Minimalna prava optuženog

Obavijest o naravi i vrsti optužbe

To što članak 6. Europske konvencije zahtijeva da apelant bude u najkraćem roku obaviješten o optužbi koja se podiže protiv njega ne znači da o tome mora biti obaviješten u nalogu za uhićenje, već u najkraćem roku.
• Odluka o meritumu broj AP-86/05 od 13. listopada 2005. godine, stavak 29., objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 17/06

U svezi s apelantovim navodima, Ustavni sud ukazuje na to da je Vrhovni sud u supstrat optužnice nepobitno ugradio određene činjenice i okolnosti za koje je sam sud utvrdio da su bile „bitne za pravilno sagledavanje cjelokupnog inkriminiranog događaja", kako je to, uostalom, i navedeno u obrazloženju osporene presude. Međutim, Ustavni sud smatra da time nije narušen objektivni identitet optužnice na način koji bi mogao dovesti u pitanje apelantovo uživanje prava na pravično suđenje, jer je izmjenom sačuvan identitet s obzirom na to da je apelant osuđen za isto djelo za koje je i optužen.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-2323/06 od 3. travnja 2008. godine, stavak 35., objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 47/08, kazneni postupak, prekoračenje optužbe

Obavijest na jeziku koji razumije

Apelantovo pravo da odmah, na jeziku koji razumije, bude podrobno obaviješten o naravi i razlogu optužbe protiv njega nije povrijeđeno kada su u postupku pred sudom korišteni kao dokaz nalaz i mišljenje vještaka prometne struke, koji je, kao stručna osoba, koristio dijagram sila kočenja sačinjen na računarskom obrascu čiji je tekstualni dio na njemačkom jeziku koji apelant ne razumije, kada je kao dokaz sud ocijenio nalaz i mišljenje vještaka, a ne dijagram.
• Odluka o meritumu broj AP-1158/05 od 12. travnja 2006. godine, st. 34. i 37., objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 59/06, kazneni postupak, korištenje nalaza i mišljenja vještaka kada je korišten zapisnik o tehničkom pregledu vozila sačinjen na njemačkom jeziku, nema povrede članka 6. Europske konvencije ni članka II/3.(e) Ustava BiH

Adekvatno vrijeme za pripremu obrane

Nema povrede prava iz članka 6.3.(b) Europske konvencije s obzirom na utvrđene činjenice iz spisa kaznenog predmeta, a posebice imajući u vidu činjenicu da su se i apelant i njegov novoimenovani branitelj izjasnili da im nije potrebno dodatno vrijeme za pripremu obrane.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-639/03 od 14. listopada 2004. godine, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 8/05

Nema kršenja prava na odgovarajuće vrijeme za pripremu obrane iz članka 6. stavak 3.b) Europske konvencije kada se takve tvrdnje temelje isključivo na argumentima da dokazi koji su izvedeni na glavnoj raspravi i dostavljeni u sudski spis nisu dostavljeni izravno apelantu, u situaciji kada je apelant te dokaze unakrsno ispitao, a nije od suda tražio dodatno vrijeme za pripremu obrane. Osim toga, nema kršenja ni načela nepristranosti suda kad apelant nije takve tvrdnje objektivno opravdao i dokazao.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-651/08 od 28. listopada 2008. godine, stavak 42., objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 18/09, kazneni postupak, jednakopravnost stranaka u postupku, nema povrede članka 6. Europske konvencije ni članka II/3.(e) Ustava BiH

Adekvatni uvjeti za pripremu obrane

Sâm boravak službene osobe u susjednim prostorijama odvojenim staklom, kako je bilo predviđeno tada važećim zakonom, nije poželjan, ali ne čini povredu prava zaštićenih Ustavom u smislu članka 6. Europske konvencije. U protivnom, pravo na obranu moglo bi biti smatrano „iluzornim", „teoretskim" i neostvarivim u praksi.
• Odluka broj U-2/02 od 27. lipnja 2003. godine, stavak 29., objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 41/03, kazneni postupak, pravo na obranu, nema povrede članka 6. Europske konvencije ni članka II/3.(e) Ustava BiH

