Nenadležnost za odlučivanje

Ustavni sud smatra da zahtjev koji je postavljen tako da Ustavni sud naloži izvršnoj vlasti ono što je već zakonom propisano kao njezina obveza ili, kako to također traži podnositelj, da naloži primjenu zakona koji su prestali važiti donošenjem Zakona o obrani iz 1996. godine nije moguće razmatrati u okviru njegove nadležnosti iz članka VI/3.(c) Ustava Bosne i Hercegovine. Pri tome, Ustavni sud ponovno naglašava da sudovi o istim pravnim pitanjima odbijaju tužbene zahtjeve primjenom relevantnog zakonodavnog okvira ne zbog nepostojanja provedbenih propisa već zbog ništavosti odredbe ugovora na koji se tužitelji u takvim predmetima pozivaju, o čemu, kako je već rečeno, postoji dobro usuglašena sudska praksa, koju je prihvatio i Ustavni sud. Budući da podnositelj zahtjeva traži da Ustavni sud donese, odnosno uputi nalog izvršnoj vlasti da postupi po zakonima koje podnositelj i ne osporava i koji već propisuju obvezu izvršne vlasti da uskladi svoje akte sa zakonom, odnosno da naloži primjenu zakona koji više nisu na pravnoj snazi, a imajući u vidu suštinu podnesenog zahtjeva, Ustavni sud smatra da nije nadležan za odlučivanje.
• Odluka o dopustivosti broj U-3/15 od 21. siječnja 2016. godine, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 10/16

Podnositelj zahtjeva je, na temelju članka VI/3.(c) Ustava Bosne i Hercegovine, zatražio ocjenu usklađenosti članka 16. Odluke o komunalnim pristojbama sa člankom II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i člankom 6. stavak 1. Europske konvencije.

U skladu sa člankom VI/3.(c) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je nadležan za ocjenu je li zakon o čijem važenju ovisi odluka suda kompatibilan s Ustavom Bosne i Hercegovine, Europskom konvencijom i njezinim protokolima ili sa zakonima Bosne i Hercegovine. S obzirom na navedeno, Ustavni sud u konkretnom slučaju nije nadležan za odlučivanje jer podnositelj zahtjeva ne traži ocjenu zakona, već ocjenu odluke organa uprave.
• Odluka o dopustivosti broj U-9/17 od 30. studenog 2017. godine, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 93/17

Imajući u vidu da se u konkretnom slučaju traži ocjena kompatibilnosti odluka Općinskog vijeća Trnovo koje imaju svojstvo provedbenog akta donesenog, u biti, u smislu izvršenja entitetskih propisa, na temelju kojih su i donesene, a ne na temelju zakona Bosne i Hercegovine, Ustavni sud smatra da osporene odluke nemaju svojstvo zakona u smislu članka VI/3.(c) Ustava Bosne i Hercegovine, zbog čega Ustavni sud ne može utemeljiti svoju nadležnost u konkretnom slučaju.
• Odluka o dopustivosti broj U-12/18 od 27. rujna 2018. godine, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 76/18

U konkretnom slučaju, Ustavni sud ukazuje da meritum spora pred podnositeljem zahtjeva predstavlja odlučenje o ustavnosti Upute o izmjeni i dopunama Upute o postupku provedbe posrednih izbora za tijela vlasti u Bosni i Hercegovini obuhvaćenih Izbornim zakonom Bosne i Hercegovine prema zahtjevu tužitelja. Međutim, podnositelj zahtjeva je, čak i prije odlučivanja o aktivnoj legitimaciji tužitelja i svojoj stvarnoj nadležnosti, zapravo proslijedio cjelokupan tužbeni zahtjev na odlučivanje Ustavnom sudu. Na taj način podnositelj zahtjeva je tužitelje koji su od njega tražili utvrđivanje neustavnosti osporavanog akta stavio u isti položaj kao ovlaštene subjekte za pokretanje postupka ocjene ustavnosti pred Ustavnim sudom iz članka VI/3.(a) Ustava Bosne i Hercegovine. Naime, na takav način bi tužbeni zahtjev tužitelja za ocjenu ustavnosti pred podnositeljem zahtjeva dobio status zahtjeva za ocjenu ustavnosti pred Ustavnim sudom jer bi Ustavni sud trebao odlučivati na temelju argumentacije o neustavnosti navedene u tužbama.

