Osuda petnaestogodišnjaka za teško ubojstvo, djelomično na temelju njegovog priznanja danog tijekom policijskog ispitivanja bez prethodnih povjerljivih konzultacija s roditeljima • Nema kršenja članka 6. Europske konvencije

Činjenice i navodi podnositelja predstavke

Podnositelj predstavke, tada petnaestogodišnjak, osumnjičen je da je 7. ožujka 2018. godine nožem ubio četrnaestogodišnjeg školskog druga.

Šest policajaca je 11. ožujka 2018. godine stiglo u dom majke podnositelja predstavke, koja je imala isključivo skrbništvo nad njim. Dva policajca su usmeno obavijestila podnositelja predstavke o njegovom pravu na šutnju, pravu na konzultacije s odvjetnikom i pravu njegove majke da bude prisutna tijekom policijskog ispitivanja. Također mu je uručen obrazac kojim ga se pismeno obavještava o njegovim pravima. Podnositelj predstavke je potpisao obrazac. Istodobno, majka podnositelja predstavke je obaviještena da je njezin sin osumnjičen za ubojstvo i da je izdan nalog za pretres stana. Također je obaviještena da kao roditelj osumnjičenog ima pravo odbiti svjedočenje.

Podnositelj predstavke je rekao policajcima gdje mogu pronaći ruksak s njegovom odjećom i drugim predmetima, kao i gdje mogu pronaći oružje. Naglasio je da je spreman dati izjavu, ali ne u prisustvu majke, te je počeo plakati.
Policajci su obavijestili majku podnositelja predstavke o sinovoj spremnosti da dâ izjavu i njegovoj želji da ona ne bude prisutna. Policajac je također objasnio da joj je dopušteno da bude prisutna tijekom ispitivanja. Međutim, majka je odlučila poštovati sinovu želju. Tijekom policijskog ispitivanja, koje je trajalo oko tri sata, podnositelj predstavke je priznao počinjenje kaznenog djela.
Kazneni postupak pred Odjelom za maloljetnike Zemaljskog suda u Berlinu započeo je 25. rujna 2018. godine. Odvjetnici podnositelja predstavke prigovorili su korištenju priznanja danog tijekom policijskog ispitivanja kao dokaza. Tvrdili su da podnositelj predstavke nije bio pravilno obaviješten o svom pravu da se savjetuje s roditeljima i da mu nije pružena prilika privatno se savjetovati s majkom prije nego što ga je policija ispitala.

Okružni sud je odbio zahtjev za isključenje dokaza, te utvrdio da je policija obavijestila majku podnositelja predstavke o njezinim pravima, kao i podnositelja predstavke, na način koji je njemu kao maloljetniku razumljiv. Što se tiče prava na savjetovanje s roditeljima, Okružni sud je utvrdio da su prava majke podnositelja predstavke kao roditelja bila dovoljno poštovana, te je naglasio da pravo na savjetovanje s roditeljima nije jednako pravu na šutnju, pravu na odbijanje svjedočenja, pravu na savjetovanje s odvjetnikom ili pravu na prisustvo tijekom ispitivanja, jer nije izričito propisano zakonom. Podnositelj predstavke je dao novo priznanje Okružnom sudu, koje se u nekim aspektima razlikovalo od prethodnog, posebno glede predumišljaja i motiva ubojstva.

Okružni sud je osudio podnositelja predstavke za teško ubojstvo i izrekao mu maloljetničku kaznu zatvora u trajanju od devet godina. Okružni sud je svoju presudu djelomično utemeljio na priznanju podnositelja predstavke od 11. ožujka 2018. godine, te naglasio da su razlike između dva priznanja bile motivirane taktičkim razlozima, te se sud stoga oslonio, posebno glede motiva i predumišljaja kaznenog djela, na prvo priznanje podnositelja predstavke. Smatrao je da su na temelju prvog priznanja podnositelja predstavke postojale određene otegotne okolnosti u svezi s njegovom namjerom i motivom.

Odlučujući o reviziji podnositelja predstavke, Savezni sud pravde je odbio reviziju. U svojoj sažetoj odluci ostavio je otvorenim pitanje postoji li pravo na roditeljske konzultacije. Utvrdio je da čak i pod pretpostavkom da takvo pravo postoji, njegovo kršenje ne bi dovelo do apsolutnog isključenja dokaza, već samo do uvjetnog, što bi zahtijevalo uravnoteženje suprotstavljenih interesa, među kojima je glavni težina kaznene optužbe.

Podnositelj predstavke je izjavio ustavnu žalbu, koju je Savezni ustavni sud odbio.

Podnositelj predstavke se pred Europskim sudom žalio da je Okružni sud svoju presudu utemeljio na njegovom priznanju danom tijekom policijskog ispitivanja iako nije bio obaviješten o svom pravu da se savjetuje s roditeljima, niti mu je pružena prilika da se s njima privatno savjetuje prije nego što ga je policija ispitala. Tvrdi da je postupak proveden u suprotnosti sa člankom 6. stavak 1. Europske konvencije.

Odluka Europskog suda

Europski sud je naveo da je podnositelj predstavke ograničio svoju predstavku na argument navodnog prava na roditeljske konzultacije.
Europski sud je naveo da među strankama nije sporno da je policija obavijestila podnositelja predstavke o njegovom pravu na šutnju i pravu na konzultacije s odvjetnikom, te da su policijski službenici ispravno ispunili svoje zakonske obveze prema Zakonu o kaznenom postupku. Također je istaknuo da je podnositelj predstavke izričito potvrdio da je razumio informacije o svojim pravima. Europski sud je dalje naglasio da je Okružni sud zaključio da je policija sveobuhvatno informirala podnositelja predstavke o njegovim pravima na način koji mu je kao maloljetniku bio razumljiv. Nadalje, policija je obavijestila i majku i podnositelja predstavke da majka može biti prisutna tijekom policijskog ispitivanja, ali da je podnositelj predstavke odlučio ne koristiti njezinu pomoć, a majka je odlučila prihvatiti želju svog sina.

Europski sud je primijetio da iako njemački zakon daje roditeljima ili skrbnicima pravo da budu prisutni tijekom kaznenog postupka i istražnih mjera, Savezni sud pravde nije odlučio o pitanju postoji li pravo na povjerljive konzultacije između optuženog maloljetnika i njegovih roditelja ili skrbnika u njemačkom pravu, a postojanje takvog prava do sada su prihvatili samo neki niži domaći sudovi. U tom smislu, Europski sud je naglasio da je Savezni sud pravde prilikom razmatranja revizije zaključio da čak i pod pretpostavkom da takvo pravo postoji, njegovo kršenje ne bi dovelo do apsolutnog isključenja dokaza, te da u ovom slučaju nije bilo naznaka kršenja koje bi mogle opravdati isključenje spornih dokaza. Dalje je utvrdio da su roditeljska prava majke i ranjivost podnositelja predstavke dovoljno uzeti u obzir.

Konačno, Europski sud je primijetio da podnositelj predstavke nije tvrdio da ga je policija na bilo koji način prisilila na priznanje. S obzirom na navedeno, Europski sud je zaključio da su vlasti poduzele sve razumne korake kako bi osigurale da podnositelj predstavke u potpunosti bude svjestan svog prava na obranu i da može shvatiti posljedice svog ponašanja, te da nije došlo do kršenja članka 6. stavak 1. Konvencije.