Nenadležnost za odlučivanje

Ustavni sud smatra da zahtjev koji je postavljen tako da Ustavni sud naloži izvršnoj vlasti ono što je već zakonom propisano kao njena obaveza ili, kako to takođe traži podnosilac, da naloži primjenu zakona koji su prestali da važe donošenjem Zakona o odbrani iz 1996. godine, nije moguće razmatrati u okviru njegove nadležnosti iz člana VI/3c) Ustava Bosne i Hercegovine. Pri tome, Ustavni sud ponovo naglašava da sudovi o istim pravnim pitanjima odbijaju tužbene zahtjeve primjenom relevantnog zakonodavnog okvira ne zbog nepostojanja provedbenih propisa već zbog ništavosti odredbe ugovora na koji se tužioci u takvim predmetima pozivaju, o čemu, kako je već rečeno, postoji dobro usaglašena sudska praksa, koju je prihvatio i Ustavni sud. Budući da podnosilac zahtjeva traži da Ustavni sud donese, odnosno uputi nalog izvršnoj vlasti da postupi po zakonima koje podnosilac i ne osporava i koji već propisuju obavezu izvršne vlasti da uskladi svoje akte sa zakonom, odnosno da naloži primjenu zakona koji više nisu na pravnoj snazi, a imajući u vidu suštinu podnesenog zahtjeva, Ustavni sud smatra da nije nadležan za odlučivanje.
• Odluka o dopustivosti broj U 3/15 od 21. januara 2016. godine, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 10/16

Podnosilac zahtjeva je, na osnovu člana VI/3c) Ustava Bosne i Hercegovine, zatražio ocjenu usklađenosti člana 16 Odluke o komunalnim taksama sa članom II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6 stav 1 Evropske konvencije.

U skladu sa članom VI/3c) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je nadležan za ocjenu da li je zakon od čijeg važenja zavisi odluka suda kompatibilan sa Ustavom Bosne i Hercegovine, sa Evropskom konvencijom i njenim protokolima ili sa zakonima Bosne i Hercegovine. S obzirom na navedeno, Ustavni sud u konkretnom slučaju nije nadležan za odlučivanje jer podnosilac zahtjeva ne traži ocjenu zakona, već ocjenu odluke organa uprave.
• Odluka o dopustivosti broj U 9/17 od 30. novembra 2017. godine, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 93/17

Imajući u vidu da se u konkretnom slučaju traži ocjena kompatibilnosti odluka Opštinskog vijeća Trnovo koje imaju svojstvo provedbenog akta donesenog, u suštini, u smislu izvršenja entitetskih propisa, na osnovu kojih su i donesene, a ne na osnovu zakona Bosne i Hercegovine, Ustavni sud smatra da osporene odluke nemaju svojstvo zakona u smislu člana VI/3c) Ustava Bosne i Hercegovine zbog čega Ustavni sud ne može zasnovati svoju nadležnost u konkretnom slučaju.
• Odluka o dopustivosti broj U 12/18 od 27. septembra 2018. godine, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 76/18

U konkretnom slučaju, Ustavni sud ukazuje da meritum spora pred podnosiocem zahtjevapredstavljaodlučenjeoustavnosti Uputstvaoizmjeniidopunama Uputstva o postupku provedbe posrednih izbora za tijela vlasti u Bosni i Hercegovini obuhvaćenih Izbornim zakonom Bosne i Hercegovine prema zahtjevu tužilaca. Podnosilac zahtjeva je, međutim, čak i prije odlučivanja o aktivnoj legitimaciji tužilaca i svojoj stvarnoj nadležnosti zapravo proslijedio cjelokupan tužbeni zahtjev na odlučivanje Ustavnom sudu. Na ovaj način podnosilac zahtjeva je tužioce koji su od njega tražili utvrđivanje neustavnosti osporavanog akta stavio u isti položaj kao ovlašćene subjekte za pokretanje postupka ocjene ustavnosti pred Ustavnim sudom iz člana VI/3a) Ustava Bosne i Hercegovine. Naime, na ovakav način bi tužbeni zahtjev tužilaca za ocjenu ustavnosti pred podnosiocem zahtjeva dobio status zahtjeva za ocjenu ustavnosti pred Ustavnim sudom jer bi Ustavni sud trebalo da odlučuje na osnovu argumentacije o neustavnosti navedene u tužbama.

Ustavni sud, prema svemu navedenom, zaključuje da se ne radi o situaciji iz člana VI/3c) Ustava Bosne i Hercegovine, te da nije nadležan za odlučivanje o konkretnom zahtjevu podnosioca zahtjeva.
• Odluka o dopustivosti broj U 1/19 od 28. marta 2019. godine, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 29/19

Copyrights @ 2021 Ustavni sud BiH Sva prava zadržana.