Redovni sudovi su proizvoljno primijenili procesno pravo jer su prilikom odlučivanja o žalbi apelanata potpuno zanemarili odredbu članka 141. stavak 2. Zakona o prekršajnom postupku kojom je propisano da se pozivi radi saslušanja ili ispitivanja dostavljaju okrivljenom osobno, što je bio konkretan slučaj, zbog čega je apelantima bilo onemogućeno da sudjeluju u postupku, te predlože svoje dokaze, kao i da se svojim argumentima suprotstave argumentima suprotne strane.
• Odluka o prihvatljivosti i meritumu broj AP-1480/06 od 18. listopada 2007. godine, st. 32. i 33., objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 2/08, prekršajni postupak, utvrđena povreda članka 6. Europske konvencije i članka II/3.(e) Ustava BiH

Valjano sklopljeni ugovori o kupoprodaji vrijednosnih papira, dionica poduzeća „Polirond" d.d., u razdoblju kada zakoni o vrijednosnim papirima, o Komisiji za vrijednosne papire i Registru vrijednosnih papira nisu mogli biti implementirani, jer država nije osigurala institucionalne uvjete za to, moraju biti realizirani jer je redovan promet vrijednosnim papirima kao izraz, s jedne strane, raspolaganja vlastitom imovinom, a, s druge strane, investicijskog ulaganja važniji od realizacije javnih interesa koji su inkorporirani u te zakone putem potpune blokade prometa do mogućnosti provođenja navedenih zakona.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-2195/06 od 18. listopada 2007. godine, stavak 54., objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 6/08, pravo na pravično suđenje, pravo na imovinu, proizvoljna primjena zakona, promet vrijednosnih papira, utvrđena povreda članka 6. Europske konvencije i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju

Činjenica da u proračunu nisu osigurana sredstva za isplatu regresa, koju je Kantonalni sud ponudio kao jedan od razloga da ni apelanticama ne pripada pravo na regres, ne može se protumačiti drugačije nego kao proizvoljnost u primjenjivanju zakona Kantonalnog suda s izravnim štetnim utjecajem na ostvarivanje prava apelantica.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-1315/06 od 8. studenog 2007. godine, stavak 44., objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 6/08, regres, Tuzlanski kanton

Ustavni sud ne nalazi proizvoljnost u primjeni prava u situaciji kad su redovni sudovi na nesporan način utvrdili da je opunomoćenik apelanata uredno obaviješten o održavanju ročišta na koje nije pristupio, niti je svoj izostanak opravdao, a tuženi nije zahtijevao da se ročište održi.
• Odluka o dopustivosti broj AP-1793/06 od 13. prosinca 2007. godine, stavak 11., parnični postupak povodom tužbe za utvrđivanje prava vlasništva

Ustavni sud smatra da ne postoji arbitrarnost u primjeni odredaba ZOO-a u slučaju kada su redovni sudovi zaključili: „Sama mogućnost određenog privrednog poslovanja, kao što je ulaganje dugovanog iznosa u štednju, ne znači još uvijek ‘redovan tok stvari’ ili ‘posebne okolnosti’, tj. realnu šansu. Drugostupanjski sud je pravilno zaključio da je apelantica bila dužna dokazati da je to bila njezina konkretna namjera, tj. poslovni potez koji bi se izjednačavao s onom vjerojatnoćom koja graniči sa sigurnošću, a ne samo mogućnost. U protivnom, kada bi se podržao apelantičin stav, svaki građanin bi mogao izabrati bilo koju poslovnu mogućnost i hipotetički tvrditi da je pretrpio štetu, jer je mogao takav potez povući, a bio je spriječen izvršenikovim kašnjenjem".
• Odluka o dopustivosti broj AP-2121/06 od 13. prosinca 2007. godine, stavak 14., parnični postupak povodom tužbe za naknadu štete, u vidu izgubljene dobiti, zbog dužnikovog kašnjenja

Ustavni sud smatra da je došlo do povrede apelantovog prava na pravično suđenje kada je Vrhovni sud u postupku odlučivanja o reviziji izašao izvan granica razloga navedenih u reviziji i proizvoljno primijenio odredbe Zakona o Ustavnom sudu RS.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-1434/06 od 13. prosinca 2007. godine, stavak 29., objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 12/08, revizija, utvrđena povreda članka 6. Europske konvencije i članka II/3.(e) Ustava BiH

