije suprotna članu III/1.g) Ustava Bosne i Hercegovine budući da su tom odredbom propisani uvjeti za puno izvršavanje obaveza koje država ima prema članu III/1.g) Ustava Bosne i Hercegovine i pod kojima njene institucije imaju nadležnost.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj U-16/08 od 28. marta 2009. godine, stav 46, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 50/09

Odredba člana 13. stav 2. Zakona o Sudu BiH nije suprotna načelu vladavine prava iz člana I/2. Ustava Bosne i Hercegovine, te ne dovodi, sama po sebi, u pitanje „pravnu sigurnost“ ili „jednakost pred zakonom“ pojedinaca. Naime, Ustavni sud zaključuje da se tačkom (a) te odredbe omogućava ispunjavanje ustavom propisane obaveze države da zaštiti suverenitet, teritorijalni integritet, političku nezavisnost, nacionalnu sigurnost i međunarodni subjektivitet Bosne i Hercegovine, a ispunjavanje ustavnih obaveza je jedan od zahtjeva načela vladavine prava u demokratskim državama. Također, Ustavni sud zaključuje da se ovo načelo ne dovodi u pitanje ni u tački (b) osporene odredbe budući da se njom općenito propisuju situacije u kojima će Sud BiH, pod određenim uvjetima, biti nadležan. Također, ovom odredbom se daje ovlaštenje, ali i stvara obaveza Suda BiH da pri primjeni ove odredbe pažljivo vodi računa o svakom pojedinačnom slučaju, uz poštovanje načela „pravne sigurnosti“ i „jednakosti pred zakonom“ kao neodvojivim elementima načela vladavine prava.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj U-16/08 od 28. marta 2009. godine, stav 47, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 50/09

Smatra se odbijenim zahtjev Ive Mire Jovića, predsjedavajućeg Predsjedništva Bosne i Hercegovine u vrijeme podnošenja zahtjeva, za ocjenu ustavnosti člana 1. stav 1, člana 2. posljednja rečenica, člana 6. stav 3, člana 10. stav 4, člana 12. st. 1, 2. i 3, člana 13. stav 2. tačka f) i člana 18. stav 2. u dijelu kojim se predviđaju tri javna RTV servisa, člana 3, člana 7. stav 2, člana 8. stav 3, člana 9. stav 1. treća i četvrta rečenica u dijelu kojim se predviđaju dvije televizijske i dvije radio stanice za teritoriju određenog entiteta, člana 12. stav 4, člana 42. st. 1, 2. i 3. i člana 19. stav 2. Zakona o Javnom radio-televizijskom sistemu Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 78/05) jer ni za jedan prijedlog odluke nije glasalo najmanje pet sudija identično.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj U-5/06 od 29. maja 2009. godine, stav 63, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 66/09

U aktivnostima koje preduzima Republika Srpska u smislu lobiranja u inozemstvu za unapređenje svojih vlastitih interesa, kao i u aktima koje je Republika Srpska donijela kao osnov za preduzimanje navedenih aktivnosti, nema ničega što spada u isključivu nadležnost Bosne i Hercegovine.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj U-15/08 od 3. jula 2009. godine, stav 36, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 73/09

Zakon o zaštiti domaće proizvodnje u okviru Sporazuma CEFTA nije u skladu sa članom III/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine. Postoji povreda člana III/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine u situaciji kad domaći zakon nije u skladu s odredbama općeg pravila međunarodnog prava pacta sunt servanda prema kojem: „Svaki ugovor na snazi vezuje članice i one treba da ga dobronamjerno izvršavaju“, kao i kad nije u skladu s odredbama međunarodnog ugovora kojem je Bosna i Hercegovina pristupila.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj U-5/09 od 25. septembra 2009. godine, stav 38, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 18/10

