Nije povrijeđeno apelantovo pravo na slobodu kretanja i prebivanja iz članka II/3.(m) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 2. Protokola broj 4 uz Europsku konvenciju kada je ovo njegovo pravo ograničeno u zakonitom postupku na temelju relevantnih odredbi ZKPBiH, izricanjem mjera koje su bile nužne u demokratskom društvu radi sprječavanja kriminala i kojima nije narušeno načelo proporcionalnosti na apelantovu štetu.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-5314/14 od 14. svibnja 2015. godine, stavak 34., mjere zabrane – zabrana napuštanja boravišta i zabrana putovanja, nema povrede članka 2. Protokola broj 4 uz Europsku konvenciju
Odredbom članka 140b. stavak 2. ZKPBiH propisano je da, kada odlučuje o pritvoru, sud može izreći zabranu napuštanja boravišta, zabranu putovanja i ostale mjere zabrane po službenoj dužnosti umjesto određivanja ili produljenja pritvora. Sud je, u skladu s odredbama članka 261. ZKPFBiH, ovlašten da, u slučaju kada optuženi koji je uredno pozvan očigledno izbjegava doći na glavni pretres i ako dovođenje prinudom nije uspjelo, može optuženom odrediti pritvor koji, ako ne bude ranije ukinut, može trajati do objave presude, a najdulje 30 dana, a iz odredbe članka 140b. stavak 2. ZKPFBiH proizlazi da sud, kada odlučuje o pritvoru, uvijek može izreći zabranu napuštanja boravišta, zabranu putovanja i ostale mjere zabrane po službenoj dužnosti umjesto određivanja ili produljenja pritvora. Dovodeći navedeno u vezu s okolnostima konkretnog slučaja, Ustavni sud zapaža da, kako to proizlazi iz zapisnika s glavnog pretresa, odnosno kako je to sam sud utvrdio i konstatirao u zapisniku, optuženi (apelant) nije bio uredno pozvan, pa slijedi da nije ispunjen ovaj uvjet da bi sud mogao poduzeti mjere u skladu s ovlastima iz članka 261. ZKPFBiH. Nadalje, Ustavni sud zapaža da je osporenim rješenjima apelantu određena mjera zabrane do okončanja krivičnog postupka, a odredba članka 261. stavak 4. ZKPFBiH izričito propisuje da ovako određen pritvor, pa tako i mjere zabrane koje su apelantu određene kao alternativa pritvoru, može trajati najdulje 30 dana. Da bi se apelantu mogle izreći mjere zabrane koje u skladu s odredbom članka 140b. stavak 5. ZKPFBiH mogu trajati do pravomoćnosti presude, a kako je to određeno osporenim rješenjima, morao je, prema stavku 1. članka 140b. ZKPFBiH, postojati prijedlog stranke u postupku, a što je u konkretnom slučaju izostalo. Iz navedenog proizlazi da mjere zabrane koje su apelantu izrečene nisu određene u skladu sa zakonom, što je dovoljno da se utvrdi povreda apelantova prava bez razmatranja njegovih ostalih navoda glede opravdanosti mjera zabrane.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-2098/18 od 17. srpnja 2018. godine, st. 38.–40., objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 58/18, mjere zabrane – zabrana napuštanja boravišta i zabrana putovanja, povreda članka 2. Protokola broj 4 uz Europsku konvenciju