Međutim, postavlja se pitanje može li se, u smislu članka 6. Europske konvencije, a imajući u vidu sve okolnosti konkretnog slučaja, konstatirati da je apelantu, time što je vrijeme jednog razgovora apelanta i njegovog branitelja bilo ograničeno na deset minuta u nazočnosti upravitelja zatvora, bilo uskraćeno pravo da slobodno komunicira sa svojim braniteljem, odnosno da je to ugrozilo njegovo pravo iz članka 6.3.b) Europske konvencije (da mu se osiguraju vrijeme i uvjeti neophodni za pripremu obrane). Prema mišljenju Ustavnog suda, navedena činjenica jeste propust nadležnih tijela (na što ukazuje stanje spisa apelacije, ali i odgovor Osnovnog suda u kojem nije eksplicitno osporen apelantov prigovor da je razgovoru s odvjetnikom bio nazočan i upravitelj zatvora). Međutim, iz predočenog nije vidljivo da su se apelant i njegov branitelj žalili da im nisu osigurani odgovarajući uvjeti za obranu, a da sud, na kojem je odgovornost glede nastavka postupka, nije reagirao. Također, nije vidljivo da se apelant tijekom postupka žalio da mu je uskraćeno pravo da slobodno komunicira sa svojim braniteljem. Pored toga, iz svih ostalih okolnosti ovog slučaja proizlazi da nije bilo drugih ograničenja u kontaktima apelanta i branitelja, odnosno ne proizlazi da je u predmetnom postupku, u suštini, onemogućena komunikacija apelanta s braniteljem do te mjere da je došlo do povrede njegova prava na obranu iz članka 6.3.(b) Europske konvencije. To znači, prvenstveno imajući u vidu kasniju slobodnu komunikaciju apelanta s njegovim braniteljem, da je apelant, ipak, imao uvjete za pripremu obrane u skladu sa člankom 6.3.(b) Europske konvencije. U svezi s tim, Ustavni sud nalazi da nisu utemeljeni apelantovi navodi koji se tiču povrede ovog aspekta prava na pravično suđenje.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-3138/08 od 9. ožujka 2011. godine, stavak 44., objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 48/11, kazneni postupak, pravo na obranu, nema povrede članka 6. Europske konvencije ni članka II/3.(e) Ustava BiH

Pravo da se brani sâm

Pravo na obranu je povrijeđeno u situaciji kada se optuženom nije osiguralo propisano pravo da se brani sâm ili uz pomoć branitelja a odluka suda se isključivo ili uglavnom temelji na iskazu osobe koja se predstavila kao zastupnik optužene pravne osobe, ali bez propisane ovlasti optuženog.
• Odluka o meritumu broj AP-599/04 od 13. listopada 2005. godine, st. 30.–32., objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 17/06, prekršajni postupak, optuženu pravnu osobu nije zastupala ovlaštena osoba, utvrđena povreda članka 6. Europske konvencije i članka II/3.(e) Ustava BiH

Pravo da mu se postavi odvjetnik

Nazočnost branitelja u izvođenju procesne radnje, pa tako i vođenja glavnog pretresa je obvezna samo u slučaju obvezne obrane. U konkretnom slučaju, s obzirom na to da se radi o fakultativnoj obrani, nisu postojala zakonska ograničenja koja bi onemogućila apelanta da disponira svojim pravom na stručnu obranu. Imajući to u vidu, kao i činjenicu da je apelant dragovoljno, ni od koga prisiljen, odustao od pomoći branitelja na glavnom pretresu, prvostupanjski sud u takvoj situaciji nije bio obvezan odgoditi glavni pretres.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-502/04 od 30. studenog 2004. godine, stavak 21., objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 19/05, kazneni postupak, opravdano odsustvo branitelja na glavnom pretresu, nema povrede članka 6. Europske konvencije ni članka II/3.(e) Ustava BiH