Član 16. stav 1. Zakona o sukobu interesa u organima vlasti Federacije Bosne i Hercegovine u skladu je sa članom II/2. u vezi sa članom 3. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju budući da propisana ograničenja pasivnog biračkog prava služe legitimnom cilju osiguranja nezavisnosti izabranih funkcionera u zakonodavnim organima s ciljem promoviranja općih interesa zajednice kao cjeline i sprečavanja zloupotrebe javne funkcije radi ostvarenja lične koristi, pri čemu interes zajednice u smislu zakonitosti, otvorenosti, objektivnosti i nepristrasnosti izabranih kandidata u vršenju javne funkcije preteže nad interesom pojedinca da bude biran u zakonodavne organe i istovremeno obavlja značajne funkcije u javnim i privatnim preduzećima. Član 16. stav 1. Zakona o sukobu interesa u organima vlasti Federacije Bosne i Hercegovine u skladu je i sa članom IX/1. Ustava Bosne i Hercegovine budući da se navedena ustavna odredba odnosi na posebnu kategoriju lica čije je pasivno biračko pravo ograničeno na ovaj način, a u isto vrijeme ova odredba ne sadrži bilo koje druge vrste ograničenja pasivnog biračkog prava za druge kategorije lica.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj U-14/09 od 30. januara 2010. godine, stav 29, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 39/10

Ustavni sud smatra da odredbe člana 9.1 st. 2. i 3, člana 10.1 stav 3. i člana 11.1 stav 2. Izbornog zakona BiH nisu u nesaglasnosti s alinejama 3, 8. i 9. Preambule Ustava Bosne i Hercegovine i članom I/2. Ustava Bosne i Hercegovine zato što nisu propisale mehanizme kojim bi se osigurala proporcionalna zastupljenost konstitutivnih naroda BiH, prema popisu stanovništva iz 1991. godine, prilikom neposrednog biranja od strane građana – birača, članova Predstavničkog doma, Predstavničkog doma Federacije BiH i Narodne skupštine RS.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj U-13/09 od 30. januara 2010. godine, stav 37, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 51/10

Zahtjev za ocjenu ustavnosti odredbe člana 5. st. 1, 3, 4, 5, 7, 8. i 9. Zakona o osnivanju kompanije za prenos električne energije u Bosni i Hercegovini je neosnovan i ne krši pravo na imovinu entiteta iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju zato što je osporeni zakon donesen u javnom interesu, kao i da odredba člana 5. st. 1, 3, 4, 5, 7, 8. i 9. nije neproporcionalna između „sredstava koja se koriste i cilja koji se želi postići“.
• Odluka broj U-16/09 od 27. marta 2010. godine, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 69/10

Član 6. Zakona o Agenciji za osiguranje Bosne i Hercegovine u skladu je s odredbama člana IV/4.a) Ustava Bosne i Hercegovine. Zaključeno je da je Parlamentarna skupština Bosne i Hercegovine imala ovlaštenje da usvoji osporene zakonske odredbe na osnovu člana IV/4.a) Ustava Bosne i Hercegovine u vezi sa članom III/1. tač. a) i b) Ustava Bosne i Hercegovine s obzirom na to da je njihov cilj međusobno usklađivanje entitetskog zakonodavstva u oblasti osiguranja, kao i njihovo usklađivanje s relevantnim propisima kojim je ova oblast regulirana unutar Evropske unije, što ujedno i predstavlja ispunjavanje obaveza preuzetih potpisivanjem Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju s Evropskom unijom.
• Odluka broj U-17/09 od 27. marta 2010. godine, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 41/10

Ustavni sud smatra da akti i aktivnosti jednog od entiteta mogu da pokrenu pitanje postojanja spora između tog entiteta i Bosne i Hercegovine o nekom pitanju iz Ustava Bosne i Hercegovine za čije rješavanje je jedino nadležan Ustavni sud. Međutim, u konkretnom slučaju Ustavni sud je zaključio da izrada i dostavljanje Drugog izvještaja Republike Srpske Vijeću sigurnosti UN-a o situaciji u Bosni i Hercegovini ne predstavljaju miješanje niti preuzimanje vanjske politike i nisu suprotni čl. I/1, III/1.a), III/3.b), V/3.a) i c) i V/4.a) Ustava Bosne i Hercegovine.
• Odluka broj U-15/09 od 27. marta 2010. godine, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 84/10

