Članak 6. Europske konvencije primjenjiv na postupke u kojima je Sudsko vijeće Sjeverne Makedonije utvrdilo da je podnositelj predstavke počinio profesionalni prekršaj u vrijeme obnašanja sudačke dužnosti • Konačna odluka Sudskog vijeća nije bila predmet naknadnog preispitivanja od strane Vijeća za odlučivanje po žalbama pri Vrhovnom sudu • Postupak u cjelini nije ispunio zahtjeve za pravično suđenje • Utvrđeno kršenje članka 6. Europske konvencije
Činjenice predmeta i navodi podnositelja predstavke
Vijeće za utvrđivanje činjenica i pokretanje postupka za utvrđivanje odgovornosti sudaca u Sjevernoj Makedoniji je u srpnju 2017. godine pred Sudskim vijećem Sjeverne Makedonije (u daljnjem tekstu: Sudsko vijeće) pokrenulo postupak za razrješenje podnositelja predstavke sudačke dužnosti zbog profesionalnog prekršaja. Na sjednici održanoj 18. lipnja 2019. godine Sudsko vijeće je razriješilo podnositelja predstavke dužnosti suca. Utvrđeno je da je podnositelj predstavke počinio profesionalni prekršaj prema članku 75. st. 1., 2. i 10. Zakona o sudovima iz 2010. godine. Nakon žalbe podnositelja predstavke, Vijeće za odlučivanje po žalbama pri Vrhovnom sudu (u daljnjem tekstu: Vijeće) vratilo je predmet Sudskom vijeću na ponovno razmatranje jer je utvrdilo da odredbe koje su primijenjene nisu bile na snazi u vrijeme razrješenja podnositelja predstavke i naložilo Sudskom vijeću da uzme u obzir načelo primjene blažeg zakona. Podnositelj predstavke je u međuvremenu umirovljen tako da je postupak koji je započeo kao postupak razrješenja zbog profesionalnog prekršaja nastavljen kao postupak za utvrđivanje profesionalnog prekršaja.
Odlučujući u ponovnom postupku na sjednici od 24. prosinca 2020. godine Sudsko vijeće je ponovo utvrdilo da je podnositelj predstavke počinio profesionalni prekršaj prema članku 75. st. 1., 2. i 10. u svezi sa člankom 74. st. 1. i 2. Zakona o sudovima iz 2010. godine time što nije pravovremeno sastavio ili donio presude u više od 240 predmeta u 2015. i 2016. godini. Sudsko vijeće se pozvalo i na odredbe članka 76. stavak 1. Zakona o sudovima iz 2019. godine koji uključuje neprofesionalno i nesavjesno obnašanje sudačke dužnosti kao osnovu za utvrđivanje profesionalnog nedoličnog ponašanja suca.
Podnositelj predstavke se pred Europskim sudom žalio da postupak protiv njega zbog profesionalnog prekršaja nije bio pravičan i da je Sudsko vijeće u ponovnom postupku pogrešno primijenilo Zakon o sudovima iz 2010. godine.
Ocjena Europskog suda
Europski sud je ukazao da je postupak protiv podnositelja predstavke započeo i trajao skoro tri godine kao postupak za razrješenje. Nakon umirovljenja podnositelja predstavke, postupak je okončan odlukom Sudskog vijeća kojom je utvrđeno da je podnositelj predstavke počinio profesionalni prekršaj dok je obnašao sudačku dužnost. Europski sud je istaknuo da su postupci zbog profesionalnog prekršaja koje je vodilo Sudsko vijeće, kao tijelo zaduženo za osiguranje neovisnosti pravosuđa, od posebnog značaja za povjerenje javnosti kako kada se radi o stegovnim postupcima protiv sudaca na funkciji tako i kada se radi o postupcima zbog profesionalnog prekršaja protiv bivših sudaca, kao što je u slučaju podnositelja predstavke.
Europski sud je smatrao da treba da procijeni pritužbu podnositelja predstavke s posebnom pažnjom potrebnom za preispitivanje stegovnih postupaka protiv sudaca.
Europski sud je konstatirao da je Sudsko vijeće prvobitno razriješilo podnositelja predstavke dužnosti suca primjenom članka 75. st. 1, 2. i 10. Zakona o sudovima iz 2010. godine. Nakon žalbe podnositelja predstavke, Vijeće je vratilo predmet na ponovno razmatranje Sudskom vijeću utvrdivši da primijenjene odredbe nisu bile na snazi u vrijeme razrješenja podnositelja predstavke. Naložilo je Sudskom vijeću da uzme u obzir načelo primjene blažeg zakona.
Međutim, u ponovnom postupku Sudsko vijeće je ponovo utvrdilo da je Zakon o sudovima iz 2010. godine primjenjiv na predmet podnositelja predstavke. Iako je njegova odluka bila u izravnoj suprotnosti s odlukom Vijeća, Sudsko vijeće nije dalo nikakve konkretne razloge na temelju kojih je došlo do zaključka o tome koja verzija Zakona o sudovima je bila primjenjiva. Glede upute Vijeća da se uzme u obzir načelo primjene blažeg zakona, Sudsko vijeće ograničilo se na puko utvrđivanje da Zakon o sudovima iz 2019. godine također uključuje neprofesionalno i nesavjesno obnašanje sudačkih dužnosti kao osnovu za utvrđivanje nedoličnog profesionalnog ponašanja suca. Nije analiziralo koja verzija Zakona o sudovima je zapravo blaža za podnositelja predstavke. Stoga se ne može zaključiti da je Sudsko vijeće tijekom postupka ispravilo nedostatak na koji je ukazalo Vijeće. Europski sud je smatrao da je tako stvorena situacija koja je u suprotnosti s načelom pravilne primjene prava.
Europski sud je ponovo naglasio važnost donošenja odluka Sudskog vijeća za održavanje vladavine prava, neovisnosti pravosuđa i povjerenja javnosti u rad Sudskog vijeća. U svezi s tim, Europski sud je konstatirao da je postupak protiv podnositelja predstavke zbog profesionalnog prekršaja okončan odlukom Sudskog vijeća od 24. prosinca 2020. godine koju Vijeće nije naknadno preispitivalo. Shodno tome, Vijeće nije moglo procijeniti je li Sudsko vijeće postupilo u skladu s prethodnim uputama u postupku vraćanja predmeta na ponovni postupak. Strogo poštovanje nalaza Vijeća od strane Sudskog vijeća bilo je još važnije u takvim okolnostima. Europski sud je zaključio da je predmetni postupak, promatran u cjelini, bio u suprotnosti sa zahtjevima pravičnog suđenja prema članku 6. stavak 1. Europske konvencije. Utvrđeno je da je došlo do kršenja te odredbe.