Ne postoji kršenje prava na obranu kao elementa prava na pravično suđenje kada je Vrhovni sud, u skladu sa zakonom, donio odluku na sjednici vijeća kojoj je bio nazočan apelant, koji se suglasio da se sjednica vijeća Vrhovnog suda održi bez nazočnosti njegova branitelja.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-2050/05 od 16. siječnja 2007. godine, stavak 38., objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 34/07, sjednica vijeća održana bez nazočnosti odvjetnika uz suglasnost okrivljenog, nema povrede članka 6. Europske konvencije ni članka II/3.(e) Ustava BiH

Nije prekršeno apelantovo pravo na branitelja iz članka 6. stavak 3. točka c) kada je apelant bio poučen o tom pravu, pa nije zahtijevao da mu sud postavi branitelja po službenoj dužnosti, a sudovi su ocijenili da, s obzirom na narav optužbe protiv apelanta, potencijalnu kaznu koja može biti izrečena, složenost predmeta i materijalno stanje apelanta, to nije neophodno.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-877/07 od 29. travnja 2009. godine, stavak 36., objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 50/09, kazneni postupak, nema povrede članka 6. Europske konvencije ni članka II/3.(e) Ustava BiH

Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. i stavak 3. točka c) Europske konvencije jer apelant u kaznenom postupku koji je vođen protiv njega zbog kaznenog djela za koje se može izreći kazna zatvora do 10 godina nije imao izabranog branitelja niti mu je sudac postavio branitelja koji bi ga zastupao do pravomoćnosti presude, iako je za navedeno kazneno djelo zakonom propisana obvezna obrana, a Okružni sud, držeći se ograničenja iz članka 320. ZKPRS, kojim su propisane granice ispitivanja presude, nije u skladu sa člankom II/6. Ustava Bosne i Hercegovine na konkretan slučaj izravno primijenio odredbe Europske konvencije, koje prema članku II/2. Ustava Bosne i Hercegovine imaju snagu ustavnih odredaba i imaju prioritet nad ZKPRS.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-2044/20 od 5. listopada 2021. godine, stavak 42., objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovineˮ broj 66/21, kazneni postupak, obvezna obrana

Pravo na ispitivanje svjedoka optužbe pod istim uvjetima

U konkretnom slučaju je povrijeđeno načelo iz članka 6. stavak 3. točka d) Europske konvencije koje optuženim osobama garantira pravo pozivati i ispitivati bilo kojeg svjedoka čije svjedočenje smatraju relevantnim za svoj slučaj, kao i ispitivati svakog svjedoka kojeg pozovu ili na čije se svjedočenje oslanja tužitelj.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj U-146/03 od 26. ožujka 2004. godine, stavak 27., objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 24/04, dopunsko saslušanje zaštićenog svjedoka, utvrđena povreda članka 6. Europske konvencije i članka II/3.(e) Ustava BiH

Postoji povreda prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 3. točka d) Europske konvencije zbog toga što se osporene osuđujuće presude temelje isključivo na iskazu svjedoka koje apelant nije mogao ispitivati ni u jednoj fazi postupka.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj U-117/03 od 29. listopada 2004. godine, stavak 23., objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 24/05, presuda utemeljena isključivo na iskazima svjedoka koje apelant nije imao mogućnost ispitivati, utvrđena povreda članka 6. Europske konvencije i članka II/3.(e) Ustava BiH

Nije došlo do povrede prava iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6.3.(d) Europske konvencije s obzirom na to da su u konkretnom slučaju na glavnom pretresu pročitani ranije dani iskazi svjedokinja, a da one nisu bile osobno prisutne na glavnom pretresu u svojstvu svjedoka. Međutim, za takav postupak redovni sudovi su imali valjane razloge utemeljene na članku 333. stavak 1. točka 1. Zakona o kaznenom postupku.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-105/03 od 30. studenog 2004. godine, stavak 30., objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 15/05, kazneno djelo trgovine ljudima – čitanje iskaza danih u istrazi

