Pravo na obranu • Presuda se poziva na izjave svjedoka dane prije suđenja, a koji nisu prisustvovali suđenju • Povreda članka 6. st. 1. i 3. Europske konvencije

Činjenice predmeta i navodi podnositelja predstavke

Ministarstvo nacionalne sigurnosti pokrenulo je kazneni postupak protiv podnositelja predstavke zbog veleizdaje. Okružni sud u Erevanu proglasio je prvog podnositelja predstavke krivim za veleizdaju i pokušaj sabotaže, a drugog podnositelja predstavke krivim za veleizdaju. Osuđeni su na petnaest, odnosno trinaest godina zatvora. Između ostalih dokaza, Okružni sud se oslonio na izvješće E. O. i izjave petnaest svjedoka, uključujući i A. Y. i R. K. Izjave svjedoka A. Y. i R. K. dane prije suđenja pročitane su na sudu jer se ti svjedoci nisu pojavili, dok E. O., čije je izvješće također pročitano, nije bio uvršten na popis pozvanih svjedoka. Dokazi koje je pružilo ostalih trinaest svjedoka sadržavali su opće informacije o načinu života podnositelja predstavke i njihovim putovanjima.

Podnositelji predstavke podnijeli su odvojene žalbe. Prvi podnositelj predstavke je tvrdio da Tužiteljstvo, između ostalog, nije dostavilo nikakve dokaze koji potkrepljuju optužbu. Nijedan od svjedoka ispitanih na sudu nije dao implicirane izjave, a oni svjedoci koji su dali takve izjave nisu ispitani tijekom istrage ili sudskog postupka. Dalje je tvrdio da Okružni sud nije ispitao njegove pritužbe na odsustvo odvjetnika i prevoditelja tijekom istrage. U svojoj žalbi drugi podnositelj predstavke je tvrdio da je njegova osuda bila neutemeljena. Kazneni i vojni apelacijski sud potvrdio je osude podnositelja predstavke na temelju istih dokaza. Kasacijski sud je odbio žalbe podnositelja predstavke.

Podnositelji predstavke se žale, na temelju članka 6. stavak 1. i stavak 3. točka d) Konvencije, da ključni svjedoci optužbe, uključujući i E. O., A. Y. i R. K., nisi ispitani ni tijekom istrage ni tijekom suđenja.

Prihvatljivost

Drugi podnositelj predstavke je u pritužbi iznio navode koje nije isticao u žalbi na osuđujuću presudu pred redovnim sudovima te je njegova pritužba odbačena zbog neiscrpljivanja domaćih pravnih lijekova.

Meritum

Europski sud je ukazao na relevantna načela u svezi s prihvaćanjem neprovjerenih inkriminirajućih dokaza svjedoka u kaznenom postupku koji su utvrđeni u predmetu Al-Khawaja i Tahery protiv Ujedinjenog Kraljevstva i dodatno pojašnjeni u predmetu Schatschaschwili protiv Njemačke.

Europski sud je istaknuo da argument Vlade da su E. O. i A. Y. pozvani da se pojave pred sudom nije potkrijepljen nikakvim dokazima. Europski sud je napomenuo da svjedok E. O. nije bio na popisu pozvanih svjedoka. Što se tiče argumenta Vlade da svjedok R. K. nije pozvan jer nije bio u Armeniji i da mu je lokacija bila nepoznata, Europski sud je primijetio da je svjedok R. K. ispitan u Ukrajini u studenom 2002. godine. Međutim, nema ničega što bi ukazivalo na to da je prvostupanjski sud pokušao pozvati svjedoka R. K. na njegovoj posljednjoj poznatoj adresi, a kamoli da ga nije uspio pronaći. U svakom slučaju, činjenica da je svjedok bio odsutan iz zemlje u kojoj se postupak vodio nije sama po sebi dovoljna da zadovolji zahtjeve članka 6. stavak 3. točka d) Europske konvencije, koji zahtijeva od država ugovornica da poduzmu pozitivne korake kako bi omogućile optuženom da ispita svjedoke ili da se ispitaju svjedoci protiv njega.

Shodno tome, nije postojao valjan razlog za neprisustvovanje E. O., A. Y. i R. K. suđenju koje bi prvom podnositelju predstavke omogućilo da se s njima osobno suoči.

Što se tiče uloge predmetnih dokaza, presuda Okružnog suda, koju je Apelacijski sud u potpunosti potvrdio, poziva se na izjave E. O., A. Y. i R. K. dane prije suđenja kako bi se osigurala osuda prvog podnositelja predstavke za veleizdaju, bez ikakve ocjene dokazne vrijednosti tih dokaza. Europski sud je stoga morao sam procijeniti težinu dokaza koje su dali odsutni svjedoci, uzimajući u obzir ostale dostupne inkriminirajuće dokaze.

Nema sumnje da izjave E. O., A. Y. i R. K. nisu bile jedini dokazi na kojima je utemeljena osuda prvog podnositelja predstavke. Presuda Okružnog suda poziva se i na druge dokaze, uključujući i izjave trinaest drugih svjedoka. Međutim, za razliku od dokaza koje su dali E. O., A. Y. i R. K., iskazi ostalih svjedoka nisu izravno povezivali prvog podnositelja predstavke sa špijunskim aktivnostima, već su sadržavali opće informacije o njegovom načinu života i putovanjima.

S obzirom na to da domaći sudovi nisu izvršili nikakvu procjenu dokazne vrijednosti iskaza koje su dali E. O., A. Y. i R. K., Europski sud je smatrao nejasnim jesu li njihovi iskazi bili „odlučujući“, ali je ipak uvjeren da su imali značajnu težinu i da je njihovo prihvaćanje moglo otežati obranu. Europski sud je stoga trebao preispitati postojanje dovoljnih čimbenika protuteže.

U odlukama domaćih sudova nema naznaka da su izjavama E. O., A. Y. i R. K. pristupili s bilo kakvim posebnim oprezom ili da su pridali manju težinu njihovim izjavama. Osim toga, Vlada nije navela da je prvostupanjski sud poduzeo proceduralne mjere zaštite u svezi s korištenjem dokaza koje su dali ti svjedoci. Stoga nije utvrđeno da je bilo dovoljno čimbenika protuteže da se kompenziraju ograničenja pod kojima se obrana borila u odnosu na neprovjerene iskaze svjedoka E. O., A. Y. i R. K. Europski sud je utvrdio da je došlo do kršenja članka 6. stavak 1. i stavak 3. točka d) Europske konvencije u odnosu na prvog podnositelja predstavke.