Dakle, za Vrhovni sud presudan razlog pri donošenju odluke o zakonitosti rješenja tužene o brisanju apelanta iz imenika odvjetnika tužene predstavlja mogućnost za apelanta da se ponovno upiše u imenik odvjetnika tužene. Osim što upis u imenik odvjetnika tužene nije bio predmet spora, krajnje je nelogično i arbitrarno ocjenjivati zakonitost rješenja o brisanju iz imenika odvjetnika tužene s apelantovim pravom da može zahtijevati ponovni upis u isti imenik. Činjenica o tom apelantovom pravu ni na koji način nije smjela utjecati na donošenje odluke o zakonitosti rješenja koje je apelant osporavao. Prema tome, Ustavni sud smatra da obrazloženje Vrhovnog suda u osporenoj odluci, u navedenom smislu, nije zadovoljilo načelo pravičnog suđenja iz članka 6. stavak 1. Europske konvencije. Pored iznesenog, Ustavni sud primjećuje da je u osporenoj odluci Vrhovnog suda pogrešno citiran i zakonski propis na koji se Vrhovni sud poziva u presudi. U dijelu presude u kojem se poziva na stjecanje uvjeta iz članka 266. stavak 1. točka 4. Zakona o općem upravnom postupku, koji je važio u vrijeme donošenja osporenog akta, Vrhovni sud navodi da taj članak odgovara članku 252. stavak 1. točka 4. sada važećeg Zakona o upravnim sporovima. Iako se može zaključiti da je u pitanju lapsus calami i da se Vrhovni sud, ustvari, poziva na sadašnji Zakon o općem upravnom postupku, Ustavni sud smatra da je i do tog propusta Vrhovnog suda došlo uslijed nedovoljno brižljivog i savjesnog pristupa u donošenju presude koju apelant osporava.
• Odluka o prihvatljivosti i meritumu broj AP-1518/06 od 29. ožujka 2008. godine, st. 56. i 57., objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 47/08, proizvoljnost u predmetu brisanja apelanta iz imenika odvjetnika, utvrđena povreda članka 6. Europske konvencije i članka II/3.(e) Ustava BiH

Ustavni sud podsjeća da je pristanak tuženog na povlačenje tužbe nakon što je tužba dostavljena tuženom eksplicitno propisan odredbom članka 59. ZPP-a. Pristanak tuženog je zakonska pretpostavka da bi se tužba mogla smatrati povučenom. U konkretnom slučaju opunomoćenik drugotužene i četvrtotužene je izravno i nedvosmisleno izjavio da u njihovo ime ne pristaje na povlačenje tužbe. Ustavni sud smatra da, nakon te izjave, sud nije imao zakonsku osnovu da rješenjem utvrdi da se tužba smatra povučenom.

Također, Ustavni sud ne smatra da se iz daljnjeg ponašanja opunomoćenika tuženih, dakle na neizravan način, može smatrati da proizlazi da je zastupnik tuženih dao pristanak na povlačenje tužbe, kao što to zaključuje Okružni sud, te da je time povreda zakona otklonjena. Naime, Ustavni sud smatra da se djelovanje potpune i eksplicitne izjave o protivljenju povlačenja tužbe ne može staviti izvan snage radnjama koje u svojoj suštini samo na neizravan način, baziran na pretpostavkama, negiraju danu izjavu. S obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da su Okružni i Osnovni sud na arbitraran način primijenili zakonsku odredbu članka 59. ZPP-a i da je takva arbitrarnost nesumnjivo utjecala na apelantovo pravo na pravično suđenje.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-431/08 od 17. travnja 2008. godine, st. 29. i 30., objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 49/08, građanski postupak, naknada materijalne štete, stjecanje bez osnove, utvrđena povreda članka 6. Europske konvencije i članka II/3.(e) Ustava BiH

Okružni sud je, odlučujući o žalbama tužitelja u postupku koji se odnosio na isplatu razlike plaća i drugih novčanih prava iz radnih odnosa, pogrešno primijenio materijalno pravo jer su u konkretnim sporovima relevantne odredbe Zakona o radu, koji ima pravnu prirodu, lex specialis u odnosu na Zakon o obligacijskim odnosima. Naime, tužitelji su, u skladu sa člankom 105. Zakona o radu, imali pravo u roku od godinu dana od saznanja za povredu (subjektivni rok), a najdalje tri godine od dana učinjene povrede (objektivni rok), podnijeti tužbu. Prema tome, Okružni sud je, kada je odlučivao o tužbenim zahtjevima, arbitrarno primijenio pravnu osnovu za odlučenje.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-1258/06 od 12. lipnja 2008. godine, stavak 32., objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 91/08, proizvoljna primjena Zakona o obligacijskim odnosima u postupku koji se tiče isplate plaća, regresa, utvrđena povreda članka 6. Europske konvencije i članka II/3.(e) Ustava BiH

