Ustavni sud smatra da zahtjev koji je postavljen tako da Ustavni sud naloži izvršnoj vlasti ono što je već zakonom propisano kao njezina obveza ili, kako to također traži podnositelj, da naloži primjenu zakona koji su prestali važiti donošenjem Zakona o obrani iz 1996. godine nije moguće razmatrati u okviru njegove nadležnosti iz članka VI/3.(c) Ustava Bosne i Hercegovine. Pri tome, Ustavni sud ponovno naglašava da sudovi o istim pravnim pitanjima odbijaju tužbene zahtjeve primjenom relevantnog zakonodavnog okvira ne zbog nepostojanja provedbenih propisa već zbog ništavosti odredbe ugovora na koji se tužitelji u takvim predmetima pozivaju, o čemu, kako je već rečeno, postoji dobro usuglašena sudska praksa, koju je prihvatio i Ustavni sud. Budući da podnositelj zahtjeva traži da Ustavni sud donese, odnosno uputi nalog izvršnoj vlasti da postupi po zakonima koje podnositelj i ne osporava i koji već propisuju obvezu izvršne vlasti da uskladi svoje akte sa zakonom, odnosno da naloži primjenu zakona koji više nisu na pravnoj snazi, a imajući u vidu suštinu podnesenog zahtjeva, Ustavni sud smatra da nije nadležan za odlučivanje.
• Odluka o dopustivosti broj U-3/15 od 21. siječnja 2016. godine, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 10/16
Podnositelj zahtjeva je, na temelju članka VI/3.(c) Ustava Bosne i Hercegovine, zatražio ocjenu usklađenosti članka 16. Odluke o komunalnim pristojbama sa člankom II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i člankom 6. stavak 1. Europske konvencije.
U skladu sa člankom VI/3.(c) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je nadležan za ocjenu je li zakon o čijem važenju ovisi odluka suda kompatibilan s Ustavom Bosne i Hercegovine, Europskom konvencijom i njezinim protokolima ili sa zakonima Bosne i Hercegovine. S obzirom na navedeno, Ustavni sud u konkretnom slučaju nije nadležan za odlučivanje jer podnositelj zahtjeva ne traži ocjenu zakona, već ocjenu odluke organa uprave.
• Odluka o dopustivosti broj U-9/17 od 30. studenog 2017. godine, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 93/17
Imajući u vidu da se u konkretnom slučaju traži ocjena kompatibilnosti odluka Općinskog vijeća Trnovo koje imaju svojstvo provedbenog akta donesenog, u biti, u smislu izvršenja entitetskih propisa, na temelju kojih su i donesene, a ne na temelju zakona Bosne i Hercegovine, Ustavni sud smatra da osporene odluke nemaju svojstvo zakona u smislu članka VI/3.(c) Ustava Bosne i Hercegovine, zbog čega Ustavni sud ne može utemeljiti svoju nadležnost u konkretnom slučaju.
• Odluka o dopustivosti broj U-12/18 od 27. rujna 2018. godine, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 76/18
U konkretnom slučaju, Ustavni sud ukazuje da meritum spora pred podnositeljem zahtjeva predstavlja odlučenje o ustavnosti Upute o izmjeni i dopunama Upute o postupku provedbe posrednih izbora za tijela vlasti u Bosni i Hercegovini obuhvaćenih Izbornim zakonom Bosne i Hercegovine prema zahtjevu tužitelja. Međutim, podnositelj zahtjeva je, čak i prije odlučivanja o aktivnoj legitimaciji tužitelja i svojoj stvarnoj nadležnosti, zapravo proslijedio cjelokupan tužbeni zahtjev na odlučivanje Ustavnom sudu. Na taj način podnositelj zahtjeva je tužitelje koji su od njega tražili utvrđivanje neustavnosti osporavanog akta stavio u isti položaj kao ovlaštene subjekte za pokretanje postupka ocjene ustavnosti pred Ustavnim sudom iz članka VI/3.(a) Ustava Bosne i Hercegovine. Naime, na takav način bi tužbeni zahtjev tužitelja za ocjenu ustavnosti pred podnositeljem zahtjeva dobio status zahtjeva za ocjenu ustavnosti pred Ustavnim sudom jer bi Ustavni sud trebao odlučivati na temelju argumentacije o neustavnosti navedene u tužbama.
Ustavni sud, prema svemu navedenom, zaključuje da se ne radi o situaciji iz članka VI/3.(c) Ustava Bosne i Hercegovine, te da nije nadležan za odlučivanje o konkretnom zahtjevu podnositelja zahtjeva.
• Odluka o dopustivosti broj U-1/19 od 28. ožujka 2019. godine, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 29/19