Ustavni sud smatra da je osporena odredba člana 35. Zakona o plaćama i naknadama u institucijama Bosne i Hercegovine u suprotnosti sa članom II/4. Ustava Bosne i Hercegovine u vezi sa članom 1. Protokola broj 12 uz Evropsku konvenciju, čl. 1, 2. i 11. Konvencije UN-a o ukidanju svih oblika diskriminacije žena, kao i članom 26. Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima i članom 10. Međunarodnog pakta o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima jer dovodi do različitog tretmana zaposlenica u institucijama Bosne i Hercegovine, a za takvo razlikovanje Ustavni sud nije našao razumno i objektivno opravdanje, zbog čega je diskriminirajuća. Kao posljedicu navedenog Ustavni sud zaključuje da je prestao pravni osnov za donošenje osporene odluke Vijeća ministara jer je donesena na osnovu osporene odredbe Zakona o plaćama i naknadama u institucijama Bosne i Hercegovine.
• Odluka broj U-12/09 od 28. maja 2010. godine, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 80/10

Odredbe člana 19.4 st. 1. i 9. Izbornog zakona i člana 16. Statuta kojim je propisan donji i gornji limit zastupljenosti konstitutivnih naroda u Gradskom vijeću ne diskriminiraju hrvatski narod u ostvarivanju njegovih prava iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine u vezi sa članom 25.b) Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima.

Ustavni sud usvaja zahtjev podnosioca zahtjeva u pogledu (a) navoda da se odredbama člana 19.2 st. 1. i 3, člana 19.4 stav 1. Izbornog zakona, koje predviđaju različit broj birača u izbornim jedinicama koji se zasniva na bivšim gradskim područjima u Mostaru, krši član 25.b) Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima, te (b) navoda da odredbe člana 19.2 stav 1. i člana 19.4 st. od 2. do 8, koje onemogućavaju biračima iz Centralne zone grada Mostara da biraju vijećnike koji bi ih zastupali uz vijećnike koji zastupaju gradsko izborno područje za cijeli grad Mostar, krše član II/4. Ustava BiH u vezi sa članom 25.b) Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima.

Član 7. st. 1. i 3, član 15. stav 2, član 17. stav 1. i član 38. stav 1. Statuta, koji onemogućavaju biračima u Centralnoj zoni grada Mostara da biraju vijećnike koji bi ih zastupali uz vijećnike koji zastupaju gradsko izborno područje za cijeli grad Mostar, u suprotnosti su sa članom II/4. Ustava BiH u vezi sa članom 25.b) Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima. Ustavni sud odlaže dalje postupanje po ovom dijelu zahtjeva sine die do donošenja izmjena Izbornog zakona u skladu s ovom odlukom. Ustavni sud nalaže Gradskom vijeću Grada Mostara da u roku od tri mjeseca od dana objavljivanja u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ izmjena koje Parlamentarna skupština izvrši u Izbornom zakonu BiH obavijesti Ustavni sud o koracima koji su preduzeti kako bi se Statut Grada Mostara uskladio s Ustavom BiH.

Odredbe člana 19.7 Izbornog zakona, člana VI.C stav 7. Amandmana na Ustav FBiH i čl. 44. i 45. Statuta, prema kojim građani grada Mostara biraju gradonačelnika na drugačiji način u odnosu na građane grada Banjaluke, u skladu su s pravima građana grada Mostara zagarantiranim prema članu 25.b) Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima, te ne diskriminiraju građane grada Mostara u uživanju navedenog prava protivno članu II/4. Ustava Bosne i Hercegovine.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj U-9/09 od 26. novembra 2010. godine, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 48/11

Član 9.3 i član 20.13(3) Izbornog zakona nisu u skladu sa članom I/2. Ustava Bosne i Hercegovine zbog toga što sadrže nazive općina u Republici Srpskoj koji nisu u skladu s njihovim nazivima utvrđenim pozitivnim entitetskim Zakonom o teritorijalnoj organizaciji Republike Srpske.