Ustavni sud, prema svemu navedenom, zaključuje da se ne radi o situaciji iz članka VI/3.(c) Ustava Bosne i Hercegovine, te da nije nadležan za odlučivanje o konkretnom zahtjevu podnositelja zahtjeva.
• Odluka o dopustivosti broj U-1/19 od 28. ožujka 2019. godine, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 29/19

Tumačenjem članka VI/3.(c) Ustava BiH tako da omogućava bilo kojem sudu da putem ovog postupka pokrene postupak iz članka VI/3.(a) ili VI/4. Ustava BiH došlo bi do kršenja odredbe članka VI/3. stavak 1. Ustava BiH, kojom je određeno da će Ustavni sud podržavati ovaj Ustav. Naime, Ustav BiH je eksplicitno odredio krug ovlaštenih osoba iz čl. VI/3.(a) i VI/4. koje mogu pokrenuti takav postupak, te nije ostavio bilo kakvog prostora za drugačije tumačenje nadležnosti Ustavnog suda iz članka VI/3.(c) Ustava  BiH u svezi s tim pitanjem, niti članak VI/3.(c) Ustava BiH daje Ustavnom sudu ovlast da tim člankom promijeni krug ovlaštenih osoba iz čl. VI/3.(a) i VI/4. Ustava BiH. Takav zaključak ne može promijeniti ni pozivanje na članak 52. Zakona o postupku ocjene usklađenosti zato što ta odredba daje ovlasti određenom krugu osoba da zahtijevaju od Apelacijskog suda pokretanje postupka pred Ustavnim sudom prema članku VI/3.(c) Ustava  BiH i ovlasti Apelacijskom sudu da po službenoj dužnosti može pokrenuti takav postupak. Međutim, navedena odredba ni na koji način ne mijenja sadržaj i doseg članka VI/3.(c) Ustava BiH, nadležnost Ustavnog suda prema tom članku, niti bi takvo što bilo moguće jer se Ustav BiH ne može mijenjati bilo kojim zakonom. Zahtjev podnositelja zahtjeva za ocjenu kompatibilnosti odredaba čl. 5., 6. i 7. Zakona o odvjetničkoj djelatnosti Brčko distrikta BiH u odnosu na članak VI/4. Ustava BiH je nedopušten u smislu članka 19. stavak (1) točka a) Pravila Ustavnog suda zato što Ustavni sud nije nadležan za odlučivanje.
• Odluka o dopustivosti broj U-3/20 od 26. studenog 2020. godine, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 80/20, zahtjev za ocjenu kompatibilnosti čl. 5., 6. i 7. sa člankom IV/4. Ustava Bosne i Hercegovine, člankom II/2. Ustava BiH i Aneksom II/2. Ustava BiH

Odluka o javnim parkiralištima nije „zakon“ o čijem važenju odluka podnositelja zahtjeva ovisi u predmetu povodom kojeg je on podnesen. Zahtjev Općinskog suda u Bihaću za ocjenu kompatibilnosti Odluke o javnim parkiralištima na području grada Bihaća („Službeni glasnik Grada Bihaća“ br. 1/15, 1/16, 6/16 i 11/18) s Ustavom Bosne i Hercegovine i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda odbacuje se zbog nenadležnosti Ustavnog suda Bosne i Hercegovine.
• Odluka o dopustivosti broj U-8/20 od 26. studenog 2020. godine, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 80/20

Zahtjev za ocjenu kompatibilnosti članka 3. točka 8), članka 56. točka (3) i članka 75. Zakona o prekršajima odbačen je zbog nenadležnosti Ustavnog suda jer nisu ispunjeni uvjeti iz članka VI/3.(c) Ustava BiH, odnosno jer zahtjev nije podnesen/dopunjen na način da iz njega proizlazi da o njegovom važenju ovisi odluka suda u konkretnom postupku koji se vodi pred tim sudom iz njegove stvarne nadležnosti.
• Odluka o dopustivosti broj U-9/20 od 26. studenog 2020. godine, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 80/20

