Diskriminacija na temelju seksualne orijentacije • Domaći pravni okvir nije uključivao seksualnu orijentaciju kao motiv za počinjenje zločina iz mržnje • Povreda članka 3. Europske konvencije u svezi sa člankom 14. Konvencije
Činjenice i navodi podnositelja predstavke
Podnositelji predstavke su tri poljska državljanina. Dok su šetali s prijateljicom K. K., podnositelje predstavki su napala i pretukla dva brata Pa. M. i Pi. M. te osoba A. M. Prvi i treći podnositelj predstavke su par, koji se u vrijeme incidenta držao za ruke. Podnositelji predstavke su incident prijavili policiji. Istog dana braću M. i A. M. zaustavila su dva policajca. Pa. M. i A. M. su testirani i utvrđeno je da su bili pijani. Pi. M. je odbio da se podvrgne testu na alkohol. Policija je sačinila dva izvješća. U izvješćima je navedeno da su prvi i drugi podnositelj predstavke naveli da je sporni napad bio motiviran homofobijom i da su izrečene psovke i homofobne prijetnje. Kasnije tog dana, policija je saslušala Pa. M. kao osumnjičenog.
Regionalni sud u Varšavi je osudio optužene za nanošenje tjelesnih povreda, a Pa. M. je dodatno osuđen za izricanje prijetnji. Sva trojica su osuđena na zatvorske kazne u trajanju od jedne godine, uvjetno na tri godine, te im je naloženo da plate približno 25 eura svakom podnositelju predstavke.
Regionalni sud je incident klasificirao kao nanošenje tjelesnih povreda, pri čemu su optuženi bili napadači. Prijetnje koje je uputio Pa. M. smatrane su zasebnim kaznenim djelom. Prvostupanjski sud je utvrdio da je Pi. M. prišao podnositeljima predstavke i oslobodio ih stiska kako bi pokazao svoje neodobravanje njihove seksualne orijentacije. Međutim, izravan uzrok samog premlaćivanja bila je iritacija Pi. M. primjedbom prvog podnositelja predstavke koju je on izrekao dok je Pi. M. nastavio hodati. Prema mišljenju Regionalnog suda, u okolnostima slučaja, a posebno imajući u vidu stanje opijenosti Pi. M., napad se mogao dogoditi bez obzira na seksualnu orijentaciju žrtve. Regionalni sud je stoga zaključio da izravni motiv premlaćivanja podnositelja predstavke nije bila homofobija, već želja za osvetom protiv podnositelja predstavke zbog komentara koji je jedan od njih dao.
Varšavski regionalni sud potvrdio je prvostupanjsku presudu, te je posebno utvrdio da dostupni dokazi, a posebno svjedočenje K. K., ne potvrđuju navod da su djela koja je počinio optuženi bila motivirana mržnjom, predrasudama ili diskriminacijom prema osobama drugačije seksualne orijentacije.
Pozivajući se na čl. 3., 6., 13. i 14. Konvencije, podnositelji predstavke su se žalili da vlasti nisu uzele u obzir homofobni motiv njihovih napadača, već su ih procesuirale i sudile im za obična kaznena djela. Podnositelji predstavke su, u biti, tvrdili da njihov slučaj odgovara obrascu poljskog kaznenopravnog sustava, zanemarujući homofobne elemente slučajeva zbog nedostatka adekvatnog pravnog okvira koji bi sankcionirao zločine iz mržnje na temelju seksualne orijentacije ili rodnog identiteta.
Ocjena Europskog suda
Europski sud je smatrao da je najprikladniji način da se pritužbe podnositelja predstavke podvrgnu istodobnom ispitivanju prema članku 3. u svezi sa člankom 14. Konvencije.
Europski sud je primijetio da Kazneni zakon Poljske ne uključuje seksualnu orijentaciju ni rodni identitet kao osnove za počinjenje zločina iz mržnje ili diskriminacije. Također, Zakon ne predviđa da se takvi motivi tretiraju kao otežavajuće okolnosti. To znači da kaznena djela s potencijalno homofobnom motivacijom mogu biti procesuirana kao obični zločini, bez pravnog prepoznavanja mržnje kao motiva, čime se umanjuje težina takvih djela i njihova diskriminatorna priroda ostaje zanemarena.
Europski sud je naglasio da i u nedostatku specifičnog zakonodavstva o homofobnim zločinima iz mržnje vlasti imaju pozitivnu obvezu prema Europskoj konvenciji da učinkovito istraže moguće motive mržnje i, prema potrebi, na odgovarajući način kazne odgovorne osobe. U konkretnom predmetu postojali su jasni indikatori da je napad barem djelomično bio motiviran homofobijom, uključujući i činjenicu da su dvije žrtve bile viđene kako se drže za ruke i da su napadači koristili uvredljive izraze („peder“).
Europski sud je istaknuo da su domaći sudovi uzeli u obzir određene elemente homofobne motivacije i priznali da je jedan od napadača inicijalno reagirao zbog žrtvine seksualne orijentacije. No, istodobno su zaključili da je do fizičkog napada došlo kao rezultat provokacije, a ne izravne mržnje. Sudovi su također konstatirali da su ostali napadači sudjelovali kako bi pomogli jednom od braće, iako su i njihovi postupci imali jasne homofobne elemente. U slučaju prijetnji, iako je korištena homofobna retorika, domaći sud nije izvukao pravne zaključke iz toga.
Svi napadači su osuđeni na uvjetne kazne zatvora i naloženo im je plaćanje simbolične odštete žrtvama. Europski sud je naglasio da nije njegova uloga preispitivati nacionalne presude ili ocjenjivati kaznenu odgovornost, ali je istaknuo da činjenica da napadači nisu bili optuženi za zločin iz mržnje znači da homofobni aspekt incidenta nije dobio adekvatnu pravnu pozornost. Time je važan dio napada – diskriminatorni motiv postao pravno nevidljiv.
Europski sud je zaključio da reakcija države pri ispunjavanju obveze da se osigura učinkovita zaštita od nasilja motiviranog seksualnom orijentacijom nije bila dovoljna. Unatoč tome što su domaći sudovi djelomično prepoznali homofobnu komponentu, ona nije imala pravne posljedice u kvalifikaciji djela ili izricanju kazne.
Europski sud je utvrdio da je došlo do povrede članka 3. (zabrana nečovječnog i ponižavajućeg postupanja) u svezi sa člankom 14. (zabrana diskriminacije).