Prema tome, ispunjen je uvjet iz članka 6. stavak 3. točka d) Europske konvencije da se, u slučaju kada optuženi ne može izravno postavljati pitanja svjedoku optužbe, presuda kojom se utvrđuje njegova krivnja ne može temeljiti isključivo na iskazima svjedoka koji su pročitani na glavnom pretresu.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-91/04 od 23. ožujka 2005. godine, stavak 32., objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 30/05

Korištenje izjava anonimnih svjedoka kao dokaza prilikom utvrđivanja utemeljenosti kaznene optužbe može dovesti do povrede prava na pravično suđenje iz članka 6. Europske konvencije u dva slučaja: a) kada se presuda temelji isključivo na iskazu anonimnog svjedoka i b) kada optuženom ili njegovom branitelju nije dana mogućnost tijekom suđenja osporiti iskaz anonimnog svjedoka, odnosno izjasniti se u svezi s njim.
• Odluka o meritumu broj AP-506/04 od 23. rujna 2005. godine, stavak 25., objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 80/05, kazneni postupak, pravo na obranu, nema povrede članka 6. Europske konvencije ni članka II/3.(e) Ustava BiH

Nema kršenja prava na pravično suđenje ni prava na obranu u slučaju kada apelantici nije dostavljeno rješenje kojim se određuje saslušanje zaštićenog svjedoka ako je takav propust, koji se desio prilikom pripreme glavnog pretresa, ispravljen na glavnom pretresu kada je apelantica imala priliku izjasniti se i osporiti iskaz zaštićenog svjedoka, a osporene presude se ne temelje isključivo na iskazu zaštićenog svjedoka.
• Odluka o meritumu broj AP-506/04 od 23. rujna 2005. godine, stavak 30., objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 80/05, kazneni postupak, pravo na obranu, nema povrede članka 6. Europske konvencije ni članka II/3.(e) Ustava BiH

Pravo optuženog da mu se omogući ispitivati svjedoka optužbe nema apsolutno djelovanje, tj. ovo pravo optuženog nije neograničeno. Primjerice, postoje slučajevi kada zakon ne dopušta da optuženi izravno ispituje svjedoka optužbe, u kojima se koriste iskazi tzv. zaštićenih svjedoka. Osim toga, postoje situacije kada, zbog objektivnih okolnosti, nije moguće na glavnom pretresu saslušati svjedoka koji je već dao iskaz u prethodnom postupku bez prisustva optuženog ili njegova branitelja.
• Odluka o meritumu broj AP-679/04 od 13. rujna 2005. godine, stavak 25., objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 86/05, kazneni postupak, na glavnom pretresu pročitane izjave svjedoka koje su dane u istražnom postupku, nema povrede članka 6. Europske konvencije ni članka II/3.(e) Ustava BiH

Izvođenje dokaza čitanjem iskaza svjedoka na glavnom pretresu na način propisan zakonom nije, samo po sebi, kršenje prava na pravično suđenje, a osporene presude ne temelje se isključivo na tim iskazima, već i na iskazima drugih svjedoka i drugim materijalnim dokazima.
• Odluka o meritumu broj AP-679/04 od 13. rujna 2005. godine, stavak 26., objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 86/05, kazneni postupak, na glavnom pretresu pročitane izjave svjedoka koje su dane u istražnom postupku, nema povrede članka 6. Europske konvencije ni članka II/3.(e) Ustava BiH

Nema povrede prava na pravično suđenje u slučaju kada se osporene presude ne temelje samo na iskazima svjedoka kojima apelanti prigovaraju, a proceduralni propusti vezani za iskaze tih svjedoka koje su oni dali zamolbenim putem pred istražnim sucem ispravljeni su na glavnom pretresu, kada ih je prvostupanjski sud neposredno saslušao i uz suglasnost stranaka pročitao njihove iskaze sa zapisnika kod istražnog suca.
• Odluka o meritumu broj AP-1083/04 od 13. listopada 2005. godine, stavak 33., objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 22/06