Odredbe člana 9.3 i člana 20.13(3) Izbornog zakona su u skladu sa čl. I/1, I/3, III/1. i III/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine jer ovim odredbama nisu utvrđivani, već samo preuzeti nazivi pojedinih općina iz entitetskih zakona koji su bili na snazi u vrijeme donošenja osporenih zakona. Dakle, nije došlo do uplitanja u ustavnu nadležnost entiteta da utvrđuje nazive općina na svojoj teritoriji.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj U-4/11 od 27. maja 2011. godine, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 63/11

Ustavni sud zaključuje da Zakon o dopunama Zakona o službi u Oružanim snagama BiH („Službeni glasnik BiH“ broj 74/10), kojim su izmijenjene i dopunjene samo određene odredbe Zakona o službi u Oružanim snagama BiH („Službeni glasnik BiH“ br. 88/05, 53/07 i 59/09) koje se tiču propisanih izuzetaka u oblasti penzijsko-invalidskog osiguranja koja je regulirana Zakonom o službi u Oružanim snagama BiH, nisu u suprotnosti sa čl. III/1, III/3.a) i IV/4. Ustava Bosne i Hercegovine. Također, Ustavni sud smatra da su neosnovani i navodi o kršenju prava iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine budući da u konkretnom slučaju podnosilac zahtjeva nije učinio ni vjerovatnim da postoji diskriminacija, kao i da, u vezi s tim, u konkretnom slučaju nema ništa što bi moglo dovesti u pitanje ustavnost osporenog zakona ni u odnosu na član III/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj U-5/11 od 27. maja 2011. godine, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 63/11

Donošenjem Zakona o izvršenju budžeta RS za 2011. godinu i Odluke o usvajanju budžeta RS za 2011. godinu nisu, u konkretnom slučaju, prekršene odredbe čl. III/3.b), III/5.a) i VIII/3. Ustava Bosne i Hercegovine.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj U-2/11 od 27. maja 2011. godine, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 99/11

Ustavni sud zaključuje da član 5. Zakona o jedinstvenom matičnom broju nije u skladu sa članom I/2. Ustava Bosne i Hercegovine zbog toga što sadrži nazive općina u Republici Srpskoj koji nisu u skladu s njihovim nazivima utvrđenim pozitivnim entitetskim Zakonom o teritorijalnoj organizaciji Republike Srpske koji je donesen u okviru ustavne nadležnosti entiteta.

Međutim, Ustavni sud zaključuje da su odredbe člana 5. Zakona o jedinstvenom matičnom broju u skladu sa čl. I/1, I/3, III/1. i III/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine jer ovim odredbama nisu utvrđivani već samo preuzeti nazivi pojedinih općina iz entitetskih zakona koji su bili na snazi u vrijeme donošenja osporenog zakona. Dakle, nije došlo do uplitanja u ustavnu nadležnost entiteta da utvrđuje nazive općina na svojoj teritoriji.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj U-3/11 od 27. maja 2011. godine, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 63/11

Odredbe člana 17. i člana 39. stav 1. Zakona o državljanstvu nisu u skladu sa članom I/7.b) i d) Ustava Bosne i Hercegovine jer tim ustavnim odredbama nije utvrđeno da će državljani Bosne i Hercegovine da budu lišeni tog državljanstva ukoliko imaju i državljanstvo druge države kojeg se nisu odrekli do datuma određenog osporenim zakonom, odnosno ukoliko s tom državom dvojnog državljanstva Bosna i Hercegovina nije zaključila bilateralni sporazum o državljanstvu.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj U-9/11 od 23. septembra 2011. godine, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 99/11