Kako je propisano odredbama Zakona o parničnom postupku, sud u postupku rješavanja o žalbi ispituje prvostupanjsku presudu u onom dijelu koji se pobija žalbom, u granicama razloga navedenih u žalbi. Stoga, pošto je Okružni sud razmatrao meritorno samo apelantičinu žalbu protiv prvostupanjske presude, morao se ograničiti samo na njezine žalbene navode, te je morao i paziti na institut reformatio in peus, tj. na zabranu da se na štetu strane koja je izjavila žalbu ne može „nagore" promijeniti prvostupanjska odluka. Žalba tuženog je razmatrana samo s proceduralnog aspekta, tj. je li žalba izjavljena pravovremeno, i ona je odbijena. Dakle, Okružni sud je mogao meritorno ispitati samo apelantičine žalbene navode, i to u dijelu protiv kojeg se ona žalila. Dakle, prvostupanjska presuda u dijelu protiv kojeg apelantica nije izjavila žalbu, a protiv kojeg je tuženi izjavio žalbu koja nije pravovremena, nesporno je postala pravomoćna. Takvim postupanjem Okružni sud je, suprotno odredbi članka 230. Zakona o parničnom postupku, preinačio presudu na štetu strane koja je jedina podnijela žalbu, i to ukidajući prvostupanjsku presudu u dijelu protiv kojeg nije bilo dozvoljene, potpune i pravovremene žalbe, čime je apsolutno izašao iz granica svoje nadležnosti u odlučivanju u postupku po žalbi.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-1876/06 od 4. rujna 2008. godine, stavak 28., objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 91/08, proizvoljna primjena Zakona o parničnom postupku, radni spor – isplate plaća, utvrđena povreda članka 6. Europske konvencije i članka II/3.(e) Ustava BiH

Vrhovni sud je na arbitraran način primijenio odredbu članka 247. stavak 2. ZPP-a kada je odlučivao o reviziji od koje je prethodno tužitelj odustao i koju je stoga Vrhovni sud trebao odbaciti kao nedozvoljenu.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-1116/07 od 17. rujna 2008. godine, stavak 28., objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 102/08, utvrđena povreda članka 6. Europske konvencije i članka II/3.(e) Ustava BiH

Ne postoji arbitrarnost u pravnom stavu sudova prema kojem je ništav ugovor o kupoprodaji zaključen na temelju punomoći koju je ovjerio inozemni sud, ali bez Apostille pečata. Propisana obvezna forma nadovjere Apostille pečatom nužna je radi poštovanja načela državnog suvereniteta i pravne sigurnosti, jer Bosna i Hercegovina tim pečatom na stranoj javnoj ispravi dobiva jamstvo druge države da se radi o nadležnom organu i originalnom potpisu službene osobe određene države, čime se, ujedno, štite i pravni interesi drugih strana u postupcima koji mogu biti subjekt pravnog prometa s osobom posjednikom ovjerene javne isprave. Prema tome, postoji sasvim opravdan javni interes za tu proceduru i formalnosti za koje Ustavni sud ne smatra da su pretjeran teret.
• Odluka o dopustivosti broj AP-1516/06 od 17. rujna 2008. godine, st. 17. i 18., objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 91/08, pravna valjanost ugovora o kupoprodaji u smislu Zakona o prodaji stanova, apelacija očigledno (prima facie) neutemeljena

Nema proizvoljnosti Vrhovnog suda pri ocjeni da apelant tijekom postupka nije uspio dokazati da je volja tužitelja – protutuženog bila stvarna volja koju je imao da proda predmetne nekretnine, odnosno da je on pravo vlasništva na nekretninama stekao na dobrovoljan način u smislu dodatne odredbe članka 17.b) stavak 2. Zakona o prestanku primjene Zakona o privremeno napuštenim nekretninama u vlasništvu građana, budući da je nesporno utvrđeno da je predmetni ugovor zaključen svojevrsnom prinudom, imajući u vidu ratne okolnosti, a što potvrđuje i činjenica o očigledno nerazmjernoj cijeni i stvarnoj vrijednosti predmetnih nekretnina.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-292/06 od 28. studenog 2008. godine, stavak 44., objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 19/09, ništavost ugovora o kupoprodaji zaključenog tijekom rata, nema povrede članka 6. Europske konvencije ni članka II/3.(e) Ustava BiH