Nema kršenja članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine ni članka 6. st. 1. i 3. točka d) Europske konvencije zato što čitanje iskaza svjedoka koji „zbog važnih razloga" nije mogao pristupiti na glavni pretres na način propisan zakonom nije, samo po sebi, kršenje prava na pravično suđenje, a osporene presude se ne temelje isključivo na tim iskazima, već i na iskazima drugih svjedoka i drugim materijalnim dokazima.
• Odluka o meritumu broj AP-977/04 od 17. studenog 2005. godine, stavak 29., objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 20/06

Članak 6. Europske konvencije ne daje stranci neograničeno pravo saslušavati svjedoke pred sudom i predlagati izvođenje drugih dokaza.
• Odluka o meritumu broj AP-2345/05 od 14. ožujka 2006. godine, stavak 32., objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 66/06, diskrecija suda da ocijeni bi li izjave predloženih svjedoka ili izvođenje drugih predloženih dokaza bili relevantni za odlučivanje u konkretnom slučaju

U slučaju kada je neprijeporno utvrđeno da su pred prvostupanjskim sudom saslušavani svjedoci, a da apelant nije prisustvovao njihovu saslušanju, te da je određeno i provedeno vještačenje sudskog vještaka prometne struke, a da apelantu nije dana prilika izjasniti se o izboru vještaka, kao ni o njegovu nalazu prije donošenja prvostupanjske odluke, te da o održavanju sjednice prizivnog vijeća pred drugostupanjskim sudom apelant nije obaviješten, prekršeno je apelantovo pravo na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. st. 1. i 3.c) i d) Europske konvencije.
• Odluka o meritumu broj AP-481/05 od 14. ožujka 2006. godine, stavak 50., objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 57/06

Nema kršenja članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine ni članka 6. st. 1. i 3. točka d) Europske konvencije jer čitanje iskaza svjedoka koji „zbog važnih razloga" nije mogao ponovo pristupiti na glavni pretres na način propisan zakonom nije, samo po sebi, kršenje prava na pravično suđenje, a osporene presude se ne temelje isključivo na tom iskazu, već i na iskazima drugih svjedoka i drugim materijalnim dokazima.
• Odluka o meritumu broj AP-154/05 od 12. travnja 2006. godine, stavak 34., objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 49/06

Nije narušeno načelo prava na pravično saslušanje niti načelo kontradiktornosti ako je na glavnom pretresu samo pročitano svjedočenje jednog od svjedoka koji nije neposredno saslušan, a svi drugi dokazi i činjenice ukazuju na to da je dotična osoba, kao u konkretnom slučaju apelant, izvršila određeno kazneno djelo i da je kazneno odgovorna.
• Odluka o meritumu broj AP-800/05 od 9. svibnja 2006. godine, stavak 25., objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 77/06

Nema kršenja članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine ni članka 6. stavak 3. točka d) Europske konvencije zato što čitanje iskaza svjedoka koji „zbog važnih uzroka" nisu mogli pristupiti glavnom pretresu na način propisan zakonom nije, samo po sebi, kršenje prava na pravično suđenje, a osporene presude ne temelje se isključivo na tim iskazima, već i na drugim materijalnim dokazima.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-1492/05 od 12. rujna 2006. godine, stavak 24., objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 7/07;
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-223/06 od 15. veljače 2007. godine, st. 26.–28., objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 38/07, kazneni postupak, čitanje iskaza svjedoka, nema povrede članka 6. Europske konvencije ni članka II/3.(e) Ustava BiH

Postoji povreda prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 3. točka d) Europske konvencije zbog toga što se osporene osuđujuće presude temelje isključivo na iskazu oštećene koju apelant nije mogao ispitivati ni u jednoj fazi postupka.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-2238/05 od 17. studenog 2006. godine, stavak 22., objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 12/07, presuda utemeljena isključivo na iskazu oštećene koju apelant nije imao mogućnost ispitivati, utvrđena povreda članka 6. Europske konvencije i članka II/3.(e) Ustava BiH