Ustavni sud zaključuje da odredbe člana 4. stav 1. tačka 1. i člana 6. st. 1. i 3. Zakona o izmjenama i dopunama Izbornog zakona Republike Srpske („Službeni glasnik RS“ broj 24/12) nisu u skladu sa čl. I/2. i III/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine zato što se navedenim odredbama krši ustavno načelo da su entiteti i druge administrativne jedinice u Bosni i Hercegovini dužni da se pridržavaju, između ostalog, i „odluka institucija Bosne i Hercegovine“, u konkretnom slučaju načela iz odgovarajućih odredbi Izbornog zakona Bosne i Hercegovine, čime se krši i načelo vladavine prava iz člana I/2. Ustava Bosne i Hercegovine.

Ustavni sud zaključuje da su odredbe člana 3. st. 2. i 4. i člana 11. Zakona o izmjenama i dopunama Izbornog zakona Republike Srpske („Službeni glasnik RS“ broj 24/12) u skladu sa čl. I/2. i III/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine budući da sadržaj tih odredbi slijedi opća načela utvrđena Izbornim zakonom Bosne i Hercegovine kao „odlukom institucija Bosne i Hercegovine“, čime se ne dovodi u pitanje poštovanje načela vladavine prava.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj U-4/12 od 26. maja 2012. godine, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 63/12

Ustavni sud zaključuje da član 7. tačka e) Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o državnoj službi u institucijama BiH („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 43/09) ne diskriminira lica koja su ostvarila pravo na ličnu penziju u ostvarivanju prava po osnovu člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine u vezi sa članom 6. Međunarodnog pakta o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj U-3/12 od 13. jula 2012. godine, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 37/13

Ustavni sud zaključuje da je Republika Srpska donijela pobijani Zakon o statusu državne imovine koja se nalazi na teritoriji Republike Srpske i pod zabranom je raspolaganja suprotno čl. I/1, III/3.b) i IV/4.e) Ustava BiH jer se radi o isključivoj nadležnosti BiH da regulira pitanje imovine iz spornog člana 2. pobijanog zakona. Iz ovih razloga pobijani zakon je protivustavan. Cjelokupan zakon ne može ostati na pravnoj snazi.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj U-1/11 od 13. jula 2012. godine, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 73/12

Ustavni sud zaključuje da su odredbe čl. 4, 7, 10, 11, 40, 45, 46, 56, 62, 71. i 105. Zakona o premjeru i katastru Republike Srpske („Službeni glasnik RS“ broj 6/12) u skladu s pravom na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pravom na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, pravom na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije, te s načelom pravne sigurnosti iz člana I/2. Ustava Bosne i Hercegovine.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj U-5/12 od 28. septembra 2012. godine, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 94/12

Ustavni sud zaključuje da Zakon o plaćama i drugim naknadama u sudskim i tužilačkim institucijama na nivou Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik BiH“ br. 90/05 i 32/07) nije kompatibilan s odredbama člana I/2. Ustava Bosne i Hercegovine jer krši načelo nezavisnosti pravosuđa kao osnovne garancije vladavine prava.

Ustavni sud zaključuje da je odredba člana 18.d stav 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o osnovama socijalne zaštite, zaštite civilnih žrtava rata i zaštite porodice sa djecom („Službene novine FBiH“ broj 14/09) u suprotnosti s odredbom člana II/2. Ustava Bosne i Hercegovine u vezi sa članom 1. Protokola broj 12 uz Evropsku konvenciju jer ukazuje na različit tretman lica s invaliditetom, a ne postoji razumno i objektivno opravdanje za takvo postupanje.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj U-9/12 od 30. januara 2013. godine, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 14/13

Ustavni sud zaključuje da je osporeni Zakon o penzijskom i invalidskom osiguranju („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ br. 29/98, 49/00, 32/01, 61/02, 73/05, 59/06, 4/09 i 55/12) u vezi s navodima iz zahtjeva u skladu sa članom I/2, članom II/3.k) i članom II/4. Ustava Bosne i Hercegovine.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj U-2/13 od 24. maja 2013. godine, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 21/14