Ograničenje u pravu na pokretanje parničnog postupka radi naknade otpremnine na način kako je tumačio Ustavni sud, a kako u novijim presudama tumači i Kantonalni sud, ima legitimni cilj i nije apsolutno, niti krši samu suštinu prava zaposlenika kojima je priznato pravo na otpremninu budući da imaju dug rok u kojem su ovlašteni tražiti sudsku zaštitu u slučaju neisplaćivanja otpremnine. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud zaključuje da je obrazloženje presude Kantonalnog suda u svezi s pitanjem računanja roka zastare proizvoljno, i to na način koji je doveo u pitanje načelo pravne sigurnosti i apelantovo uživanje prava na pravično suđenje.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-3263/06 od 18. prosinca 2008. godine, stavak 28., objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 20/09, računanje roka zastarjelosti u postupku radi naknade otpremnine, utvrđena povreda članka 6. Europske konvencije i članka II/3.(e) Ustava BiH

U odnosu na apelantove navode da mu je u postupku vraćanja u posjed stana koji je pokrenuo pred nadležnim organom uprave povrijeđeno pravo na pravičan postupak zbog nedonošenja konačne odluke, Ustavni sud utvrđuje da je apelant paralelno vodio dva postupka povodom iste pravne stvari – povrata stana. U svezi s navedenim, Ustavni sud se poziva na stav Komisije za ljudska prava pri Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (vidi Komisija za ljudska prava pri Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine, Odluka o prihvatljivosti i meritumu broj CH/00/4259 i dr., Ljiljana Vujić i dr.). Prema tom stavu Komisije, nije opravdano voditi paralelne postupke za povrat u posjed stana ako postoji odluka CRPC-a, a svojim odlukama ona je nalagala da se okonča postupak izvršenja odluke CRPC-a. Slijedeći tu praksu, Ustavni sud smatra da su organi uprave i sudovi, nakon pokretanja izvršenja odluke CRPC-a, trebali prekinuti upravni postupak povodom zahtjeva za povrat spornog stana, odnosno spojiti te postupke. S obzirom na to da je u apelantovom slučaju u postupku izvršenja odluke CRPC-a prethodno pitanje riješeno, apelant je imao ovlaštenje da zatraži da se nastavi postupak izvršenja. Apelant je također mogao pokrenuti parnični postupak radi utvrđivanja pravne valjanosti ugovora o otkupu spornog stana korisnika kako bi imao priliku iznijeti sve argumente u svezi sa svojim pravom na sporni stan.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-1970/06 od 15. siječnja 2009. godine, stavak 42., objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 26/09, postupak vraćanja stana u posjed, nema povrede članka 6. Europske konvencije ni članka II/3.(e) Ustava BiH

Ne postoji povreda prava na pravičan postupak kada je postojalo zakonsko ovlaštenje nadležnih organa za odgađanje administrativnog izvršenja odluke CRPC-a do okončanja parničnog postupka radi utvrđenja ništavosti ugovora o otkupu predmetnog stana.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-3321/06 od 26. veljače 2009. godine, stavak 48., objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 33/09, postupak vraćanja stana u posjed, nema povrede članka 6. Europske konvencije ni članka II/3.(e) Ustava BiH

Okružni sud je očigledno proizvoljno primijenio materijalno pravo na apelantičinu štetu mijenjajući u žalbenom postupku pokrenutom protiv rješenja o kažnjavanju pravomoćno rješenje o izvršenju koje nije, niti može (s obzirom na njegovu pravomoćnost) biti predmet konkretnog žalbenog postupka.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-3309/06 od 17. ožujka 2009. godine, stavak 31., objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 48/09, proizvoljna primjena prava u izvršnom postupku, utvrđena povreda članka 6. Europske konvencije i članka II/3.(e) Ustava BiH

Vrhovni sud je, tumačeći tekst predmetne bankarske garancije u svezi s odredbama kupoprodajnog ugovora od 23. ožujka 2000. godine uz primjenu odredbe članka 99. ZOO-a i iznalaženje zajedničke volje ugovarača, zaključio da su avansnim iznosom koji je uplatio tužitelj u korist prodavca na njegov račun kod apelantovog prednika bankarskom garancijom pokriveni ne samo nedostaci u količini isporučene robe nego i u njegovom kvalitetu, kao i povećani troškovi prometa. Pri tome je Vrhovni sud usvojio stav da tužitelj i nije bio dužan u predmetnom postupku dokazivati nedostatke u kvalitetu isporučene robe, kao ni povećane transportne troškove, jer to nije bilo predviđeno uvjetima garancije. Ustavni sud smatra da je Vrhovni sud za svoju odluku dao jasno i precizno obrazloženje koje nije proizvoljno. Iz navoda apelacije, kao i priložene dokumentacije ne može se zaključiti da su osporenom odlukom povrijeđena ili zanemarena apelantova ustavna prava.
• Odluka o dopustivosti broj AP-2899/06 od 13.  svibnja 2009.  godine, stavak 15., bankarska garancija, proizvoljnost, apelacija očigledno (prima facie) neutemeljena