Odbacuje se kao nedopušten zahtjev Suda Bosne i Hercegovine (suci drugostupanjskog građanskog vijeća Dinka Bešlagić-Čovrk, Sreto Crnjak i Vesna Trifunović) za ocjenu ustavnosti odredbe članka 4. Odluke Vijeća ministara Bosne i Hercegovine o načinu i postupku ostvarivanja prava uposlenih u institucijama Bosne i Hercegovine na troškove smještaja, naknadu za odvojeni život i naknadu za privremeno raspoređivanje („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 42/12, 78/12, 51/13 i 68/18) zbog nenadležnosti Ustavnog suda za odlučivanje. Radi se o podzakonskom provedbenom aktu kojim se detaljnije razrađuju i reguliraju odredbe iz zakona (Zakon o plaćama i naknadama u institucijama Bosne i Hercegovine) radi čijeg provođenja je predmetni akt donesen. Stoga, Ustavni sud zaključuje da predmetni zahtjev u okolnostima konkretnog slučaja ne ispunjava uvjete iz članka VI/3.(c) Ustava Bosne i Hercegovine da bi Ustavni sud uspostavio svoju nadležnost.
• Odluka o dopustivosti broj U-13/21 od 24. ožujka 2022. godine, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 22/22

Ustavni sud nema nadležnost da odlučuje o usuglašenosti kantonalnog sa entitetskim zakonom, zbog čega zahtjev nije dopustiv na temelju odredbe članka 19. stavak (1) točka a) Pravila Ustavnog suda.
• Odluka o dopustivosti broj U-20/22 od 22. rujna 2022. godine, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 67/22, ocjena ustavnosti Zakona o državnoj službi u Kantonu Sarajevu sa Zakonom o državnoj službi Federacije Bosne i Hercegovine

Ustavni sud najprije ukazuje da se suština zahtjeva svodi na pitanje učinka odluka Ustavnog suda FBiH u postupcima koji su u tijeku pred redovnim sudovima, odnosno na stav koji je Ustavni sud FBiH zauzeo u osporenoj presudi. U svezi s tim, Ustavni sud ukazuje da članak VI/3.(c) Ustava Bosne i Hercegovine uspostavlja nadležnost Ustavnog suda za pitanja koja mu je „proslijedio bilo koji sud u Bosni i Hercegovini“. To podrazumijeva da sud koji rješava konkretan predmet mora imati problem, odnosno dilemu u svezi sa usuglašenošću zakona koji treba primijeniti u konkretnom predmetu pred tim sudom s Ustavom Bosne i Hercegovine, Europskom konvencijom, zakonima Bosne i Hercegovine ili „u pogledu postojanja ili domašaja nekog općeg pravila međunarodnog javnog prava koje je bitno za odluku suda“ (vidi Odluku o dopustivosti broj U-20/22 od 22. rujna 2022. godine, stavak 19.). Međutim, u konkretnom slučaju pred Ustavnim sudom nije postavljeno pitanje usklađenosti, odnosno ustavnosti bilo kojeg zakona o čijem važenju i primjeni ovisi sudska odluka. Podnositelj zahtjeva traži od Ustavnog suda da izvrši ocjenu ustavnosti presude Ustavnog suda FBiH. Prema tome, podnesenim zahtjevom se ne traži ocjena ustavnosti u smislu članka VI/3.(c) Ustava Bosne i Hercegovine. U pitanju je, kako to proizlazi iz navoda zahtjeva, isključivo neslaganje/nezadovoljstvo podnositelja zahtjeva s načinom na koji je Ustavni sud FBiH tumačio relevantne odredbe Ustava FBiH u osporenoj presudi u odnosu na pitanje (retroaktivnog) djelovanja odluka tog suda. Imajući u vidu navedeno, a kako osporena presuda nema karakter zakona u smislu članka VI/3.(c) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud zaključuje da u takvom slučaju nema nadležnost odlučivati, zbog čega zahtjev nije dopustiv na temelju odredaba članka 19. stavak (1) točka a) Pravila Ustavnog suda.
• Odluka o dopustivosti broj U-33/22 od 19. siječnja 2023. godine, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 9/23, zahtjev za ocjenu ustavnosti presude Ustavnog suda Federacije BiH

Copyrights @ 2024 Ustavni sud BiH Sva prava zadržana.