Ustavni sud Bosne i Hercegovine je 14. i 15. maja 2026. godine održao 170. plenarnu sjednicu na kojoj je odlučivao o zahtjevima za apstraktnu kontrolu ustavnosti i većem broju apelacija.
Od odluka koje je donio na plenarnoj sjednici Ustavni sud izdvaja:
U-19/25 – Ustavni sud je u ovom predmetu odlučivao o zahtjevu Općinskog suda u Zavidovićima, Odjeljenje u Maglaju, za ocjenu usklađenosti člana 163. Zakona o vanparničnom postupku („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ br. 2/98, 39/04, 73/05, 80/14 – Završne odredbe Zakona o nasljeđivanju u FBiH i 11/21) sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda. Ustavni sud je zaključio da u zahtjevu nema ništa što ukazuje na to da član 163. Zakona o vanparničnom postupku nije u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda budući da se radi o razumljivoj odredbi koja jasno određuje lice koje treba da pokrene parnični postupak radi rješavanja pitanja koja su postala sporna u vanparničnom postupku, pri čemu takvo reguliranje ne onemogućava niti otežava pristup sudu, a omogućava predlagaču da u punom obimu u parničnom postupku ostvari svoje pravo.
U-24/25 – U ovom predmetu Ustavni sud se bavio ocjenom ustavnosti odredbe člana 75. Zakona o izvršnom postupku („Službeni glasnik Brčko distrikta“ br. 39/13, 47/17 i 2/21) kojom je propisano sljedeće: „(1) Na zahtjev lica koje je tražilo da se izvršenje na određenom predmetu proglasi nedopuštenim sud će odložiti izvršenje u pogledu toga predmeta, ako to lice učini vjerojatnim postojanje svog prava, te da bi provedbom izvršenja pretrpjelo nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, uz uslov da u roku pokrene parnicu na koju je upućen. (2) U slučaju iz stava 1 ovog člana, sud može, na prijedlog tražioca izvršenja, odlaganje izvršenja usloviti davanjem jemstva.“ Ustavni sud je zaključio da osporena odredba nije u skladu sa članom I/2. Ustava Bosne i Hercegovine. Ustavni sud je u obrazloženju svoje odluke, između ostalog, istakao da se spornim zakonskim normiranjem stavlja pretjeran teret na stranke u postupku koje u izvršnom postupku nemaju osiguranu procesnu zaštitu od moguće zloupotrebe trećih lica u korištenju prava da od izvršnog suda traže odlaganje izvršenja. Osporena odredba, prema mišljenju Ustavnog suda, također nije ni proporcionalna u odnosu na sve strane u postupku jer se trećim licima u izvršnom postupku, bez razumnog opravdanja, pruža dodatna procesna zaštita, iako im je ista zaštita pod istim zakonskim uslovima pružena u parničnom postupku, čime se dovodi u pitanje princip ravnopravnosti strana u izvršnom postupku.
U-25/25 – Sud Bosne i Hercegovine podnio je zahtjev Ustavnom sudu za ocjenu kompatibilnosti odredaba člana 27. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o Visokom sudskom i tužilačkom vijeću Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 63/23), člana 4. stav (1) Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o Visokom sudskom i tužilačkom vijeću Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 9/24) i člana 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o Visokom sudskom i tužilačkom vijeću („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 50/24). Osporene odredbe odnose se na prijelazne odredbe zakonȃ o izmjenama i dopunama Zakona o VSTV-u kojima je primjena odredaba čl. od 86. do 86e. Zakona o VSTV-u prolongirana za određeni period. Odredbe čl. od 86. do 86e. Zakona o VSTV-u odnose se na obavezu podnošenja izvještaja o imovini i interesima nosilaca pravosudnih funkcija, zatim na sadržaj izvještaja, transparentnost, provjeru i analizu podataka, provođenje dodatnih provjera, rezultate provjera i uspostavljanje registra izvještaja. Ustavni sud je u ovom predmetu zaključio da je osporeno zakonsko normiranje kojim je primjena odredaba čl. od 86. do 86e. Zakona o VSTV-u prolongirana do uspostavljanja adekvatnih preduslova za njihovu primjenu u skladu sa članom I/2. Ustava Bosne i Hercegovine.
Ustavni sud je u obrazloženju odluke, između ostalog, istakao da je prolongiranje primjene odredaba čl. od 86. do 86e. bilo dostupno jer je bilo objavljeno u službenim glasnicima Bosne i Hercegovine. Ustavni sud je dalje istakao da su osporene norme dovoljno precizne jer je prolongiranje određeno datumima od kojih počinje primjena zakonskih normi, što upućuje na zaključak da se radilo o jasnom normiranju koje nije bilo podložno različitom tumačenju. Dalje je istakao da su adresati osporenim zakonskim normiranjem mogli znati svoja prava i obaveze, te prilagoditi svoje ponašanje do stepena koji je razuman u datim okolnostima, pa se ne može zaključiti da je sporno zakonsko normiranje moglo staviti pretjeran i neproporcionalan teret na njih. Prema tome, sama činjenica prolongiranja primjene zakonskih normi ne dovodi, kao takva, u pitanje njihov kvalitet u smislu zahtjeva koji proizlaze iz principa vladavine prava.
U pogledu zahtjeva za ocjenu ustavnosti odredaba čl. od 86. do 86i. Zakona o VSTV-u, Ustavni sud je zaključio da nije nadležan da ispituje saglasnost navedenih odredaba jer njihova primjena nije odlučujuća za ishod upravnog spora koji se vodi pred Sudom BiH.
U-8/26 – U ovom predmetu, odlučujući o zahtjevu Kantonalnog suda u Zenici, Ustavni sud je zaključio da član 60. stav 4. Zakona o visokom obrazovanju („Službene novine Zeničko-dobojskog kantona“ br. 12/22, 15/24 i 5/25) nije kompatibilan sa čl. 4. i 16. stav 5. Okvirnog zakona o visokom obrazovanju u Bosni i Hercegovini („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 59/07 i 59/09), niti sa članom I/2. Ustava Bosne i Hercegovine jer je njime uređeno pitanje načina rada senata, a to pitanje se, shodno navedenim odredbama Okvirnog zakona, uređuje statutom visokoškolske ustanove, a ne kantonalnim zakonom.
AP-2785/21 – U ovom predmetu Ustavni sud je utvrdio povredu apelantovog prava na imovinu jer osporena odluka redovnog suda ne zadovoljava princip proporcionalnosti, u smislu člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, u situaciji kada je odbijen apelantov zahtjev za naknadu neophodnih troškova za pokretanje izvršnog postupka za čije je pokretanje apelant imao valjan razlog. Uskraćivanjem prava na naknadu troškova postupka na apelanta je stavljen pretjeran teret jer na taj način mora da trpi posljedice propusta javne vlasti, za šta ne postoji razumno i prihvatljivo opravdanje. Naime, apelant je zbog neblagovremenog ispunjenja obaveze javne vlasti, koja je znala za tu obavezu, bio primoran da pokrene predmetni izvršni postupak.
Sve odluke usvojene na plenarnoj sjednici bit će dostavljene podnosiocima zahtjeva/apelantima u roku od mjesec dana i objavljene u što kraćem roku na internetskoj stranici Ustavnog suda Bosne i Hercegovine.