Ustavni sud zaključuje da Zakon o pravima povratnika u prijeratno mjesto prebivališta u entitetu Republika Srpska i Brčko distriktu Bosne i Hercegovine („Službene novine FBiH“ broj 35/14) nije u skladu sa čl. III/2.c) i III/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj U-13/14 od 4. jula 2014. godine, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 62/14

Ustavni sud zaključuje da je Odluka o vršenju provjere tačnosti i istinitosti podataka prilikom prijave prebivališta na teritoriji Republike Srpske („Službeni glasnik RS“ broj 31/14) u suprotnosti sa članom III/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine u vezi sa članom I/2. Ustava Bosne i Hercegovine budući da je pitanje prebivališta regulirano državnim zakonom, iz čega proizlazi da je ovo pitanje u isključivoj nadležnosti institucija Bosne i Hercegovine, a ne bilo kojeg organa entiteta Republika Srpska.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj U-10/14 od 4. jula 2014. godine, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 61/14

Ustavni sud zaključuje da je osporeni član 3. Zakona o prijevremenom povoljnijem penzionisanju branilaca Odbrambeno-oslobodilačkog rata („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ broj 41/13) u skladu sa čl. I/2, II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i članom 14. Evropske konvencije u vezi sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. Evropske konvencije, članom II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, te članom 1. Protokola broj 12 uz Evropsku konvenciju.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj U-17/14 od 24. septembra 2014. godine, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 99/14

Ustavni sud zaključuje da su odredbe člana 6. stav 1. tač. a), b) i e) i čl. 13. i 16. Zakona o grobljima i pogrebnoj djelatnosti („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 31/13 i 6/14) u skladu sa čl. II/3.g), II/3.k) i III/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj U-19/14 od 24. septembra 2014. godine, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 89/14

Ustavni sud zaključuje da su odredbe člana 80. stav 2. tačka 4. (tačka 1. stav 2. Amandmana LXXXIII) i člana 83. stav 4. (tačka 5. Amandmana XL dopunjena tačkom 4. Amandmana LXXXIII) Ustava Republike Srpske, člana IV.B.1 član 1. stav 2. (dopunjen Amandmanom XLI) i člana IV.B.1 član 2. st. 1. i 2. (izmijenjen Amandmanom XLII) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, te čl. 9.13, 9.14, 9.16 i 12.3 Izbornog zakona u suprotnosti sa članom II/4. Ustava BiH i članom 1. Protokola broj 12 uz Evropsku konvenciju.

Ustavni sud zaključuje da su osporene odredbe čl. 9.15, 12.1 i 12.2 Izbornog zakona u skladu sa članom II/4. Ustava BiH i članom 1. Protokola broj 12 uz Evropsku konvenciju.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj U-14/12 od 26. marta 2015. godine, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 38/15

Ustavni sud zaključuje da Zakon o osnovnom obrazovanju i vaspitanju RS („Službeni glasnik RS“ br. 74/08 i 71/09), Zakon o srednjem obrazovanju i vaspitanju RS („Službeni glasnik RS“ br. 74/08, 106/09 i 104/11), Zakon o osnovnom obrazovanju i vaspitanju i Zakon o srednjem obrazovanju i vaspitanju svih deset kantona u Federaciji Bosne i Hercegovine (Unsko-sanski kanton, Posavski kanton, Tuzlanski kanton, Zeničko-dobojski kanton, Bosanskopodrinjski kanton, Srednjobosanski kanton, Hercegovačko-neretvanski kanton, Zapadnohercegovački kanton, Kanton Sarajevo i Kanton 10) u kontekstu predmetnog zahtjeva nisu u suprotnosti s odredbama čl. II/1, II/4. i III/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članom 14. Evropske konvencije u vezi s odredbama člana 2. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, te članom 1. Protokola broj 12 uz Evropsku konvenciju.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj U-26/13 od 26. marta 2015. godine, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 33/15

