Sila koju je policajac upotrijebio tijekom uhićenja nije bila neophodna i proporcionalna u okolnostima konkretnog slučaja • Povreda članka 3. Europske konvencije

Činjenice i navodi podnositeljice predstavke

U relevantno vrijeme policija je primila prijavu da se E. C. U., bivši partner podnositeljice predstavke, na ulici ponaša zbunjeno i agresivno. Pet policajaca bilo je zaduženo da reagira na incident. Obaviješteni su da E. C. U. odranije ima dosje o nasilju, prijetnjama i prekršajima u svezi s drogom. Tijekom uhićenja koje je uslijedilo policajac X udario je E. C. U. u glavu, koji je uhićen i odveden u policijsku postaju, nakon čega je ubrzo preminuo. Nakon što je obdukcija pokazala da je uzrok smrti E. C. U. uzimanje narkotika, istraga je obustavljena i utvrđeno je da je uporaba sile bila neophodna i proporcionalna, te da nije bilo naznaka da je sila koja je primijenjena prema E. C. U. uzrokovala ili doprinijela njegovoj smrti. Podnositeljica predstavke podnijela je žalbu Apelacijskom sudu protiv odluke o obustavi istrage. Tvrdila je da je sila koju je upotrijebio policajac X, uključujući i udarac u glavu, bila nepotrebna i nerazmjerna, te stoga i nezakonita u svjetlu, između ostalog, mentalnog stanja E. C. U.

Apelacijski sud je odbio žalbu podnositeljice predstavke. Iz obrazloženja suda proizlazi da je sud utvrdio da nema naznaka da su policajac X i njegove kolege primijenili jednostranu i pretjeranu silu. Apelacijski sud je smatrao da je u konkretnom slučaju policajac X trebao odustati od nanošenja udarca u glavu, ali da, s obzirom na ponašanje E. C. U., okolnosti slučaja, namjere policijskih službenika da pruže pomoć i nedostatak specijalističke obuke policajaca u slučajevima poput ovog, nije bilo kaznenog djela koje bi zahtijevalo kazneno gonjenje. Nije bilo mogućnosti žalbe na odluku Apelacijskog suda.

Podnositeljica predstavke se pred Europskim sudom žalila da je policajac X uporabom sile tijekom uhićenja E. C. U. postupio suprotno članku 3. Europske konvencije.

Ocjena Europskog suda

Europski sud je ukazao da se žalba koju je podnositeljica predstavke podnijela Apelacijskom sudu odnosila samo na odluku o nepokretanju kaznenog postupka protiv policajca X, tako da je predmet pred Europskim sudom stoga ograničen na silu koju je upotrijebio policajac X. Međutim, to nije spriječilo Europski sud da ispita žalbu u odnosu na činjenično stanje policijske intervencije u cjelini. Europski sud je primijetio da između stranaka nije sporno da je povrede koje je zadobio E. C. U. uzrokovao policajac tijekom njegovog uhićenja. Međutim, stranke se ne slažu oko toga je li sila koju je policajac X upotrijebio u toj prilici, posebno udarac E. C. U. u potiljak, bila neophodna u danim okolnostima. U svezi s navedenim, Europski sud smatra da se ne može reći da su policajci, uključujući i policajca X, mogli imati istinsko uvjerenje da su im ugroženi životi ili sigurnost.

Europski sud je također primijetio da policajci, uključujući i policajca X, nisu bili odgovarajuće obučeni za takve situacije. Štoviše, unatoč tome što nisu bili obučeni, policajci nisu zatražili pomoć od medicinskih stručnjaka ili specijaliziranih policajaca koji bi bili bolje opremljeni za postupanje s osobom takvog mentalnog zdravlja. Doista, kako je naveo Apelacijski sud, policija se suočila s gotovo nemogućom situacijom za koju nije bila adekvatno pripremljena. Činjenica da se za E. C. U. navodi da se ponašao vrlo zbunjeno i uznemireno trebala je izazvati zabrinutost glede njegovog mentalnog zdravlja i mogućnosti predoziranja narkoticima ili mentalne bolesti.

U takvim okolnostima policija je trebala biti u stanju predvidjeti da bi se mogla suočiti s određenim otporom s njegove strane i trebala je shodno tome planirati i izvršiti intervenciju. Konačno, Europski sud je smatrao da obrazloženje Apelacijskog suda o neophodnosti uporabe sile u ovom konkretnom slučaju nije bilo u potpunosti jasno, što se može uzeti u obzir prilikom ispitivanja usklađenosti s materijalnim dijelom članka 3. Europske konvencije. Prvo, Apelacijski sud je utvrdio da udarac šakom u potiljak E. C. U. nije trebao biti primijenjen. Ipak, smatrao je da zbog okolnosti slučaja, ponašanja samog E. C. U., nestabilne situacije i nedostatka specijalizirano obučenih policajaca za te vrste slučajeva uporaba sile od strane policajca X nije predstavljala kazneno djelo koje zahtijeva kazneno gonjenje. Iako nije na Europskom sudu da nagađa o tome jesu li ispunjeni uvjeti za kazneno gonjenje, Europski sud je istaknuo da obrazloženje ne objašnjava u potpunosti zašto udarac u glavu, koji nije trebao biti zadan, nije predstavljao napad. Takav nedostatak jasnoće može utjecati na ukupnu procjenu je li uporaba sile bila strogo neophodna u danim okolnostima.

S obzirom na navedeno, a posebno na prirodu i mjesto upotrijebljene sile, odnosno udarac u glavu, kao i na kriterij profesionalnog odnosa i visokog stupnja stručnosti policijskih službenika, Europski sud je smatrao da Vlada nije uspjela uvjerljivo dokazati da je u okolnostima slučaja bilo strogo neophodno i proporcionalno da policajac X pribjegne takvoj sili kako bi slomio otpor E. C. U. i učinio ga boljim za suradnju.

Shodno tome, Europski sud je odbio prigovor Vlade o nekompatibilnosti ratione materiae s odredbama Europske konvencije i zaključio da je E. C. U. bio podvrgnut ponižavajućem postupanju suprotno članku 3. Europske konvencije.