Stoga, imajući u vidu navedenu odredbu članka 186. u svezi sa člankom 277. ZOO-a, Ustavni sud zaključuje da je Okružni sud, u situaciji kad su redovni sudovi utvrdili da je apelantima šteta nastala 27. srpnja 1993. godine (imovina je iz radnje apelanata izuzimana kontinuirano od 21. svibnja do 27. srpnja 1993. godine – zapisnici od 1. do 44. str.), a ta činjenica je bila nesporna među parničnim strankama, proizvoljno primijenio materijalno pravo kad je apelantima dosudio naknadu štete od saznanja za štetu (1. siječnja 1999. godine), odnosno od dana vještačenja Instituta (22. kolovoza 2005. godine). To svoje postupanje sudovi su obrazložili primjenom čl. 185. i 189. stavak 2. ZOO-a, mada navedene odredbe uopće ne reguliraju pitanje kamata, već je ta materija regulirana odredbama čl. 277–279. ZOO-a. Imajući u vidu navedene razloge, Ustavni sud smatra da je način na koji su Vrhovni sud i Okružni sud u svojim odlukama primijenili pozitivnopravne propise arbitraran i da predstavlja kršenje ustavnog prava apelanata na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-775/08 od 30. svibnja 2009. godine, stavak 89., objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 74/09, utvrđena povreda članka 6. Europske konvencije i članka II/3.(e) Ustava BiH

U članku 141. Obiteljskog zakona se izričito navodi da će se u postupku za utvrđivanje i osporavanje očinstva ili materinstva primjenjivati odredbe o parničnom postupku, ako tim zakonom nije drukčije određeno. Primjena načela parničnog postupka zahtijeva da se sud kreće u okviru tužbenog zahtjeva stranaka, pa apelantovim navodima da nije provedeno vještačenje DNK u konkretnom slučaju, u situaciji kad Obiteljski zakon koji je primijenjen nije propisao takvu obvezu, ne dovodi, prema mišljenju Ustavnog suda, do povrede prava na pravično suđenje.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-68/07 od 8. rujna 2009. godine, stavak 25., objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 20/10, utvrđivanje očinstva, provođenje testa DNK radi utvrđivanja očinstva, nema povrede članka 6. Europske konvencije ni članka II/3.(e) Ustava BiH

Ustavni sud je u konkretnom predmetu utvrdio da je apelantica prezentirala sudu činjenice na temelju kojih se moglo pretpostaviti da postoji diskriminacija tuženog u primjeni članka 143. ZOR-a, pa je sud u konkretnom slučaju teret dokazivanja trebao prebaciti na tuženog. Međutim, sudovi su odbili apelantičin tužbeni zahtjev kojim je tražila da se utvrdi da ju je diskriminirao tuženi u primjeni članka 143. ZOR-a uz obrazloženje da apelantica nije omogućila sudu da zasnuje svoje mišljenje na činjenicama koje je prezentirala sudu. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da redovni sudovi nisu osigurali apelantici proceduralna prava stavljajući joj pretjeran teret dokazivanja činjenica koje su jedino tuženom bile na raspolaganju i koje apelantica nije ni morala dokazivati, nego tuženi pobijati.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-1093/07 od 25. rujna 2009. godine, stavak 29., objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 23/10, radni spor, utvrđena povreda članka 6. Europske konvencije i članka II/3.(e) Ustava BiH

Imajući u vidu odredbu članka 143. st. 1. i 2. Zakona o radu, Ustavni sud zaključuje da su redovni sudovi, kada su odbili apelantičin tužbeni zahtjev, odnosno potvrdili apelantici status zaposlenika na čekanju od 31. siječnja 2000. godine, proizvoljno primijenili materijalno pravo, a pogotovo kada su Kantonalni sud i Vrhovni sud utvrdili da je stupanjem Zakona o radu nastupila prekluzija prava da tužbom traži naknadu za čekanje za razdoblje od 1992. do 2000. godine, što predstavlja kršenje apelantičinog ustavnog prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-1981/07 od 14. listopada 2009. godine, stavak 30., objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 99/09, utvrđena povreda članka 6. Europske konvencije i članka II/3.(e) Ustava BiH