Ustavni sud zaključuje da propisivanje obaveznog kolektivnog ostvarivanja autorskog i srodnih prava u određenim slučajevima u osporenom Zakonu o kolektivnom ostvarivanju autorskog i srodnih prava BiH (član 4), pravnog osnova za kolektivno ostvarivanje prava (član 9. stav 1) i pravne pretpostavke kolektivnog ostvarivanja prava (član 18. stav 1) ne predstavlja takvo ograničavanje autorskog i srodnih prava koje bi bilo suprotno pravu na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Također, Ustavni sud zaključuje da implicitan zahtjev autorima u osporenom zakonu da zaključe ugovor kako bi postali članovi kolektivne organizacije i, između ostalog, učestvovali i u raspodjeli sredstava, nije mjera koja je neproporcionalna legitimnom cilju koji se želi postići, zbog čega nema diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije u vezi sa članom 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Ustavni sud zaključuje da propisivanje monopolskog položaja kolektivne organizacije za ostvarivanje autorskog i srodnih prava u osporenom zakonu ima legitiman cilj – djelotvorno ostvarivanje prava i zaštitu autora i korisnika, te da je takvo rješenje proporcionalno cilju koji se želi postići. Ovo naročito zato što su osigurani razumni mehanizmi nadzora nad radom kolektivne organizacije i propisane mjere za sprečavanje zloupotrebe monopolskog položaja. Osim toga, u osporenom zakonu nema ništa što bi moglo ukazati da ovakvo rješenje, kojim se ograničava broj kolektivnih organizacija za kolektivno ostvarivanje iste vrste prava na istoj vrsti djela, predstavlja ograničenje slobode udruživanja, a naročito ne takvo ograničenje koje bi bilo suprotno stavu 2. člana 11. Evropske konvencije, pa time ni članu II/3.i) Ustava Bosne i Hercegovine. S obzirom na ovakav zaključak, Ustavni sud smatra da nema ni vjerovatnoće da bi se u ovom slučaju moglo raditi o diskriminaciji, pa o tim navodima nije posebno raspravljao.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj U-18/14 od 9. jula 2015. godine, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 71/15

Ustavni sud zaključuje da odredbe čl. 22(3) a) i 24(2) Zakona o konkurenciji BiH nisu suprotne članu II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i članu 1. Protokola broj 12 uz Evropsku konvenciju zato što pripadnicima Ostalih i/ili građanima nije ograničeno niti onemogućeno da pod jednakim uvjetima kao i pripadnici konstitutivnih naroda budu imenovani za članove Konkurencijskog vijeća, niti im je ograničeno niti onemogućeno da pod jednakim uvjetima kao i pripadnici konstitutivnih naroda glasaju za odluke Konkurencijskog vijeća.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj U-25/14 od 9. jula 2015. godine, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 72/15

Ustavni sud zaključuje da čl. 7.2 i 11.4 Zakona o sistemu državne pomoći u Bosni i Hercegovini nisu suprotni članu II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i članu 1. Protokola broj 12 uz Evropsku konvenciju zato što pripadnicima Ostalih i/ ili građanima nije onemogućeno da pod jednakim uvjetima kao i pripadnici konstitutivnih naroda budu imenovani za članove Vijeća, niti im je onemogućeno da pod jednakim uvjetima kao i pripadnici konstitutivnih naroda glasaju za odluke Vijeća. Ustavni sud zaključuje da Parlamentarna Skupština BiH, propisivanjem kombiniranog modela finansiranja Vijeća (država i entiteti), kao institucije na državnom nivou, nije postupala suprotno odredbi člana III/1.e) Ustava Bosne i Hercegovine.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj U-26/14 od 9. jula 2015. godine, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 72/15

Copyrights @ 2024 Ustavni sud BiH Sva prava zadržana.