Ustavni sud zapaža da apelanti i njihovi branitelji tijekom cjelokupnog trajanja postupka pred redovnim sudovima nisu osporavali način na koji su redovni sudovi izvodili dokaze, niti su zatražili ponovno izvođenje dokaza saslušavanjem svjedoka. Dapače, sud je, uz suglasnost i apelanata i tužitelja, pročitao izjave pojedinih svjedoka koji su saslušavani tijekom postupka-istrage po zamolnicama i na glavnom pretresu. S obzirom na navedeno, a posebno na činjenicu da apelanti u postupku pred redovnim sudovima nisu osporavali posredno izvođenje dokaza, nego su se s tim suglasili, Ustavni sud smatra da nije povrijeđeno njihovo pravo na obranu iz članka 6. stavak 3. točka d) Europske konvencije.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-3159/06 od 15. siječnja 2009. godine, stavak 28., objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 28/09, kazneni postupak, čitanje iskaza svjedoka iz istrage, nema povrede članka 6. Europske konvencije ni članka II/3.(e) Ustava BiH

Ustavni sud naglašava da redovni sud i u smislu odredbi članka 270. stavak 2. ZKP-a ima diskrecijsko ovlaštenje odbiti izvođenje dokaza kada ocijeni da je nepotreban ili da činjenice koje stranka želi dokazati nemaju značaja za predmet. Ustavni sud zapaža da su apelanti isticali da ovog svjedoka nisu mogli efikasno ispitati budući da su bili vezani izravnim ispitivanjem od strane optužbe, pa stoga svjedok nije mogao odgovoriti na sva njihova pitanja. Ustavni sud ponavlja da nedostatak obrazloženja u razlozima presude glede neprihvaćanja dokaznog prijedloga obrane, za koji je obrana tvrdila da je od velike važnosti, u specifičnim okolnostima konkretnog predmeta prouzrokuje povredu prava na obranu, pa je stoga i u konkretnom slučaju zbog toga došlo do povrede prava apelanata. Stoga, i u konkretnom slučaju, prema mišljenju Ustavnog suda, odsustvo relevantnog i jasnog obrazloženja od strane redovnih sudova glede tvrdnje apelanata da im nije pružena odgovarajuća prilika ispitati svjedoka Milanka Popovića vodi zaključku da je prekršeno pravo apelanata na obranu iz članka 6. stavak 3. točka d) u svezi s pravom na jednakopravnost strana u postupku iz stavka 1. istog članka Europske konvencije (vidi Europski sud za ljudska prava, presuda P. S. protiv Njemačke od 20. prosinca 2001. godine, aplikacija broj 33900/96, st. 29.–31.).
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-136/16 od 11. siječnja 2017. godine, stavak 62., kazneni postupak, čitanje iskaza svjedoka iz istrage, nema povrede članka 6. Europske konvencije ni članka II/3.(e) Ustava BiH

Pravo na nazočnost i saslušanje svjedoka obrane pod istim uvjetima

Pravo na pravično suđenje nije povrijeđeno u slučaju kada redovni sudovi, na temelju svojih dispozicija, odluče da nije svrsishodno izvođenje pojedinih dokaza u postupku na prijedlog optuženog i njegova branitelja i u obrazloženju o takvoj odluci daju valjane razloge, pri čemu nema drugih naznaka da je postupak bio nepravičan.
• Odluka o meritumu broj AP-1076/04 od 13. rujna 2005. godine, stavak 29., objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 22/06;
• Odluka o meritumu broj AP-215/05 od 12. travnja 2006. godine, stavak 98., objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 68/06

Da bi se ustanovila povreda apelantovog prava na pozivanje svjedoka, apelant mora dokazati da je pozivanje svjedoka bilo neophodno za utvrđivanje istine i da je nepozivanje svjedoka prejudiciralo apelantov predmet (vidi Europsko povjerenstvo za ljudska prava, X protiv Švicarske, 28, Odluke i izvješća, stavak 136.).
• Odluka o meritumu broj AP-662/04 od 20. prosinca 2005. godine, stavak 37., objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 41/06, stegovni postupak protiv suca koji se vodi pred VSTV-om, nema povrede članka 6. Europske konvencije ni članka II/3.(e) Ustava BiH

U slučaju kada su redovni sudovi imali razumno opravdanje što su odbili apelantov zahtjev za provođenje dokaza dodatnim vještačenjem vještaka neuropsihijatra, takvo odbijanje suda je, u okolnostima kada su činjenice zbog kojih se traži vještačenje već utvrđene, diskrecijsko pravo suda i ne predstavlja povredu članka 6. Europske konvencije.
• Odluka o meritumu broj AP-257/05 od 20. prosinca 2005. godine, stavak 26., objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 37/06

U slučaju kada je apelant mogao predložiti Osnovnom sudu saslušanje svjedoka, ali to nije učinio, niti je bio spriječen predložiti saslušanje tih osoba u prigovoru protiv optužnice, a i kasnije tijekom glavnog pretresa, čak i ukoliko nije znao jesu li te osobe dostupne organima gonjenja, nema povrede njegovih prava iz članka 6. stavak 3.d) Europske konvencije.
• Odluka o meritumu broj AP-85/05 od 20. prosinca 2005. godine, stavak 24., objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 37/06

Glede iskaza svjedoka i drugih provedenih dokaza, članak 6. Europske konvencije ne predviđa mogućnost da sud ispituje sve navode, argumente i dokaze koje su strane izložile i predložile tijekom postupka, nego samo one koje sud smatra relevantnim i potrebnim za zakonsko odlučivanje. Ova diskrecija, koju ima svaki sud u jednom kontradiktornom postupku, postoji radi efikasnosti vođenja postupka.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-74/05 od 23. veljače 2006. godine, stavak 37., objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 37/06

Nema povrede prava na pravično suđenje u slučaju kada apelant nije dostavio bilo kakav dokaz kojim bi dokazao da je prvostupanjski sud proizvoljno odbio njegov prijedlog za saslušanje svjedoka, niti u predmetu postoji bilo šta što bi ukazalo na takvu proizvoljnost ili da je dokazni postupak zloupotrijebljen na apelantovu štetu, nego, naprotiv, iz prvostupanjske presude proizlazi da je apelant imao i koristio mogućnost da izvodi svoje dokaze na isti način kao i tužiteljstvo, kao i da ispituje dokaze optužbe.
• Odluka o meritumu broj AP-215/05 od 12. travnja 2006. godine, stavak 62., objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine broj 68/06

Ustavni sud zaključuje da je osporenim presudama u dijelu odlučenja o oduzimanju imovinske koristi od apelanata došlo do kršenja prava na pristup sudu kao segmenta prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije u situaciji kada apelantima, kao osobama od kojih je imovinska korist oduzeta, pred prvostupanjskim sudom nije pružena puna procesna zaštita u smislu odredbe članka 414. ZKPFBiH, što je Vrhovni sud propustio uočiti i pravodobno korigirati.
• Odluka o meritumu broj AP-2062/11 od 17. srpnja 2014. godine, stavak 41., objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine broj 71/14, oduzimanje imovinske koristi od trećih osoba, kazneni postupak, povreda članka 6. Europske konvencije i članka II/3.(e) Ustava BiH

Postoji kršenje prava na pravično suđenje kada apelant nije bio obaviješten o sjednici žalbenog vijeća, iako je to propisano odredbom članka 319. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku FBiH, te iako je u žalbi izričito zahtijevao da bude obaviješten kako bi prisustvovao sjednici drugostupanjskog vijeća koje je odlučilo o njegovoj žalbi.
• Odluka o meritumu broj AP-4483/20 od 9. ožujka 2022. godine, stavak 27., kazneni postupak, prisustvovanje sjednici drugostupanjskog vijeća

Besplatna pomoć tumača

Nema povrede prava na pravično suđenje u slučaju kada je saslušanju apelanta koji ne poznaje jezik koji je u službenoj uporabi u sudu, u prethodnom postupku pred istražnim sucem, na njegovo izričito traženje, prisustvovao izabrani, a ne stalni sudski tumač za strani jezik.
• Odluka o meritumu broj AP-1030/04 od 13. listopada 2005. godine, stavak 28., objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 4/06

Copyrights @ 2024 Ustavni sud BiH Sva prava zadržana.